REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-462/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Sandri Pleše, odvjetnici iz Odvjetničkog društva OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i zamjenika njegovog punomoćnika odvjetnika Josipa Savića te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika UE, dana 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. isplatiti tužitelju VE iznos od 3.568,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.180,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. studenoga 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 114,40 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoza 2019. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. veljače 2020. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da je 19. svibnja 2018. došlo do prometne nezgode na autocesti A1, 314. km, zapadni kolnički trak u smjeru Zagreb-Split. Nadalje je naveo da je nezgodu prouzrokovao NE upravljajući autobusom reg. oz. [registarska oznaka], marke Isuzi Q-BUS, na način da se nije kretao sredinom obilježene prometne trake, već je vozilom izlazio van istočnog ruba kolnika, slijedom čega je lijevim bočnim dijelom autobusa naletio na srednju dvostruku metalnu zaštitnu ogradu, a potom je udario u metalni stup portala. Tužitelj je isto tako naveo da je zbog opisanog naleta autobusa zadobio tjelesne ozljede jer se kao putnik nalazio u autobusu reg. oz. [registarska oznaka], a koji je na dan štetnog događaja bio obvezno osiguran policom od autoodgovornosti kod tuženika. Tužitelj je još naveo da je u navedenoj prometnoj nezgodi potražio hitnu liječničku pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi, te da je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Nastavno je naveo da je zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju trpio i da još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, te da će nakon završenog liječenja ulagati pojačane napore u životu i radu, a istaknuo je i da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. U tužbi je tužitelj, nadalje, naveo da se obratio tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom od 12. srpnja 2019., a kojeg je tuženik zaprimio 8. kolovoza 2019., te da mu je tuženik nakon toga 16. rujna 2019. isplatio nesporan iznos od 6.000,00 kn, koji iznos nije dostatan za naknadu pretrpljene štete. Stoga je tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi s osnove neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od tuženika potraživao isplatu daljnjeg iznosa od 1.353,77 EUR (10.200,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoza 2019. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 19. lipnja 2020. specificirao tužbeni zahtjev te je istim od s osnove neimovinske i imovinske štete od tuženika potraživao isplatu daljnjeg iznosa od 1.990,84 EUR (15.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoza 2019. do isplate, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen. Tužitelj je tom prilikom pojasnio da s osnove neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 1.791,76 EUR (13.500,00 kn), dok s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje isplatu iznosa od 199,08 EUR (1.500,00 kn).

3. U podnesku od 30. kolovoza 2022., uređenom na ročištu održanom 27. svibnja 2024. u pogledu iskazivanja potraživanja u valuti EUR, dakle, nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, te istim od tuženika s osnove neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.683,06 EUR (27.750,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoza 2019. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. U istom podnesku tužitelj je pojasnio da mu s osnove povrede prava osobnosti te tuđe pomoći i njege pripada ukupan iznos od 4.479,39 EUR (33.750,00 kn) od čega iznos od 4.313,49 EUR (32.500,00 kn) s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a iznos od 165,90 EUR (1.250,00 kn) s osnove tuđe pomoći i njege. Međutim, kako mu je tuženik isplatio iznos od 796,34 EUR (6.000,00 kn), tako tužitelj od tuženika potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 3.683,06 EUR (27.750,00 kn).

4. Prije svega valja reći da je tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 30. kolovoza 2022., a uređenom na ročištu održanom 27. svibnja 2024. u pogledu iskazivanja potraživanja u valuti EUR, preinačio tužbu jer je povećao tužbeni zahtjev, a kojoj preinaci se tuženik protivio. Međutim, sud je ovakvu preinaku dopustio na ročištu održanom 19. rujna 2025. i to sukladno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužitelj tužbeni zahtjev specificirao nakon provedenog medicinskog vještačenja te stoga nije mogao tužbu bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (19. lipnja 2020.).

5. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja od 19. svibnja 2018. Međutim, istaknuo je prigovor namirenja jer smatra da je tužitelju u cijelosti naknadio štetu koja mu je nastala povodom predmetnog štetnog događaja i to u iznosu od 796,34 EUR (6.000,00 kn), a koji iznos je isplatio 16. rujna 2019. na račun punomoćnika tužitelja. Stoga je tuženik osporio visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda, a koju tužitelj potražuje tužbom. Tuženik je, nadalje, naveo da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio lake tjelesne ozljede u vidu trzajne ozljede i natuka desnog ramena, a koje dijagnoze su postavljene naknadno, odnosno dva dana nakon štetnog događaja i to prema subjektivnom iskazu tužitelja. Ujedno je tuženik naveo da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da su kod tužitelja prisutne od ranije degenerativne promjene ramenog obruča i vratne kralješnice, a što nije posljedica predmetnog štetnog događaja. Tuženik je, također, osporio i tijek zakonskih zateznih kamata za imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege koju tužitelj potražuje jer je se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti slijedom čega kamata može početi teći od presuđenja. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

6. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti ) te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

7. U konkretnom slučaju nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, a koje činjenice je tuženik učinio nespornim u odgovoru na tužbu i na ročištu održanom 27. svibnja 2024. Stoga na navede okolnosti nije bilo potrebno provoditi dokaze. Nadalje, među strankama je nesporno i da je tužitelju pomoć i njega pružana besplatno od strane ukućana. Isto tako među strankama nije sporno da je tuženik 16. rujna 2019., dakle prije podnošenja tužbe, tužitelju s osnove neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio ukupan iznos od 796,34 EUR (6.000,00 kn).

8. Međutim, među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tijekom postupka, a radi utvrđivanja spornih okolnosti, sud je proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u preslike potvrda MUP-a, PU Šibensko-kninska, Postaja prometne police broj: [broj police]-13-11-133-1025/18 od 11. lipnja 2018. (str. 5-6 spisa) i 1. srpnja 2019. (str. 7 spisa), presliku medicinske dokumentacije (str. 8-18 spisa), presliku zahtjeva za naknadu štete od 12. srpnja 2019. (str. 19 spisa), presliku dopisa tuženika od 8. kolovoza 2019. (str. 21 spisa), liječničku potvrdu Specijalističke ordinacije obiteljske medicine dr. Maje Dokuzović od 15. veljače 2021. (str. 41 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Robertu Roheru, dr. med. (str. 52-56 i 97 spisa), saslušan je vještak dr. Robert Roher (str. 76-77 spisa), saslušan je tužitelj (str. 104 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

10. Na temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

11. Iz preslike zahtjeva za naknadu štete od 12. srpnja 2019. (str. 19 spisa) proizlazi da se tužitelj s istim obratio tuženiku radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

12. Uvidom u presliku dopisa tuženika od 8. kolovoza 2019. (str. 21 spisa) utvrđeno je da se istim obratio punomoćniku tužitelja, te da ga je obavijestio da je zaprimio odštetni zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale u predmetnom štetnom događaju (19. svibnja 2018.).

13. Uvidom u liječničku potvrdu Specijalističke ordinacije obiteljske medicine dr. Maje Dokuzović od 15. veljače 2021. (str. 41 spisa) utvrđeno je da iz zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da isti prije, ni poslije 19. svibnja 2018. nije imao ozljede ramena.

14. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je u bitnom iskazao da je sudjelovao u predmetnoj prometnoj nesreći kao putnik u autobusu i da je sjedio je na mjestu odmah iza šofera. U trenutku štetnog događaja udario je desnim ramenom i glavom u pregradu koja se nalazila između vozača i prvog sjedala na kojem je sjedio. Na mjesto štetnog događaja je došla hitna pomoć, no oni su u bolnicu odvezli dvije ili tri osobe koje su bile teže ozlijeđene, a on je tada djelatnicima hitne rekao da ga boli rame, ali s obzirom na to da su oni prioritetno postupali s teže ozlijeđenim osobama, nije odvezen vozilom hitne pomoći. Svom doktoru se javio zbog ozljede u ponedjeljak, odnosno dva dana nakon štetnog događaja te ga je on uputio na preglede. U štetnom događaju ja zadobio ozljedu ramena i vratne kralješnice. Nadalje je naveo da mu je u štetnom događaju bila ozlijeđena samo vratna kralješnica i rame, dok mu nije bila ozlijeđena šaka, no šaka mu je ozlijeđena prije ili nakon štetnog događaja, ne može se točno sjetiti. Pojasnio je da je u trenutku štetnog događaja udario i šakom u pregradu, odnosno cijelom rukom, te da je osjećao bolove u šaci, a šivanje šake je imao radi traume koja nije zadobivena u ovom štetnom događaju. Isto tako je naveo da prije štetnog događaja nije imao nikakve probleme s prstima desne šake te je predao svu dokumentaciju koju ima vezano za predmetni štetni događaj. Kada mu je predočeno da se u medicinskoj dokumentaciju spominju problemi s povredom desne šake još 2017. tužitelj je naveo da je to vjerojatno bilo zbog šivanja šake o kojem je iskazivao, što nije u vezi s ovim štetnim događajem. Nakon štetnog događaja je nosio Shantzov ovratnik dva tjedna te je i trpio bolove uslijed zadobivenih ozljeda, a zaostao mu je ožiljak od operacije na desnom ramenu i to s obzirom na to da mu je nakon štetnog događaja narasla "kvrga" na desnom ramenu koju je kasnije operirao i zaostao mu je ožiljak nakon te operacije. Tužitelj je prilikom saslušanja sudu i punomoćnicima stranaka pokazao postoperativni ožiljak na desnom ramenu te je utvrđeno da se radi o ožiljku dužine 5-6 cm koji je različite boje od okolne kože. Tužitelj je naveo i da ga vidljivost ožiljka ne smeta toliko već ga više smeta činjenica da ga i dalje boli rame kada god podigne ruku te nema urednu funkciju desne ruke zbog ozljede ramena. Dodao je da svakih 6 mjeseci prima injekcije "blokade". Konačno je naveo da se nakon štetnog događaja nije odmah javio liječniku jer je tom prilikom bio vodič izleta i vodio je ljude na vikend zbog čega se nije mogao odmah javiti liječniku.

15. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Robertu Roheru. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao putnik u autobusu, te da je pregledan i obrađen u OB Varaždin, te da nije gubio svijest, a događaja se nije sjeća u potpunosti. Također je naveo da je tužitelju iskočila kvrga na desnom ramenu nakon udarca te da ima bolove u vratu, a po događaju nije imao mučnine i nije povraćao. Isto tako vještak je naveo da je liječenje tužitelja završeno pregledom kirurga 30. rujna 2018., te da je uvidom u liječničku potvrdu dr. ČE utvrđeno da nije bilo ozljeda ramena niti prije, a niti poslije 19. svibnja 2018. Vještak je još naveo da je obavio liječnički pregled tužitelja 6. svibnja 2022., te učinio RTG desnog ramena koji je pokazao da nema znakova svježe koštane traume i da je uredna kongruentnost zglobnih tijela. Također je naveo da su subjektivno prisutni trnci u desnoj šaci, slabost desne šake prilikom svakodnevnih radnji, povremene glavobolje i osjećaj "težine" u vratu i desnom ramenu kojih prije štetnog događaja nije bilo. U kliničkom statusu je vidljiv manji deformitet desnog ramena koji je bezbolan na palpaciju, dok su pokreti u desnom ramenu uredni, ali terminalno bolni. Stoga je vještak mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće vratne kralješnice i istegnuće desnog ramena nakon čega je nastupilo oštećenje lezije prstiju desne šake u vidu trnaca, oslabljenog osjeta i motiliteta, a što je verificirano RTG-om i kliničkim pregledom. Vještak je stoga nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i kliničkog pregleda tužitelja, mišljenja da je nakon štetnog događaja kod tužitelja došlo do smanjenja opće i radne životne aktivnosti u omjeru od 10%. Također je mišljenja da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 60 dana, uz napomenu da su bolovi ocijenjeni kumulativno tijekom liječenja. Također je pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana. Tuđa pomoć i njega su mu bili potrebno 20 dana po 2 sata dnevno i 10 dana po 1 sat dnevno, odnosno ukupno 50 sati, s tim da je vještak napomenuo da su tuđa pomoć i njega ocijenjeni kumulativno. Konačno, vještak je naveo da je kod tužitelja nakon štetnog događaja nastupilo naruženost manjeg stupnja (deformitet) koja je vidljiva trećim osobama ponekad.

16. Ovakvom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik, te se vještak dr. Robert Roher na prigovore usmeno očitovao na ročištu održanom 27. svibnja 2024. Vještak je, tom prilikom u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja u pogledu ocjene smanjenja životne aktivnosti, bolova, tuđe pomoći i njege i naruženosti. Nadalje je naveo da je tužitelja osobno pogledao u kirurškoj ambulantni te da je obavio fizikalni pregled kako bi dobio uvid u kliničko stanje vrata i desnog ramena, a imao je na uvid i zdravstveni karton gdje je bilo razvidno da nije bilo sličnih ozljeda, niti prije niti poslije predmetnog štetnog događaja od 19. svibnja 2018. Pojasnio je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio dvije ozljede: natučenje desnog ramena potvrđenog RTG pretragom i istegnuće vratne kralješnice koje navedeno u nalazu na prvom pregledu kirurga. Isto tako je naveo da je tužitelj nosio Schanztov ovratnik 7 dana, te mu je na slijedećem kontrolnom pregledu indicirano još 7 dana. Smanjenje životne aktivnosti proizlazi iz posljedica koje tužitelj trpi svakodnevno, a potvrđene su pregledima specijalista i dijagnostičkim pretragama i to:

- FSVK: instabilitet segmenta C4-C5 s pomakom (retropozicija), lezija funkcije C3-C4, C5-C6 i C6-C7 uz potpuni izostanak otvaranja u inklinaciji i reklinaciji,

- EMNG pretraga: stanje nakon kompresije 2 živca na šaci (ulnarni živac i živac medijanus) sa oštećenjima senzornih niti i tetivama za 3., 4. i 5. prst,

- pregled neurologa: hipoestezija vrška prstiju 3., 4. i 5. uz nemogućnost obavljanja pokreta: fleksija, ekstenzija, adukcija i abdukcija prstiju, te je fina motorika šake oštećena.

Vještak je, također, naveo i da bolovi proizlaze iz težine ozljeda vratne kralješnice i desnog ramena, s time da je tužitelj koristio analgetike povremeno i nosio ovratnik 14 dana. Liječenje je završeno zadnjim pregledom kirurga (cca 4 mjeseca nakon ozljede). Još je naveo da je na kliničkom pregledu vidljiv deformitet desnog ramena kao posljedica ozljede gdje je vještak utvrdio terminalno oslabljene pokrete što ulazi u smanjenje životne aktivnosti i naruženost manjeg stupnja vidljivu ponekad. Ocjena od 10% smanjenja životne aktivnosti je izražena kumulativno, a ista bi se mogla odnositi na smanjenje od 6% vezano uz desno rame, a 4% vezno uz vratnu kralješnicu. Posljedice vezane za probleme i bolove u desnoj šaci su vezane uz oštećenje vratne kralješnice, te je vještak u tom dijelu u to uračunao u navedeno smanjenje od 4%. Ozljeda iz 2017. navedena u nalazu od 6. lipnja 2018. nije uzročno posljedično vezana za bolove koje tužitelj trpi u desnoj šaci te isto nije uzeo u obzir pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti. Također je naveo kako je isključio ozljedu iz 2017. te je naveo da je u novom nalazu neurologa od 6. lipnja 2018. uzeta u obzir pretraga EMNG koja govori na kompresiju 2 živca u desnoj šaci i opisan je novi klinički nalaz koji govori o hipoesteziji i oslabljenim pokretima 3., 4. i 5. prsta. Iskazao je i da otvorenu ranu ručnog zgloba i šake koja se navodi u nalazu od 6. lipnja 2018. nije uzeo u obzir prilikom davanja predmetnog nalaza i mišljenja već se nalaz i mišljenje odnosi na posljedice dvije ozljede koje se navode u nalazu od 21. svibnja 2018. , a to su istegnuće desnog ramena i istegnuće vratne kralješnice. Vještak je, također, naveo da s velikom vjerojatnošću smatra da nalaz EMNG ne može biti vezan uz otvorenu ranu na šaci. U nalazu se nalazi pojam cervikobrahijalnog sindroma (ozljeda vratne kralješnice koja se manifestira slabošću, trncima i bolovima u šaci) koji je često posljedica oštećenja vrata na razinama vrata prema laktu i ima za posljedicu određene neuropatije koje se mogu potvrditi ili isključiti EMNG-om. Naveo je i da nema posebne podatke o ozljedi od 3. listopada 2017. u zdravstvenom kartonu, te da nije imao uvid u zdravstveni karton tužitelja već u liječničku potvrdu. Iz razgovora s tužiteljem je utvrdio da isti nije imao ranijih ozljeda vratne kralješnice i desnog ramena. Prilikom pregleda tužitelja je učinio kontrolni RTG desnog ramena i uzeo u obzir životnu dob tužitelja, odnosno degenerativne promjene koje se vide. Također je naveo kako misli da je instabilitet vezan isključivo uz ozljedu vratne kralješnice. Nalaz RTG snimke pri inicijalnom pregledu nije imao te isti nije nužan da bi se postavila dijagnoza istegnuća vratne kralješnice. Kvrga na desnom ramenu može nastati kao posljedica mehaničkog udarca i sile istezanja prilikom prometnih ozljeda, a nije uobičajeno da je uslijed degenerativnih promjena vidljiva kvrga na ramenu. Također je naveo da tužitelj nije neprekidno osjećao bolove tijekom liječenja te je analgetsku terapiju uzimao prema potrebi. Konačno, vještak je naveo da činjenica da se tužitelj javio dva dana nakon štetnog događaja liječniku ne znači da isti ta dva dana nije trpio bolove, a bolovi su tada najjači, te mu je ordiniran ovratnik, što govori o težini ozljede.

17. Vještak je u svom pisanom očitovanju do 25. veljače 2025. nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja te prijašnju ozljedu iz 2017. u postupnosti ostao kod svog prethodnog nalaza i mišljenja.

18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Roberta Rohera, jer je isti jasan, stručan i argumentiran, pri čemu je sud imao u vidu da je vještak usmenim očitovanjem i dopunskim pisanim očitovanjem, otklonio sve prigovore tuženika. Pritom valja reći kako činjenica da je vještak prilikom usmenog očitovanja prvo naveo da je izvršio uvid u zdravstveni karton, iako je to učinio naknadno, ne utječe na ovakvu ocjenu njegovog nalaza i mišljenja. Ovo stoga što se vještak već i prilikom usmenog očitovanja ispravio navodeći da je imao na uvid liječničku potvrdu, a ne zdravstveni karton. Pritom valja dodati i da je vještak u nastavku postupka izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja i o tome se dopunski očitovao u očitovanju od 25. veljače 2025. Stoga se nisu ostvarile pretpostavke za obnovu vještačenja iz odredbe čl. 261. ZPP-a, pa je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem. Sud je, nadalje, kao životan, logičan i uvjerljiv prihvatio i iskaz tužitelja u dijelu u kojem je isti sukladan ostalim provedenim dokazima i to prije svega s nalazom i mišljenjem vještaka.

19. Dakle, iz gore provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.). Isto tako je utvrđeno da je tužitelju prouzročena imovinska šteta jer mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Ovdje još valja napomenuti da je uzročna veza između štete nastale tužitelju i predmetnog štetnog događaja proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Roberta Rohera.

20. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO-a), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo, odnosno pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, a utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095. st. 1. ZOO-a). Ovdje valja posebno napomenuti da tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da mu je povrijeđeno pravo osobnosti uslijed činjenice da mu je nastupila naruženost, te stoga sud tu okolnosti nije posebno ocjenjivao.

21. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.400,00 EUR.

22. Isto tako imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 800,00 EUR.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno i da je kod tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%, a koje se očituje na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka. Stoga sud, uzimajući u obzir težinu i trajnost zaostalih posljedica, način ispoljavanja, te dob tužitelja (rođen 1967.), ocjenjuje da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u zatraženom iznosu od 2.000,00 EUR.

24. Ovdje valja reći da je sud prilikom odmjeravanja naknade neimovinske štete imao u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednica održanih 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a koje pravno shvaćanje se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od 15. lipnja 2020.

25. Isto tako je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju 20 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno, a što ukupno iznosi 50 sati. Kako su stranke na ročištu održanom 19. lipnja 2020. učinile nespornim da je tužitelju pomoć i njega pružana od strane ukućana, a isti i u tom slučaju ima pravo na naknadu, tako tužitelju, uzimajući u obzir cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,30 EUR, temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a pripada naknada u iznosu 165,00 EUR. Pritom valja reći da je cijena jednog sata pružanja takve u usluge u iznosu od 3,30 EUR određena prema cijenama u vrijeme pružanja usluge, a u skladu s neto zaradom osobe koja se na području gdje tužitelj živi profesionalno bavi pružanjem pomoći i njege takve vrste.

26. S obzirom na naprijed navedeno, tužitelju pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 4.200,00 EUR, te naknada za pretrpljenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 165,00 EUR, odnosno ukupno 4.365,00 EUR. Kako je tuženik tužitelju s osnove naknade štete isplatio iznos od 796,34 EUR, to je istom naloženo s osnove neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatiti tužitelju daljnji iznos od 3.568,66 EUR.

27. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Nadalje, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.; dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz navedenog proizlazi da naknada neimovinske i imovinske štete u vidu tuđe pomoći dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da je u ovoj pravnoj stvari tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužitelja 8. kolovoza 2019., tako su tužitelju, sukladno gore navedenim odredbama, na dosuđeni iznos od 3.568,66 EUR dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od sljedećeg dana, odnosno od 9. kolovoza 2019. do isplate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a. Pritom valja dodati da je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno i da je liječenje tužitelja završno i prije navedenog dana (30. rujna 2018.).

28. U odnosu na prigovor zastare za preinačeni dio valja reći da je u odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a određeno da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je u st. 2. istog članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Međutim, kako se preinačeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju, odnosno istom kompleksu činjenica kao u tužbi, pri čemu valja imati u vidu nove orijentacijske kriterije, tako je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Ovdje još valja ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5, prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

29. Budući da tužitelj s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to se odluka o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

30. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, te sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

31. Tužitelju je tako s osnove troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje odštetnog zahtjeva od 12. srpnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 32 Tarife), sastavljanje tužbe od 19. veljače 2020. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podneska od 30. kolovoza 2022. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 19. lipnja 2020., 27. svibnja 2024. i 19. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 26. veljače 2020., 7. srpnja 2020., 17. rujna 2020. i 13. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (25 bodova-Tbr. 8/4 Tarife), pristup na ročišta 9. studenoga 2023. i 8. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svako (25 bodova-Tbr. 9/5 Tarife), kao i trošak PDV (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 375,00 EUR. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 53,08 EUR i sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 53,08 EUR, kao i trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Stoga su tužitelju priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.180,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 5. studenoga 2025. do isplate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Međutim, tužitelju nisu priznati troškovi sastavljanja podnesaka od 15. lipnja 2021., 24. lipnja 2022. i 20. ožujka 2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Tužitelju, također, nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a s obzirom na to da tužitelj presudu može preuzeti neposredno u sudu sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a. Osim toga valja reći da to što je u Tbr. 9/3 Tarife određeno da odvjetniku pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda, ne isključuje primjenu odredbe čl. 155. ZPP-a u kojoj je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po odvj. Zvonimiru Bodrožiću uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe za presudu u iznosu od 83,28 EUR

2. Tuženiku po odvj. Sandri Pleša