Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1315/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja SR, državljanina Islamske Republike Pakistan, kojeg zastupa Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi međunarodne zaštite, 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/18167, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 25. veljače 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/24-06/18167, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 25. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da su kod tužitelja ostvareni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u RH. Tužitelj je naveo da je zemlju podrijetla napustio nakon što je odslužio zatvorsku kaznu, a za koju navodi da mu je namještena, te isto dovodi u vezu s njegovom političkom pripadnošću određenoj stranci i određenom političkom uvjerenju. Nadalje, tužitelj navodi da je šijt, te da je kao pripadnik tog naroda, a koji je je pripadnik vjerskih manjina, te da su većinski suniti tužitelju učinili život u zemlji podrijetla nemogućim. Ovo se ne treba promatrati odvojeno, već se treba promatrati zbroj svih navedenih činjenica i okolnosti koje su dovele do situacije da je tužitelj morao napustiti zemlju podrijetla. Nadalje, potrebno je procijeniti koliko vremena tužitelj nije boravio u svojoj zemlji podrijetla, te da on s istom nema više nikakvu poveznicu. Tuženik ističe da je, a s obzirom da je tužitelj napustio zemlju podrijetla prije 17 godina, politička situacija u Pakistanu više nije ista, međutim, u tom pogledu ne navodi nikakva izvješća iz kojih bi se vidjelo da se politička situacija toliko u 17 godina promijenila da bi isto bilo od utjecaja da se u odnosu na tužitelja donese negativna odluka. I sam tuženik je pravilno ukazao da postoji problem nacionalizma u Pakistanu, a gdje se smatra da pripadnici vjerskim manjina, a među kojima je šijtska manjina, ograničeni u svojim pravima. Podsjećamo da je tužitelj kao na jedan od azilskih razloga se pozvao na probleme koje mu je kao šijtu stvarala sunitska većina, te da je to jedan od razloga zbog kojih je napustio zemlju podrijetla, ali iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da je tuženik ispitao na valjani način kakvi su to problemi bili, kada je i na koji način pokušao tražiti zaštitu policije, da li bezuspješno te zašto. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika te je saslušao tužitelja osobno.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporno da li tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi u bitnom da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u RH odbijen, jer je navodi tužitelja nisu ocijenjeni vjerodostojnima te jer prihvaćene materijalne činjenice nisu dovoljne za zaključak da postoji stvarni rizik da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s progonom ili drugim razlozima iz odredaba članaka 20. i 21. ZMPZ-a.

Obrazloženo je da je tužitelj tijekom upravnog postupka u binom naveo da je zemlju podrijetla napustio jer su članovi njegove obitelji u vremenu prije 2008. godine bili simpatizeri opozicijske stranke Peoples Party u Pakistanu, a njega je optužila vladajuća stranka Muslimanska liga daje pljačkaš i proveo je u zatvoru SRC godinu i pol dana u periodu 2005. i 2006. godine. Nakon puštanja na slobodu odlučio je odmah napustiti Pakistan. Na okolnosti povratka je izjavio daje situacija u Pakistanu takva da bi bio izložen maltretiranju, mogućem zatvaranju i ubojstvu. Naveo je da ne može dobiti zaštitu u nekom drugom dijelu Pakistana. Tražitelj ne posjeduje osobne dokumente. Tražiteljeva putovnica se nalazi kod njegovog prijatelja u Grčkoj. Nadalje je izjavio da je zemlju podrijetla napustio radi problema između sunita i šijita 2006. godine, odnosno naveo je da su mu suniti prijetili jer je šijit. Navodno je tražio pomoć policije, ali mu nisu pomogli riješiti problem. Tražitelj navodi da u dijelovima Pakistana, Lahoru i Karači živi većinsko šijitsko stanovništvo, ali se ne može tamo vratiti jer nema posla. Izjavio je da se ne želi nikada vratiti u Pakistan. Po pitanju problema koje je navodno imao jer je simpatizer Peoples Party tražitelj navodi daje njegov otac bio član navedene stranke, a kasnije se učlanio u stranku PTI - Taharik Insav, naziv koji prevoditelj na saslušanju nije uspio prevesti na hrvatski jezik. Na upit da objasni kontradiktorne navode jer je na zahtjevu izjavio da bio simpatizer, a na saslušanju da je član stranke Peoples Party tražitelj je izjavio daje bio član ali da to nije bitno. Tražitelj se ne sjeća ima li člansku iskaznicu, niti zna gdje se nalazi stranka kojoj je navodno pripadao. Izjavio je da su se navodne prijetnje zbog članstva u stranci Peoples Party dogodile 2006. godine dok je bio u svom selu i bavio se poljoprivredom. Ne sjeća se tko mu je prijetio.

Nadalje je obrazloženo da je BBC u članku Pakistan election: PMLN and PPP reach agreement on coalition government navodi da su političke stranke Pakistanska muslimanska liga-Nawaz (PMLN) i Pakistanska narodna stranka (PPP) postigle nakon parlamentarnih izbora službeni dogovor i sklopile potpuni sporazum o formiranju nove koalicijske vlade. U članku Business Recordera - There exists no rift between PPP, PML-N, says Punjab governor, guverner [adresa] SRCU osvrnuo se na odnos između Pakistanske muslimanske lige-Nawaz (PML-N) i Pakistanske narodne stranke (PPP), navodeći da nema problema na stranačkoj razini. Iako pojedinci mogu izražavati različita mišljenja između obje strane postoji snažan suradnički odnos. Sve navedeno se može primijeniti na tražitelja koji ničim nije dokazao svoju stranačku opredijeljenost, niti da je imao problema radi iste, niti da je sudjelovao u ikakvim stranačkim aktivnostima. Iz izvješća je vidljivo da ne postoje napetosti između dvije stranke nego da stranke surađuju na državnoj razini i da podržavaju jedna drugu.

Na upit da objasni navode jer je na zahtjevu izjavio da je u zatvoru bio zbog lažnih optužbi vladajuće stranke Muslimanska liga daje pljačkao i tukao ljude iz mjesta pored kojeg je živio, tražitelj je na saslušanju izjavio daje bio u zatvoru jer je njegov otac bio politički aktivan. Naveo je da ga je vladajuća stranka lažno optužila da je ubio neke nepoznate ljude, koje nikada nije vidio niti je čuo za njih.

U biltenu organizacije Minority Rights Group International navodi se da je u načelu svima državljanima Pakistana zajamčeno pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, budući da je zemlja potpisnica Opće deklaracije o ljudskim pravima. U stvarnosti, isključivi nacionalizam u Pakistanu znači da pripadnici vjerskih manjina šijiti, hindusi, kršćani i sikhi često smatraju da su njihova prava ograničena. Sve navedeno u izvješću može se primijeniti na tražitelja koji nije dokazao da je doživio probleme vezane uz međusobnu netoleranciju sunita i šijita niti da je njemu netko zabranjivao slobodu vjeroispovijesti, uvjerenja ili da mu je zabranjeno zapošljavanje na nacionalnoj osnovi. Sve što je naveo su paušalni iskazi koji se ne mogu primijeniti na konkretnu situaciju jer ju tražitelj nije niti naveo. Važno je napomenuti daje tražitelj prije 17 godina napustio zemlju podrijetla i nema dovoljno saznanja o zbivanjima u Pakistanu, pa tako ni o mogućnostima povratka u zemlju podrijetla. Njegove aktivnosti od napuštanja zemlje porijekla do danas, nisu bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, jer je tražitelj više godina živio u [adresa] i nije regulirao svoj status tražitelja međunarodne zaštite kako propisuje Zakon, a što bi bilo za očekivati ako je uistinu imao problema u zemlji podrijetla.

S obzirom na izvješća o zemlji podrijetla, nisu uvjerljivi tražiteljevi navodi sa saslušanja daje imao problema radi stranačkog opredjeljenja. Također nije uvjerljiva nit tražiteljeva izjava da policija ne poduzima ništa u slučajevima kada se prijavi problem religijske pripadnosti jer tražitelj niti na koji način nije dokazao da je uistinu zatražio pomoć policije. Uostalom, tražitelj se poziva na razloge napuštanja zemlje podrijetla koji su se dogodili prije 16 godina. S obzirom na sve navedeno, ova materijalna činjenica se ne prihvaća kao vjerodostojna.

Nije utvrđeno da je tražitelj u zemlji podrijetla bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi, te da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. ACLED (Armed Conflict Location & Event Dana Project) prikupio je podatke o 163 sigurnosna incidenta u razdoblju od 05.01.2023. godine do 05.01.2024. godine za područje cijele regije [adresa] u Islamskoj Republici Pakistan u kojoj se nalazi Mattu, mjesto u kojem je tražitelj živio prije napuštanja zemlje podrijetla. U navedenom razdoblju zabilježena su 73 smrtna slučajeva, a uzimajući u obzir da regija [adresa] broji 27 milijuna stanovnika , utvrđeno je da se u razdoblju izvješćivanja dogodilo prosječno 0,26 smrtnih slučajeva na 100 000 stanovnika. S obzirom na navedeno, zaključuje se da ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva.

Analizom izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Problemi koje je tražitelj imao u zemlji podrijetla nisu povezani s jednom ili više konvencijskih osnova te nema dokaza da su njegov život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Također nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da bi se tražitelj povratkom u Pakistan mogao suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju niti će biti suočen s ozbiljnom i individualnom prijetnjom životu i fizičkom integritetu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, jer se na području Pakistana ne vode međunarodni ili unutarnji oružani sukobi. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. ZMPZ-a.

10. Radi utvrđivanja spornih činjenica - postojanja opravdanih razloga za odobravanjem međunarodne zaštite u RH, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

Na upit suda koji su bili razlozi napuštanja zemlje podrijetla i kada je napustio, odgovora da je napustio 2008. godine, a razlog napuštanja je taj što je u mjestu gdje je on živio bio sukob između šiita i sunita. U tom sukobu poginuli su njegov ujak i stric te se i tužitelj sam osjećao životno ugroženim. Na upit suda da li je odlazak iz zemlje podrijetla bio vezan za ekonomske razloge i traženja boljeg uvjeta života, tužitelj odgovara da nije. Na daljnji upit da obrazloži kakve je probleme imao i zašto se osjećao životno ugroženim jer je šiit odgovara da su mu u vrijeme tih sukoba 2008. godine više puta prijetili, no ne mogu se sjetiti tko mi je prijetio, ali su prijetnje učinjene putem telefona. Nikada nije bio fizički napadnut. Prijetnje je prijavio policiji, ali policija nije ništa poduzela. Na daljnji upit suda da li je bio u zatvoru i koliko dugo i zbog čega, tužitelj odgovara da je bio u zatvoru 1,5 godinu, no na temelju lažnih optužbi, te smatra da je razlog istih da se od njega iznudi novac. Optužba je bila da sam fizički napao mušku osobu iz susjednog sela. Na daljnji upit da li je ikada bio politički aktivan, tužitelj odgovara da se njegov otac aktivno bavio politikom, dok je sam tužitelj bio član političke stranke PTI, te kao takav je aktivno sudjelovao u aktivnostima stranke, primjerice kada su bili prosvjedi i sl. U to doba to je bila oporbena stranka, a isto je i danas. O navedenome ne posjeduje nikakve dokaze. Na daljnji upit da li je ikada trpio nepravdu ili progon jer je član stranke PTI, tužitelj odgovara da je u više navrata dobivao verbalne prijetnje od strane članova vladajuće stranke. Navodi da se radilo o "maltretiranju" da se napusti stranka PTI. Na daljnji upit suda da li je ikada bio fizički napadnut ili uhićen zbog članstva u političkoj stranci, odgovara da on smatra da mu je kazneni postupak radi kojeg je bio u zatvoru bio namješten upravo zbog članstva u PTI. Na daljnji upit suda da li je ikada tražio azil u kojoj drugoj zemlji, odgovara da je nekoliko puta tražio u Grčkoj, no da je odbijen. Na upit opunomoćenika tužitelja koji je bio sadržaj telefonskih prijetnji koje je trpio po vjerskoj osnovi, tužitelj odgovara da se radilo o općenitim prijetnjama "mi sve znamo o tebi… čuvaj se" i sl. Na upit opunomoćenika tužitelja koji je bio sadržaj osobnih prijetnji koje je trpio po političkoj osnovi, tužitelj odgovara da su navodili: "da napusti PTI i da se pridruži vladajućoj stranci… da ako ostane u PTI da će mu život biti ugrožen…", navodi da je to prijavljivao policiji, a kada ga se pita za razlog zašto policija nije reagirala, odgovara da je policiju trebalo podmićivati visokim novčanim iznosima da bi nešto poduzela. Prijetnje po političkoj osnovi dešavale su se prije nego što je osuđen na kaznu zatvora. Izašao je iz zatvora 2006. godine. Nakon 2006. godine i dalje je dobivao prijetnje po političkoj osnovi. Na daljnji upit da li je svoje probleme mogao riješiti preseljenjem u drugi dio Pakistana, odgovara da nije te da bi u tom slučaju i nadalje bio ugrožen. Na daljnji upit što bi mu se desilo kada bi se vratio u zemlju podrijetla, tužitelj odgovara da bi ga smjestili u zatvor na najmanje 20 godina ili da bi bio ubijen. Na upit suda zašto to smatra, tužitelj odgovara da tamo nema zakona. Na upit opunomoćenika tuženika da li je od 2008. posjećivao Pakistan (ženu i djecu), odgovara da nije. Na daljnji upit da li je mogao živjeti u [adresa] od svoga rada, tužitelj odgovara da je te da je imao zemlju. Na daljnji upit ponovo navodi a je Pakistan napustio zbog straha za vlastiti život. Na daljnji upit da li je bio ugrožen život njegove obitelji, odgovara da nije, jer maloljetna djeca i žena nisu bili nikome zanimljivi. Na daljnji upit zašto u Iranu i u Turskoj nije tražio međunarodnu zaštitu, tužitelj odgovara da nije tražio jer zna da te zemlje ne primaju zahtjeve za S. Na daljnji upit zašto nije međunarodnu zaštitu tražio u Iranu kao dominantno šiitskoj zemlji, odgovara da P u [adresa] smiju ostati maksimalno 40 dana. Na daljnji upit da li ima ikakve dokumente, a s obzirom da je već dugo u RH, odgovara da nema. Također više ne posjeduje putovnicu koja je istakla. Na daljnji upit da objasni proturiječne iskaze tijekom upravnog postupka o tome da li je simpatizer ili član stranke, odgovara da je najprije bio simpatizer pa je poslije postao član stranke. O tome može pribaviti službenu iskaznicu. Na upit suda kako to da nije pribavljao do sada takve isprave, tužitelj ne odgovara. Na daljnji upit opunomoćenika tuženika da li je otac imao problema zbog političke pripadnosti ili zbog šiitske vjeroispovijesti, tužitelj odgovara da je bio psihički maltretiran. Na daljnji upit da li zna tko je PRC, tužitelj odgovara da ne zna (opunomoćenik tuženika nazočnima objašnjava da se radi o bivšem premijeru Pakistana u razdoblju od 2008. do 2021., šiitu, koji je također bio član PTI (narodna stranka Pakistana), o čemu predaje ispis podataka s Internet podatka).

11. Sud utvrđuje da iz iskaza tužitelja proizlazi da kod tužitelja nisu ostvareni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite propisani odredbama članaka 20. i 21. ZMPZ- a. Naime, prema stavu ovog suda, tužitelj tijekom upravnog postupka i ovog spora ničim nije dokazao da je sudjelovao u ikakvim stranačkim aktivnostima i da je zbog toga imao bilo kakvih problema. Tužitelj također nije dokazao niti da je doživio bilo kakve probleme vezane uz međusobnu netoleranciju sunita i šijita. Problemi koje je tražitelj eventualno imao u zemlji podrijetla nisu povezani s jednom ili više konvencijskih osnova te nema dokaza da su njegov život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Također nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da bi se tražitelj povratkom u Pakistan mogao suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju niti će biti suočen s ozbiljnom i individualnom prijetnjom životu i fizičkom integritetu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, jer se na području Pakistana ne vode međunarodni ili unutarnji oružani sukobi.

12. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

13. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Zagreb, 5. studenog 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba na prvostupanjsku odluku ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis