Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-241/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katarine Žuk, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Melite Avedić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog GP zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja od 15. lipnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-400/2020 od 28. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba privatnog tužitelja ĆP, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugog suca pojedinca.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-400/2020 od 28. travnja 2022. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi GP je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 naloženo je privatnom tužitelju FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 600,00 kuna (šestokuna), u roku 15 dana. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 privatni tužitelj ĆP dužan je naknaditi nužne izdatke optuženika, visina kojih troškova će se odlučiti posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.
2. Protiv presude žalbu je podnio privatni tužitelj, po branitelju Davorinu Mičinu, odvjetniku u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika proglasi krivim za kazneno djelo za koje se tereti privatnom tužbom te da mu izrekne kaznu u visini 500 dnevnih iznosa te ga obveže na plaćanje troškova kaznenog postupka, a podredno da ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Optuženi GP je podnio odgovor na žalbu privatnog tužitelja u kojem je predložio da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana.
4. Žalba privatnog tužitelja je osnovana.
5. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka privatni tužitelj navodi da se pobijana odluka ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama a razlozi koji su izneseni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni pa je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
6. Međutim, nasuprot ovakvim navodima privatnog tužitelja izreka presude je razumljiva i presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni a druga je stvar što se privatni tužitelj s tim razlozima ne slaže. Što se tiče proturječnosti privatni tužitelj ne navodi u čemu se sastoje proturječje u izreci i znatna proturječnost razloga o odlučnim činjenicama a povodom njegove žalbe ovo vijeće je preispitalo presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 i nije našlo da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
7. Optuženik se u stvari, osim odluke o troškovima postupka žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iznoseći svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud.
8. Tako, privatni tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz optuženika u kojem osporava inkriminiranu objavu na društvenoj mreži Facebook dok s druge strane isključivo na temelju iskaza optuženika, bez drugih materijalnih i personalnih dokaza utvrđuje da je posudio od njega novac koji mu nije vratio a što je dio inkriminacije. Što se tiče navoda „da zapošljava na crno, bez prijave, prvi mjesec da nešto novca, dalje ništa“ u postupku nije osporavao da je zaposlio svog brata (optuženika) i isplatio mu novac na ruke ali je objasnio razloge zbog kojih je tako postupio. Naime, optuženikov račun je bio blokiran pa ga je optuženik zamolio uslugu isplate na ruke. S tim u vezi, ističe da je optuženik kod njega radio svega 151 sati, dakle nepuni mjesec pa je optuženik svakako iznio neistinitu tvrdnju „da prvi mjesec da nešto novca a onda ništa“. Tijekom postupka su ispitani svjedoci LP, ČP, HP, BP i DP, koji su kod njega zaposleni i koji su potvrdili da uredno i pravovremeno primaju plaću za svoj rad isplatom na račun a koja činjenica je potvrđena i dopisom Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave Krapina, Ispostave Zabok od 15. lipnja 2021. iz kojeg proizlazi da nije imao dugovanja po osnovi javnih davanja te da uredno izvršava zakonske obveze. Smatra da se ovdje treba primijeniti odredba članka 30. stavak 1. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 143/13, 127/19 i 41/20) kojom je propisano da obrtniku u obavljanju poslova mogu pomagati članovi obiteljskog kućanstva, bez zasnivanja radnog odnosa. Zaključno smatra da je za donošenje oslobađajuće presude bilo potrebno utvrditi da su sve činjenične tvrdnje iz inkriminacije točne, odnosno da je optuženik opravdano smatrao da su točne a ne samo da je dio točan a što je ovdje slučaj. Nasuprot zaključku prvostupanjskog suda iz točke 16 obrazloženja smatra da je optuženik zbog dugotrajno narušenih obiteljskih odnosa imao očitu namjeru da našteti njegovoj časti i ugledu.
9. Nasuprot navodima optuženika u odnosu na činjenične tvrdnje „zapošljava na crno, bez prijave, prvi mjesec da nešto novca, dalje ništa“ prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se radi o istinitim činjeničnim tvrdnjama jer one proizlaze iz pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Zlataru broj Pr-69/2016 od 9. lipnja 2017. pri čemu se ne može prihvatiti žalbeni navod privatnog tužitelja da se na rad optuženika trebala primijeniti odredba članka 30. stavak 1. Zakona o obrtu budući optuženik nije član obiteljskog kućanstva privatnog tužitelja.
10. Međutim, u odnosu na činjenične tvrdnje „posuđuje novac a ne vraća, služi se prevarama i lažima“ privatni tužitelj s pravom dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da se radi o istinitim činjeničnim tvrdnjama.
11. Naime, optuženik je u odnosu na taj dio inkriminacije naveo da je posudio privatnom tužitelju 16.000,00 eura od kojeg iznosa mu je vratio 8.000,00 eura te je na prevaru dobio potpis njihovog oca da je primio isplatu štete za ozljede koje je pretrpio. U odnosu na te tvrdnje optuženik je u spis predao potvrdu Policijske postaje Zabok od 19. studenog 2017. iz koje proizlazi da je 28. travnja 2016. podnio kaznenu prijavu protiv privatnog tužitelja zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 jer mu je tijekom ljeta 1994. posudio 16.000,00 DEM od kojeg iznosa mu je privatni tužitelj ostao dužan 8.000,00 DEM te novinski članak koji je objavljen u Večernjem listu 3. siječnja 2008. pod naslovom „Preko novina odričem se dvojice svojih sinova“ u kojem je navedeno da je IP (otac optuženika i privatnog tužitelja) naveo da ga je stariji sin ĆP početkom 1990. godine udario bokserom u glavu i teško ga tjelesno ozlijedio a potom ga još nekoliko puta pretukao i zlostavljao.
12. U odnosu na te činjenične tvrdnje prvostupanjski sud navodi da je u članku objavljenom u Večernjem listu 3. siječnja 2008. otac stranaka naveo da ga je privatni tužitelj ozlijedio i zlostavljao te protiv njega lažno svjedočio pa prihvaća obranu optuženika u kojoj govori o složenim obiteljskim odnosima s privatnim tužiteljem, spominje pozajmicu koju je dao privatnom tužitelju koju mu nije vratio te spominje da je privatni tužitelj prevario oca kojem nije isplatio naknadu štete koju mu je bio dužan. Prvostupanjski sud smatra da optuženik opisuje stvarne događaje iz obiteljskog života kojima je ogorčen pa o svemu sastavlja spornu objavu u kojoj je iznio istinite činjenične tvrdnje zbog čega u njegovom ponašanju nisu ostvareni objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.
13. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda da su tvrdnje optuženika iz objave „posuđuje novac a ne vraća, služi se prevarama i lažima“ istinite, za sada, se ukazuje pogrešnim. Naime, da bi se moglo zaključiti da se radi o istinitim činjeničnim tvrdnjama one moraju biti izvan svake dvojbe utvrđene a što ovdje nije slučaj. Potvrda Policijske postaje Zabok od 19. studenog 2017. i novinski članak koji je objavljen u Večernjem listu 3. siječnja 2008. ne potvrđuju u dovoljnoj mjeri obranu optuženika kako to smatra prvostupanjski sud jer se radi o kaznenoj prijavi koja je podnesena 20 godina od navodnog počinjenja kaznenog djela dok u novinskom članku otac optuženika i privatnog tužitelja ne iznosi navode da bi bio prevaren od strane privatnog tužitelja a jednako kritizira ponašanje i privatnog tužitelja i optuženika zbog čega ih se obojice želi odreći.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze, po potrebi i druge dokaze te s više pažnje utvrditi činjenice ukazane ovim rješenjem, a nakon toga sukladno odredbi članka 450. stavak 2. ZKP/08 donijeti novu pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
Sisak, 5. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Katarina Žuk