REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-416/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja Javna ustanova NATURA VIVA, OIB 80960411357, Ambroza Vranyczanya 6, 47000 Karlovac zastupanog po punomoćniku Marku Plavetiću, odvjetniku u Karlovcu, Ivana Gorana Kovačića 3, protiv tuženika Croatia Open Land d.o.o., OIB 36785069095, Kamensko 6A, 47000 Karlovac zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, Jurja Barakovića 11, radi radi prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Zdravke Bišćanin iz Duge Rese, jedinstveni identifikator prijedloga: 521586- 2024, sudski predmet: Ovrv-9028/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 954/2024, od 10. siječnja 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.200,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. studenog 2024. pa do isplate, po kamatnog stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 212, 50 EUR, uvećanim za zatezne kamate koje teku od 10. siječnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 503,09 EUR sa zateznim kamatama, koje teku od 5. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj, podnio je 17. prosinca 2024. godine prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnoj bilježnici Zdravki Bišćanin iz Duge Rese. Povodom tog prijedloga, javna bilježnica donijela je rješenje o ovrsi (jedinstveni identifikator prijedloga: 521586-2024, sudski predmet: Ovrv- 9028/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-954/2024), od 10. siječnja 2025. Tim je rješenjem naloženo tuženiku, tada ovršeniku, da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.200,00 eura sa zateznim kamatama.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a sada odgovoru na tužbu, tuženik je 22. siječnja 2025. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da je rješenje o ovrsi neosnovano jer ovrhovoditelj, osim izvatka otvorenih stavaka, nije dostavio drugu dokumentaciju kojom dokazuje svoju tražbinu.

3. Povodom tuženikova prigovora, Općinski sud u Karlovcu donio je 18. veljače 2025. rješenje poslovni broj Povrv-24/2025-2. Tim je rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, odnosno ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je podneskom od 11. ožujka 2025. istaknuo prigovor stalne nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu, odnosno naveo je da se postupak nastavi kod Trgovačkog suda u Zagrebu. Općinski sud u Karlovcu donio je rješenje kojim se oglašava stvarno nenadležnim, od 12. ožujka 2025., posl. br. Povrv-24/2025-5, te je nakon pravomoćnosti spis ustupio ovom sudu.

5. Tijekom postupka tužitelj je naveo da je s tuženikom 18. lipnja 2024. sklopio Ugovor za obavljanje djelatnosti aktivnog i pustolovnog turizma u zaštićenom području Značajni krajobraz Mrežnica. Predmet ugovora je odobrenje za obavljanje kajakinga i raftinga u zaštićenom području za ukupno 20 plovila. Ugovorena cijena iznosila je 2400 eura te da će se plaćati u dva obroka i to prvi obrok u iznosu 1.200,00 eura u roku od trideset dana od dana potpisa ugovora te drugi obrok u iznosu od 1.200,00 eura najkasnije do 31. listopada 2024., a sukladno odredbi čl. 7. predmetnog ugovora. Kako bi dokazao svoj tužbeni zahtjev tužitelj je predložio sudu pročitati predmetni ugovor te po potrebi odrediti saslušanje stranaka. Nadalje je naveo da je tuženik podmirio prvi obrok a da drugi obrok nije podmirio te da smatra da je tuženik priznao dug uplatom prvog obroka sukladno čl. 240 ZOO. Stoga je tužitelj zatražio od suda da održi platni nalog na snazi, te da naloži tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi od osam postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate u roku od osam dana.

6. Tuženik je tijekom postupka ostao kod svog prigovora, sad odgovora na tužbu te je nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu 26. kolovoza 2025., a tijekom saslušanja, zamolio sud da mu dopusti dostaviti komunikaciju između ravnateljice i njega preko Whatsappa, te je dostavio zamolbu od 1. listopada 2024. i e

– mail korespondenciju. Na kraju je predložio sudu da ukine platni nalog i naloži tužitelju naknadu troškova postupka.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao tužiteljev izvod iz otvorenih stavaka za tuženika od 5. studenoga 2024. (list 7 spisa), ugovor o koncesijskom odobrenju, dalje u tekstu „Ugovor“ (list 39 do 44 spisa), izvadak po tužiteljevom transakcijskom računu za tuženikovu uplatu (list 45 spisa).

8. Sud nije uzeo u obzir zamolbu tuženika prema tužitelju (list 74 spisa) te e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list 75 do 77 spisa), a sukladno odredbi čl. 461.a st. 4. i 7. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), jer je tuženik bio dužan najkasnije u roku od petnaest dana od primitka tužiteljevog podneska od 11. ožujka 2025., iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a na što je upozoren rješenjem Općinskog suda u Karlovcu od 18. veljače 2025., odnosno tuženik nije mogao u fazi glavne rasprave predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje nije mogao prije iznijeti a što nije dokazao, a sukladno odredbi čl. 299 st. 2. ZPP – a.

9. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je isplata drugog obroka naknade za koncesijsko odobrenje sukladno čl. 7. Ugovora.

11. Između stranaka nije sporno da je sklopljen Ugovor i da je tuženik platio prvi obrok koncesijske naknade.

12. Između stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva odnosno plaćanje drugog obroka.

13. Prema odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

14. Sud je pročitao izvod iz otvorenih stavaka za tuženika od 5. studenoga 2024. (list 7 spisa) iz kojeg proizlazi da tuženik duguje tuženiku iznos od 1.200,00 eura za koncesijsko odobrenje, a na temelju računa od 7. listopada 2024. s rokom dospijeća 31. listopada 2024.

15. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a sada odgovoru na tužbu, tuženik je 22. siječnja 2025. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da je rješenje o ovrsi neosnovano jer ovrhovoditelj, osim izvatka otvorenih stavaka, nije dostavio drugu dokumentaciju kojom dokazuje svoju tražbinu. Predmet spora je isplata drugog obroka naknade za koncesijsko odobrenje sukladno čl. 7. Ugovora o koncesijskom odobrenju. Između stranaka nije sporno da je sklopljen Ugovor i da je tuženik platio prvi obrok koncesijske naknade. Između stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno plaćanje drugog obroka. Sud je pročitao Ugovor (list 39.- 44. spisa) između tužitelja i tuženika iz kojeg proizlazi da je pravna osnova za sklapanje ugovora odluka Upravnog vijeća o dodjeli koncesijskog odobrenja za obavljanje djelatnosti aktivnog i pustolovnog turizma u zaštićenom području Značajni krajobraz "Mrežnica" (KLASA: UP/I-007-02/24-01/3, URBROJ: 2133-63-24-01 od 4. lipnja 2024.), a kako je to propisano člankom 1. Ugovora. Iz odredbe članka 2. Ugovora proizlazi da je predmet Ugovora koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti aktivnog i pustolovnog turizma – sportovi na vodi (kajaking, rafting), u zaštićenom području Značajni krajobraz "Mrežnica" za ukupno dvadeset plovila. Nadalje, iz članka 7. Ugovora proizlazi da je ugovorena naknada u iznosu od 2.400,00 eura koja se plaća u dva obroka, i to prvi u iznosu 1.200,00 eura i drugi u iznosu od 1.200,00 eura najkasnije do 31. listopada 2024., s tim da u slučaju zakašnjenja duguju se i zatezne kamate. Nadalje, iz članka 17. Ugovora proizlazi da se ugovor može raskinuti prije isteka vremena u kojem je sklopljen, i to ako ovlaštenik prestane kontinuirano obavljati svoju djelatnost za koju je dobio koncesijsko odobrenje i u slučajevima svakog drugog nepoštivanja odredbi Ugovora, i to posebno glede uvjeta zaštite prirode. Također, propisano je i da davatelj koncesije može jednostavno raskinuti Ugovor u slučaju nepoštivanja odredbi Ugovora, u bilo koje vrijeme, uz obrazloženje.

16. Sud je pročitao izvadak po tužiteljevom transakcijskom računu za tuženikovu uplatu (list 45 spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženik uplatio tužitelju iznos od 1.200,00 eura 22. kolovoza 2024.

17. S obzirom na to da je tužitelj u svom podnesku od 11. ožujka 2025. predložio sudu da po potrebi izvede dokaz saslušanjem stranaka, sud je saslušao direktora tuženika ČŠ i ravnateljicu tužitelja UŠ.

18. Direktor tuženika ČŠ naveo je da je sklopio Ugovor u odnosu na dvadeset čamaca, a taj je broj dogovorio s ravnateljicom s obzirom na to da je to bila prva godina kako su uvedena koncesijska odobrenja za Značajni krajobraz "Mrežnica". Naveo je da mu je ravnateljica rekla da će korigirati cijenu koncesije ako se pokaže tijekom sezone da je potreban manji broj čamaca. Također, naveo je da je podnio molbu ravnateljici da korigira cijenu koncesije jer nije mogao znati koliko će biti potrebno čamaca za sezonu. Naveo je da u Ugovoru nije navedena mogućnost oslobođenja od plaćanja koncesijske naknade.

18.1. Iz navedenog iskaza sud je utvrdio da se tuženik pozivao na lošu sezonu, zbog čega je zatražio od ravnateljice tužitelja oslobođenje od plaćanja drugog obroka koncesijske naknade, ali pritom tijekom postupka nije iznio niti predložio dokaz koji bi upućivao na lošu sezonu. Iz toga je sud utvrdio da je tuženik imao koristi iz koncesijskog odobrenja, ali nije htio ispuniti svoju obvezu iz Ugovora.

19. Ravnateljica tužitelja UŠ navela je da ju je služba za plaćanje obavijestila kako tuženik nije platio drugu ratu sukladno Ugovoru o koncesijskom odobrenju. Navodi da je potom nazvala direktora tuženika te ga je upitala hoće li naknada biti plaćena, a da je on odgovorio da ima lošu sezonu te da može platiti samo prvu ratu, a da ga ona oslobodi od plaćanja druge rate. Nadalje je navela da je kontaktirala pravnu službu u županiji, koja je osnivač ustanove, s obzirom na to da oni u ustanovi nemaju pravnika. Iz županije su joj odgovorili da ne postoji mogućnost otpusta dijela duga te da su joj pojasnili da je u ovom pravnom odnosu potrebno uputiti i na Zakon o koncesijama kao i na Pravilnik o koncesijskim odobrenjima u kojima je propisano kada se dug može otpisati tuženiku, a da to ovdje nije slučaj. Nadalje je navela da je pokušala više puta kontaktirati direktora tuženika nakon što su u županiji rekli da nije moguće otpustiti mu dug u visini jednog obroka, no da je tuženik naveo da je u Americi te da ne može komunicirati. Navodi da su nakon toga tuženiku raskinuli Ugovor. Također navodi da je imala usmeni dogovor s direktorom tuženika o otpustu dijela duga, i to prije nego što je kontaktirala pravnu službu županije, ali je pojasnila da se taj usmeni dogovor izjalovio s obzirom na to da je pravna služba rekla da je nemoguće dug otpustiti.

19.1. Iz navedenog iskaza sud je utvrdio da je ravnateljica tužitelja imala usmeni dogovor s direktorom tuženika o tome da će mu otpustiti dio duga u visini jednog obroka, no da do realizacije tog dogovora nije došlo jer ju je pravna služba županije, a koju je ona kontaktirala, obavijestila da ne postoje uvjeti za otpust duga tuženiku. Stoga je sud utvrdio da je tužitelj raskinuo Ugovor s tuženikom iz razloga neplaćanja koncesijske naknade.

20. Na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da se tuženik pozivao na lošu sezonu kao razlog za neplaćanje drugog obroka koncesijske naknade, ali za tu tvrdnju nije pružio nikakve dokaze, zbog čega je sud zaključio da je tuženik imao koristi od koncesijskog odobrenja, ali nije htio ispuniti svoju ugovornu obvezu. Sud je također utvrdio da je ravnateljica tužitelja doista imala usmeni dogovor s direktorom tuženika o otpustu jednog obroka duga, no do realizacije tog dogovora nije došlo jer je pravna služba županije, koju je kontaktirala, pojasnila da ne postoje zakonski uvjeti za takav otpust. Slijedom toga, sud je utvrdio da je tužitelj raskinuo ugovor s tuženikom isključivo zbog neplaćanja koncesijske naknade.

21. Sud je utvrdio da tuženik nije platio drugi obrok koncesijske naknade u iznosu od 1.200,00 EUR do 31. listopada 2024., čime je postupio suprotno odredbi čl. 7. Ugovora o koncesijskom odobrenju. Iako se tuženik pozivao na lošu sezonu, za to nije pružio dokaze, stoga je sud zaključio da je tuženik, sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO), bio dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, uključujući i plaćanje propisane zatezne kamate prema čl. 7. Ugovora. Nadalje, sud je utvrdio da je između stranaka postojao usmeni dogovor o otpustu duga, ali je taj dogovor, u smislu čl. 297. st. 1. ZOO-a, bio sklopljen pod odgodnim uvjetom – odobrenjem županije kao osnivača tužitelja. Budući da županija nije dala pristanak, navodeći da za otpust duga ne postoje zakonski uvjeti, taj usmeni ugovor nije proizveo pravne učinke. Slijedom toga, kako tuženik nije ispunio svoju nedvojbenu novčanu obvezu iz čl. 7. Ugovora, tužitelj je, temeljem čl. 17. Ugovora, imao pravo jednostrano raskinuti ugovor zbog nepoštivanja ugovornih odredbi, što je sud i potvrdio.

22. Stoga je sud održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

23. Na dosuđeni iznos glavnice sud je dosudio stopu zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose među trgovcima, odnosno u visini od osam postotnih poena, kako je to i tužitelj zatražio svojim prijedlogom, a na temelju odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a. Sud je dosudio i zateznu kamatu na troškove ovršnog postupka, i to po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, odnosno u visini od tri postotna poena, a kako je to tužitelj zatražio u svom prijedlogu, i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO- a. Sud je također odredio rok za izvršenje činidbe, i to osam dana, sukladno prijedlogu tužitelja i sukladno odredbi članka 448. stavka 2. ZPP-a.

24. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.200,00 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST).

25.1. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav obrazloženog podneska od 6. svibnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 75 bodova), zastupanje na ročištu 26. kolovoza 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 75 bodova) i zastupanje na ročištu 30. rujna 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 75 bodova). Zbroj bodova – 75, 75 i 75 – iznosi 225, a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 450 EUR. Na navedeni iznos dodaje se, zatraženih, 25 % PDV-a (112,50 EUR), čime ukupni iznos odvjetničkih troškova iznosi 562,50 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe na presudu od 53,09 EUR (Tar. br. 2.1. ST), tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 615,59 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a, no s obzirom da je tužitelj troškovnikom od 29. rujna 2025. zatražio ukupni parnični trošak u iznosu od 503,09 EUR, sud je dosudio taj manji iznos.

25.2. Na utvrđeni trošak u ukupnom iznosu od 503,09 EUR tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 5. studenog 2025., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je u svom podnesku od 11. ožujka 2025. zatražio stopu zatezne kamate u visini od osam postotnih poena, a s obzirom na to da se radi o obveznom odnosu između trgovaca, ta je stopa ispravna sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, pa ju je sud i dosudio. No, istim podneskom tužitelj je zatražio da je rok za izvršenje činidbe, u ovom slučaju troška parničnog postupka, osam dana, dok je sud dosudio rok za izvršenje od petnaest dana sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa:

od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno

od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak