1              Poslovni broj: II Kž-404/2023-5

 

Poslovni broj: II Kž-404/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,129/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-36/23. od 7. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. D. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-36/23. od 7. rujna 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. D., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih, na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., te je određeno da isti ima trajati i nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. D. po branitelju, odvjetniku M. V. iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se "rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Kv I-36/2023. od 07. rujna 2023. godine ukine, okrivljenika pusti na slobodu, a podredno istražni zatvor zamijeni mjerama opreza po izboru suda".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.

 

6. Protivno žalbenim navodima, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio (točka 13. pobijanog rješenja) iz čega proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, odnosno iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a osobito iz iskaza same žrtve S. S. D., a takav zaključak u cijelosti pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati, među ostalim, i o vjerodostojnosti iskaza žrtve. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za vjerodostojnost iskaza žrtve, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog M. D. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela. Naime, imajući u vidu broj i vrstu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret počinjenih na štetu vlastite kćeri, kao i način počinjenja istih u vidu bezobzirnosti i ustrajnosti u postupanju te time postojanju znatnog stupnja kriminalne volje, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti, u svom zbiru, ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi optuženi puštanjem na slobodu mogao ponoviti kazneno djelo na štetu iste žrtve. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi sugerira žalitelj, jer se s istima ne bi potpunosti uspješno prevenirala utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

 

7.1. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost optuženika su samo neke od okolnosti koje se cijene prilikom donošenja odluke o potrebi produljenja istražnog zatvora, no iste zbog razloga navedenih pod točkom 7. ove odluke u konkretnom slučaju nisu odlučne.

 

8. Također, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane odluke niti isticanjem žalbenog prigovora o utjecaju njegovog dosadašnjeg 7 mjesečnog boravka u istražnom zatvoru, jer se protekom tog vremena utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika nije umanjila.

 

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 3. listopada 2023.