Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-718/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Predraga Jovanića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Milina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Trogira, Trg Ivana Pavla II/1, Trogir OIB: 84400309496, kojega zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv 1. tuženika LM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika ZM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, zbog isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-168/2025-4 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja Grada Trogira, preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-168/2025-4 od 26. svibnja 2025., te se sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki 1. izreke rješenja o ovrsi javnog bilježnika Željane Biuk u Trogiru poslovni broj: Ovrv-89/2011 od 28. studenog 2011.

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 15.625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u Trogiru VM donesen pod poslovnim brojem Ovrv-89/11 dana 28. studenog 2011., u cijelosti i zahtjev tužitelja se odbija.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana tuženima naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 7.057,49 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP-a). Predlaže preinačenje presude, usvajanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju. Traži troškove za sastavljanje žalbe i za sudsku pristojbu na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a time što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju izvedenih dokaza i sadržaja tih dokaza. Na ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud mora paziti po službenoj dužnosti u ovome postupku budući da je postupak započet 11. siječnja 2012. (članak 117. stavak 1/a Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a - "Narodne novine" broj: 70/19.).

6. Osim toga prvostupanjski sud je iz činjenica koje je pravilno utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tome je utemeljio presudu.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je prihvatio tvrdnje tuženika da su oni ključeve od spornog poslovnog prostora predali (vratili) tužitelju krajem 2009. pa da je stoga, tužbeni zahtjev (koji se odnosi na plaćanje zakupnine za taj poslovni prostor u razdoblju od travnja 2010. do siječnja 2011.) neosnovan.

8. Također, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je tužitelj dopisom od 15. veljače 2010. (stranica 29 spisa) a kojega su tuženici primili 11. veljače (1. tuženik) i 12. ožujka 2010. (2. tuženik) - stranica 31 spisa otkazao Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora. Radi se o Ugovoru o zakupu koji su stranke sklopile 23. rujna 2008. (stranice 24-27 spisa).

9. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno postupa kada prilikom odlučivanja ne ocjenjuje pravilno, u potpunosti i u vezi s ostalim izvedenim dokazima sadržaj zapisnika sastavljenog kod istog prvostupanjskog suda u ovršnom predmetu poslovni broj: Ovr-139/2010 od 26. siječnja 2011. (stranica 40 spisa).

10. U navedenom zapisniku stoji:

"Utvrđuje se da je sud u ovosudnom spisu broj R1-6/11 dana 26. siječnja 2011. godine izvršio osiguranje dokaza po prijedlogu predlagatelja ČM, LM (ovdje ovršenika ad. 2) i ĆM (ovdje ovršenika ad. 1), protiv Grada Trogira (ovdje ovrhovoditelja), na licu mjesta u poslovnom prostoru čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je predmet i ovog ovršnog postupka te da je ovršenik ad. 2) u tom postupku predlagatelj ad. 2) predao ključeve predmetnog poslovnog prostora punomoćniku ovrhovoditelja i to Milošu Kandžiji, a da je imenovani odvjetnik preuzeo iste ključeve. Isti je izvršio radnje otključavanja i zaključavanja brava na vratima ovog prostora utvrdio da se radi o ključevima koji otvaraju i zaključavaju brave vrata ovog prostora."

11. Označeni ovršni postupak pokrenuo je tužitelj (tamo ovrhovoditelj) protiv tuženika (tamo ovršenika) 31. ožujka 2010. i to radi ispražnjenja i predaje spornog poslovnog prostora (stranice 33-34 spisa). Postupanje u navedenom predmetu ovrhovoditelj (sada: tužitelj) je požurio svojim podneskom predmetnom sudu 8. lipnja 2010. - stranica 35 spisa. Rješenje o ovrsi je doneseno pod poslovnim brojem Ovr- 139/2010 od 30. rujna 2010.

12. Sve naprijed navedeno ukazuje na to da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da su istinite tvrdnje tuženika da su oni ključeve spornog poslovnog prostora vratili tužitelju krajem 2009.

13. Takav zaključak prvostupanjski sud, prema svojem obrazloženju, temelji na tome što je "u potpunosti poklonio vjeru" iskazu svjedoka ČM (saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 19. rujna 2010. - stranice 42-44 spisa) i pri tome prvostupanjski sud iskaz ovoga svjedoka dovodi u vezu s iskazom svjedokinje JM, dipl. pravnice tužitelja (iskaz na ročištu za glavnu raspravu od 13. siječnja 2017. stranice 49-50 spisa). Ovako prvostupanjski sud postupa iako je navedena svjedokinja navela da nema neposrednih saznanja o spornim činjenicama ali da se sjeća da su tuženici imali "poveliki" dug prema tužitelju, da je tužitelj pokrenuo protiv tuženika postupak za iseljenje, da u postupku osiguranja dokaza (koji su radi svojih ulaganja pokrenuli tuženici) sudjelovao punomoćnik tužitelja Miloš Kandžija i da su njemu zakupoprimci predali ključeve predmetnog prostora. Miloš Kandžija, odvjetnik, saslušan kao svjedok navodi da je povremeno znao biti angažiran od tužitelja kao njegov punomoćnik, a da misli da nije bio tužiteljev punomoćnik tijekom 2009. (iskaz navedenog, svjedoka na ročištu za glavnu raspravu od 13. siječnja 2017. - stranice 49 i 50 spisa).

14. Sve naprijed navedeno ukazuje da treba u cijelosti pokloniti vjeru sadržaju naprijed označenog zapisnika prvostupanjskog suda sačinjenog u ovršnom postupku poslovni broj: Ovr-139/2010 od 26. siječnja 2010. iz kojega slijedi da su tuženici tek tada vratili ključeve spornog poslovnog prostora tužitelju, predajom punomoćniku tužitelja, odvjetniku Kandžiji, odnosno, tuženici su ostali u posjedu toga prostora i nakon što je tužitelj jednostrano raskinuo predmetni Ugovor o zakupu, dopisom od 15. veljače 2010. Da tome nije tako, tužitelj ne bi bio pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika radi ispražnjenja i predaje toga poslovnog prostora a to je učinio, kao što je naprijed navedeno 31. ožujka 2010. Tuženici niti jednim pisanim dokazom nisu potkrijepili svoju tvrdnju da su ključeve spornog poslovnog prostora vratili tužitelju krajem 2009.

15. Prvostupanjski sud pogrešno odriče dokaznu snagu karticama kupaca (stranice 8-13 spisa) glede visine tražbine. Za ukazati je da je tužitelj pisanim opomenama od 16. veljače 2010. (stranice 27 i 28 spisa) pozvao tuženike na platež spornog dugovanja te je opomenu iskazao i u pisanom otkazu ugovora (stranica 29 spisa).

16. Pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj morao spornu tražbinu ostvariti samo u stečajnom postupku koji je proveden protiv tuženika (Trgovački sud u Splitu poslovni broj: St-189/2013 stranice 111-114 spisa). Stajalište o tome je već zauzeo ovaj drugostupanjski sud u odluci donesenoj u ovom postupku (rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-1127/2024-2 od 10. veljače 2025. - stranice 154 i 155 spisa).

17. Slijedom svega navedenoga, žalba tužitelja je uvažena, preinačena je pobijana prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev usvojen (članak 373.a ZPP-a).

18. Budući da je tužitelj uspio u ovome postupku (članak 154. stavak 1. ZPP- a) dosuđeni su mu troškovi postupka u iznosu od 15. 625,00 eura. Ti troškovi se odnose na sastavljanje prijedloga za ovrhu, u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj: 138/23. - dalje: Tarife) za zastupanje na osam ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, u iznosu od po 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife). To su ročišta od 10. ožujka, 6. lipnja, 19. rujna i 26. listopada 2016., 13. veljače 2017., 23. siječnja 2020., 18. siječnja 2021. i 22. svibnja 2025., za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja (2. ožujka 2020.) u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife) za sastavljanje žalbe od 27. ožujka 2017., protiv prvostupanjske presude u iznosu od 1.500,00 eura (Tbr. 10/1 Tarife) za sastavljanje dvije žalbe protiv rješenja u iznosu od po 750,00 eura (Tbr. 10/4 Tarife) - to su žalbe od 10. lipnja i 15. listopada 2024. te za sastavljanje podneska kojim tužitelj traži odgodu ročišta (podnesak od 15. ožujka 2021.) u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife). Na zbroj ovih iznosa (12.500,00 eura) tužitelju pripada i pravo na iznos od 3.250,00 eura na ime PDV-a (Tbr. 46 Tarife).

19. Tužitelj je naknadu troškova zatražio troškovnikom (stranica 159 spisa) a tim troškovnikom je zatražio i naknadu troškova za zastupanje na ročištima od 10. ožujka 2016., 13. siječnja i 13. ožujka 2017., te 12. ožujka 2021. (tužitelj ga pogrešno označava kao ročište od 13. ožujka 2021.). Na te troškove tužitelj nema pravo jer na tim ročištima nije bio prisutan punomoćnik tužitelja. Također tužitelj nema pravo na naknadu zatraženog troška za zastupanje na ročištu 21. studenoga 2019. jer to ročište tijekom postupka nije održano. Tužitelj nema pravo niti na traženu naknadu troškova za podneske od 25. veljače i 2. ožujka 2020. jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a) budući da je njihov sadržaj tužitelj mogao iznijeti na ročištu za glavnu raspravu koje je uslijedilo. Osim toga ti podnesci su sadržajno potpuno istovjetni. Neosnovano je i tužiteljevo potraživanje troškova koje potraživanje tužitelj formulira kao: "Uvećano za troškove sudskih pristojbi" bez navođenja iznosa. Takav zahtjev podnesen je protivno odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano da je stranka u zahtjevu (za naknadu troškova) dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

20. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnih troškova temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05., 41708., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.

21. Budući da je tužitelj uspio u žalbenom postupku dosuđen mu je trošak toga postupka u iznosu od 1.562,50 eura (članak 166. stavak 2. ZPP-a). To je trošak za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.250,00 eura (Tbr. 10/1 Tarife) i pripadajući PDV u iznosu od 312,00 eura (Tbr. 46 Tarife). Tužitelju nije dosuđen trošak za sudske pristojbe jer je zahtjev za naknadu tih troškova formuliran kao: "pristojba suda" što je protivno naprijed citiranoj odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a.

U Sisku 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec