Poslovni broj: P-214/2024-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: Općina Tribunj, Tribunj, Zamalin 22, zastupana po načelniku, a ovaj po pun. Šimi Mrdeži, odvj. u Šibeniku, protiv tuženika: ĐV pok. IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Dina Džaja Kovač, odvj. u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, ispravka uknjižbe, uspostave prijašnjeg stanja i predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 14. listopada 2025.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 5. studenog 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj OPĆINA TRIBUNJ, Tribunj, Badnje 1, OIB: 49029215165, vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i za cijelo, uz istodoban izbris sa imena tuženika NV.

II. Nalaže se tuženiku NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dovede predmetnu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u prvobitno stanje na način da s iste ukloni sve što je izgradio (betonski zid i betonski rubnjak) i potom poravna površinu iste nekretnine, te da preda istu nekretninu u posjed tužitelju Općini Tribunj, OIB: 49029215165, Tribunj, Badnje 1, slobodnu od stvari i osoba.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.312,50 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je Općina Tribunj stvarni vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to za cijelo, da je predmetna nekretnina oduvijek javne namjene i u cijelosti privedena javnoj svrsi, da se na istoj, do nedavno, zaticalo dječje igralište, koje da se osim predmetne nekretnine proteže i na susjedne čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da je navedeno dječje igralište uredila i financirala, te ogradila upravo Općina Tribunj, a na istom da su bile položene razne sprave – konjić, tobogan, klackalice itd, kao i stupovi javne rasvjete, da je od javne ceste igralište je bilo odvojeno betonskim gljivama i pitarima, da se danas dječje igralište ne zatiče jer da ga je tužitelj privremeno uklonio radi uređenja i postavljanja novog igrališta, da je predmetna nekretnina i prije služila javnoj namjeni, o istoj da se brinula i uređivala je isključivo Općina Tribunj od svojeg osnutka 2006. godine a i prije nje njezini pravni prednici Grad Vodice, Općina Vodice te Općina Šibenik. U skladu s tim u katastarskom operatu u posjedovnom listu br. 220 predmetna nekretnina da je evidentirana kao Državna imovina, Općina Tribunj, a kao način uporabe evideniran je „neplodno“, da tuženik neosnovano svojata predmetnu nekretninu i bespravno da ju je uzurpirao na način da je samovoljno stupio u posjed predmetne nekretnine, izvršio iskope za betonski zid i započeo s izgradnjom betonskog zida na istoj (postavio je oplate i nalio beton), te da je izvršio iskope i postavio rubnjake, a koji radovi da su upravo u tijeku, da je između parničnih stranaka već ranije vođen parnični postupak kod ovoga suda pod brojem P-1695/2018, a u kojem postupku da je tuženik iz ovog postupka ĐV nastupao kao tužitelj te tražio utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine, da je tuženik ĐV ustao vlasničkom tužbom protiv Općine Tribunj i tražio utvrđenje prava suvlasništva za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da je u tom postupku tužitelj ĐV pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom da ga sud utvrdi vlasnikom ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Prvotno da ga je odbio Općinski sud u Šibeniku, da bi potom ta odluka bila potvrđena od strane Županijskog suda u Bjelovaru presudom poslovni broj Gž-1092/2019, koji je odbio žalbu NV i potvrdio prvostupanjsku presudu. Nadalje, tuženik da je pokušao i upisati se kao posjednik predmetne nekretnine u Katastru, te je i doneseno prvostupanjsko rješenje kojim mu je dopušten upis, ali da se tužitelj Općina Tribunj žalila na takvo rješenje te je ono u žalbenom postupku i poništeno. Po takvom ishodu povoljnom za tužitelja Općinu Tribunj, kada se faktički u postupku P-1695/2018 i utvrdilo da je predmetna nekretnina oduvijek bila javna površina u posjedu lokalnih vlasti (što da je vidljivo iz obrazloženja presude), Općina Tribunj da je pokrenula pojedinačni ispravni postupak radi ispravka uknjižbe i upisa prava vlasništva predmetne nekretnine na njezino ime koji se vodi pod poslovnim brojem Z-13138/2022, a koji postupak da je otvoren, te je i upisana zabilježba pokretanja tog pojedinačnog ispravnog postupka. Unatoč svemu tome da tuženik pokreće novi postupak radi utvrđenja vlasništva i ispravka uknjižbe predmetne nekretnine (ovaj put za cijelo, a ne kao u postupku P-1695/2018 za ½ dijela) kod Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-562/2021, a u kojem postupku tuži treće osobe i izbjegava utužiti Općinu Tribunj, pa da dovodi sud u zabludu da skrivajući ranije citirane sudske i uprave odluke kojima mu je negirano i pravo vlasništva i pravo posjeda predmetne nekretnine i to upravo u postupcima u kojima je sudjelovao i tužitelja i izbjegavajući obuhvatiti u tom sudskom postupku i tužitelja Općinu Tribunj, znajući da u tom slučaju ne bi imao nikakvog izgleda za uspjeh u toj parnici i na takav način tuženik da je ishodovao pravomoćnu presudu zbog ogluhe u tom postupku te se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, pa da je očito da je sadašnja uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine pogrešna pošto je upravo tužitelj isključivi vlasnik iste, stoga ima pravni interes da u cijelosti riješi vlasničke odnose i uskladi zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim, kao i da ostvari posjed predmetne nekretnine, pa predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtejv, pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, i to iz razloga jer je upravo tuženik vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K.O . [adresa], a koja je predmet ovog postupka, da je predmetnu nekretninu tuženik stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. IV, kako to razvidno iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku, posl.broj O- 636/94,a u kojem rješenju da je predmetna nekretnina opisana i označena kao “Parcela u [adresa] na kojoj je sin CV izgradio svoju kuću”, a u naravi je parking položen neposredno ispred obiteljske kuće tuženika kat. oznake čest.br. 1737/33 K. O. [katastarska općina] na kojoj da je tuženik i upisan kao vlasnik. Otac tuženika pravo vlasništva predmetne nekretnine da je stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca, pok. CV (Nike) pok. Đ (koji i upisan kao jedan od suvlasnika), kako da je to razvidno iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku O-399/75 te diobom sa bratom JV. Predmetna nekretnina da je nastala od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (na kojoj kao vlasnik upisana RV koja istu stekla od UV, sin tuženikova strica JV) te je u posjedu tuženika osobno i njegovih prednika preko 60 godina. Tuženikov djed, PV i njegov brat ĐVV još su 1966. godine ishodili pravomoćnu presudu posl. broj P-918/66, a kojom isti utvrđeni suvlasnicima matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te se temeljem navedene presude i upisali kao suvlasnici u zemljišne knjige. Isti da su izvršili diobu na način da je sjeverni dio pripao u vlasništvo OV, dok je južni dio pripao u vlasništvo IVV. Daljnjim diobama između nasljednika ŽV i NVV, da se parcelirala matična čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da se od 1967. godine do 2003. godine formirale nove nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], dok se 2014. godine formira predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na kojoj kao suvlasnici upisani nasljednici ŽV i I. Tuženik ističe da su kao vlasnici svih nekretnina, kako matične tako i nekretnina novonastalih od matične, upisani upravo nasljednici ŽV i I ili osobe koje su od istih stekle pravo vlasništva, dok tužitelj da nikad nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Suviše toga, tuženik navodi da je upravo Mjesna zajednica Tribunj dana 16. travnja 1985. godine tuženiku izdala Suglasnost da se parcela čest. zem. [katastarska čestica] (matična nekretnina od koje nastala predmetna) vlasništvo CV (ovdje tuženika) dozvoli za gradnju, odnosno u to vrijeme je već započeta izgradnja obiteljske kuće tuženika, kao dokaz prilikom dobivanja građevinske dozvole. Stoga da je razvidno da je predmetna nekretnina vlasništvo tuženika, a da je upravo tužitelj još 1985. godine tuženiku priznao pravo vlasništva. Tuženik navodi da tužitelj u tužbi tvrdi da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine, koja da je oduvijek javne namjene i u cijelosti privedena javnoj svrsi, da je na istoj bilo dječje igralište koje se protezalo i na susjedne čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kako to razvidno iz skice očevida iz postupka Općinskog suda u Šibeniku posl.broj P-1695/2018, te nadalje navodi da je predmetna nekretnina i prije služilla javnoj namjeni , a istoj da je brinula Općina Tribunj, ranije Grad Vodice, Općina Vodice i Općina Šibenik, a kao dokaz toj tvrdnji navodi da je ista u posjedovnom listu broj 220 evidentirana kao Državna imovina, Općina Tribunj, a koji navodi tužitelja da su neosnovani i netočni. Matična nekretnina da je oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Šibenik, revizijom posjeda 1954. godine bila upisana u posjedovnom listu br. 16 na imenu HV, u posjedovnom listu broj 25 na imenu PV (prednik tuženika), dok dio upisan kao Državna imovina, Općina Tribunj. Ista da je promjenom br. 24/2014 temeljem provedbe rješenja Z-639/14-8 Općinskog suda u Šibeniku donesenog po potvrđenom geodetskom elaboratu za evidentiranje javnih i nerazvrstanih cesta brisana iz posjedovnog lista br. 220 te je ostala upisana samo u posjedovnom listu broj 25, dok je istim elaboratom formirana i predmetna čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a ona je brisana iz posjedovnih listova br 16 i 25, a ostala upisana samo u posjedovnom listu broj 220 kao Državna imovna, Općina Tribunj, a da o tome (budući se radi o elaboratu za evidentiranje javnih i nerazvrstanih cesta) tuženik uopće nije obaviješten, pa slijedom navedenog da nije niti mogao zaštititi svoje pravo. Naime, tužitelj daje prilikom formiranja ceste, svojevoljno, neosnovano i protupravno, ishodio i upis posjeda premetne nekretnine, a koja po svojoj namjeni niti je javna niti nerazvsrtana cesta (upis posjeda se trebao odnositi isključivo na ceste), već privatno zemljište koje do provedbe elaborata bilo upisano na imenu prednika tuženika. Stoga da je neosnovan navod tužitelja da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja, budući ista tek upisom bez ikakve pravne osnove upisana kao posjed tužitelja. Nadalje, predmetnu nekretninu da je do 2014. godine koristio isključivo tuženik i to na način da je na dijelu iste, zajedno sa svojom obitelji, odlagao materijal za gradnju obiteljske kuće 80-ih godina prošlog stoljeća, koristio za parking vozila te za držanje brodova, dok je uz njihovu suglasnost, u vremenskom periodu 1997-1999 godine, bio i postavljen štand za prodaju sladoleda. Tek po formiranju predmetne nekretnine 2014. godine i nakon što je tužitelj ishodio upis posjeda bez valjane pravne osnove, tužitelj da stupa u posjed samo dijela predmetne nekretnine. Upravo iz skice očevida u predmetu P-1695/18 da je razvidno da je dječje igralište (tobogan i dvije klackalice) postavljeno na susjednim nekretninama čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok da je na predmetnoj nekretnini (i to na samoj međi) postavljen samo konjić pa da je stoga netočna tvrdnja tužitelja da bi na predmetnoj nekretnini bilo dječje igralište i da predmetnu nekretninu u cijelosti u posjedu drži tužitelj. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik u postupku koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio pod posl. brojem P-562/2021, i u kojem postupku se tuženik kao tužitelj pravomoćno utvrdio vlasnikom predmetne nekretnine, izbjegavajući obuhvatiti i ovdje tužitelja pritom dovodeći sud u zabludu, i takav navod tužitelja da je neosnovan, budući da su u postupku utvrđenja prava vlasništva pasivno legitimirane osobe upisane u zemljišne knjige, dok ovdje tužitelj nije bio niti upisan niti je u vrijeme pokretanja postupka bio poduzeo ikakve radnje radi upisa svoga prava vlasništva. Slijedom svega navedenog, a budući iz navoda odgovora na tužbu razvidno da je predmetna nekretnina vlasništvo tuženika, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Prijepisa posjedovnog lista, Očevidom na mjestu spora uz učešće vještaka mjernika GV ing. geod, od 20.9.2024.g., Skice mjesta očevida istog vještaka od 19.12.2024.g., Fotografija predmetne nekretnina, Izvoda iz katastarskog plana, Prijepisa posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Šibenik od 31.1.2024.g., Povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik od 24.3.2022.g., Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-636/94 od 9. studenog 1994.g., uvidom u spise ovog suda P-1695/2018 i P- 562/2021, Rješenje o nasljeđivanju iza smrti CV O-399/75, presude Općinskog suda u Šibeniku, posl. broj P-918/66, ovjerenog prijepisa iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], KI-22771/19, elektronskog povijesnog prikaza za Z. U. [broj ZK uloška], kopije katastarskog plana iz 1984. godine, skice premjeravanja iz 1996. godine, skice iz 2006. godine, e-izvadka za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Suglasnosti Mjesne zajednice Tribunj od dana 16. travnja 1985. godine, saslušanjem svjedoka EV, NV, pok. N, VV, TV, BV, KV, DV, C, ŠV i LV pok. IV, te saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ispravka uknjižbe, uspostava prijašnjeg stanja i predaja u posjed.

6. Očevidom na mjestu spora uz učešće vještaka mjernika GV utvrđeno je da predmet spora predstavlja čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] površine 200 m2, da je položena uz asfaltnu [adresa], čest. br. 3261/2, a sa zapadne strane ceste na nekretnini se zatiče 2 visoka stabla borova, 3 rampe za parking, betonski plato, te sa sjeverozapadne strane betonski zid visine cca 50 cm uz kojeg su poslagani ostaci betona, a sa druge strane zida pločnik, da se na terenu osim parkirnih stupića zatiču 2 pitara sa cvijećem i drvena paleta, te se zatiče i dio stepenica koje vode od asfaltnog puta do rive, te parkirani automobil, da je parcela pod makadamom većim dijelom, a sve navedeno vještak mjernik je i fotografirao te uz skicu dostavio i fotografije.

7. Iz nalaza i mišljenja - skice vještaka mjernika GV od 19.12.2024.g. proizlazi da je predmet spora u naravi makadamski teren sa juže strane položen uz asfaltni put, [adresa], k. č. [katastarska čestica], sa istočne, te sjeverne strane omeđen betonskim zidom, a sa zapadne strane betonskim zidom sa stepeništem za pristup rivi. Na terenu se zatiču tri parkirne rampe, dva pitara, ostaci betona uz sjeverni betonski zid i dva visoka bora. Katastarske granice k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nisu vidljive na terenu, a na skici očevida (prilog A) je točkama A-B-C-D-A, te crvenom bojom označena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Načelnik tužitelja ČV iskazuje da mu je poznat predmet spora i neupitnost stanja na terenu još i mnogo prije nego što je postao načelnik 2017. godine a to je da je to u javnom vlasništvu, da ima saznanja da je bilo spominjanja obitelji tuženika kroz katastar i zemljišne knjige a s obzirom na to stanje da misli da to nije ključno, da kad je on stupio na dužnost na ovoj predmetnoj nekretnini već je i postojalo dječje igralište s tim da je u jednom dijelu bilo i parkiralište na kojem je Općina Tribunj, uredno sukladno odluci i naplaćivala parkiralište a jedan od onih koji su plaćali parkiralište da je bio i tuženik i tu da nije bilo ništa sporno, a sporno da je postalo kad je Općina Tribunj htjela obnoviti to igralište a obzirom da tuženik ne želi igralište u svojoj blizini a što je i izjavila njegova supruga. Predmetna nekretnina da nije bila ograđena s tim da je bilo pokušaja ograđivanja prije nekoliko godina od strane tuženika i do tada da je nitko nije koristio s tim da su i prije uređivanja parkirališta tu parkirali mještani svoje automobile pa tako i on sam, a da mu nije poznato da bi se za takvo parkiranje trebala tražiti suglasnost tuženika. Iskazuje da je napravljeno igralište puno prije 2017. godine a kojeg točno datuma ne znaa, te da nema saznanja što je bilo prije nego što je uređeno parkiralište s obzirom na svoje godište ali misli da su o tome svjedočili drugi svjedoci. Plaćanje parkinga da je nastupilo puno prije 2017. godine kada je on postao načelnik i da nema saznanja koliko tuženik ima kupljenih mjesečnih karata ali vezano upravo za ovaj sporni parking i nakon što su gospođa LV a supruga tuženika došli kod njega na razgovor vezano uz kazne za parkiranje odluka je donesena da se njima otpiše dio kazne što je učinjeno te su oni i kupili mjesečnu kartu tada 2018. a da li su kupovali kasnije to ne zna. Što se tiče pitanja da li mu je poznat razlog tog neplaćanja parkinga iskazuje da to ne zna s tim da se sa mjesečnom kartom može parkirati na više lokacija a ne samo na toj ali da se sjeća da je njihova kazna bila za baš tu lokaciju koju su i platili.

9. Tuženik ĐV pok. IV iskazuje da je predmetna parcela oduvijek u vlasništvu u posjedu njegove obitelji još od mog pradjeda i šukundjeda koji su radili u rudniku u Americi i kada su se vratili oni su kupili tamo 4500 kvadrata pa tako i ovu predmetnu parcelu koju da ja koristio na način da je pri gradnji kuće preko puta te parcele istu koristio za odlaganje materijala i za parking, da nikada nitko njemu i njegovoj obitelji nije osporavao pravo vlasništva ove nekretnine nego sad tužitelj i kada su tamo počeli graditi igralište da se tome protivio ali bez obzira na njegovo protivljenje mu je to oduzeto, a inače prije toga da je tamo parkirao svoj automobil. Na pitanje punomoćnice tuženika da li je ovaj sporni "trokut" bio ograđen kao sastavni dio s kućom izjavljuje da je bilo postavljeno nekoliko kamena i tuda da se moglo prolaziti preskakujući s kamena na kamen s tim da je put probiven kad je on imao 6 ili 7 godina i da se sjeća da su tamo postavljali spomenik i da su tražili dozvolu od njegovog oca može li kamion proći tuda ispred njihove kuće i da se sjeća da su tu minirali dva tri dana jer je to bio živi kamenjar. Inače ovu kuću gdje sada stanuje da je počeo graditi prije 42 godine a prije toga da je bio kamenjar sa nešto voćaka najviše smokava a ograđeno suhozidom. Vezano uz upit da li je od katastra dobio ikakvu obavijest o formiranju ove ceste koja prolazi između njegove kuće i trokuta izjavljuje da nije iako je ta cesta prošla preko njegovog terena. Na upit zbog čega nije plaćao parkirne karte te 2018. godine iskazuje da je smatrao da ne treba plaćati nešto što je na njegovom a parkirnu mjesečnu kartu da je uzimao zbog parkiranja u [adresa] a ne ovdje ispred svoje kuće. Na upit punomoćnika tužitelja kada je postavljeno to međašno kamenje na predmetnoj nekretnini iskazuje da ne zna točno, možda prije njegovog rođenja i ne zna tko je to postavio a na upit da li je njegova nekretnina gdje se nalazi njegova kuća bila ranije ograđena izjavljuje da jeste visokim suhozidom od oko 1,5 metar a samo ispred kuće. Na upit kako su njegovi prednici koristili ovaj prostor iskazuje da je to bio kameni krš pa da se nije niti mogao koristiti, a nakon što je Općina tamo krenula praviti igralište da se tome protivio na način da je odmakao postavljeno s njegovog terena i stavio na općinski i stavio zid s tim da općina nije niti obnavljala niti renovirala to igralište. Na upit da li je 2021. godine znao da općina na ovo polaže nekakvo pravo izjavljuje da su takvo nešto oni njemu govorili a on da im je rekao da se ostave ćorava posla. Kako općina nema ništa s tim da se upisao temeljem tužbe koju je podigao protiv rodbine koja je bila upisna na toj nekretnini, pa tako da nije imao niti razloga tužiti općinu s tim da se općina upisala na katastru kao i što se upisala na više i drugih čestica.

10. Svjedok EV iskazuje da se prostor predmetne nekretnine koristio za opće dobro, tamo da je bilo dječje igralište, da nema saznanja da bi tuženik bio vlasnik tog dijela odnosno te nekretnine, a preko koje da su svi i prolazili, parkirali automobile te da je bilo i dječje igralište, s tim da nema saznanja tko je uništio to igralište, a koje tamo postojalo u periodu do prije 3 do pet godina, da zna da je tamo postojalo nekih 15-tak godina, s tim da prije igrališta je bio slobodan prostor pod borovima, da je po njegovom sjećanju ta nekretnina u obliku trokuta ili jedra bila ranije u užem obliku, a kasnije da je općina nasipala obalu kad se radila lučica za brodove, pa je tako i proširen zasipavanjem. Iskazuje da nije nikada čuo da bi sad pokojni otac tuženika IV govorio da bi to bilo njihovo vlasništvo, s tim da je njihova kuća preko puta predmetne nekretnine. Inače ĐV da je kuću počeo graditi 70-tih godina prošlog stoljeća, da ne zna gdje je odlagao materijal za gradnju kuće s tim da je i tad postojao ovaj put tj. cesta. Inače tuženik da parkira svoj automobil ispred svoje kuće, s tim da neki put i parkira na predmetnu nekretnina, a isto tako njegovi gosti da nekad parkiraju ispred njegove kuće, a nekad na predmetnu nekretninu gdje su postavljeni nekakvi lokoti, s tim da oni na ovakav način koriste predmetnu nekretninu unatrag dvije ili tri godine, a da su prije igrališta tu nekretninu kao parking koristili osim tuženika i njegovih gostiju i drugi mještani pa tako i on sam.

11. Svjedok ĐV, pok. N iskazuje u prilog navoda tužitelja da mu je apsolutno poznat predmet spora koji da je prije puno godina bio teški krš i to nije bilo privatno niti ičije a pripadalo općini i na tom dijelu tuženik da nema nikakvo pravo vlasništva a niti ga je ikada koristio za parking. Inače općina da je tamo napravila nekakve ljuljačke i igralište za djecu koje više ne postoji jer je tuženik to sve devastirao zato što je mislio da bi on to mogao ušićariti a za svoje goste. Iskazuje da je i prije postojao ovaj put prema moru, s tim da su s lijeve strane bili veliki suhozidi i tu da je tuženik napravio svoju kuću preko puta ove predmetne nekretnine devedesetih godina prošlog stoljeća. Predmetnu nekretninu da je koristilo cijelo mjesto još iz njegovog djetinjstva, a tako da su i njihove majke, budući je tamo bila slatka izvorska voda, i čistile ribu, da zna da otac od CV, a IV koji je njegov rođak i unuci su od dva brata, nikada nije govorio da bi to bilo njegovo vlasništvo, da ima blizu ove nekretnine svoju kuću, da ovaj cijeli dio na kojem su napravili kuće su preci dobili od crkve, ali na ovo općinsko da nikad nisu ciljali, a sa lijeve strane ceste da je bilo ograđeno velikim suhozidom. Naposljetku to da je bio ljuti krš dok nije došao turizam i kao da tuženik treba parking za goste da zato on na to cilja i njemu da bi mještani iskopali oči kad bi rekao da je to njegovo., te naposljetku da od odlaska u mirovinu 1986. živi u [adresa], a prije toga da je radio i živio u [adresa] i svaku godinu dolazio na godišnji odmor.

12. Svjedok VV, iskazuje u prilog tužitelja da predmetna nekretnina nije ničije vlasništvo, da uvijek je bila oslobođeno od svih, a tu da je Općina napravila dječje igralište i koliko zna to da nikada nije bio parking, a zadnje vrijeme kada je napravljena nova obala tuženik da je to počeo koristiti kao parking. Izvan tih velikih zidova iza kojih je tuženik počeo graditi kuću a na ovom dijelu koji je sad sporan da je i bio izvor slatke vode i tu da su seljaci prali ribu i tamo dolazili. Put između Nikoline kuće i predmeta spora da postoji od nove države Republike Hrvatske a prije toga da je bio makadam i uži nego što je to danas i da je bio to poljski put. IV, a Nikolin otac kao i nitko drugi od mještana da nisu nikada govorili da bi to bilo njihovo privatno vlasništvo, a da ne ulazi u to zašto CV govori da je to njegovo. iskazuje da se ne može sjetiti koje godine je tuženik počeo graditi svoju kuću a da je on svoju kuću u blizini njegove počeo graditi 1969. s tim da je CV poslije njega gradio kuću. Iskazuje da mu nije poznato gdje je CV odlagao građevinski materijal kad je gradio kuću jer da je u tom razdoblju radio i živio u [adresa]. Prije dječjeg igrališta na toj nekretnini da su bili neki borovi koji su sadili mještani 60-tih godina prošlog stoljeća, žbunje i ništa drugo. Općina da je to nasipala i dovela u sadašnje stanje, a ništa ne zna da li se CV tome protivio, a jedino da zna da je ovih zadnjih godina tu stavio stupiće i odredio sebi parking.

13. Svjedok TV, iskazuje u prilog tužitelja da je bila direktorica komunalnog poduzeća tužitelja od 2007. godine i predmet ovog spora da je bilo dječje igralište koje je prvi put napravljeno početkom 90-tih godina prošlog stoljeća koje je bilo derutno s vremenom pa je općina dala nalog komunalnom poduzeću da uredi to igralište, a što je i učinjeno 2009. godine, tada da su tamo zatekli to derutno igralište koje je bilo do ceste zagrađeno kamenim pitarima, a nikakvog parkinga tu nije bilo, s tim da se sjeća da su u te pitare posadili cvijeće, opiturali ih u vesele boje a kako tad tamo nije bilo vode jer još nije bila uređena obala, onda da im je supruga tuženika neko vrijeme i zalijevala to cvijeće, a nikada da nije rekla da bi to bio njihov prostor niti njihovo vlasništvo, a niti sam tuženik, te pretpostavlja da je razlog zašto tuženik traži utvrđenje vlasništva na svoje ime jeste to da im je smetala graja djece, a i da su tamo htjeli parking za svoje goste, s tim da je on ipak ovaj donji dio i uzurpirao i stavio "lisice" odnosno čuvare parkinga za svoja vozila pa da ja tada poslala komunalnog redara a to je bilo negdje 2018. godine koji mu je i napisao kaznu koju da je uredno platio, a kasnije da je kupio i mjesečne karte za čuvano parkirališno mjesto, pa da se pita tko bi normalan kupio na svom terenu parkirališnu kartu, a to da se sve može vidjeti kroz knjigovodstvo komunalnog poduzeća. Iskazuje da je svoju kuću napravila 1989. i tamo na to igralište koje je već kao takovo postojalo vodila svoju djecu kad su išli na kupanje i sagradio je mjesni odbor. Što se tiče režima parkiranja parkiranje da se plaća samo tri ljetna mjeseca, a sve ostalo vrijeme svi stanovnici parkiraju gdje god hoće. Iskazuje da nije rođena tribunjka, niti da je tuženikova susjeda pa da ne zna da li i od kad tuženik tu parkira automobile, ali ističe da je i prije 2018. bio tu ispod tog "trokuta" parking, a postojale te mjesečne karte koju su kupovali mještani i s istima mogli parkirati po svim parkinzima u [adresa] i to je bila povlaštena karta, a CV da je kupovao mjesečne karte od kad je god to ustrojeno. Naposljetku tuženik da je napravio glupost i uzurpirao javnu površinu, s tim da mjesečnu kartu ne možeš koristiti za tu tzv. lisicu jer ovo ispred njegove kuće nije bilo čuvano mjesto.

14. Svjedok BV, iskazuje u prilog tuženika da je susjed tuženika pa da tako zna gdje je položena njegova kuća, a što se tiče predmeta spora, dakle ove nekretnine u obliku trokuta položene preko puta njegove kuće, izjavljuje da je to isto njegovo, a koje naslijedio od svog djeda. taj posjed da nikada nije bio općinski i na tom terenu tuženik da je slagao građevinski materijal kada je gradio kuću, bila je tu makija i nije bilo poljoprivrednih kultura, a borovi su zasađeni 1959. godine. Tuženik da je tamo ostavljao auto, te da ne zna zašto je sada došlo do spora i to da je bilo njegovo vlasništvo. Iskazuje da je tuženik imao ograđenu tu nekretninu, da je tu postojao zid i taj zid da je napravljen od davnina a bio položen okomito prema moru, da je njegovu i tuženikovu kuću dijeli put, s tim da je tu nekretninu naslijedila njegova sestra FV rođena BV i ona da je sada susjeda od CV, s tim da on ide obići sestrinu kuću često. Prije 5-6 godina općina da je uzela CV tu nekretninu na kojoj on parkirao auto i naposljetku predmet spora da je sve Nikolino do mora.

15. Svjedok SV iskazuje u prilog tuženika da je tuženik njegov rođak, da je tamo dolazio još kao dijete i predmet spora da je položen ispod tuženikove kuće uz more, obalu, da ima saznanja da se prije nije moglo proći do uvale Sovlje niti proći pored ove nekretnine da nije bilo puta koji se probio tek šezdesetih godina prošlog stoljeća, da je cijeli taj kantun bio "Ćorov" dakle od VV, da sigurno zna da je ta parcela bila na Cvitanima a to je tad bio krš i oni su to kavali da bi gradili tamo kuću to je trajalo 20 godina i više, a ovaj sporni dio da su koristili za držanje drva i parkiranje automobila, da ne zna do kada su oni to tako koristili i kada im je i tko to oduzeo, te da mu je tuženik nešto natukao da se spori sa općinom ali da ne zna da je njemu to općina oduzela, da tamo često prolazi, da zna da je tamo postojala nekakva dječja ljulja ali da ne zna tko je to postavio, da ne zna zašto je to bitno da li su i drugi ljudi tamo parkirali automobile ili samo tuženik svoje, a da je tamo vidio samo sve njegovo i da mu nije poznato da li se tamo vršila naplata parkiranja, i da tamo nije bilo nikakvih poljoprivrednih kultura. Na upit na koji način su posjedovali nekretninu iskazuje da je to starina tuženika i da ne zna kako su oni to posjedovali. Na upit kako je bio položen zid iskazuje da je to stanje izmijenjeno ali suhozid da je postojao a da se ne može sjećati kuda je točno bio položen niti koliki je bio, ali da zna da je nekretnina tuženika bila jedan cijeli posjed zajedno sa ovom spornom nekretninom. Na upit da li je tamo postojao izvor, iskazuje da ima više izvora a položeni su poviše ove nekretnine, a niti su taj izvor ljudi koristili, a robu su žene prale u moru.

16. Svjedok DV iskazuje u prilog tuženika da je predmet spora oduvijek bio od VV i da je bio ograđen suhozidom sve do mora i da je tuženik kad je gradio kuću tu odlagao građevinski materijal a tada kada je on gradio i nije bilo ove sadašnje ceste, te da je on tu držao i automobil, kao i da zna da su tamo od strane općine postavljene dječje klackalice, iako to nije općinsko nego Cvitanovo, te da su oni svoje zemljište mogli koristiti kako su željeli, a da borova sada ima a da ih nije ih bilo prije a J su te borove zasadili na svojem terenu i tuženik da je to stekao da je stekao nasljedstvom, pretpostavlja od oca R i svog djeda, te da je na tom terenu viđao samo tuženika da ostavlja auto i ne zna da li je tamo bila naplata parkinga jer nije tamo parkirao. Naposljetku tamo prije da nije bila cesta nego se samo išlo preko suhozidova.

17. Svjedok MV, iskazuje vezano uz formiranje predmetne čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], da je na zahtjev Općine Tribunj 2014.g., tvrtka Geodetska mjerenja d.o.o. radila geodetske elaborate evidencije javnih i nerazvrstanih cesta na području Općine Tribunj, te da je tako i na taj način definirana, formirana kat. čest. oznake 3261/2, [adresa] i u postupku formiranja kat. čest. za nerazvrstane ceste u ovom slučaju [adresa] nastala je i predmetna čestica 1737/47, s tim da su se radili naknadni elaborati gdje je ta čestica 3261/2 prevedena u čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. U trenutku izrade elaborata u katastru je kao posjednik bila označena i Općina Tribunj dok su kao vlasnici bili upisani U i to u zemljišnoj knjizi, a u naravi da je to bilo dječje igralište, s tim da se ne sjeća da je bio nekakav parking, a da se zbog proteka vremena ne sječa da li su U bili upisani u katastru i u posjedu. Iskazuje da je uobičajeno da se prilikom formiranja javne i nerazvrstane ceste pritom formira i nekretnina koja ne služi samoj cesti niti je cesta, ali kao preostali dio čestice, dakle, predmet njihovog postupka jeste bila ulica za koju su predstavnici Općine Tribunj i pokazali odakle dokle treba ići. Na upit punomoćnika tuženika da li se na tim nekretninama koje ostaju kao ostatak nakon formiranja javne ceste zadržava dotadašnje posjedovno stanje ili se mijenja posjedovno stanje iskazuje da se zadržava dotadašnje posjedovno stanje i to uglavnom, a na upit ukoliko bi se mijenjalo posjedovno stanje koji bi bio razlog jeste da se uglavnom ne mijenja, a suviše da su prilikom izrade geodetskog elaborata bili pozvani svi susjedi putem javne objave u Tisku i da se ne sjeća da li se za ovu konkretno predmetnu nekretninu netko na trenu pojavio, s tim da nije bilo nikakve obavijesti da će se formirati ova konkretna nekretnina. Na upit punomoćnika tuženika da li se dotadašnjim upisanim posjednicima šalje rješenje o promjeni posjedovnog stanja iskazuje da kad katastar i sud to provedu da šalju rješenje svima. Predmetna čestica 1737/47 ranije da je nosila oznaku 1737/13 K. O. [katastarska općina].

18. Svjedok AV, iskazuje da je 1997.g. i 1998.g. trebao postaviti škrinju za sladoled na tom prostoru pa da je pitao NV, a koji je na tom dijelu parkirao svoje automobile i na kojem dijelu nekretnine bilo samo kamenje, da mu dade dopuštenje za postavljanje škrinje i da mu je dao struji i pošto je on tamo parkirao svoj automobil da mu je kazao da je vlasnik, i da je zato od njega tražio dopuštenje, a da sada više ne zna što se dalje dešava, niti kako to izgleda, s tim da je vidio dječje igralište ali ne zna tko je to napravio i kada, a da njega nitko nije ometao, pa niti iz Općine Tribunj dok je tamo držao tu škrinju sa sladoledima i naposljetku da on ništa ne zna o prošlosti ove nekretnine.

19. Svjedok LV u srodstvu s tuženikom iskazuje da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njihovog pradjeda koji je, kad se vratio iz Amerike, kupio cijelu tu parcelu, pa tako i ovaj predmetni trokut i put do svoje nekretnine, s tim da je taj put bilo najlakše urediti pa su oni pristali da se taj put i ustupi Općini, s tim da ga nisu nikad službeno prepustili ali se tuda prolazilo. Inače da mu je CV, ovdje tuženik, brat i on je to naslijedio iza smrti njihovog oca. Kad je CV počeo graditi kuću on da je taj dio nekretnine poravnao, odlagao građevinski materijal, parkirao automobile, a da ne zna kako je tu Općina sagradila dječje igralište, to jest, postavili ljuljačku, tobogan, a ništa to da nije bilo posebno uređeno i koliko zna nije se mijenjalo pravo vlasništva sa Cvitana na Općinu Tribunj. Na upit punomoćnika tuženika da li je trokut bio ranije prije formiranja tog puta bio jedna cjelina iskazuje da je bio zid sa sjeverne strane gdje je sad pekara, a prema moru nije bio ograđen i bila je to sve jedna cjelina nekretnine dok nije CV ucrtao svoju kuću i Općina ucrtala put. Na upit punomoćnika tužitelja na koji način su koristili U iskazuje da je to bio kamenjar koji je CV uredio i poravnao, a da tamo ima i više izvora vode na tom području, a bilo je i otpadnih voda, s tim da su tu žene dolazile na različita područja prati robu, pa tako i kod predmetne nekretnine, s tim da taj izvor nije bio na trokutu nego dolje niže prema moru.

20. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku pod brojem O- 636/94 od dana 9. studenog 1994.g. iza smrti prednika tužitelja, oca mu IV pok. CV, utvrđeno je da je predmetom ostavine istog, između ostalog, i nekretnina opisana kao parcela u [adresa] na kojoj je sin CV izradio svoju kuću i koju je naslijedio ovdje tuženik.

21. Pregledom spisa Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br. P-1695/18 u pravnoj stvari tužitelja NV, ovdje tuženika, protiv tuženika, između ostalih, Općine Tribunj, ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava suvlasništva na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], razvidno je da je donesena prvostupanjska presuda od dana 21.8.2019.g., a potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru pod posl.br. Gž- 1092/2019-2 od 28.4.2020.g., kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja NV, ovdje tuženika, na utvrđenje prava suvlasništva na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

22. Uvidom u zemljišne knjige ovog suda za K. O. [katastarska općina], utvrđeno je da je na utuženoj čest. zem. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, površine 200 m2, uknjižen CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženika za cijelo, a temeljem presude zbog ogluhe ovog suda pod posl.br. P-562/2021 od 14.4.2022.g., te da egzistira zabilježba otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka predlagatelja Općine Tribunj od 19.9.2022.g.

23. Iz Prijepisa posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Šibenik razvidno je da je na čest. zem. [katastarska čestica], naziva [adresa], neplodno, za površinu od 200 m2 upisan kao posjednik Državna imovina, Općina Tribunj.

24. Pregledom rješenja Područnog ureda za katastar Šibenik broj: Klasa: UP/I 932- 07/21-03/162, Ur.br.: 541-26-02/10-21-2 od 10.2.2021.g. razvidno je da se istim mijenjaju podaci u katastarskom operatu Općine Tribunj na način da su umjesto dosadašnjeg posjednika Općine Tribunj kao posjednici upisani CV, ovdje tuženik, ĆV, ZV, ĐO, NV P, IO i DV O, uz obrazloženje da je ĐV podnio zahtjev za upis vlasnika u katastarski operat i uz isti dostavio odgovarajuću ispravu kojom dokazuje suvlasništvo.

25. Pregledom rješenja Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak broj: Klasa: UP/II 932-07/21-07/262, Ur.br.: 541-11/4222 od 4.3.2022.g. utvrđeno je da je istim Poništeno rješenje Područnog ureda za katastar Šibenik broj: Klasa: UP/I 932-07/21-03/162, Ur.br.: 541-26-02/10-21-2 od 10.2.2021.g. i odbijen zahtjev NV iz [adresa], ovdje tuženika, da ga se u katastarskom operatu K. O. [katastarska općina] evidentira kao suvlasnika predmetne nekretnine.

26. Dakle, iz rješenja o nasljeđivanju iza prednika tuženika ne proizlazi da je predmet nasljeđivanja nekretnina čkbr. [katastarska čestica] koja je je predmet postupka, a iz posjedovnog lista proizlazi da je na predmetnoj nekretnini u površini od oko 200 m2 upisana kao posjednik Općina Tribunj, a koja je nastala u postupku formiranja kat. čest. za nerazvrstane ceste.

27. Na temelju iskaza preslušanih svjedoka VV i NV a čijem iskazu ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru (nasuprot iskazima, mahom srodnika tuženika, a koji imaju interes da tuženik uspije u parnici) ovaj sud utvrđuje da tuženik, niti njegovi prednici, nisu nikada bili u posjedu i suvlasništvu predmetne nekretnine koju su svi mještani koristili i to u onoj površini od 200 m2.

28. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP) ovaj sud je utvrdio da tuženik nije bio u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, a niti je mogao temeljem nasljedstva steći pravo vlasništva predmetne nekretnine koja nije niti bila predmet nasljeđivanja njegovih prednika, dok je utvrđeno da je upravo tužitelj posjednik iste nekretnine koju da su svi mještani koristili i bila javno dobro dakle, da je predmetna nekretnina služila javnoj namjeni, o istoj da se brinula i uređivala je isključivo Općina Tribunj od svojeg osnutka 2006. godine a i prije nje njezini pravni prednici Grad Vodice, Općina Vodice, te Općina Šibenik, te imajući u vidu da je u katastarskom operatu u posjedovnom listu br. 220 predmetna nekretnina evidentirana kao Državna imovina, Općina Tribunj, te da je nastala u postupku formiranja kat. čest. za nerazvrstane ceste, ovaj sud utvrđuje da tuženik neosnovano svojata predmetnu nekretninu i bespravno je uzurpirao samovoljno stupajući u posjed predmetne nekretnine, pa se tužbeni zahtjev tužitelja utvrđuje osnovanim radi čega je valjalo presuditi kao u izreci.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1., 155., 158. 164. ZPP-a i Tbr. 7., 8., 9., 42. i 50 Tarife, pa je tužitelju dosuđen trošak na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav tužbe od dana 31.1.2024.g. u visini od 25 bodova, za sastav prijedloga za određivanje privremene mjere - 25 b., za zastupanje na ročištu dana 21.5.2024.g.- 25 b., za sastav podneska od 6.6.2024.g.

- 25.b., za zast. na očevidu 20.9.2024.g. - 25 b., za sastav podneska od 29.1.2025.g. za zast. na roč. od 29.1.2025.g. - 25 b., za zast. na roč. 5.2.2025.g. - 25 b., za zast. na roč. 26.2.2025.g. - 25 b., za zast. na roč. 2.4.2025.g. - 25 b. za zast. na roč. 22.5.2025.g. - 25 b., za zast. na roč. 9.9.2025.g. - 25 b. i za zast na roč. od 14.10.2025.g. - 25 b., odnosno ukupno 325 bodova, što iznosi 650,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 162,60 Eura i trošak očevida od 500,00 Eura iznosi sveukupno 1.312,50 Eura, koliko je tuženik dužan naknaditi tužitelju, pobliže opisano u točki III. izreke.

U Šibeniku, 5. studenog 2025.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena