Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P Ob-11/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu tužitelja OE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grahovac, Horvat i Žaper d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene OEF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine i djelomične ništetnosti ugovora o darovanju, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 2. listopada 2025. u prisutnosti stranaka te njihovih punomoćnica, dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama kč. br. [katastarska čestica], Ulica Jakova Gotovca, stambena zgrada broj 6, 8, 10 ukupne površine 888 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom (E-33)-stan koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 57,09 m2, a nalazi se u zgradi u [adresa] koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, bračna stečevina tužitelja OE i pokojne VE, a svakom od njih pripada ½ opisane nekretnine te se nalaže tuženici da tužitelju izda ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, a sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama izvršiti uknjižbu prava su suvlasništva u korist tužitelja na suvlasničkom dijelu od ½ na nekretnini opisano u toč. I tužbenog zahtjeva, a sve u roku od 15 dana.

III/ Utvrđuje se djelomično ništetnim ugovor o darovanju od 7.4.2016. sklopljen između pok. VE i OEF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koji je ovjeren potpisima stranaka kod javne bilježnice Zinke Batušić-Šlogar iz Sesveta pod posl. br. OV-1981/16 od 7.4.2016. godine te isti ne proizvodi pravne učinke u ½ dijela koji dio predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo tužitelja OE OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

IV/ Nalaže se tuženici OEF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je bio u braku sa sada pokojnom VE od 18. veljače 1962. do njezine smrti 13. svibnja 2020. Između ostalog njihova zajednička imovina stečena u braku svakog u ½ dijela, bio je i stan u [adresa], u stambenoj zgradi u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je površine 57,09 m2, na kojem je bila upisana vlasnicom samo njegova supruga VE. No, ona je 7. travnja 2016. ugovorom o darovanju na kojem je njezin potpis ovjeren kod javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar u [adresa] pod brojem OV- 1981/16, darovala taj stan ovdje tuženoj temeljem kojeg je tužena upisala vlasništvo te nekretnine.

2. Tvrdi da je navedeni ugovor o darovanju ništetan jer tužena kao obdarenik nije bila u dobroj vjeri obzirom da je iskoristila tada teško zdravstveno stanje darovateljice VE kako bi stekla vlasništvo toga stana iako je znala da je i on izvanknjižni vlasnik istoga, a nije ishodila i njegovu suglasnost za sklapanje toga ugovora. Također tvrdi da je navedeni pravni posao nevaljan i iz razloga što nije bio sklopljen u propisanoj formi jer se radilo o darovanju bez prave predaje pa je trebao biti zaključen u formi javnobilježničkog akta.

3. Stoga traži da se presudom utvrdi kako je predmetni stan njihova bračna stečevina svakog u ½ dijela te da se tuženoj naloži izdati mu ispravu podobnu za upis njegova suvlasništva u zemljišnim knjigama, a zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši taj upis (točke I/ i II/ petita ispravljenog na zapisniku od 7. rujna 2022.). U točki III/ petita traži da se utvrdi djelomična ništetnost predmetnog ugovora o darovanju te da on ne proizvodi pravne učinke u ½ dijela predmeta darovanja koji predstavlja bračnu stečevinu i njegovo suvlasništvo. Traži i naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tužena u odgovoru na tužbu priznaje činjenične navode tužitelja o trajanju braka njezinih roditelja, ovdje tužitelja i njegove sada pok. supruge VE, kao i da su u braku zajedno stekli vlasništvo predmetnog stana. Poriče da tužitelj ne bi znao za sklapanje spornog ugovora o darovanju, naprotiv tvrdi da ih je poticao na sklapanje toga ugovora. Tvrdi da je tužitelj bio prisutan sastavljanju teksta spornog ugovora te da je vozio nju i majku kod javnog bilježnika radi ovjere potpisa, a činjenica da u ostavini iza pok. VE nije tražio da se sporni stan utvrdi bračnom stečevinom niti je prigovarao na ostavini utvrđenoj ostavinskoj masi u koju nije obuhvaćena i predmetna nekretnina, te se i odrekao prava na prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju samo potvrđuje da je znao za sklopljeni sporni ugovor. Ističe da su joj roditelji ostavili posjed stana kada su za vrijeme Domovinskog rata preselili u mjesto [adresa] te ju je majka opunomoćila za poduzimanje svih pravnih poslova u vezi sa tim stanom, a tužitelj za obavljanje pravnih poslova u vezi sa garažom u [adresa] koje je bio vlasnik.

5. Poriče tvrdnje o djelomičnoj ništetnosti spornog ugovora o darovanju iz razloga što nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta, ukazujući da je u skladu sa odredbom članka 482. Zakona o obveznim odnosima sklopljen u propisanom, pisanom obliku, a da za njegovu pravnu valjanost nije bilo potrebno sastaviti ga u formi javnobilježničke isprave jer nije bilo prave predaje stana budući da je ona kao daroprimateljica već bila u njegovom posjedu jer je u tom stanu živjela cijeli život, pa i u vrijeme učinjenog darovanja.

6. Također poriče tvrdnje tužitelja da bi iskoristila teško zdravstveno stanje majke kako bi sklopile predmetni ugovor o darovanju. Tvrdi da je brinula o njezinom zdravlju i prije i nakon njegova sklapanja na način da joj je bila pratnja kod posjeta medicinskim ustanovama, nabavljala joj potrebne lijekove i uputnice. Iako je majka imala zdravstvenih tegoba radi kojih je bila u fizičkoj nemoći tvrdi da je bila mentalno zdrava, pri punoj svijesti i zdravom razumu.

7. Napominje da je tužitelj nakon smrti supruge tražio da mu preda posjed garaže u [adresa] koju je koristila u neposrednoj blizini spornog stana koji je također bio bračna stečevina roditelja na kojoj je imala pravo nasljeđivanja, ali da se toga odrekla u korist oca i povukla prijedlog radi donošenja rješenja o naknadno pronađenoj imovini nakon čega je otac garažu prodao. Drži upitnom i poslovnu sposobnost tužitelja tvrdeći da je nakon smrti majke neuračunljivog ponašanja, paranoičan, neprijateljski raspoložen prema svima koji ne odobravaju njegove fikcije, prema njoj i njezinom suprugu čak i fizički agresivan, zbog čega se pokušala obratiti nadležnom centru za socijalnu skrb radi ispitivanja osnovanosti pokretanja postupka djelomičnog oduzimanja poslovne sposobnosti, a sve kako bi ga zaštitila.

8. Također ističe i prigovor prekluzije pozivajući se na odredbe o brisovnoj tužbi iz odredbe članka 150. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama jer da se brisovna tužba protiv poštenog trećeg stjecatelja može podnijeti u roku od tri godine od kada je bila zatražena uknjižba, dok je ona upisana vlasnicom još 9. svibnja 2016.

9. Stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih (str. 7-8 spisa), izvadak iz matice umrlih (str. 9-10), izvadak iz zemljišne knjige (str. 11), smrtni list (str. 13), rješenje zemljišnoknjižnog odjela broj ZS-304/96 (str. 14), ugovor o darovanju nekretnine (str. 15-17), elektronički zapis o prebivalištu tužene (str. 29), punomoći (str. 30-33), rješenje ovog suda poslovni broj O-1488/2020-16 (str. 34-36), dopis tužitelja tuženoj od 20. rujna 2020. (str. 37), oglas o prodaji garaže (str. 38-39), izvadak iz knjige položenih ugovora (str. 40), svjedodžbu od 4. ožujka 1974. sa članskom iskaznicom (str. 41-42), nalaz i mišljenje medicinskog vještačenja analizom DNA (str. 43-48), pisana obraćanja tužene institucijama u vezi sa promjenom ponašanja tužitelja (str. 49- 58), medicinsku dokumentaciju pok. VE (str. 59-90), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2778/19-4 od 16. srpnja 2019. (str. 91-94), rješenje o nasljeđivanju iza pok. VE (str. 95-97), ugovor o darovanju nekretnine (str. 98-100), izvadak iz zemljišne knjige za spornu nekretninu (str. 101-103), Odluku (nalog) poslodavca tužitelja "Banija" Zagreb (str. 108), zapisnik Centra za socijalnu skrb Sisak o očevidu socijalne radnice na adresi tužitelja (str. 110-116), liječničku potvrdu (str. 118), očitovanja Centra za socijalnu skrb Sisak od 11. ožujka 2022. i 15. rujna 2022. (str. 120 i 163) sa zapisnikom od 4. travnja 2022. (str. 122-124), kartice bankovnih računa tužene, pok. VE i tužitelja (str. 133-136), nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30. listopada 2017. za pok. VE, te rješenja donesena na temelju toga nalaza (str. 137-150), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zagrebu od 24.02.2015. o starosnoj mirovini tužitelja (str. 151), medicinsku dokumentaciju (str. 153-161), pismo (str. 162). Također su izvedeni dokaza saslušanjem parničnih stranaka (str. 177-183 i 263-267) kao i svjedoka ĐE, KE, ŠE, TE i BE (str. 185-191 i 267-268) te ME, ČE, IE i HE (str. 193-199 i 268-269).

11. Analizirajući sve provedene dokaze, pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) utvrđuju se neosnovanim postavljeni tužbeni zahtjevi.

12. Iz provedenih dokaza proizlazi nespornim:

-da je sporni stan koji se nalazi u [adresa], u stambenoj zgradi u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je površine 57,09 m2 bio zajednička imovina tužitelja i njegove supruge, sada pokojne VE stečen kupnjom na kredit, da je kupcem naznačena samo supruga tužitelja koja je i temeljem toga ugovora upisana vlasnicom u zemljišnim knjigama,

-da su u tom stanu živjeli zajedno tužitelj i njegova supruga, te tužena od djetinjstva, a po njezinoj udaji i njezin suprug te dvije kćerke, da je za vrijeme Domovinskog rata tužitelj sa suprugom odselio na njihovo seosko imanje u mjesto [adresa], općina [adresa], od kada su tamo kontinuirano živjeli sve do smrti VE, a u sporni bi stan svraćali kod tužene obično kada je tužitelj vozio suprugu u bolnicu u Zagrebu, a s njima bi uvijek išla i tužena kao pratnja majci u obavljanju medicinskih postupaka dok ih je tužitelj za to vrijeme čekao u automobilu,

-da je 7. travnja 2016. sklopljen ugovor o darovanju između supruge tužitelja VE kao darovateljice i tužene kao obdarenice kojim joj je majka VE darovala sporni stan te joj dozvolila upis vlasništva u zemljišnim knjigama, potpis darovateljice je ovjeren istog dana kod javne bilježnice Zinke Batušić-Šlogar u [adresa], u predmetu broj OV-1981/16, dok je tužena ishodila upis svojeg vlasništva darovanog stana 27. travnja 2016.,

-da u tom ugovoru nije navedeno da se radi o zajedničkoj imovini tužitelja i supruge VE, niti da je on suglasan sa darovanjem,

-da je VE preminula **.**.2020., a na njezinoj ostavini se nije raspravljalo o predmetnom stanu niti je ušao u ostavinsku masu, kao ni garaža u [adresa] koja je također bila njihova zajednička imovina, ali je bila upisana samo kao vlasništvo tužitelja,

-da je nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pok. VE **.**.2020. koje je istoga dana postalo pravomoćno došlo do pogoršanja odnosa stranaka, da je tužitelj posumnjao u svoje očinstvo tuženoj tražeći od nje da se podvrgne analizi DNA, da je ona na to pristala te je tom analizom potvrđeno da je tužitelj biološki otac tužene,

-da je tužitelj dopisom od 20. rujna 2020. zatražio od tužene predaju posjeda garaže u [adresa] koju je koristila, a ona je 21. listopada 2020. podnijela prijedlog za raspoređivanje te garaže kao naknadno pronađene imovine majke,

-da je tužitelj 26. studenoga 2020. dao garažu na prodaju, prodao je i novac zadržao u cijelosti za sebe iako priznaje da je i to bila zajednička imovina sa suprugom, a tužena ga nije tražila udio u ostvarenoj kupovnini,

-da je tužena 25. siječnja 2021. povukla podneseni prijedlog za naknadno pronađenu imovinu,

-da je tužena posumnjala zbog njoj neobjašnjivih ponašanja i postupaka tužitelja u njegovu poslovnu sposobnost te je od nadležnog Centra za socijalnu skrb Sisak zatražila obavljanje izvida, a koji je zaključio da ne postoje razlozi da daljnjim postupanjem, te da i dalje sumnja u poslovnu sposobnost tužitelja, no da nije ni tijekom ovog postupka pokrenula postupak radi eventualnog djelomičnog lišenja tužitelja poslovne sposobnosti, pa sud nema razloga sumnjati u njegovu parničnu sposobnost,

- da tužena sve vrijeme ovog spora kao i prije njegova pokretanja redovito odlazi na seosko imanje u [adresa] gdje živi tužitelj zadržavajući se tamo u kontinuitetu i po nekoliko dana, tako da ili je doveze suprug, ili dolazi vlakom do [adresa] gdje tužitelj autom dođe po nju i vraća je na tu željezničku stanicu dok odlazi kući, da dok tamo boravi zajednički koriste prostorije, ona kuha, održava kućanstvo, obrađuje vrt, a njezin suprug HE održava okoliš i obavlja poslove oko pčelarstva kojim se bavi tužitelj koji više nije u fizičkoj mogućnosti to sam raditi, a da se on ne protivi svemu što tužena i njezin suprug rade na tom imanju, jedino što verbalno obezvređuje taj njihov rad tvrdeći da ništa ne rade za njega, a da joj je pomoć oko vrcanja meda platio sa 18 teglica meda.

13. Sporna je pravna valjanost predmetnog ugovora o darovanju jer tužitelj tvrdi da nije dao svoj pristanak za raspolaganje tom zajedničkom imovinom da tužena nije bila u dobroj vjeri jer je iskoristila teško zdravstveno stanje majke, njegove supruge, te da nije sačinjen u propisanoj formi javnobilježničke isprave.

14. Prema odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO) ništetan je pravni posao koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Odredbom članka 482. stavak 1. ZOO-a propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a stavkom 2. toga članka da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

16. Kod ugovora o darovanju bez prave predaje obdarenik ne stupa odmah u posjed darovane stvari već se predaja stvari ostavlja za neko buduće vrijeme. Kako je tužena u vrijeme učinjenog darovanja već bila u posjedu stana koji je bio predmet darovanja, u istom živi kontinuirano od djetinjstva, nije bilo zakonske obveze da bude sastavljen u formi javnobilježničke isprave jer nije ni bilo ikakve predaje. Suprotno, tužitelj i supruga kao vlasnici toga stana predali su joj posjed još 1994. kada su odselili živjeti u mjesto [adresa], dok su u sporni stan dolazili sporadično, samo dok su išli sa majkom tužene u bolnicu u Zagreb, te privatne poliklinike, pa bi ponekad svratili, a ponekad i prespavali.

17. Nadalje sud nije poklonio vjeru tvrdnjama tužitelja da nije bio prisutan sastavljanju predmetnog ugovora, vozio suprugu i tuženu kod javnog bilježnika radi ovjere potpisa te da je tek naknadno saznao za taj ugovor, kao i da bi tužena iskoristila teško zdravstveno stanje njegove supruge za stjecanje predmetnog stana.

18. Na raspolaganje predmetnim stanom kao zajedničkom imovinom tužitelja i njegove supruga VE stečenoj u braku prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja te imovine adekvatno je primijeniti odredbe članka 37. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23-dalje:ObZ) kojim je u stavku 1. propisano je da se za poslove redovite uprave poput redovitog održavanja, iskorištavanja i upotrebe stvari za njezinu redovitu svrhu, smatra da je drugi bračni drug dao svoju suglasnost ako ne dokaže suprotno. Stavkom 2. toga članka propisano je da je za izvanredne poslove, među kojima i za otuđenje cijele stvari što je ovdje bio slučaj, potrebno zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika, a stavkom 3. da nepostojanje suglasnosti za poduzimanje izvanrednih poslova na bračnoj stečevini, ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe.

19. Tužitelj ničim nije dokazao da bi tužena iskoristila teško zdravstveno stanje VE u vrijeme sklapanja spornog ugovora 2016. kao i na koji bi je to način utjecala na nju da sklopi i potpiše kod javnog bilježnika taj ugovor. Naime, ona je nakon sklapanja toga ugovora živjela još četiri godine. Tužena tvrdi da je majka bila teško bolesna još od 1997. i da je mogla svakog časa umrijeti, te da joj je tužitelj govorio da što prije obavi to s mamom, misleći na prijenos vlasništva spornog stana. Tvrdi da majka nije nikuda išla bez oca, on ih je vozio liječnicima i gdje je god trebalo, zajedno su boravili i kod nje kada bi dolazili u Zagreb liječnicima, jer je ona bila majci pratnja. Nešto prije sklopljenog ugovora majka je oboljela tako da joj je bila potrebna transfuzija krvi svaka tri tjedna, pa bi zbog toga samo češće dolazili k njoj u [adresa] i odlazili zajedno u KB Dubrava.

20. Tužena tvrdi da je predmetni ugovor sastavljen u spornom stanu jednog dana kada su ona i roditelji obavili planirane liječničke pretrage s majkom u bolnici i vratili se k njoj u stan. Tekst ugovora su sastavili uz pomoć njezine sestrične BE koju su roditelji angažirali da im pomogne, uzet je predložak s interneta koji su prilagođavali njihovim okolnostima i nekoliko ga puta čitali, a otac je bio u istoj prostoriji. Roditelji su tu noć kod nje prespavali i ujutro je tužitelj nju i majku odvezao kod najbližeg javnog bilježnika na ovjeru potpisa. Čekao ih je u automobilu pred zgradom te su oni otišli kući u [adresa], a ona pješice u stan. Kasnije više nisu o tome razgovarali niti je o spornom stanu bilo riječi na ostavini majke.

21. Tužitelj pak tvrdi da je za sporni ugovor saznao od tužene mjesec ili dva nakon smrti pokojne supruge, zapravo nije siguran, možda mu je to rekla i nećakinja BE. Tvrdi da mu je ona rekla kako je sa svojim pravnikom napisala šprancu toga ugovora. Na pitanje u kojim je okolnostima razgovarao sa nećakinjom o spornom ugovoru o darovanju, rekao je da ju je o tome pitao kada je jednom prilikom navratila k njemu vraćajući se roditeljskog imanja, jer je od nekog prije saznao za taj ugovor, ali ne zna od koga. Poriče da bi dao supruzi suglasnost za darovanje kćerki i njegova dijela stana, da bi uopće znao za postojanje toga ugovora za života supruge kao i da bi ih vozio javnom bilježniku radi ovjere potpisa na tom ugovoru. Naveo je da je kod javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar bio samo na ostavini, ali je nešto kasnije u iskazu rekao kako je suprugu možda i dovezao do bilježnika, ali da mu ona i kćerka sigurno nisu ništa rekle u vezi namjeravanog darovanja. Priznaje da je vidio da u rješenju o nasljeđivanju nije naveden i sporni stan kao ostavinska masa već samo imovina u [adresa], ali da to nije tada smatrao problemom jer je mislio kako će moći doći povremeno i boraviti u njemu, što mu je tužena uskratila i nije mu dala ključeve.

22. Tvrdnje tužene o okolnostima pod kojima je sporni ugovor sastavljen u bitnome su potvrdili svjedoci HE, njezin suprug i BE, nećakinja tužitelja odnosno njezina sestrična. Prema njihovim iskazima tužitelj je bio cijelo vrijeme u istoj prostoriji u kojoj su oni na računalu najprije tražili prikladni obrazac za sastav ugovora o darovanju, a zatim ga i sastavili. Tako se svjedokinja BE koja je nećakinja tužitelja, sjeća da je u ugovoru bilo potrebno naznačiti da je strina u osobnoj iskaznici imala osobno ime VE dok se u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini vodila kao O, a i da se mijenjao naziv ulice u kojoj se stan nalazi u odnosu na prijašnju adresu. Tvrdi da je sastavljanje ugovora inicirala strina, a ne tužena. Kada je ugovor sastavljen pročitali su ga, komentirali i nitko nije imao primjedbi, a da je po ičemu zaključila da se tužitelj ne slaže sa sadržajem ugovora ne bi se u to ni uključivala. U ponovljenom iskazu na ročištu 2. listopada 2025. ponovila je da su prilikom sastavljanja ugovora svi bili u istoj prostoriji, da se dok je suprug tužene na računalu koristeći se obrascima na internetu radi pronalaska prikladnog obrasca za sastav namjeravanog ugovora, razgovaralo o tome da će se sastaviti ugovor o darovanju pa je smatrala da je to zajednička odluka tužitelja i supruge, jer ni iz čega nije mogla drugačije zaključiti. Ona u oba iskaza tvrdi da ju je tuženik tek nakon smrti i provedene ostavine iza pok. VE pitao je li u tom ugovoru samo kćerka ili i zet, te da joj pritom nije odavao dojam da nije znao za taj sklopljeni ugovor. Jedino je vidjela da je tužitelj poslije ostavine supruge bio rezigniran i nezadovoljan jer mu nije bilo po volji što je tužena prihvatila nasljedstvo imovine iza majke koju je imala u [adresa].

23. U ponovljenom iskazu na ročištu 2. listopada 2025. upitan zašto bi njegova nećakinja BE bez njegova znanja i pristanka pomagala tuženoj u sastavljanju spornog ugovora, odgovorio je da ne zna, ali da je to spremna, pojašnjavajući da mu je njezin otac nekad pozajmio novac za kupnju spornog stana u iznosu od 100.000,00 tadašnjih dinara, koji mu nije vratio, ali je svjedokinji omogućio besplatno stanovanje kod njih u spornom stanu jednu godinu na početku njezinog studija, čime smatra da je njezinom ocu vratio dug. No, priznaje da je sa njom bio u dobrim odnosima, da bi ih ona povremeno posjećivala i čuli bi se telefonom, što potvrđuje istinitost iskazivanja ove svjedokinje koja je također izjavila da je bila u dobrim odnosima s tužiteljem i obitelji, pa joj se poklanja vjera u iskazivanju okolnosti sastavljanja spornog ugovora, te tvrdnji da je tužitelj tome bio prisutan, nije se protivio, čime se izvodi zaključak da je konkludentno dao svoj pristanak na darovanje njegova suvlasničkog dijela.

24. Nadalje, svjedokinja IE koja je u daljnjem rodbinskom odnosu sa strankama jer je njezinoj majci ĆE tužitelj bio ujak, iskazala je kako su one nakon smrti njezinog oca bile dosta u kontaktu sa tužiteljem i njegovom suprugom, da su se međusobno pomagali, posjećivali jedni druge, a ona i majka su znale kod njih i prespavati kada bi im nešto pomagale. Opisala je kako su tužitelj i supruga mu koje je zvala dedom i bakom, navratili kod njih u Sisak onoga dana kada je sklopljen sporni ugovor vraćajući se iz Zagreba, te su im pričali kako su dan prije bili na pregledu u bolnici, a da su u [adresa] prespavali i ujutro otišli javnom bilježniku, da su napravili darovni ugovor „…kojim su OEF darovali stan“, te da je tužitelj rekao kako on nije htio ići u ured da ne stvara gužvu već je čekao ispred zgrade. Navela je kako su rekli da su to obavili i da u to htjeli napraviti. Tužitelj nije ni prigovarao iskazu ove svjedokinje.

25. Cijeneći opisane iskaze nepristranih svjedokinja BE i IE, te ih stavljajući u odnos sa iskazima stranaka, utvrđuje se da je sporni ugovor sastavljen upravo u okolnostima kako su to opisale tužena i svjedokinja BE, dakle u spornom stanu gdje je u istoj prostoriji gdje se sastavljao tekst ugovora bio cijelo vrijeme i tužitelj dakle da je znao i pristao na zaključenje ugovora o darovanju stana tuženoj. Životno je i logično da svjedokinja BE obzirom i na srodstvo s tužiteljem i na njihov dotadašnji bliski odnos ne bi pomagala u sastavljanju toga ugovora da je tužitelj na ikoji način bilo ponašanjem ili riječju izrazio svoje protivljenje toj namjeri. Sud je stekao dojam o iskrenoj zaprepaštenosti ove svjedokinje negiranjem tužitelja da je prisustvovao sastavljanju spornog ugovora i da se tome ni na koji način nije usprotivio.

26. Tužitelj nije ikakvim dokazima doveo u sumnju istinitost iskaza svjedokinja BE i IE pa sud njihove iskaze u potpunosti prihvaća vjerodostojnim i istinitim.

27. Iako tužena priznaje da nakon sklopljenog ugovora o darovanju nije s roditeljima pričala o tome, sud u njezinom postupanju pri sklapanju ovog pravnog posla ne nalazi ikakvog nesavjesnog ponašanja jer je ugovor sačinjen transparentno, u prisutnosti tužitelja koji ju je i prije poticao na prijenos vlasništva stana na njezino ime. Od sklapanja spornog ugovora 7. travnja 2016. pa do 13. svibnja 2020. kada je preminula VE tužena je i dalje vodila brigu o zdravstvenoj skrbi za majku, odlazila bi s njom na potrebne preglede i medicinske zahvate koje je obavljala u bolnici, obje ih je vozio tužitelj koji se ni pritom nije angažirao na drugi način već samo kao vozač čekajući ih da obave potrebno, što ni ne spori. Slično tome se ponašao i pri sastavu i zaključenju spornog ugovora puštajući tuženu i suprugu da odrade taj posao, kao što i dalje pušta tuženoj da obavlja poslove i za njega na imanju u [adresa] gdje živi.

28. Upravo i činjenica da nije tijekom ostavinskog postupka iza supruge VE pokretao pitanje nasljeđivanja spornog stana već je nakon te ostavine tražio od tužene da mu preda posjed garaže, a zatim je i prodao iako je ta garaža bila njihova zajednička imovina te da je od ostavine do podnošenja tužbe u ovom predmetu proteklo 16 mjeseci u kojima očito nije ni na koji način prema tuženoj postavljao zahtjeve u vezi spornog stana, sud je uvjerenja da je istinit iskaz tužene i svjedoka koji su prisustvovali sastavljanju spornog ugovora, da je i tužitelj tome bio prisutan i da je razumio što radi te šutnjom izrazio svoje slaganje s raspolaganjem cijelog stana i darovanja ga tuženoj.

29. Stoga se prema pravilu o teretu dokazivanja iz članka 219. stavak 1. i članka 221. ZPP-a smatra da tužitelj ničim nije dokazao svoje tvrdnje o ništetnosti spornog pravnog posla, ugovora o darovanju.

30. Naime, ni iskazima svjedoka koje je sam predložio nisu utvrđene odlučne činjenice jer tim svjedocima nije ništa poznato o okolnostima sklapanja spornog ugovora. Tako svjedok ĐE samo tvrdi da mu je tužitelj nakon provedene ostavine iza supruge rekao da je na ostavini saznao da je stan već prepisan na tuženu i da će on to "istjerati na čisto", tvrdeći da su se od tada tužena i njezina obitelj otuđili od njega iako su prije bili dobri. No, potvrdio je da su tužitelj i supruga svuda išli zajedno, na što ukazuje i tužena, tvrdeći da majka nigdje nije bila bez tužitelja. Iskaz ovog svjedoka je u suprotnosti sa tvrdnjom tužitelja da nije na ostavini supruge saznao da je za života raspolagala spornim stanom, već puno kasnije, iako ne zna od koga je to čuo i kada. To samo potvrđuje neistinitost njegovih tvrdnji i iskaza.

31. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama doneseno po javnom bilježniku Zinki Batušić-Šlogar iz [adresa] poslovni broj O- 640/2020 (UPP/OS-69/2020-8) od 31. kolovoza 2020. proizlazi da sporni stan nije bio predmet ostavinske rasprave niti je ušao u ostavinsku masu, a niti je tužitelj tijekom ovog postupka tvrdio da bi na ostavini isticao ikakve zahtjeve u vezi stana, štoviše rješenje o nasljeđivanju je odmah postalo pravomoćno što znači da su se tužitelj i tužena kao nasljednici odrekli prava na prigovor i da nije bilo ikakvog spora između njih o sadržaju ostavinske mase. Stoga se i time može zaključiti kako je tužitelj morao znati za sporni ugovor pa zato nije imao primjedbi na utvrđeni obim i sadržaj ostavinske mase.

32. Naprotiv, tužena i njezin suprug HE, kao i svjedokinja BE tvrde da je tužitelj poslije ostavine iza VE bio nezadovoljan i rezigniran što je tužena prihvatila nasljedni dio na imovini majke u [adresa]. Iz njihovih iskaza bi proizlazilo da je tužitelj očekivao i tražio da se tužena odrekne nasljedstva na toj imovini, što ona nije učinila te mu je to očito dala do znanja još i prije ostavine zbog čega je na ostavinsku raspravu došao uzrujan kako je o tome svjedočila svjedokinja ME koja ga je srela pred uredom javnog bilježnika, a što on nije opovrgao.

33. Da je upravo nakon ostavinske rasprave iza pok. VE došlo do pogoršanja odnosa između stranaka proizlazi iz sadržaja materijalnih dokaza. Naime, nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju 31. kolovoza 2020. kada je tužena ipak zatražila nasljedni dio na toj imovini majke u [adresa], tužitelj je zatražio DNA analizu radi provjere svojeg očinstva tuženoj te su već 9. rujna 2020. dali krv na analizu, a 17. rujna 2020. su dobili nalaz koji je otklonio njegove sumnje jer je utvrđeno da je biološki otac tužene. Zatim je 20. rujna 2020. uputio tuženoj dopis za predaju u posjed garaže koju je koristila, a bila je upisana kao njegovo vlasništvo. Potom je ona 21. listopada 2020. podnijela prijedlog za naknadno pronađenu imovinu majke u odnosu na tu garažu, a 26. studenoga 2020. je tužitelj objavio oglas o prodaji garaže, da bi 25. siječnja 2021. tužena povukla prijedlog za naknadno pronađenu imovinu, te je on naknadno prodao garažu. Također je iz izvješća Centra za socijalnu skrb Sisak od 28. siječnja 2021. vidljivo da je po prijavi tužene izvršen obilazak tužitelja po socijalnoj radnici kojom prilikom nije prijavio stan kao imovinu već je naveo da je njegova supruga taj stan darovala tuženoj i da ga ona želi prodati, a on želi da taj stan ostane njegovim unukama.

34. Iz naprijed obrazloženog ovaj sud zaključuje da je tužitelj tek nakon ostavine supruge u kojoj je protiv njegova očekivanja tužena zatražila nasljedni dio na imovini u [adresa], odlučio zahtijevati svoj udio u spornom stanu, iako je znao za učinjeno darovanje tuženoj jer je bio prisutan sastavljanju ugovora, odvezao suprugu i tuženu kod javnog bilježnika na ovjeru potpisa ugovora, čime je konkludentno izrazio svoj pristanak na to darovanje. Svi svjedoci su iskazali kako su njihovi međusobni odnosi bili uvijek dobri, da je suprugu svuda vozio što priznaje i sam, stoga je nelogično i nije za to dao ikakvo valjano obrazloženje zašto bi ona baš na ovjeru potpisa ugovora otišla bez njega, kao i kako bi išla obzirom da ni ona ni kćerka ne voze te da bi mu to prešutjela.

35. Stoga sud poklanja vjeru tvrdnjama tužene i svjedoka koji su potvrdili njezine navode da je znao za sklopljeni ugovor i tome se nije protivio, već se s tim suglasio pa se utvrđuje da je sporno darovanje učinjeno obostrano od njega i supruge tuženoj te da tužena nije pritom postupala nepošteno i nesavjesno već je ugovor sastavljen u transparentnim okolnostima, pred tužiteljem koji je mogao izraziti svoje protivljenje te bi u tom slučaju barem svjedokinja BE odbila sudjelovati u njegovom pripremanju. Ova svjedokinja tvrdi da je i nakon ostavine iza VE komunicirala s tužiteljem, posjećivala ga u [adresa], a da je s njom prekinuo kontakt tek u ožujku 2023. kada joj je prekinuo telefonsku vezu. Osim toga, i daljnje ponašanje stranaka, njihovu međusobnu povezanost bez obzira na poneke konflikte, suradnju i volju tužene za pružanjem pomoći tužitelju, a i njegovo primanje te pomoći na njemu specifičan način, ne daje sudu za zaključiti da je tužena u sklapanju predmetnog pravnog posla postupala nesavjesno i u zloj vjeri.

36. Stoga se po ocjeni suda ne radi o ništetnom pravnom poslu pa je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti kao neosnovan. Obzirom na utvrđenu pravnu valjanost ugovora o darovanju kojim je na tuženu prešlo vlasništvo i suvlasničkog dijela tužitelja na spornom stanu, neosnovan je i zahtjev tužitelja iz točaka I/ i II/ petita kao nesnovan.

37. Uslijed svega naprijed obrazloženog tužbeni je zahtjev odbijen u cijelosti.

38. Budući da je tužena uspjela u ovom sporu dosuđen joj je zatraženi i opravdani trošak parničnog postupka temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023-dalje:Tarifa).

39. Opravdani su joj troškovi: sastava odgovora na tužbu te za sastav obrazloženih podnesaka od 14. rujna 2022. i 9. ožujka 2023. u visini po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup punomoćnice ročištima 7. rujna 2022., 16. ožujka 2023., 5. lipnja 2023., 18. rujna 2023., 8. studenoga 2023., 25. srpnja 2025. i 2. listopada 2025. u visini po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), što je ukupno 1000 bodova, a uz primjenu Tbr. 54. Tarife za vrijednost boda od 2,00 eur ukupno opravdani trošak zastupanja iznosi joj 2.000,00 eur. Na taj iznos joj pripada i trošak PDV od 25% po Tbr. 46. Tarife što je daljnji iznos od 500,00 eur. Stoga joj se ukupno dosuđuje troškova postupka u visini od 2.500,00 eur.

40. Sudsku pristojbu tužena nije bila dužna ni platiti, pa joj ista nije ni dosuđena.

U Vrbovcu 5. studenoga 2025.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka putem e-komunikacije. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. OD V, IE i Đ, [adresa]

2. odvj. Jasminka Biloš, Zagreb