Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-787/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu po sucu Janji Topol te zapisničarki Spomenki Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice ĐTUČ, zajedno sa djecom mldb. Đ ĐTU i mldb. UTU, sve državljanke Republike Kube, s trenutnim boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, koje zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/4102, URBROJ: 511-01-212-25-14 od 11. veljače 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/4102, URBROJ: 511-01-212-25-14 od 11. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da su kod tužitelja ostvareni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u RH. Smatra da je tuženik pogrešno ocijenio izvješća o zemlji podrijetla, odnosno da je tuženik propustio utvrditi objektivne prilike u Republici Kub. Naglašava kako je ona bila kritičar kubanskih vlasti te da tuženik nije pravilno zaključio što se događa sa kritičarima kubanskog režima. Tvrdi da tuženik dvoji oko objava tužiteljice na facebooku, te ističe da ih pak nije mogao otvoriti, pa se stoga ukazuje na jasnu činjenicu da je tuženik proveo u odnosu na tužiteljice nepotpun postupak. Stoga je potrebno dostaviti tuženiku tužiteljičine objave, a kako bi barem na taj način proveo potpuni postupak, što je očito propustio u upravnom postupku. Nadalje, tužiteljica ukazuje na odredbe Kaznenog zakona i to za kaznena djela počinjena protiv neovisnosti kubanske države ili integriteta kubanskog teritorija te na odredbe istog zakona kojim se ponašanje određene osobe dovodi u vezu sa "opasnim stanjem", a koje dalje vodi do kaznenog djela protiv normi socijalističkog režima. Također, tužiteljica upućuje na odredbe Kaznenog zakona kojim se kriminalizira suradnja sa radijskim ili televizijskim kućama ili publikacijama za koje se smatra da provode proameričku politiku. Tužiteljica u vezi svog djelovanja, navodi da je redovito objavljivala svoje političke stavove na društvenim mrežama te zbog toga može biti drakonski kažnjena, a dok je bila u državi podrijetla suočavala se sa prijetnjama, problemima i administrativnom prisilo. Tužitelj je redovito objavljivao na društvenim mrežama svoje političke stavove o Kubi, te je u tom smislu i, sasvim nebitno je li objavljivala svoje stavove ili pak prenosila nečije druge stavove, jer je jasno da obajvom na svome facebooku se slaže, a slaganje predstavlja stav, a gore smo pokazali da tako nešto može dovesti u opasnost državljana Republike Kube, te može biti drakonski osuđen. U tom smislu odlaskom s Kube, tužiteljica je zapravo postala disident, a navela je s kojim se sve problemima i prijetnjama ona susrela u svakodnevnom životu, te vodeći svoj posao, se susrela s administrativnom prisilom i prijetnjom, gdje su joj porezne vlasti, onemogućujući da normalno vodi posao, ustvari uskraćivale ljudsko pravo, a takve poteze ona i njezine maloljetne kćeri ne bi preživjele. U ovom slučaju valja upozoriti da se radi o ranjivim skupinama u smislu članka 4. točke 14. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te se prilikom postupanja s istima mora svako postupanje vršiti s posebnom pažnjom. Konačno, u trenutku napuštanja Republike Kube, smatra se da je tužitelj se odrekao kubanskog državljanstva, s obzirom na propise koje važe u Republici Kubi, stoga je tužitelj u tom smislu za Republiku Kubu osoba bez državljanstva – apatrid. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi da je izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) I. i Zakona o strancima („Narodne novine", broj:133/20, 114/22, 151/22 i 40/25.) uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Tuženik obrazlaže da je tužiteljica dostavila dokazni materijal iz kojeg je vidljivo kako na svom faceebook profilu iskazuje nezadovoljstvo čestim nestancima struje u državi podrijetla te smatra da Vlada Republike Kube probleme u državi rješava na neprimjeren način. Tužiteljica se brine oko posljedica koje ona i druge majke imaju zbog toga te zaključuje da to nije život koji moraju trpjeti. Naglašava problem nedostatka hrane te ističe da će otići pred Vladu da joj nahrani djecu, ukoliko ostanu bez hrane koja se pokvarili uslijed nedostatka električne energije. Također, govori kako ju nije briga ukoliko joj osiguranje dođe u kuću, ali da ona više ovakvu situaciju ne može trpjeti. Tuženik je na ove okolnosti utvrdio, da su nestanci struje na Kubi česta pojava, do koje dolazi zbog nestašice goriva i zastarjele infrastrukture. Takve nestašice su rezultirale i prosvjedima stanovništva. O nestancima struje na Kubi te problema sa električnom mrežom, dostupni su mnogobrojni novinski članci iz čega je vidljivo kako je to problem koji pogađa milijune U. Obzirom na objave tužiteljice te posljedice koje je prema vlastitim navodima imala, tuženik smatra da one nisu takve naravi kako bi se tužiteljica imala smatrati kritičarem, a na kojeg bi se primijenio Kazneni zakon na koji se referira u tužbi. Nadalje, facebook objave o nestanku struje i problema koji proizlaze iz toga, teško da mogu predstavljati radnje koje ugrožavaju pojam socijalističkog režima jer da je tomu tako, tužiteljica bi bila optužena i vrlo vjerojatno kažnjena novčanom kaznom ili kaznom zatvora. Također, vezano uz prijetnje upućene tužiteljici, treba napomenuti daje na saslušanju dana 05.09.2024. godine, tužiteljica konstatirala da policija prijeti cijelom kubanskom narodu te na taj način straše ljude kako bi ih držali u pokornosti. Nadalje, iz stanja spisa te priloženih dokaza, proizlazi da objave tužiteljice nisu takve naravi, da bi se moglo smatrati da podupire proameričku politiku. Tužiteljica je također izjavila da na prosvjedima nije sudjelovala, a vezano uz sankcije povodom objava na društvenim mrežama, navodi da joj je internetska veza bila blokirana te da su ju posjećivali porezni inspektori. Navedeno ponašanje organa vlasti, tuženik ne može okarakterizirati kao djela za koje je potrebna međunarodna zaštita tužiteljici, budući se radi o posljedicama zanemarene električne mreže koje su pogodile većinu kubanaca (nestanak struje te ujedno nestanak internetske veze), dok za navede radnje poreznih inspektora tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze te je sama naglasila da nije imala probleme ekonomske naravi. Treba reći, da navedeno stanje u Republici Kubi, nije nepoznato ostatku svijeta te u okviru Europske Unije donesena rezolucija Europskog parlamenta od 29. veljače 2024. godine o kritičnoj situaciji na Kubi. U točki 3. Rezolucije, Parlament najoštrije osuđuje sustavna kršenja i povrede ljudskih prava prosvjednika, političkih disidenata, vjerskih vođa, aktivista za ljudska prava, neovisnih umjetnika i drugih osoba od strane kubanskog režima; apelira na kubanske vlasti da smjesta okončaju politiku represije; osuđuje nepostojanje vjerske slobode na Kubi. Kako tuženik tužiteljicu ne smatra niti jednom od spomenutih skupina ljudi, a budući je i sama tužiteljica izjavila da bi bila u zatvoru daju aktualni režim smatra prosvjednikom ili protivnikom vlasti, iz cjelokupnog postupka utvrđeno je da je zahtjev za međunarodnom zaštitom neosnovan. lako tužiteljica svrstava sebe u kritičare kubanskog režima tuženik smatra kako odredbe Kaznenog zakona na koje upućuje tužiteljica se ne mogu odnositi na nju niti njezine mit. kćeri. Također, tuženik ukazuje na to je otac djevojčica napustio Kubu te podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, KLASA: U P/l-216-03/24-06/2310, URBROJ:511-01-213-23-3, a od kojeg je kasnije odustao. Kao razlog napuštanja Kube, naveo je da se želi brinuti o svojem djetetu kojeg ima sa hrvatskom državljankom te je naveo da su tužiteljica i njegove maloljetne kćeri zbrinute na Kubi. Ujedno na pitanje broj 30. Zapisnika od 2.3.2023. odgovara da njegova obitelj na Kubi nije imala problema sa vlastima ili trećim osobama. Nadalje, nije točna tvrdnja tužiteljice da je odlaskom iz Republike Kube izgubila državljanstvo već može biti ograničena u nekim pravima, koja kasnije može povratiti, a u pripremi je i novi zakon koji će u potpunosti ukinuti bilo kakve restrikcije.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, jer je opunomoćenik odustao od navedenog dokaznog prijedloga, budući da je od Crvenog križa saznao da su tužitelji napustili Republiku Hrvatsku te da nema saznanja o njihovoj adresi, niti je s njima u kontaktu.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporno da li tužitelji ispunjavaju uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi u bitnom da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u RH odbijen, jer je navodi tužitelja nisu ocijenjeni vjerodostojnima te jer prihvaćene materijalne činjenice nisu dovoljne za zaključak da postoji stvarni rizik da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s progonom ili drugim razlozima iz odredaba članaka 20. i 21. ZMPZ-a.

Tražiteljica je na zahtjevu navela kako je državu podrijetla napustila zbog korupcije, agresivnosti policije i činjenice da je dana 11.07.2021. godine, bio prosvjed na kojem nije osobno sudjelovala, međutim podupirala je sudionike prosvjeda putem društvenih mreža. Zemlju podrijetla je napustila legalno zrakoplovom iz zračne luke Varadero u Republici Kubi. Prilikom saslušanja je navela kako je državu podrijetla napustila zbog represije vlasti, politike Vlade Republike Kube, nedostatka hrane, loših životnih uvjeta te loše ekonomske situacije. Tražiteljica na saslušanju u bitnome navodi da je napustila državu podrijetla jer je zbog lošeg ekonomskog stanja u državi te represivnih metoda tijela vlasti prema osobama koje se ne slažu s aktualnom politikom, putem društvene mreže "facebook" objavljivala fotografije i snimke o situaciji u kojoj se nalazila Republika Kuba. Navodi da je zbog toga imala probleme te je dobivala prijetnje od strane tijela vlasti, kao i to da joj je bespravno oduzimana roba koju je trebala prodati u svom kafiću, također od strane tijela vlasti. Zemlju podrijetla napustila je 25.12.2022. godine sa dvije kćerke te navodi da nije imala problema prilikom njenog napuštanja. Pri povratku u zemlju podrijetla smatra da bi bila pritvorena te da bi joj djeca ostala sama na ulici. Tražiteljičini navodi o razlozima traženja međunarodne zaštite nisu ocijenjeni uvjerljivima. Naime, tražiteljica je na poseban upit koje su bile sankcije u vezi njezinih objava na društvenim mrežama, navela da su joj tijela vlasti blokirala internetsku vezu te joj slali porezne inspektore koji su joj oduzimali robu namijenjenu prodaji u njezinom kafiću. Također, navodi da joj je zbog objava na društvenoj mreži "facebook", a na kojima je prikazano kako policija tuče ljude te vladajući prijete ostalim ljudima, policija dolazila u njezinu kuću te joj prijetila, međutim da se takvog postupanja nije previše bojala. Tražiteljica je u prilog svojoj tvrdnji o objavama na društvenoj mreži, na službenu e-mail adresu, Ministarstva unutarnjih poslova, Službe za međunarodnu zaštitu kao dokazni materijal poslala četiri "facebook" poveznice preko koje je podijelila neutvrđeni sadržaj, a kojim poveznicama se ne može pristupiti. Iz navedenog je vidljivo kao je tražiteljica dijelila tuđe objave, odnosno nije sama stvarala sadržaj tih objava, a koji bi sugerirao da je sama svjedočila događaju koji je podijelila. Nadalje, prijetnje koje su joj prema vlastitim navodima upućivane, odnosile su se na zatvaranje djelatnosti ukoliko ne prestane s objavama te odlaskom u zatvor i oduzimanjem djece. Također, navodi da nikad protiv nje nije bio pokrenut nikakav postupak, a koji bi bio u vezi podupiranja prosvjednika i objavljivanja informacija jer bi u protivnom bila optužena i bila u zatvoru. Prema izvješću Human Rights Watcha , vlasti su, kao i prethodnih godina, samovoljno zatvarale, maltretirale i zastrašivale kritičare, nezavisne aktiviste, političke protivnike i druge. Također, reforme iz 2013. godine, a koje se odnose na putovanje na Republiku Kubu i odlazak sa nje, Vladi Republike Kube su dale široku diskrecijsku ovlast da ograniči putovanja u inozemstvo temeljem tzv. „putne reforme“ radi "obrane i nacionalne sigurnosti" ili "drugih razloga od javnog interesa". Činjenica je da je tražiteljica zemlju podrijetla napustila legalno s vlastitom putovnicom te prilikom napuštanja zemlje podrijetla nije imala problema, što ne bi bio slučaj da je riječ o osobi koja je stavljena na listu osoba „nepodobnih režimu". Nadalje, od održavanja prosvjeda koji su se zbili 11.07.2021. godine pa do dana napuštanja zemlje podrijetla 25.12.2022. godine, ponašanje tijela vlasti prema navodima tražiteljice, imala su za posljedicu blokiranje društvenih mreža te dolazak poreznih inspektora u njezin kafić. Navedeno postupanje tijela vlasti, ne ukazuje da bi tražiteljica bila prijetnja obrani i nacionalnoj sigurnosti ili javnom interesu, budući da se blokiranje društvenih mreža odnosilo na cijelu Republiku Kubu , dok dolazak poreznih inspektora nije za nju imao posljedice, koje bi dovele do zatvaranja tražiteljice, maltretiranja ili zastrašivanja kao što se postupalo sa osobama koje su kritičari, nezavisni aktivisti, politički protivnici ili drugi protivnici vlasti. U postupku je slijedom izjava tražiteljice utvrđeno da ona nije niti kritičar, niti aktivistica za ljudska prava te nije politički aktivna da bi radi navodnih objava na društvenoj mreži osobno imala problema. Uzimajući u obzir sve navedeno, ova se materijalna činjenica ne može prihvatiti kao vjerodostojna.

U postupku je utvrđeno da tražiteljica nije bila izložena proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogla biti izložena postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde, a njezina izjava da bi po povratku u Republiku Kubu bila zatvorena nije objektivno utemeljena. Podaci iz ACLED-a navode da je u periodu od siječnja 2024. do siječnja 2025. godine, u Republici Kubi bilo manje od 5 smrtnih slučajeva uzrokovanih sigurnosnim incidentima mjesečno. Uzimajući u obzir da Republika Kuba ima 11,200,000 stanovnika može se zaključiti da sigurnosni rizik gotovo i ne postoji. Uz navedeno, tražiteljici nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja kubanskog teritorija, koji je prema vlastitim navodima napustila legalno služeći se svojom vlastitom putovnicom. Na temelju izjava tražiteljice koje nisu ocijenjene vjerodostojnima, procjene budućeg rizika i analize informacija o zemlji podrijetla nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odnosno zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Vezano uz osobne okolnosti ne postoji opravdani rizik da će se tražiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. U postupku je slijedom izjava tražiteljice utvrđeno da ona nije niti kritičar, niti aktivist za ljudska prava te nije politički aktivna da bi radi navodnih objava na društvenoj mreži osobno imala problema. Vezano uz opće okolnosti, službena izvješća pokazuju da sigurnosni rizik gotovo i ne postoji. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražiteljica međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. ni uvjete za priznavanje supsidijame zaštite navedene u članku 21. ZMPZ-a.

10. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku. Tužiteljica u ovom sporu ničime nije dovela u sumnju utvrđenja tuženika. Stoga sud utvrđuje da je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

11. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Zagreb, 5. studenog 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba na prvostupanjsku odluku ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku

3. U spis