REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-491/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tuženice ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Milica Nenadović Timarac, odvjetnica u Sisku, radi ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk- 389/2022-2 od 4. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-256/2020-13 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske koji glasi:
"Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, Zemljišnoknjižni odjel Gvozd, poslovni broj Z- 3496/2019-12, Z-18658/2016 od 18. travnja 2019., donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku, na način da se na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] od 11563 m2 uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela u Gvozdu, poslovni broj Z-3496/2019-12, Z-18658/2016 od 18. travnja 2019. te određuje uknjižba brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika ŽĆ, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za koriste Republike Hrvatske u cijelosti.
Nalaže se tuženiku ŽĆ da tužiteljici Republici Hrvatskoj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj da tuženiku ŽĆ naknadi parnični trošak u iznosu od 9.237,50 kn, u roku od 15 dana.“
2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3583/2023-2 od 14. studenoga 2023. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Je li zemljišnoknjižni sud ovlašten u pojedinačnom ispravnom postupku odrediti upis uknjižbe prava vlasništva predlagatelja – izvanknjižnog vlasnika, isključivo na temelju činjenice dugogodišnjeg mirnog posjeda predlagatelja, kada mu to pravo pravovremenim prigovorom spori zemljišnoknjižni vlasnik?
2. Imajući u vidu pravne stavove izražene u odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske br. 35298/04, Radomilja i drugi protiv Hrvatske br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske br. 22768/12 te Odluku Velikog vijeća u predmetu Radomilja i drugi protiv Hrvatske (Zahtjevi br. 37685/10 i 22768/12) od 20. ožujka 2018., je li moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile vlasništvo zemljišne zajednice?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) zbog navedenih pravnih pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu, odnosno podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu ili samo drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženica je u odgovoru na reviziju predložila reviziju odbiti kao neosnovanu te je zatražila naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-256/2020-22 od 19. veljače 2024. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti pravnog prednika tuženice ŽĆ. Postupak je nastavljen rješenjem istog suda poslovni broj P-256/2020-24 od 11. ožujka 2024. jer je kao pravni slijednik dotadašnjeg tuženika ŽĆ utvrđena tuženica.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje pogrešnog upisa uknjižbe prava vlasništva na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo pravnog prednika tuženice te zahtjev da se ispravi takav pogrešan upis tako da se briše takva uknjižba prava vlasništva te provede uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kada je kao vlasnica predmetnih nekretnina bila upisana tužiteljica.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je na temelju provedenog pojedinačnog ispravnog postupka Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela Gvozd poslovni broj Z- 3496/2019, Z-11874/18, Z-18658/16 od 18. travnja 2019. pravni prednik tuženice upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak [adresa] površine 11563 m2 (dalje: nekretnina),
- da je prije navedenog postupka u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine bila upisana tužiteljica i to na temelju prijedloga tužiteljice od 2. listopada 2008., kada je nekretnina prenesena u novi zk. ul. br [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz uknjižbu prava vlasništva za korist tužiteljice,
- da je prije toga navedena katastarska čestica bila upisana u vlasništvo Zemljišne zajednice mjesta Podgorje,
- da je od 1960. na temelju revizije katastarskog operata od 1960. kao posjednik upisan pravni prednik tuženice,
- da je sporna nekretnina nekada bila vinograd na kojem je pravni prednik tuženice izgradio drvenu baraku, a sada je to usjev,
- da je djedu pravnog prednika tuženice pripala ta nekretnina kada je zemljište bilo podijeljeno, a prije toga je na istom bila zemljišna zajednica,
- da je pravni prednik tuženice sa svojim precima u neprekinutom posjedu nekretnine najkasnije od drugog svjetskog rata.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom relevantnih odredbi Zakona o proglašenju zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (Narodne novine br. 36/47, 51/58 i 13/87, dalje: ZPZZIOOI) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99 - odluka USRH, 22/00 - odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17-ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZVDSP) ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim s obzirom na to da je pravni prednik tuženice osobno te putem svojih pravnih prednika bio u poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od četrdeset godina, pa je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću na temelju čl. 159. st. 4. ZVDSP. Također, nižestupanjski sudovi naveli su da su zemljišne zajednice prestale postojati 15. travnja 1947. kada je ZPZZIOOI stupio na snagu, pa nije bilo zapreke da pravni prednik tuženice dosjelošću stekne vlasništvo na nekretninama koje su nekada bile u vlasništvu zemljišnih zajednica, da bi nakon toga bile proglašene općenarodnom imovinom, tj. postale su društveno vlasništvo. U konkretnom slučaju relevantno je da je pravni prednik tuženice osobno i putem svojih prednika bio u poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od četrdeset godina, računajući do 17. studenoga 1999.
10. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
11. Tužiteljica je u reviziji u odnosu na prvo pitanje navela „da zemljišnoknjižni sud nije ovlašten u pojedinačnom ispravnom postupku utvrđivati sporne činjenice, a osobito u slučaju kad se knjižno pravo temelji na toliko složenom institutu kao što je institut dosjelosti.“.
12.1. Odredbom čl. 200. st. 1. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, dalje: ZZK) propisano je:
„(1) Pojedinačni ispravni postupak provodi se kad za to postoji opravdani razlog. Pojedinačni ispravni postupak može se provesti glede jednog ili više zemljišnoknjižnih uložaka.
(3) Opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.“ Iz odredbe čl. 197. st. 3. ZZK proizlazi kako se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.“.
12.2. Pravilno su nižestupanjski sudovi u ovom postupku zaključili da dokazi koje je pravni prednik tuženice kao predlagatelj u pojedinačnom ispravnom postupku dostavio i na temelju kojih je pokrenut pojedinačni ispravni postupak, predstavljaju opravdane razloge za pokretanjem tog postupka te utvrdili da u ovom postupku nije bilo razloga za promjenom zemljišnoknjižnog stanja s obzirom na to je pojedinačni ispravni postupak predstavljao usklađivanje stvarnog i katastarskog sa zemljišnoknjižnim stanjem na temelju isprava koje su ukazivale na opravdanost takvog postupanja. Odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-346/2023-2 od 13. lipnja 2023., na koju se tužiteljica pozvala u reviziji ne odnosi se na situaciju kakva je predmetna. Ta odluka nije donesena u parničnom postupku u kojem se zahtijeva ispravak zemljišnoknjižnog stanja, kakav je predmetni postupak, već je donesena u zemljišnoknjižnom postupku u povodu prijedloga za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka, te je u tom postupku takav prijedlog odbačen, s obzirom na to da predlagatelj nije raspolagao nikakvom ispravom kojom bi dokazao opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno, ispravom kojom bi učinio vjerojatnim da mu pripada pravo koje nije u njegovu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određeni zemljišnoknjižni opis, već je svoj prijedlog temeljio isključivo na iskazima svjedoka i očevidom. U ovome je pak predmetu pravni prednik tuženice svoj prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka temeljio na ispravama iz katastra zemljišta iz kojih proizlazi da su njegovi prednici dugi niz godina bili upisani kao posjednici nekretnine. Slijedom navedenog, odgovor na prvo pitanje iz revizije je taj da je u pojedinačnom ispravnom postupku moguće odrediti upis uknjižbe prava vlasništva na temelju činjenice dugogodišnjeg mirnog posjeda predlagatelja (izvanknjižnog vlasništva) i kada to pravo izvanknjižnom vlasniku pravovremenim prigovorom ospori zemljišnoknjižni vlasnik te ovaj sud napominje da je pravni prednik tuženice u ovoj parnici dokazao postojanje opravdanog razloga za pokretanje tog postupka. Pritom se napominje da je ovaj sud, primjerice u odluci Rev-410/2022-2 od 4. travnja 2023., obrazložio da je „pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da u postupku koji se provodi povodom tužbe za ispravak nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka parnični sud utvrđuje da li osoba, u čiju je korist u pojedinačnom ispravnom postupku izvršen upis nekog prava u zemljišnoj knjizi, doista ima to pravo.“, s tim da iz te odluke proizlazi da je u zemljišnoknjižnom pojedinačnom ispravnom postupku koji je prethodio parničnom postupku po tužbi za ispravak zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju rješenja donesenog u ispravnom postupku također utvrđeno da je predlagatelj dosjelošću stekao pravo vlasništva. Ista je situacija i u ovome predmetu.
13. U odnosu na drugo pitanje tužiteljica je u reviziji navela kako imovina zemljišnih zajednica ne može biti predmet dosjedanja s obzirom na to da su zemljišne zajednice predstavljale svojevrsnu zajedničku imovinu unutar koje je pojedincima na temelju dogovora o podjeli suposjeda dano pravo uživanja ili korištenja pojedinih dijelova te imovine, pa posjed tih dijelova imovine nije bio samostalan. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra kako nije moguće dosjedanje na nekretninama koje su činile imovinu zemljišnih zajednica, pa niti u razdoblju nakon prestanka tih zajednica 1947., jer su bivši zajedničari znali da im pojedine nekretnine nisu pripadale kao vlasništvo te da dioba nije dovršena.
14. Zemljišne zajednice bile su udruge pojedinaca ili obitelji koji zajednički upravljaju skupnom imovinom na načelu udjeličarstva svojih članova, pri čemu je svaki član ovlaštenik zemljišne zajednice, dok je imovina zemljišnih zajednica u pravilu bila poljoprivredno zemljište, šume te malim dijelom ostale nekretnine. Zemljišne zajednice prestale su postojati stupanjem na snagu zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovinskih općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. (Narodne novine br. 36/47). Odredbom čl. 1. citiranog zakonskog propisa određeno je da se imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovinskih općina proglašava općenarodnom imovinom.
15.1. Neosnovani su revizijski navodi tužiteljice kako pravni prednik tuženice nije mogao dosjedanjem steći vlasništvo na nekretnini s obzirom na to da je ona prije činila imovinu zemljišnih zajednica. Naime, kao što je to utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravni prednik tuženice je osobno i putem svojih prednika u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina „najkasnije od drugog svjetskog rata“. Također, valja ponoviti da se predmetne nekretnine od 1947. vode kao općenarodna imovina, pa se samim time i u odnosu na njih može primijeniti pravno shvaćanje koje je ovaj sud izrazio u više svojih odluka, a između ostalog i u odluci poslovni broj Rev- 615/2019-2 od 12. svibnja 2020. gdje je također postavljeno pitanje dosjedanja na nekretninama koje su nekad bile u sustavu zemljišnih zajednica, a koje glasi:
„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo 17. studenog 1999., posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“.
15.2. Slijedom navedenog, odgovor na drugo pitanje iz revizije taj da je moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije bile vlasništvo zemljišne zajednice.
16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u točki I. izreke presude.
17. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju nije prihvaćen s obzirom na to da u navedenom podnesku u većem dijelu ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, za što je već dosuđena naknada parničnog troška, pa navedena parnična radnja nije bila potrebna za donošenje ove odluke (čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
