Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-31/2022-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Kutine, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-284/2016-39 od 30. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-284/2016-39 od 30. studenog 2021. u točki I. i III. izreke i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 18.427,04 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate pojedinačnih mjesečnih iznosa u periodu od listopada 2011. do siječnja 2016.; točkom II. izreke odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima; u točki III. izreke nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 16.332,00 kn s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate, a u točki IV. izreke odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova iznad dosuđenog iznosa.

2. Protiv citirane presude, u odnosu na točku I. i III. izreke, žalbu je pravovremeno podnijela tužena iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška tuženoj.

2.1. U žalbi tužena u bitnome navodi da sud prvog stupnja nije obrazložio temeljem kojih dokaza je utvrdio svakodnevno radno vrijeme tužitelja na terenu u trajanju od 7 do 19 sati. Nadalje tvrdi da nije obrazloženo zbog čega sud smatra da tuženik kao poslodavac nije vodio evidenciju iz članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o radu (ZR/09) na propisani način kada je sukladno odredbama Odluke o rasporedu/09 i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 37/2011) vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja uz naznaku oblika i trajanja rada. Također da je na tužitelju teret dokaza da nije koristio slobodne dane s osnove prekovremenog rada kako su oni evidentirani u radnim evidencijama. Žaliteljica osporava visinu dugovanja utvrđenu prema dopunskom vještačenju u kojem nisu uzeti u obzir svi slobodni dani koje je tužitelj iskoristio s osnove prekovremenog rada na terenu a koji su i evidentirani u dnevnim evidencijama radnog vremena. Također žaliteljica ističe da obračun prekovremenog rada utječe i na naknadu za godišnji odmor, pa je i ona pogrešno obračunata u varijanti vještačenja po kojoj je presuđeno . Tim više prvostupanjski sud je u odnosu na naknadu za godišnji odmor, za razdoblje nakon 8.5.2014. pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uzeo u obzir odredbu čl. 4. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/2014 – dalje: Pravilnik/14).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe na isplatu razlike naknade plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima kao i razlike naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju od listopada 2011. do siječnja 2016.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud utvrđuje:

- da nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika kao djelatna vojna osoba te da je radio na terenu,

- da temeljem odredbi Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.) i Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14) tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima,

- da je u odnosu na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora do 7.5.2014. na snazi i u primjeni bio Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 140/02 i 68/11) kojim je bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca, a od 8.5.2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati ,

- da je provedeno financijsko vještačenje po vještaku D&S d.o.o., u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) po kojoj ostaje dug tuženika prema tužitelju u utuženom razdoblju u visini od 25.299,43 kn i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 5.723,73 kn te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 19.575,70 kn, a u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) da ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.535,45 kn i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 3.458,83 kn te na ime dodataka za rad subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 2.076,62 kn,

- da tužena nije imala primjedbi na drugu varijantu nalaza i mišljenja dok je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju financijskog vještaka jer da prilikom izračuna prekovremenih sati rada nisu uzeti u obzir slobodni dani na temelju iskaza tužitelja i svjedoka,

- da je financijski vještak D&S d.o.o. Dopunu nalaza i mišljenja sačinio prema nalogu suda da obračun prekovremenih sati rada na terenu izradi na temelju prosječnog trajanja radnog dana na terenu od 7 do 19 sati na način da u razliku plaće za prekovremeno odrađeni rad na terenu obuhvaća samo slobodne dane za prekovremeno odrađeni rad na terenu sukladno iskazu tužitelja i svjedoka (5 radnih dana – 1 slobodan radni dan, svaka subota, nedjelja, blagdan ili praznik – po 1 slobodni radni dan),

- da je dopunom nalaza i mišljenja utvrđeno da ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 18.427,04 kn i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 4.903,93 kn te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 13.523,11 kn, prema kojem je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev,

- da je sporno koliko se slobodnih dana tužitelju treba uračunati i oduzeti od utvrđenih prekovremeno odrađenih stari rada isključivo na terenu, a kako tuženik nije dostavio svu relevantnu dokumentaciju potrebnu za provođenje financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, dok je dostavljenoj dokumentaciji tužitelj prigovorio, to da je na tuženiku bio teret dokaza koliko je i kakvih slobodnih dana dodijelio tužitelju s osnova prekovremeno odrađenog rada na terenu jer je isti dužan voditi evidencije radnog vremena,

- da tuženik nedvojbeno nije pravilno vodio evidencije radnog vremena pa da je teret dokaza takvih činjenica u dijelu slobodnih dana sukladno članku 135. Zakona o radu upravo na poslodavcu, ovdje tuženiku,

- da je tuženik prigovorio dopunskom vještačenju te se vještak očitovao da ne može uzeti u obzir slobodne dane iz dostavljenih naloga i odobrenja za korištenje slobodnih dana jer je obračun prekovremenih sati rada na terenu rađen na temelju zadatka suda da se uzme prosječno trajanje radnog dana na terenu od 7 do 19 sati, a ne prema dnevnoj evidenciji radnog vremena tužitelja,

- da u vezi korištenja slobodnih dana između stranaka postoji spor, a da je teret dokaza na tuženoj u smislu odredbe članka 131. stavka 4. ZR-a,

- da zbog propusta tuženika da dostavi točan broj po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani te u nedostatku rješenja o preraspodjeli radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada tužitelja na terenu u utuženom razdoblju i zbog nedostatka za sve slobodne dane odobrenja za slobodne dane, sud je prihvatio izračun nalaza i mišljenja u dopunjenoj varijanti.

6.2. Slijedom izloženog te pozivom na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13, 75/15 i 50/16) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada kao i naknade za godišnji odmor u ukupnom bruto iznosu od 18.427,04 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate (izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak).

6.3. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te tužitelju dosuđuje troškove postupka u iznosu od 16.332,00 kn odmjerenim prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Međutim, osnovano tuženik žalbom upire u ostvarenje apsolutno bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8.1. Naime, pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama - trajanju radnog dana na terenu kao i ostvarenim slobodnim danima po osnovi prekovremenih sati, obzirom da je izostala ocjena dokaza, iskaza tužitelja i svjedoka ZS, a s kojeg polazišta je (o trajanju rada na terenu od 7 do 19 sati i ostvarenim slobodnim danima po osnovi prekovremenih sati, pet dana za jedan slobodan dan), na prijedlog tužitelja i po nalogu suda, provedeno dopunsko financijsko vještačenje na kojem prvostupanjski sud temelji svoju odluku.

9. Nadalje, u ovoj fazi postupka sporno je je li tužitelj i u kojem opsegu ostvario prekovremene sate radom na terenu budući da tužitelj osporava točnost službene evidencije tuženika o ostvarenim prekovremenim satima rada na terenu koji mu nisu preraspoređeni u slobodne dane niti su mu plaćeni, dok tuženik tvrdi da je službena evidencija točna, da su u istoj uneseni točni podaci o odrađenim satima pa tako i prekovremenim satima na terenu kao i ostvarenim i korištenim slobodnim danima po toj osnovi sukladno važećim propisima.

10. Prema (ranije važećoj) odredbi čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11 i 82/12), kao i prema identičnoj odredbi čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 , 98/19, 151/22 i 64/23 dalje ZR) dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. U slučaju spora u vezi s radnim vremenom, prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR (kao i čl. 135. s t. 4. ranijeg zakona) ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

11. Osnovano tužena žalbom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o ostvarenim prekovremenim satima radom na terenu te obračuna istih kao i korištenih slobodnih dana po toj osnovi te za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da službene evidencije tuženika nisu točne kao i da tuženik nije dostavio svu pravno relevantnu dokumentaciju o nalozima za korištenje slobodnih dana i njihovu preraspodjelu.

11.1. Protivno zaključku prvostupanjskog suda iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tuženik dostavio u spis opsežnu dokumentaciju o evidenciji radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju, kako dnevnoj tako i mjesečnoj, izvode iz evidencije nazočnosti kao i naloge o korištenju slobodnih dana u kojima se jasno navodi s koje osnove se isti odobravaju. U evidenciji o radnom vremenu razvidno je da su tužitelju upisani slobodni dani pod oznakom "SD", rad na terenu pod oznakom "TR", redovno radno vrijeme pod oznakom "RRV", godišnji odmor pod oznakom "GD", prekovremeni rad, kao i „STR“ stražarska služba. Prema tome, tuženica je tijekom postupka dokazala da je vodila evidenciju na propisani način, da je tužitelj ostvario prekovremene sate i koristio slobodne dane po toj osnovi. Također je razvidno da su dnevne i mjesečne evidencije radnog vremena potpisane od ovlaštene osobe tuženika kao i tužitelja te da nema napomena u svezi evidentiranih sati rada na terenu i slobodnim danima. Indikativno je i utvrđenje u nalazu i mišljenju financijskog vještaka da je tužitelj prema dokumentaciji tuženika u utuženom razdoblju iskoristio veliki broj slobodnih dana, čak 2,15 puta više od odrađenih prekovremenih sati.

11. 2. Slijedom izloženog za sada je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda o netočnosti podataka o radnom vremenu i slobodnim danima koji su bilježeni u službenim evidencijama tuženika.

12. Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev-217/2023 i Rev-445/2023, prilikom utvrđivanja broja stvarno ostvarenih sati rada, pa tako i sati prekovremenog rada na terenu, sud je dužan ocijeniti sadržaj i narav službene evidencije o radnom vremenu odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, jesu li u istoj bilježeni podaci o obliku i broju ostvarenih sati rada i slobodnim danima, je li evidencija dana tužitelju na uvid i potpisana s njegove strane, je li tužitelj prije podnošenja tužbe osporavao sadržaj evidencije i/ili obračuna plaće izvršenog na temelju iste, je li tužitelj eventualno u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg tužitelj osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

12.1. Nadalje, službene evidencija radnog vremena koju poslodavac vodi po Zakonu nije javna isprava, jer ne udovoljava definiciji javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP-a. Međutim, imajući u vidu da je radno vrijeme evidentirano, a ovjeru takve evidencije vrši zapovjednik postrojbe te je potpisana po tužitelju, evidencija o radnom vremenu iako ne udovoljava pretpostavkama javne isprave ima dokaznu snagu. Ako na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sud je ovlašten odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja jer ni presumpcija o činjenicama ili pravu, ni pravilo o teretu dokazivanja određena domaćim pravom nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 927/2022 od 7.2.2023.

12.2. Stoga je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da bi u konkretnome teret dokaza o stvarno odrađenim satima i korištenim slobodnim danima bio na tuženoj jer ona svojom evidencijom dokazuje koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati, odnosno dana rada, a koliko slobodnih dana, pa je na tužitelju teret dokaza da je ostale slobodne dane dobio po nekoj drugoj osnovi, a ne s osnove preraspodijeljenog radnog vremena za odrađeni prekovremeni rad.

13. Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

14. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će dati razloge o odlučnim činjenicama ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP-a, a po potrebi provođenjem i dopunskog saslušanja svjedoka i tužitelja , ujedno cijeneći sadržaj i narav službene evidencije radnog vremena i druge okolnosti navedene u obrazloženju ove odluke, te utvrditi odlučne činjenice odnosno je li tužitelj i u kojem opsegu radom na terenu u utuženom razdoblju ostvario prekovremene sate kao i ostvarene slobodne dane i po kojim osnovama te će posljedično tome utvrditi visinu razlike plaće tužitelja s osnove neplaćenih sati prekovremenog rada na terenu odnosno naknade za godišnji odmor sukladno mjerodavnim propisima u određenim razdobljima, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka tužene.

15. U nepobijanom dijelu u točki II. i IV. izreke prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić