REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-105/2020-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja SV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Lisaku, odvjetniku, protiv tuženika HV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Arnoldu Čadi, odvjetniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik HV, OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan tužitelju SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 3.846,00 EUR s osnove naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2020. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva s naslova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege preko dosuđenog iznosa od 3.846,00 EUR do zatraženog iznosa od 6.768,86 EUR, odnosno za iznos od 2.922,86 EUR, kao neosnovanim.

III Tuženik HV, OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan tužitelju SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti s naslova imovinske štete iznos od 4.150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. studenoga 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva s naslova imovinske štete preko dosuđenog iznosa od 4.150,00 EUR do zatraženog iznosa od 10.265,58 EUR, odnosno za iznos od 6.115,58 EUR, te sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos od 4.150,00 EUR od 15. prosinca 2020. do 4. studenoga 2025., kao neosnovanim.

V Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 2.414,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenoga 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je 21. prosinca 2017., oko 18,00 sati, u ugostiteljskom objektu „Garfield“ na adresi [adresa], ovdje tuženik HV iz [adresa] nanio teške tjelesne ozljede na način da je tuženik udario tužitelja zatvorenom šakom desne ruke u predio glave, uslijed kojeg udarca je tužitelj zadobio ranu razderotinu kože ispod nosa na lijevoj strani, ranu razderotinu usne šupljine u području prednjih gornjih lijevih zuba, izbijeni su mu zubi 21, 22 i 23 te raskliman zub 25. Po zadobivenom udarcu tužitelj je pao, da bi mu tuženik potom nanio još nekoliko udaraca nogom u predio abdomena. Navodi da je Općinski kazneni sud u Zagrebu 28. studenoga 2018. izdao kazneni nalog posl. br. K-1679/18, kojim je ovdje tuženika oglasio krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – nanošenjem teških tjelesnih ozljeda opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona. Ističe da kazneni nalog nije pravomoćan već se povodom prigovora ovdje tuženika vodi kazneni postupak pod posl. br. K-1679/18 pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu. Tužitelj smatra kako mu je tuženik dužan naknaditi neimovinsku i imovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti zbog narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja. Ističe da je u štetnom događaju od 21. prosinca 2017., te tijekom liječenja trpio fizičke bolove i strah, a usprkos provedenom liječenju kod tužitelja i nadalje zaostaje umanjenje životne aktivnosti kao i naruženost u vidu ožiljka u predjelu između nosa i usne šupljine lijevo. Navodi da mu je tijekom liječenja bila neophodna tuđa pomoć i njega. Navodi da mu predstoje opsežni stomatološki zahvati zbog sanacije stanja usne šupljine, a prema ponudi Poliklinike Medikadent troškovi radova procijenjeni su na iznos od 77.345,99 HRK. Tužitelj smatra da ako se u obzir uzmu kriteriji o kojima ovisi visina pravične novčane naknade da mu pripada pravična novčana naknada po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 12.000,00 HRK, po osnovi pretrpljenog straha iznos od 9.000,00 HRK, po osnovi duševnih boli zbog umanjenja opće životne i radne aktivnosti iznos od 18.000,00 HRK, po osnovi duševnih boli zbog naruženosti iznos od 10.500,00 HRK, te osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 EUR, odnosno ukupno 51.000,00 HRK, po navedenim osnovama. Kada se navedeni iznos prebaci u valutu EUR sukladno sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje u tekstu: ZUE) dobije se iznos od 6.768,86 EUR. Tužitelj također potražuje naknadu imovinske štete na ime troškova sanacije stanja usne šupljine (prema ponudi br. 228 Poliklinike Medikadent) u iznosu od 77.345,99 HRK. Kada se navedeni iznos prebaci u valutu EUR sukladno ZUE dobije se iznos od 10.265,58 EUR. Tužitelj ukupno potražuje iznos od 17.034,44 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2020. do isplate, te da mu tuženik nadoknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

2. Tužitelj tijekom postupka ističe da je Općinski kazneni sud u Zagrebu u postupku koji se vodio pod posl. br. K-1679/18 dana 14. rujna 2020. donio presudu kojom je oglasio krivim ovdje tuženika, da je 21. prosinca 2017., oko 18,00 sati, u ugostiteljskom objektu „Garfield“ na adresi [adresa], tuženik u nakani da teško tjelesno povrijedio tužitelja, a nakon verbalnog sukoba s imenovanim, udario ga zatvorenom šakom desne ruke u predio glave, uslijed kojeg udarca je tužitelj zadobio ranu razderotinu kože ispod nosa na lijevoj strani, ranu razderotinu usne šupljine u području prednjih gornjih lijevih zubiju, izbijanje zubiju 21, 22 i 23 te rasklimanost zuba 25, a koje ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, dakle drugog teško tjelesno ozlijedio čime je počino kazneno djelo protiv života i tijela

– teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po čl.118.st.1. Kaznenog zakona. Navedena presuda je postala pravomoćna 15. prosinca 2020., a ovršna 31. prosinca 2020. Smatra da je sukladno odredbi čl.12. st. 3. Zakona o parničnom postupku, sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim se optuženik oglašava krivim. Također navodi da se u obrazloženju navedene presude jasno utvrđuje kako je nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući iskaz ovdje tuženika kao i iskaze saslušanih svjedoka te rezultate drugih provedenog dokaza sud odbio prihvatiti obranu ovdje tuženika kako bi isti kritične zgode bio napadnut od strane ovdje tužitelja, već njegovu obranu sud cijeni iskonstruiranu u cilju izbjegavanja odgovornosti. Ističe kako tužitelj nije proveo liječenje.

3. Međutim, tužitelj tijekom postupka svojim podneskom od 3. travnja 2025. smanjuje tužbeni zahtjev i zahtijeva isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 9.670,00 EUR i to s osnove naknade neimovinske štete iznos od 5.400,00 EUR, te na ime naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 120,00 EUR, odnosno ukupno po toj osnovi 5.520,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od 15. prosinca 2020. do isplate, te s osnove naknade imovinske štete radi sanacije stanja usne šupljine u iznosu od 4.150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. siječnja 2025. do isplate. Također traži da mu tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Ovakvo smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 7.364,44 EUR, to onda sud mora odlučiti o tužbenom zahtjevu o potraživanju naknade štete tužitelja u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi u ukupnom iznosu od 17.034,44 EUR, te sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2020. pa do isplate.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ne poriče postojanje štetnog događaja od 21. prosinca 2017., te da se protiv njega vodi kazneni postupak povodom navedenog događaja. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti jer da je sam tužitelj svojim ponašanjem izazvao sukob prvo napavši tuženika, a tuženik se samo branio od nasrtaja tužitelja. Napominje da je tužitelj prilikom napada na tuženika bio u teškom alkoholiziranom stanju od 1,7 g/L alkohola u krvi. Smatra da medicinska dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz tužbu nije dostatna da bi se mogao potraživati utuženi iznos na ime naknade štete s obzirom da postoji samo nalaz od 21. prosinca 2017., dokumentacijski list pregleda u ambulanti i ponuda broj 228 datirana 20. veljače 2019. S obzirom da ponuda datira godinu i tri mjeseca nakon štetnog događaja prigovara da ista ima veze s liječenjem tužitelja kao posljedicu štetnog događaja. Postavlja pitanje da li je moguće da je tužitelj čekao toliko dugo da krene s liječenjem, odnosno isti prema navodima tužbe uopće još nije krenuo s liječenjem. Stoga se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

6. Tijekom postupka tuženik navodi da nije sporno da je parnični sud (a time i tuženik) vezan postojanjem kaznenog djela i kaznene odgovornosti u odnosu na njega. Međutim, navodi da obrazloženje kaznene presude ne veže parnični sud glede načina nastanka štetnog događaja, odnosno da li je tužitelj svojim ponašanjem isprovocirao tuženika i time doprinio nastanku štetnog događaja.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1679/18-2 od 28. studenoga 2018. o izdavanju kaznenog naloga (list 6-8), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 9-11), ponudu Poliklinike Medikadent od 20. veljače 2019. (list 12), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za oralnu kirurgiju dr. IV (list 90-95), dentalni karton tužitelja (list 96-98), dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za oralnu kirurgiju dr. IV (list 110-111), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. FV (list 122-123), ponudu Specijalističke ordinacije dentalne medicine za parodontologiju NV Lipkovac (list 133), te je saslušao svjedoke ĆV, EV, KV, BV, TV i LV, te je saslušao tužitelja i tuženika kao stranke u postupku, a saslušani su i stalni sudski vještaci dr. IV i dr. FV, te je izvršio uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K- 1679/18.

8. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Među strankama je sporna suodgovornost tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Među strankama je nesporno da je tuženik presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1679/18-22 od 14. rujna 2020. (list 111-119 navedenog spisa) koja je postala pravomoćna 15. prosinca 2020. proglašen krivim što je 21. prosinca 2017. oko 18,00 sati [adresa], u [adresa], u ugostiteljskom objektu "Garfield", u nakani da teško tjelesno povrijedi OV, a nakon verbalnog sukoba s imenovanim, udario ga zatvorenom šakom desne ruke u predio glave, uslijed kojeg udarca je SV zadobio ranu razderotinu kože ispod nosa na lijevoj strani, ranu razderotinu usne šupljine u području prednjih gornjih lijevih zubiju, izbijanje zubiju 21, 22 i 23 te rasklimanost zuba 25, a koje ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, dakle drugoga teško tjelesno ozlijedio, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona/11, te je temeljem čl. 118 st. 1 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet (9) mjeseci, a na temelju čl. 56 KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te se istovremeno određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi za vrijeme od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo. I ovaj sud je izvršio uvid u navedenu presudu, kao i u cijeli kazneni spis.

11. Sud je u ovom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, ovdje tuženika, vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je tuženik proglašen krivim temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a. Međutim, građansko- pravna odgovornost je puno šira od kaznene odgovornosti, pa kako je tuženik prigovorio suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja to je sud saslušao ranije navedene svjedoke ĆV, EV, KV, BV, TV i LV, te je saslušao tužitelja i tuženika kao stranke u postupku.

12. Svjedok ĆV prilikom saslušanja naveo je da poznaje i tužitelja i tuženika i dobar je s obojicom. Točno je da je bio nazočan u prosincu 2017. u ugostiteljskom objektu Garfield kod njihovog sukoba, odnosno bio je dijelom nazočan. Navodi da nije vidio sam početak sukoba jer im je bio okrenut leđima, a svjedok LV ih je imao obojicu na vidiku. Sjeća se da je HV rekao da ne može u miru popiti čaj, te se okrenuo i otišao iz lokala. Zna da je SV cijeli dan bio pijan jer ga je oko 14 sati toga dana vidio u jednom drugom lokalu kada je isto pio, pa je u vrijeme štetnog događaja uočio da je SV bio pijan. Navodi da je SV sjedio za šankom kad je on došao u lokal, HV nije tada bio u kafiću već je isti kasnije došao popiti čaj, a to se sjeća jer je to vidio, a i rekao je da čovjek ne može u miru popiti čaj. Navodi da je bio okrenut prema TV-u i gledao ga, te nije čuo nikakvu njihovu svađu, ali je vidio da je HV udario SV. On ne zna što je bio povod. HV je SV udario rukom u glavu i od tog udarca je SV pao. Potom je GV odgurnuo nogom i rekao da ne može popiti čaj u miru. Navodi da se ne može sjetiti što je rekao u kaznenom predmetu jer je prošlo dosta vremena. Navodi da nakon što je HV napustio prostoriju i otišao, SV je sa LV otišao u drugu prostoriju u kafiću. Na pitanje u kojem predjelu tijela je tuženik nogom odgurnuo tužitelja, svjedok je naveo da je to bilo u predjelu trbuha, te je pokazao rukama područje ispod prsiju. Navodi da je vidio krv na Šolinoj donjoj usnici. Navodi da je od ulaska tuženika u kafić do sukoba prošlo negdje 5 minuta. Navodi da je konobar bila EV, koja je došla na sud kao svjedok. Navodi da ne zna gdje je ista bila i da li je mogla vidjeti sukob. Šank je jako uzak i dugačak oko 3 metra. Kafe aparat je na šanku blizu prolaza i sastavni je dio šanka.

13. Svjedok EV prilikom saslušanja navela je da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kao konobarica u kafiću Garfield i u to vrijeme je poznavala i tužitelja i tuženika kao goste kafića. Sjeća se da je SV prvi došao u kafić i pri dolasku je bio pripit. On je taj dan sjedio ili stajao za šankom, ne sjeća se točno. Šank je u obliku slova L i HV je također stajao uz šank, ali faktički s druge strane. Navodi da je čula da njih dvojica razgovaraju, te da su se "porječkali", što je zaključila iz tona glasa. Sada se više točno ne sjeća događaja, ali se sjeća da je SV samo "nestao". Ne sjeća se da li je netko priskočio, niti se nečega drugoga sjeća. Misli da je ono što je iskazivala u kaznenom predmetu i policiji od prilike ovo što je rekla i prilikom saslušanja pred ovim sudom, ne sjeća se više točno. Na pitanje vezano za stranke kao goste kafića svjedok je navela da SV nikada nije bio agresivan, dok je HV znao biti. Nakon sukoba misli da je vidjela da je SV ispao zub. Ne sjeća se da li su i što gosti pričali nakon tog sukoba. Navodi da je vidjela, odnosno misli da je HV prvi udario SV, ali nije sigurna. Nije vidjela da se netko od njih dvojice drugome unašao u lice. Navodi da joj je taj dan smjena počela oko 15,00 sati, a ne zna da li je SV već tada bio u kafiću. Vezano za svoj iskaz da je SV bio vidno pod utjecajem alkohola, svjedok navodi da to znači da je bio pripit kao što je i rekla.

14. Svjedok MV prilikom saslušanja naveo je da se više ne sjeća detalja. Sjeća se da je taj dan SV sjedio za šankom u ćošku kad je ušao HV i kad su se oni porječkali, te je vidio da je HV SV udario u glavu. Navodi da ih je mogao vidjeti jer je sjedio za stolom s pogledom na šank. Vidio je samo taj jedan udarac. SV je pao na drugu stranu šanka prema WC-u i brzo se digao, nije ležao dva sata na podu. Navodi da on nije vidio, ali navodno je vikao da mu je zub ozlijeđen. Navodi da poznaje i tužitelja i tuženika, a sa tužiteljem SV je nešto i radio. Navodi da je iskazivao i u kaznenom postupku i u policiji te ostaje kod svega što je tada iskazivao jer je policija došla nakon 2 sata. Nakon što mu je predočeno da je u kaznenom postupku iskazao da ga je tuženik još jednom udario u glavu odgovara da je onda valjda tako bilo. Ne sjeća se više da li je vidio udarac nogom. Kada je taj dan došao u kafiću tužitelj je bio pripit, bio je tamo i pio je pivu. Navodi da li je bio pripit ili pijan danas nema pojma. Više se ne sjeća da li je ranije kazao da je bio pijan, više se ne sjeća. Ne sjeća se da bi poslije događaja u nekom razgovoru sa tuženikom istome rekao da je vidio da je tužitelj njega prvi udario, te se ne sjeća da su ikada o tome pričali.

15. Svjedok BV prilikom saslušanja navela je da je tužitelja SV vidjela možda 2-3 puta u životu, zadnji puta oko 2000. godine u svom kafiću, čija je vlasnica i u njemu i konobarica. PV poznaje jer je čest gost njenog kafića, poznaje ga 3-4 godine. Ne zna ništa o stanju zuba. Vezano za pitanje da se obratila tuženiku pred svjedokom ZV govoreći da ona može reći kakvi su bili zubi SV odgovara da je to laž. Navodi da se samo sjeća da su se smijali jer je HV došao u kafić i pričao o problemima s tim Šolinim zubima, pa su se zato smijali. Navodi da je svjedok ZV u sudskom hodniku prije njenog saslušanja rekao da je tuženik od nje tražio podatak o OIB [osobni identifikacijski broj]u radi njenog svjedočenja, ali to nije istina. Navodi da njenu adresu tuženik zna jer je tražio da njena firma radi catering za njenu kćer, te je rekao da ju je prijavio za svjedoka, a ona mu je rekla da ju ne zove.

16. Svjedok ZV prilikom saslušanja naveo je da poznaje obje stranke, s njima je poznanik. Kod tuženika je bio i kod kuće 20-tak puta, a kod tužitelja je nešto radio na strojevima. Navodi da SV prije 2017. nije ni znao. Ističe da je u mirovinu otišao 2016. te se počeo baviti pčelarstvom i tada je negdje upoznao SV. Kada ga je upoznao isti je od prednjih zuba imao samo jedan ili dva zuba, a dali gore ili dolje se ne sjeća. Navodi da je SV vidio i nakon njihovog sukoba, ali mu nije posebno zagledao zube. Navodi da nije mogao, a niti je zapazio stanje njegovih unutrašnjih zuba s lijeve i desne strane obraza. Navodi da je bio nazočan kada je tuženik razgovarao u kafiću ranije saslušane svjedokinje BV i to da će je on pozvati za svjedoka u vezi zuba tužitelja, te mu je ista dala podatke. Na pitanje da precizira kada je prvi put sreo tužitelja, jer je spominjao 2016., pa 2021., pa 2019., odgovara da je moguće da je prvi put bilo i 2018. Iskazuje da je on ustvari dva puta odlazio u mirovinu, prvi puta neslužbeno 2013., pa postoji mogućnost da je tada upoznao tužitelja, a drugi puta je otišao službeno u mirovinu 2016. Pčelama se bavi od 2009. a profesionalno od 2016.

17. Svjedok LV prilikom saslušanja naveo je da poznaje tužitelja jer je za njega radio neke lajsne kao stolar. Bio je nazočan kada se dogodio sukob SV i tuženika. Taj dan je došao u gostionu jer se nešto htio s tužiteljem dogovoriti, a znao je da je u gostioni koja mu je preko puta kuće jer je stalno bio tamo. Navodi da mu još nije rekao što treba, došao je i sjeo za stol do stola gdje je sjedio tužitelj sa društvom. Misli da je sjedio za stolom s jednom osobom. Navodi da je tuženik, kojega je svjedok pokazao rukom, došao u gostionu, naručio čaj i sjeo za šank. Potom je SV prišao tuženiku i nešto su razgovarali, te ga je tuženik udario šakom, potom ga je i nogom gurnuo. Navodi da nije čuo šta su njih dvojica razgovarali jer je u gostionici bučno. Navodi da je nakon udarca SV pao na pod, a onda je otišao u WC i tamo se prao i to je sve što je on vidio. Ističe da je tužitelja odveo u Dom zdravlja u [adresa], a prije toga je u kafić došla policija. Dao je iskaz u kaznenom postupku i ostaje kod toga što je tada rekao. Navodi da nije vidio da bi SV udario tuženika.

18. Tužitelj SV prilikom saslušanja naveo je da je 21. prosinca 2017. sjedio u lokalu Garfild za šankom, bilo je oko 18 h, kada je do njega došao tuženik i pitao ga da li bi mu radio neke košnice, na što je rekao da neće jer zna da ih neće platiti. Nakon toga ga je tuženik udario šakom u lice u području gornje čeljusti i izbio mu tri zuba. Navodi da je bio pod utjecajem alkohola, a misli da tuženik nije. Tuženik je došao blizu šanka i sjeo blizu njega prije nego što ga je pitao za košnice. Nakon što je pao tuženik ga je još udario nogom u području prsišta, ali ne jako. Tada su između njih stali ljudi, ali ne zna koji, misli da je LV. Ističe da je zvao policiju i sam otišao u bolnicu KB Dubrava. Navodi da su mu na hitnoj očistili rane i slikali. U to vrijeme je išao kod svog zubara ŠV preko HZZO-a i u to vrijeme nije imao sve svoje zube. Navodi da je što se tiče prednjih zuba neke imao, a neke nije. Na strani gdje je udaren nije imao dva kutnjaka i umnjak, a na desnoj strani nije imao dva zuba. Navodi da niti na donjem zubalu nije imao sve svoje zube. Navodi da mu je tuženik izbio tri zuba i jedan rasklimao, a isti je kasnije ispao. Navodi da je bio kod zubara i dobio ponudu da mu se naprave implantati. Navodi da je napravio "gebis" gornjeg i donjeg zubala prije dvije godine i sada ga "gebis" smeta. Točno je da mu je dana ponuda za implantate za sve zube koje nema, dakle i za one koje nije imao prije štetnog događaja. Ističe da implantate ne bi trebao da nije izgubio te zube koje mu je oštetio, odnosno izbio tuženik. On je tuženiku rekao da mu neće raditi košnice jer je čuo da isti neće platiti. Prije tog događaja bili su poznanici. Zubi koje mu je tuženik izbio prije toga su mu bili potpuno zdravi. Ponuda koju je priložio je za implantate je i za gornju i za donju vilicu. Navodi da je po policiji bio alkoholiziran, te je imao 1,7 u krvi, a u bolnici 2 promila. Kada je došlo do sukoba njih dvojica su bili na udaljenosti jedan metar i obojica su sjedili za šankom. Navodi da je on u gostionu došao dva sata prije tuženika, u lokalu je svirala muzika, bilo je glasno. On je istoga čuo na toj udaljenosti. Isti je prvi krenuo prema njemu. Tuženik je sjedio na visokoj barskoj stolici pored šanka kao i on, a bila je prisutna i konobarica.

19. Tuženik HV prilikom saslušanja naveo je da je tog datuma kojeg je naveo tužitelj došao u kafić na čaj, s desne strane sjedio je LV, a prije SV je sjedio S. Prvi je sjedio S, a drugi H, a ĆV skroz iza lijevo. Navodi da je sjeo u visoku barsku stolicu s rukohvatima pa nije mogao lijevo ni desno i pozdravio je SV. Isti je bio pijan. Potom mu je rekao da nema zube i da će ga smjestiti i zapaliti mu svijeće na grobu. On mu je rekao nek samo zapali i neka svijetli. Navodi da nije bilo nikakvih razgovora o košnicama. Tužitelj je došao do njega i desnom se rukom držao za rukohvat šanka i isti je njega prvi udario u desnu stranu lica, te je kasnije tu izvadio jedan zub. Navodi da ga je tužitelj izbacio iz stolice nakon udarca i potom počeo s obje ruke mahati prema njemu i nastavio se tući s njime. Navodi da je potom udario tužitelja šakom, a to je više bilo odgurivanje nego udar, gurnuo ga je u lice. Navodi da je laž da je imao prsten na toj šaci kojom ga je gurnuo. Navodi da tužitelju nisu isplati nikakvi zubi od njegovog udarca. Zna ga trideset godina. Tužitelj je pao na pod, a on ga nije udario nogom. Nitko od prisutnih tada nije reagirao pa je krenuo prema vratima. Tužitelj je krenuo za njime i dalje mašući prema njemu rukama pa ga je tada desnom nogom odgurnuo i isti se samo naslonio na stol. Navodi da je uspio izaći van i držao je kvaku s vanjske strane, a tužitelj je silom htio ići za njim otvarati vrata. Navodi da je tužitelj čak krenuo prema njemu kada je krenuo kući, te je kasnije pričao da će s palicom doći kući. Poslije je došla policija k njemu doma i rekla mu je da je tužitelj dobio teške tjelesne ozljede, što je čista laž. Točno je da je osuđen za kazneno i na to se nije žalio. Navodi da nikakav papir za to nije dobio pa se nije ni žalio. Navodi da su svi koji su saslušavani i tu i u kaznenom postupku lagali. Navodi da je i tužiteljev svjedok potvrdio da nije ni čaj uspio popiti u miru, a i zadnji svjedok je rekao da mu je SV prišao prvi. Kada je došao do vrata nije dizao ruku već je tužitelja odgurnuo nogom u prsište da može izaći van.

20. Iskazi svjedoka BV i ZV nemaju veze s nastankom predmetnog štetnog događaja, pa su nebitni za utvrđenje kako je došlo do predmetnog štetnog događaja.

21. Među strankama je nesporno da je do spornog događaja došlo 21. prosinca 2017. u ugostiteljskom objektu Garfield u [adresa] u [adresa]. Sporno je da li postoji suodgovornost tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja. Prilikom saslušanja jedino tuženik tvrdi da je tužitelj prvo udario njega, međutim navedeno ne proizlazi iz iskaza niti jednog saslušanog svjedoka. Svjedok LV je vidio sam početak predmetnog štetnog događaja, te navodi da su stranke prvo razgovarale, a nakon toga je tuženik udario tužitelja šakom, a navedeno navodi i svjedok MV, a i svjedok EV navodi da su prvo razgovarali i porječkali se, s time da spominje da je tužitelj "nestao", dok naknadno navodi da misli da je tuženik prvi udario tužitelja. I sam tužitelj navodi da ga je tuženik prvi udario nakon razgovora. S time da svjedok EV navodi da misli da je tužitelju ispao zub, a svjedok MV navodi da je tužitelj vikao da mu je zub ozlijeđen. Imajući na umu navedeno sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka s obzirom da su svi nesrodni sa strankama, pa samim time i nezainteresirani za ishod ovog postupka. Također i svjedok ĆV je vidio da je tuženik udario tužitelja, a sud također nije imao razloga ne prihvatiti iskaz navedenog svjedoka s obzirom na suglasnost istoga s iskazima ostalih svjedoka. Sud prihvaća i utvrđenja iz kaznenog postupka da je tuženik nakon verbalnog sukoba udario tužitelja zatvorenom šakom desne ruke u predjelu glave uslijed kojeg udarca je tužitelj zadobio ranu razderotinu kože ispod nosa na lijevoj strani, ranu razderotinu usne šupljine u području prednjih gornjih lijevih zubiju, izbijanje zubiju 21, 22 i 23 te rasklimanost zuba 25. Sud je imao na umu da tuženik nije niti izjavio žalbu protiv presude u kaznenom postupku. Činjenica da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola ne doprinosi njegovoj suodgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja. Također, bilo kakav razgovor odnosno što god je tužitelj izjavio tuženiku, a što nitko od svjedoka nije čuo, već postoje suprotni iskazi tužitelja i tuženika, ne opravdavaju postupak tuženika odnosno da isti fizički udarcem u glavu nasrne na tužitelja. Dakle, sud nije u ovom postupku utvrdio elemente suodgovornosti tužitelja za ovakvo postupanje tuženika, te smatra da tuženik iskazom da ga je tužitelj prvi udario nastoji od sebe otkloniti odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Stoga sud smatra da je tuženik u cijelosti odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

22. Da bi utvrdio uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i štetnih posljedica, te utvrdio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje tužitelja po stalnom sudskom vještaku dr. IV i dr. FV.

23. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 9-11), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za oralnu kirurgiju dr. IV (list 90-95) nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. FV (list 122-123) sud je utvrdio da je tužitelj zadobio razderno-gnječnu ranu kože ispod nosa lijevo, razderno-gnječnu ranu sluznice predvorja usne šupljine gore lijevo u području od sjekutića do očnjaka, izbijenost zubi i to gornjeg lijevog prvog i drugog sjekutića i očnjaka i traumatsku pomičnost gornjeg drugog premorala. Kasnije se navodi da se radi o tri izbijena zuba 21, 22, i 23, odnosno o dodatno izgubljenom zubu 25 zbog traumatske pomičnosti. Također valja imati na umu da je vještak dr. IV u svojem nalazu i mišljenju utvrdila da iz zubnog kartona tužitelja koji datira od 30. siječnja 2012. do 21. listopada 2021. (list 96-98) proizlazi da su tužitelju izvađeni zubi u fronti donje čeljusti i to 41, 42, 32 i 43 i to 2012. i 2013., pa dakle tužitelj nije imao navedene zube prije predmetnog štetnog događaja. Dakle, tužitelj je u vrijeme štetnog događaja imao zube 21, 22, 23 i 25. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza navedenih ozljeda i predmetnog štetnog događaja.

24. Tužitelj je kao posljedicu ozljeda trpio bolove jakog intenziteta u trenutku događaja i narednih sedam dana, bolove srednjeg intenziteta idućih sedam dana, te bolove slabog intenziteta idućih četrnaest dana, odnosno sveukupno mjesec dana.

25. Tužitelj je pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, te sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana, te blažeg intenziteta mjesec dana.

26. Kod tužitelja su nastupile trajne posljedice u vidu trajnog gubitka četiri trajna zuba, pa je stoga došlo do smanjenja životne sposobnosti u iznosu od 4%.

27. Kod tužitelja je došlo i do naruženja lakog stupnja u vidu zaostalog ožiljka na koži ispod nosa lijevo.

28. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. IV tužitelj je imao prigovore, te je tražio da se vještak pisano očituje kada je, po štetnom događaju, stanje kod tužitelja stabilizirano odnosno kada je završilo primarno liječenje nastale traume, na što je vještak u svom pisanom očitovanju od 15. listopada 2024. (list 110-111) naveo da je liječenje razderno-gnječne rane kože ispod nosa lijevo i sluznice predvorja usne šupljine lijevo u području od sjekutića do očnjaka završilo šivanjem rana 21. prosinca 2017., a liječenje gubitka četiri zuba u gornjoj čeljusti završilo je izradom gornje totalne proteze 2022. Vezano za pitanje je li kod tužitelja postojalo umanjenje životnih aktivnosti u privremenom trajanju i u kojem obimu, a u vidu smetnji u funkciji žvakanja i govora kao i poteškoća s odgrizanjem hrane, u razdoblju od dana štetnog događaja pa do izrade gornje totalne proteze kao i je li u predmetnom razdoblju postojalo naruženje privremenog trajanja zbog izbijenosti zubi vještak navodi da je zbog gubitka četiri zuba u prednjem dijelu gornje čeljusti došlo do umanjenja životne aktivnosti u privremenom trajanju u iznosu 4%, a očitovalo se u smetnjama odgrizanja hrane, ali ne i u funkciji žvakanju, budući da stražnji zubi sudjeluju u funkciji žvakanja hrane dok prednji zubi sudjeluju u funkciji odgrizanja hrane. Ističe da je naruženje privremenog trajanja bilo prisutno do izrade gornje totalne proteze u trajanju pet godina, zbog financijske nemogućnosti tužitelja da sanira nastalu štetu.

29. Bez obzira na pisano očitovanje vještaka dr. IV i dalje je bilo prigovora na nalaz i mišljenje istog vještaka od strane tuženika odnosno isti je predložio da se vještak očituje kada je s medicinskog stajališta tužitelj mogao izvršiti saniranje štete na zubima i da li je mogao isto ostvariti preko HZZO-a, pa je sud saslušao istog vještaka. Prilikom saslušanja vještak je navela da je tužitelj u roku od pet godina sanirao ozljedu, ali ne zbog težine ozljede i dugotrajne terapije nego zbog financijske situacije. Ozljeda koju je zadobio, a to je nedostatak četiri zuba mogao je sanirati u puno kraćem periodu, ističe da se radi o terapiji od nekoliko mjeseci, maksimalno tri mjeseca radi faza izrade protetike. Da je tužitelj vršio popravak preko HZZO, HZZO bi mu pokrio manji dio troška od 1.000,00 do 1.500,00 tada HRK. Da je popravak izvršio kako je sada navela privremeno smanjenje životne aktivnosti bi onda trajalo do tri mjeseca do izvršenja sanacije zuba. Na upit da je u kaznenoj presudi navedeno 3 zuba i rasklimanost, odnosno 21, 22, 23 i rasklimanost 25 vještak odgovara da je navedeni rasklimani zub uklonjen, pa je stoga bila potrebna sanacija 4 zuba.

30. Na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. FV tuženik je imao prigovore pa je sud saslušao stalnog sudskog vještaka dr. FV. Prilikom saslušanja vještak je navela da u cijelosti ostaje kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja koje je dano u veljači 2025. Smatra da je procjena ocjene straha dana realno i objektivno u skladu s pravilima struke i napominje kako ostaje pri zaključku da uslijed štetnog događaja kod tužitelja nije došlo do trajnih posljedica za njegovo duševno zdravlje. Sekundarni strah se sastoji u problemima tužitelja sa snom, sa košmarnim noćnim morama, sa osjećajem straha i nelagode jer se štetni događaj desio u njemu poznatom životnom okruženju, a kao jedan od simptoma koje navodi je i sram zbog svega što se dogodilo. Na pitanje da pojasni kako je razina opitosti tužitelja utjecala na navedene simptome, a imajući u vidu da je i sam opisivao da se malo sjeća što se konkretno dešavalo navedenog dana, vještak odgovara da tužitelj nije imao gubitke u sjećanju i nakon otriježnjenja imao je sve ove ranije navedene simptome u intenzitetu i trajanju kako je navela.

31. Nakon usmenog očitovanja oba vještaka tuženik je i dalje ustrajao na svim svojim prigovorima, međutim sud smatra da su ti prigovori paušalni, a i oba vještaka su detaljno odgovorila na sve prigovore tužitelja i tuženika, pa je stoga sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. IV i dr. FV s obzirom da su iste svoj nalaz i mišljenje izradile temeljem medicinske dokumentacije u spisu, te osobnog pregleda tužitelja.

32. Stoga sud smatra nesporno utvrđenim sam nastanak štetnog događaja, štetnu radnju tuženika i postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i posljedica kod tužitelja.

33. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebice trajanja i intenzitet bolova, straha, privremeno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti, te djelomično privremeno naruženje do izrade gornje totalne proteze 2022., te trajno naruženje lakog stupnja u vidu zaostalog ožiljka na koži ispod nosa lijevo i činjenicu da je kod tužitelja došlo do trajnog gubitka četiri trajna zuba (21, 22, 23 i 25), te je tužitelj imao smetnje u odgrizanju hrane i tri mjeseca je jeo mekaniju hranu, pa sud smatra da je time tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

34. Sukladno odredbi čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) sud se prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te duševnim bolovima zbog smanjenja životne i radne aktivnosti i naruženja. S obzirom na sve navedeno te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u skladu sa čl. 1100 st. 1 ZOO-a, to je tužitelju temeljem čl. 1100 st. 2 ZOO-a valjalo dosuditi iznos od 3.750,00 EUR kao pravičnu novčanu naknadu, a odbio je istoga za iznos od 2.819,78 EUR, kao neosnovan.

35. Dok se tužitelj nalazio na kućnom liječenju istom je bila potrebna povremena tuđa pomoć i njega nekoliko dana u tjednu, sveukupno šest sati tjedno u trajanju od mjesec dana radi pripreme mekanije hrane jer tužitelj nije mogao žvakati tvrdu hranu. Tuđu pomoć i njegu tužitelju je pružala supruga, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja vještaku dr. IV. Kako je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružala supruga, a sud prema uobičajenoj sudskoj praksi po toj osnovi priznaje naknada u iznosu od 4,00 EUR za jedan sat tuđe pomoći i njege jer se radi o besplatnom pružanju pomoći i njege od strane tužiteljevih ukućana, u kojem slučaju nije bilo potrebno platiti poreze i doprinose koje bi tužitelj plaćao da mu je ta pomoć pružena naplatno. Zbog ovih razloga sud je obračunom utvrđenog trajanja tuđe pomoći i navedene cijene sata priznao tužitelju u skladu s čl. 1095. ZOO-a zahtjev za imovinskom štetom u iznosu od 96,00 EUR, a odbio je istoga za iznos od 103,08 EUR, kao neosnovan.

36. Sud je ukupno tužitelju priznao iznos od 3.846,00 EUR, a odbio je tužitelja za ukupan iznos od 2.922,86 EUR, a pri čemu valja imati na umu da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, kako je već obrazloženo u točki 3. i 4. obrazloženja. Valja imati na umu da je sud pri određivanju visine naknade imao u vidu da se radi o osobi starije životne dobi (rođen 1962.).

37. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. i čl. 1103. ZOO-a, a teče od dana podnošenja tužbe 15. prosinca 2020. pa do isplate.

38. Stoga je odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.

39. Što se tiče zahtjeva tužitelja za imovinskom štetom radi sanacije stanja usne šupljine i ugradnje implantata, a vezano za predmetni štetni događaj, sud je radi opravdanosti navedenog troška liječenja izvršio uvid u ranije navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. IV, s obzirom da se vještak očitovala i o opravdanosti navedenog troška. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je u trenutku štetnog događaja tužitelj imao gornju djelomičnu protezu s prisutnim vlastitim zubima u području fronte gornje čeljusti i dio zubi u stražnjem segmentu, a na kojim zubima se držala gornja djelomična proteza. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj pet godina od štetnog događaja nije sanirao ozljede zbog financijske situacije već je 2022. izradio gornju totalnu protezu jer je ostatak zubi u međuvremenu izgubio, pa je izradom gornje totalne proteze liječenje tužitelja završeno. Vještak vezano za ponudu Poliklinike Medikadent (list 12) navodi da tužitelj istu nije realizirao do dana izrade nalaza i mišljenja (5. srpnja 2024.). Vještak smatra da bi opravdani trošak liječenja uključivao nadoknadu tri izbijena zuba (izbijen zub 21, 22, i 23), te dodatno izgubljeni zub zbog traumatske pomičnosti (zub 25), a što podrazumijeva ugradnju tri dentalna implantata, izradu tročlanog mosta na implantatima i jedne krunice na implantatu, te pripadajuća tri titanska abatmenta (nadogradnja koja spaja implantat i krunicu). Navodi da ostali dodatni trošak naveden u ponudi Poliklinike Medikadent nije sanacija ozljede zuba uslijed predmetnog štetnog događaja i predstavlja unaprijeđene dentalnog statusa, te uključuje u gornjoj čeljusti dodatna tri implantata, tri titanska abatmenta i osam metal-keramičkih krunica, a u donjoj čeljusti uključuje šest implantata, šest titanskih abatmenata i dvanaest metal-keramičkih krunica. Nakon toga vještak navodi da je opravdan trošak stomatološkog liječenja za ugradnju tri dentalna implantata u iznosu od 7.542,86 HRK, tri pokrovna vijka u iznosu od 178,29 HRK, tri vijka za formiranje gingive u iznosu od 265,71 HRK, tri otvaranja implantata u iznosu od 334,08 HRK, tri titanska abatmenta u iznosu od 2.816,33 HRK, tri metal-keramičke krunica na implantatu u iznosu od 3.051,02 HRK i jednu metal-keramičku krunicu (međučlan) u iznosu od 951,47 HRK, odnosno sveukupno 15.139,76 HRK. Kada se navedeni iznos prebaci u valutu EUR sukladno sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj temeljem ZUE dobije se iznos od 2.009,39 EUR.

40. Vezano uz navedeni nalaz i mišljenje liječnika vještaka, a vezano za opravdanost troška liječenja tužitelj je tražio dodatno pojašnjenje koje je vještak dala u svom pisanom očitovanju od 15. listopada 2024. (list 110-111). Tužitelj ističe da je u nalazu i mišljenju vještak utvrdila da opravdani trošak liječenja uključuje nadoknadu tri izbijena zuba (zub 21, 22, 23) i dodatno izbijenog zuba zbog traumatske pomičnosti (zub 25), dakle 4 trajna zuba. Međutim, ista je kod ocjene troškova stomatološkog liječenja navela troškove rada na tri izgubljena zuba, pa smatra da je u ovome dijelu nalaz i mišljenje nejasan na što vještak u svom dodatnom pisanom očitovanju navodi da bi opravdani trošak gubitak zuba na poziciji 25 uključivao 1 dentalni implantat, 1 pokrovni vijak, 1 vijak za formiranje gingive, 1 otvaranje implantata, 1 titanski abatment i 1 metal-keramičku krunicu na implantatu. Opravdani trošak gubitak zubi na poziciji 21, 22, 23 uključivao bi 2 dentalna implantata (na pozicije 21 i 23), 2 pokrovna vijka, 2 vijak za formiranje gingive, 2 otvaranja implantata, 2 titanska abatmenta, 2 metal- keramičke krunice na implantatu i 1 metal-keramičku krunicu kao međučlan (pozicija 22) a to sve zajedno činilo bi tročlani most. Kod nedostatka tri zuba u prednjem dijelu čeljusti, prilikom planiranja implantološke terapije mora biti zadovoljen biološki aspekt postave dentalnih implantata a isti uključuje zadovoljavajuću udaljenost između implantata te zadovoljavajuću udaljenost između implantata i zuba. Poštivanje tih aspekata rezultira dobrim estetskim izgledom konačnog implanto-protetskog rada. Stoga se preporuča ugradnja dva implantata bez obzira što nedostaju tri zuba. U ovom konkretnom slučaju to podrazumijeva tročlani most koji se sidri na dva implantat (pozicije 21 i 23) a na poziciji 22 je krunica međučlan.

41. Tužitelj je u međuvremenu dostavio zbog proteka vremena ponudu Specijalističke ordinacije dentalne medicine za parodontologiju Dario Lipkovac (list 133).

42. S obzirom na navedeno, a po prijedlogu tužitelja sud je s obzirom na navedenu ponudu saslušao stalnog sudskog vještaka dr. IV. I sud i vještak su izvršili uvid u navedenu ponudu te vještak prilikom saslušanja navodi da nakon uvida u ponudu Specijalističke ordinacije dentalne medicine za paradontologiju NV iz [adresa] od 8. siječnja 2025. u iznosu od 4.150,00 EUR navodi da je ta ponuda realna i odgovara trošku liječenja nastale štete. Ističe da je prva ponuda bila iz Poliklinike Medikadent i u toj prvoj ponudi bilo je uključeno šest implatata po čeljusti i uključivalo je sanaciju cijele bezube čeljusti. A bezuba čeljust kod tužitelja nije rezultat ovog događaja. Vezano za prvu ponudu vještak navodi da je po njezinom mišljenju u njezinom nalazu na str. 3 navela da bi taj iznos tada bio po cjeniku Poliklinike Medikadent 15.139,76 HRK. Budući da je ponuda bila iz 2019. kada je HRK bila važeća valuta u RH i kada su cijene stomatoloških usluga bile niže. Nakon što se navedeni iznos unio u kalkulator preračuna iz HRK u EUR radi se o iznosu od 2.009,39 EUR. Vještak ističe da su u periodu od šest godina odnosno od 2019. do 2025. cijene stomatoloških usluga na žalost toliko porasle.

43. Tijekom postupka nije sporno da tužitelj još nije ugradio dentalne implantate, već je samo privremeno ugradio gornju totalnu protezu. Međutim vještačenjem je utvrđeno da se ugradnjom implantata kompenziraju cjelokupne posljedice predmetnog štetnog događaja sa stomatološkog aspekta odnosno nadoknađuju se izgubljeni zubi. Sud je pri tome imao na umu da se radi o šteti koja je već nastala ozljeda tužiteljevog tijela u predmetnom štetnom događaju i potreba adekvatnog liječenja navedenih ozljeda. Stoga sud smatra da tužitelj ima pravo da mu tuženik nadoknadi štetu temeljem čl. 1095. st. 2. ZOO-a, a radi ugradnje implantata, titanskih abatmenta i metal-keramičkih krunice, odnosno cijeli trošak stomatološkog liječenja kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka dr. IV.

44. S time da je sud imao u vidu kako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, pa je tuženik dužan isplatiti tužitelju odgovarajući iznos novca na ime naknade štete temeljem čl. 1085. st. 3. ZOO-a. Pri tome je sud imao u vidu da se visina naknade štete temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Stoga je opravdan trošak liječenja tužitelja prema zadnjoj ponudi Specijalističke ordinacije dentalne medicine za paradontologiju Dario Lipkovac od 8. siječnja 2025. u iznosu od 4.150,00 EUR, a koji i vještak dr. IV smatra opravdanim s obzirom na trenutne cijene dentalnih usluga. Stoga je sud naložio tuženiku da tužitelju isplati upravo navedeni iznos od 4.150,00 EUR, jer isti smatra primjerenim. Sud je odbio tužitelja za daljnji iznos od 6.115,58 EUR, kao neosnovan. Pri tome valja imati na umu da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, kako je već obrazloženo u točki 3. i 4. obrazloženja. Tužitelj na navedeni dosuđeni iznos od 4.150,00 EUR ima pravo na zakonske zatezne kamate temeljem čl. 29. ZOO- a, a iste teku od dana presuđenja 5. studenoga 2025., s obzirom da tužitelj još nije sanirao štetu, te da je imovinska šteta dosuđena prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, kako je već rečeno. Stoga je neosnovan zahtjev tužitelja za zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 15. prosinca 2020. do 4. studenoga 2025.

45. Stoga je odlučeno kao pod točkama III i IV izreke presude.

46. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 2.414,67 EUR. S time da je sud najprije ocijenio postotak uspjeha stranaka u parnici, te budući da je tuženik u konkretnom slučaju tijekom cijelog postupka osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja je 100 % u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, a 47 % u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, a tuženik nije uspio vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva, a vezano za visinu tužbenog zahtjeva uspjeh je 53 %. Kada se zbroji uspjeh osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva to onda konačni uspjeh tužitelja gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 47 %.

47. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te sastav četiri obrazložena podneska, te pristup na ročišta od 9. veljače 2023., 18. listopada 2023., 27. veljače 2024., 21. svibnja 2024., 14. srpnja 2025. i 24. rujna 2025. po 100 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife, te za pristup na ročište od 1. lipnja 2023. po 25 bodova temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife, što ukupno iznosi 1125 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 2.250,00 EUR uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 562,50 EUR ukupno 2.812,50 EUR. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku s oko 47 % svojeg zahtjeva, to onda trošak tužitelja iznosi 1.321,87 EUR. Tužitelju je priznat i trošak neophodnog medicinskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR i 200,00 EUR, te trošak pristupa svjedoka u iznosu od 76,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 108,40 EUR (elektronska dostava), te trošak pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 108,40 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je dužan platiti samo polovicu ove pristojbe, ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.

48. Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) u svezi sa čl. 29 st. 2 ZOO-a.

U Sesvetama 5. studenoga 2025.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pisano u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.