Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-23/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov- Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Muraji, odvjetnici iz Velike Gorice, protiv tuženika VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-252/2018- 51 od 8. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

1. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-252/2018- 51 od 8. studenoga 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

2. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 27.290,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. siječnja 2018. do isplate i nadoknadi parnični trošak. Tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).

3. U žalbi navodi da je za donošenje odluke u ovom predmetu ključan odgovor na pitanje koliki je iznos tužitelj isplatio tuženiku za naručene radove. Tvrdnju žalitelja da je isplatio iznos od 50.000,00 kn sud smatra nedokazanom, dok tuženik priznaje primitak iznosa od 30.000,00 kn. Međutim, iz razloga pobijane presude da proizlazi kako je tužitelj kao jedini dokaz u prilog svojoj tvrdnji predložio saslušanje svoje majke, JJ, koja tvrdnja da nije točna. Pojašnjava da je 23. siječnja 2018. tuženika prijavio policiji, koja je povodom prijave saslušala obje stranke, da je još u tužbi predložio da se pribavi zapisnik o saslušanju tuženika od Policijske postaje Velika Gorica, dok je na ročištu održanom 26. veljače 2021. u spis predao dopis Policijske postaje Velika Gorica od 10. veljače 2021. Navodi da je njegova punomoćnica u toj postaji izvršila uvid u spis, te zapisnik o iskazu tuženika gdje je pročitala da je ovaj izjavio kako je od tužitelja za posao o kojemu se vodi spor primio iznos od 50.000,00 kn, pa je stoga na istom ročištu predloženo zatražiti zapisnik o ispitivanju tuženika, koji prijedlog je odbijen rješenjem na istom ročištu. Smatra da je dokazni prijedlog neosnovano odbijen, pored činjenice da su izneseni razlozi zbog kojih je prijedlog podnesen, te je istovremeno poklonjena vjera iskazu tuženika kao dužnika, koji za primljene iznose stranci ne izdaje potvrdu, a kamoli račun za primljeni predujam. Pored toga, ističe da nalaz i mišljenje vještaka sadrži računske netočnosti na koje je ukazao podneskom od 26. veljače 2021., a što da nije otklonjeno dopunom nalaza, u kojoj se također pojavljuju netočnosti i stavke za koje u tekstualnom dijelu nema obrazloženja.

4. Predlaže stoga presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje radi dopune dokaznog postupka, te obvezati tuženika na nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je tužitelj u tužbi predložio da se službenim putem pribavi zapisnik Policijske postaje Velika Gorica na okolnost vrijeđanja i fizičkog napada tuženika na tužitelja, a ne na okolnost isplate iznosa od 50.000,00 kn, s tim što nije predloženo da se pribavi zapisnik o saslušanju tuženika. Smatra da je opravdano odbijen dokazni prijedlog tužitelja na ročištu 26. veljače 2021., jer da eventualna kaznena ili prekršajna stvar nije relevantna za predmet ovog postupka. Osporava i tvrdnju tužitelja o netočnostima i nejasnoćama u nalazu vještaka građevinske struke, uz obrazloženje da se vještak očitovao na sve prigovore stranaka u nekoliko navrata.

5.1.Tuženik predlaže žalbu tužitelja odbiti i pobijanu presudu potvrditi te obvezati tužitelja na nadoknadu troška žalbenog postupka.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Osnovano tužitelj ukazuje da je relevantno činjenično stanje nepotpuno utvrđeno uslijed odbijanja narečenog dokaznog prijedloga tužitelja, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost u primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 27.290,00 kn (sada 3.622,00 eura), za radove koje je tuženik izveo u objektu u vlasništvu tužitelja, na temelju usmenog ugovora o djelu sklopljenog između stranaka 23. siječnja 2017.

9. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da su stranke sklopile usmeni ugovor o djelu za izvođenje radova na postavljanju instalacije centralnog grijanja, te vodovodne i kanalizacijske instalacije, pri čemu tužitelj tvrdi je ugovorena cijena za izvođenje svih radova od 70.000,00 kn, da je tužiteljeva majka JJ **.**.2017. predala u ime sina, tuženiku iznos od 35.000,00 kn, potom da je tuženik isplatio još 5.000,00 kn 17. veljače 2017. i konačno 10.000,00 kn, koji iznos je predao bratu tuženika RJ, dakle da je isplatio tuženiku 50.000,00 kn. Tuženik, s druge strane priznaje isplatu iznosa od 5.000,00 kn, te iznosa od 10.000,00 kn, međutim, tvrdi da mu je majka tužitelja bez potvrde i bez nazočnosti neke druge osobe isplatila iznos od 15.000,00 kn.

9.1. Nadalje je utvrđeno da tužitelj nije bio zadovoljan dinamikom izvršenja ugovora, da su se stranke susrele 23. siječnja 2018. radi dogovora, te je istog dana ugovor raskinut, da je dio radova izveo rođak tuženika BJ i to u vrijednosti od 13.160,00 kn, a pored toga je izvršio dodatne popravke u vrijednosti od 4.500,00 kn.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Jure Galića utvrđuje da nije moguće razdvojiti radove koji su izvođeni od strane pojedinih izvođača, s obzirom na nedostatak tehničke dokumentacije, da vrijednost ukupno izvedenih radova iznosi 44.870,00 kn, pa ukoliko je BJ izveo radove u vrijednosti od 13.160,00 kn + 4.500,00 kn, da je vrijednost radova koje je izveo tuženik 27.210,00 kn.

11. Sud prvog stupnja nakon analize svih provedenih dokaza ocjenjuje da tvrdnja tužitelja o izvršenoj isplati iznosa od 35.000,00 kn, koji iznos je u ime tužitelja isplatila njegova majka, nije ničim dokazana, da je tužitelj na te okolnosti predložio isključivo dokaz saslušanjem majke, pa zaključuje da tvrdnja o isplati većeg iznosa od onoga kojeg tuženik priznaje nije osnovana. S obzirom na utvrđenje da je tuženik izveo radove u vrijednosti od 40.370,00 kn (27.210,00 kn + 13.160,00 kn), te da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 30.000,00 kn, zauzima stajalište da tuženik kao izvođač radova prema tužitelju kao naručitelju nema dugovanja, zbog čega tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, pri čemu se ne poziva na odredbe materijalnog prava koje je pritom primijenio.

12. Iz utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da su stranke 23. siječnja 2017. sklopile ugovor o djelu, prema kojemu se tuženik obvezao izvesti određene radove na nekretnini u vlasništvu tužitelja, a tužitelj se obvezao isplatiti ugovorenu naknadu. Prema čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

13. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno koji su radovi izvedeni na nekretnini u vlasništvu tužitelja, koja je vrijednost tih radova, dok je na temelju iskaza stranaka te svjedoka utvrđeno koji iznos naknade je za izvedene radove tuženiku isplaćen. U konačnici se kao sporno iskristaliziralo pitanje je li majka tužitelja JJ isplatila tuženiku bez potvrde iznos od 35.000,00 kn ili pak iznos od 15.000,00 kn. Kako je već navedeno, sud prvog stupnja ocjenjuje da tužitelj nije ničim dokazao da je isplata izvršena u iznosu od 35.000,00 kn, budući da osim tuženika i majke tužitelja, nitko drugi nije bio nazočan, a o isplati nije sačinjena potvrda.

14. Prema stajalištu ovog suda, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj već u tužbi predložio pribaviti zapisnik Policijske postaje Velika Gorica, a tijekom postupka je predložio i pribavljanje zapisnika o saslušanju tuženika, sud prvog stupnja je trebao omogućiti tužitelju dokazivanje te činjenice. Treba reći da sud prvog stupnja nije donio rješenje o zaključenju prethodnog postupka, u smislu čl. 292. ZPP-a, već je na ročištu održanom 14. studenoga 2018. odredio provođenje dokaza građevinskim vještačenjem, dok o ostalim dokaznim prijedlozima nije odlučio. Potom je proveden očevid na licu mjesta 18. ožujka 2019., te su, nakon što je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, provedeni i dokazi saslušanjem stranaka i svjedoka o kojim prijedlozima je odlučeno na ročištima koja su održana 21. listopada 2020. te 27. siječnja 2021. Punomoćnica tužitelja je na ročištu održanom 26. veljače 2021. predložila da sud zatraži od Policijske postaje Velika Gorica zapisnik o ispitivanju tuženika VJ, s tim što je obrazložila razloge za podnošenje takvog prijedloga, a sud prvog stupnja je taj prijedlog odbio bez posebnog obrazloženja, a obrazloženje nije navedeno ni u pobijanoj presudi.

15. S obzirom činjenicu da su tvrdnje stranaka o isplati koju je izvršila majka tužitelja različite, da isplati tog iznosa, osim tuženika i majke tužitelja nije bila nazočna neka treća osoba, odbijanje dokaznog prijedloga kojim bi se mogle utvrditi činjenice o visini isplaćenog iznosa, nije u skladu s načelom jednakosti oružja kao sastavnim dijelom načela pravičnog suđenja iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14). Kako je već navedeno, prethodni postupak nije zaključen rješenjem suda, pa tužitelj ne bi bio prekludiran u smislu čl. 299. st. 2. ZPP-a za podnošenje novog dokaznog prijedloga. Međutim, u ovom slučaju se ne radi o podnošenju novog dokaznog prijedloga, budući da je već u tužbi podnesen prijedlog za pribavljanjem zapisnika Policijske postaje Velika Gorica, koji prijedlog je bez opravdanog razloga odbijen.

16. Kako je uslijed odbijanja dokaznog prijedloga tužitelja, relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom čl. 370. ZPP-a. U nastavku postupka će sud prvog stupnja provesti predloženi dokaz, nakon čega će ocjenom svih provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, s tim što će donijeti i novu odluku o troškovima postupka.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl.166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 5. studenoga 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Helena Vlahov-Kozomara