REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-4749/24-44

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HLR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetniku iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. listopada 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice HL, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika Hane Porobija, odvjetnika, dana 05. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208481662, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 22. veljače 2007. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od ukupno 90.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“

kao neosnovan.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208481662 od 22. veljače 2007. godine sklopljenog između tužiteljice HLR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnice kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, platiti tužiteljici HLR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 3.180,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 20,68 eura od 10. studenog 2007. godine do isplate,

- iznos od 20,61 eura od 10. prosinca 2007. godine do isplate,

- iznos od 20,90 eura od 10. siječnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 21,17 eura od 10. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 40,57 eura od 10. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 40,04 eura od 10. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 39,45 eura od 10. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 39,44 eura od 10. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 39,13 eura od 10. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 38,89 eura od 10. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 39,06 eura od 10. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 40,33 eura od 10. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 41,69 eura od 10. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 40,41 eura od 10. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 42,83 eura od 10. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 43,19 eura od 10. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 44,38 eura od 10. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 42,65 eura od 10. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 42,62 eura od 10. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 42,32 eura od 10. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 42,49 eura od 10. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 56,16 eura od 10. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 56,57 eura od 10. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 55,92 eura od 10. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 56,31 eura od 10. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 56,39 eura od 10. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 57,60 eura od 10. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 58,41 eura od 10. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 58,10 eura od 10. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 59,32 eura od 10. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 59,90 eura od 10. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 54,31 eura od 10. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 55,41 eura od 10. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 53,99 eura od 10. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 58,14 eura od 10. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 56,34 eura od 10. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 56,63 eura od 10. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 41,78 eura od 10. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 43,68 eura od 10. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 41,61 eura od 10. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 42,23 eura od 10. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 41,44 eura od 10. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 43,16 eura od 10. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 44,76 eura od 10. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 45,18 eura od 10. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 43,29 eura od 10. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 37,92 eura od 10. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 37,25 eura od 10. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 37,29 eura od 10. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 37,30 eura od 10. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 38,04 eura od 10. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,48 eura od 10. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,53 eura od 10. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,23 eura od 10. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,38 eura od 10. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,71 eura od 10. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,33 eura od 10. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,36 eura od 10. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 37,72 eura od 10. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 37,93 eura od 10. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,39 eura od 10. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,25 eura od 10. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 38,48 eura od 10. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 37,89 eura od 10. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 37,72 eura od 10. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 38,33 eura od 10. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 37,84 eura od 10. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 37,59 eura od 10. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 36,98 eura od 10. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 37,41 eura od 10. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 37,69 eura od 10. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 38,05 eura od 10. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 38,08 eura od 10. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 38,30 eura od 10. prosinca 2013. godine do isplate te na

- iznos od 37,89 eura od 10. siječnja 2014. godine do isplate,

a sve po stopi koja je za razdoblje od 10. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007 godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, platiti tužiteljici HLR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi valutne klauzule iznos od 11.000,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 1,45 eura od 10. travnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 2,71 eura od 10. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 10,54 eura od 10. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 4,73 eura od 10. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,94 eura od 10. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 22,75 eura od 10. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 8,79 eura od 10. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 35,28 eura od 10. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 39,22 eura od 10. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 52,20 eura od 10. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 33,34 eura od 10. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 33,01 eura od 10. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 29,67 eura od 10. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,58 eura od 10. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 26,61 eura od 10. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 29,96 eura od 10. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 24,63 eura od 10. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 27,86 eura od 10. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 28,45 eura od 10. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 38,40 eura od 10. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 45,05 eura od 10. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 42,53 eura od 10. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 52,44 eura od 10. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 57,22 eura od 10. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 71,66 eura od 10. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 81,87 eura od 10. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 68,64 eura od 10. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 107,19 eura od 10. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 90,47 eura od 10. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 93,17 eura od 10. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 108,64 eura od 10. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 133,36 eura od 10. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 106,53 eura od 10. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 114,55 eura od 10. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 104,31 eura od 10. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 126,59 eura od 10. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 147,32 eura od 10. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 152,77 eura od 10. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 242,09 eura od 10. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 158,21 eura od 10. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 147,81 eura od 10. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 148,50 eura od 10. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 148,53 eura od 10. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 160,13 eura od 10. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 166,92 eura od 10. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 167,78 eura od 10. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 163,19 eura od 10. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 165,52 eura od 10. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 170,54 eura od 10. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 164,71 eura od 10. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 165,19 eura od 10. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 155,17 eura od 10. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 158,47 eura od 10. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 165,64 eura od 10. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 163,43 eura od 10. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 166,99 eura od 10. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 157,73 eura od 10. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 155,08 eura od 10. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 164,64 eura od 10. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 156,96 eura od 10. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 153,17 eura od 10. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 143,58 eura od 10. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 150,31 eura od 10. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 154,67 eura od 10. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 160,32 eura od 10. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 160,81 eura od 10. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 164,17 eura od 10. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 157,75 eura od 10. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 163,52 eura od 10. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 166,02 eura od 10. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 164,14 eura od 10. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 160,68 eura od 10. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 160,00 eura od 10. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 162,78 eura od 10. srpnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 167,90 eura od 10. kolovoza 2014. godine do isplate,

- iznos od 169,77 eura od 10. rujna 2014. godine do isplate,

- iznos od 168,30 eura od 10. listopada 2014. godine do isplate,

- iznos od 173,97 eura od 10. studenog 2014. godine do isplate,

- iznos od 175,47 eura od 10. prosinca 2014. godine do isplate,

- iznos od 176,06 eura od 10. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. veljače 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. ožujka 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. travnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. svibnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. lipnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. srpnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. kolovoza 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. rujna 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. listopada 2015. godine do isplate,

- iznos od 176,41 eura od 10. studenog 2015. godine do isplate te na

- iznos od 176,41 eura od 10. prosinca 2015. godine do isplate,

a sve po stopi koja je za razdoblje od 10. travnja 2007. godine do 31. prosinca 2007 godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužiteljici HLR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 5.662,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. studenog 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na:

- iznos od 20,68 eura od 01. studenog 2007. godine do 09. studenog 2007. godine,

- iznos od 20,61 eura od 01. prosinca 2007. godine do 09. prosinca 2007. godine,

- iznos od 20,90 eura od 01. siječnja 2008. godine do 09. siječnja 2008. godine,

- iznos od 21,17 eura od 01. veljače 2008. godine do 09. veljače 2008. godine,

- iznos od 40,57 eura od 01. ožujka 2008. godine do 09. ožujka 2008. godine,

- iznos od 40,04 eura od 01. travnja 2008. godine do 09. travnja 2008. godine,

- iznos od 39,45 eura od 01. svibnja 2008. godine do 09. svibnja 2008. godine,

- iznos od 39,44 eura od 01. lipnja 2008. godine do 09. lipnja 2008. godine,

- iznos od 39,13 eura od 01. srpnja 2008. godine do 09. srpnja 2008. godine,

- iznos od 38,89 eura od 01. kolovoza 2008. godine do 09. kolovoza 2008. godine,

- iznos od 39,06 eura od 01. rujna 2008. godine do 09. rujna 2008. godine,

- iznos od 40,33 eura od 01. listopada 2008. godine do 09. listopada 2008. godine,

- iznos od 41,69 eura od 01. studenog 2008. godine do 09. studenog 2008. godine,

- iznos od 40,41 eura od 01. prosinca 2008. godine do 09. prosinca 2008. godine,

- iznos od 42,83 eura od 01. siječnja 2009. godine do 09. siječnja 2009. godine,

- iznos od 43,19 eura od 01. veljače 2009. godine do 09. veljače 2009. godine,

- iznos od 44,38 eura od 01. ožujka 2009. godine do 09. ožujka 2009. godine,

- iznos od 42,65 eura od 01. travnja 2009. godine do 09. travnja 2009. godine,

- iznos od 42,62 eura od 01. svibnja 2009. godine do 09. svibnja 2009. godine,

- iznos od 42,32 eura od 01. lipnja 2009. godine do 09. lipnja 2009. godine,

- iznos od 42,49 eura od 01. srpnja 2009. godine do 09. srpnja 2009. godine,

- iznos od 56,16 eura od 01. kolovoza 2009. godine do 09. kolovoza 2009. godine,

- iznos od 56,57 eura od 01. rujna 2009. godine do 09. rujna 2009. godine,

- iznos od 55,92 eura od 01. listopada 2009. godine do 09. listopada 2009. godine,

- iznos od 56,31 eura od 01. studenog 2009. godine do 09. studenog 2009. godine,

- iznos od 56,39 eura od 01. prosinca 2009. godine do 09. prosinca 2009. godine,

- iznos od 57,60 eura od 01. siječnja 2010. godine do 09. siječnja 2010. godine,

- iznos od 58,41 eura od 01. veljače 2010. godine do 09. veljače 2010. godine,

- iznos od 58,10 eura od 01. ožujka 2010. godine do 09. ožujka 2010. godine,

- iznos od 59,32 eura od 01. travnja 2010. godine do 09. travnja 2010. godine,

- iznos od 59,90 eura od 01. svibnja 2010. godine do 09. svibnja 2010. godine,

- iznos od 54,31 eura od 01. lipnja 2010. godine do 09. lipnja 2010. godine,

- iznos od 55,41 eura od 01. srpnja 2010. godine do 09. srpnja 2010. godine,

- iznos od 53,99 eura od 01. kolovoza 2010. godine do 09. kolovoza 2010. godine,

- iznos od 58,14 eura od 01. rujna 2010. godine do 09. rujna 2010. godine,

- iznos od 56,34 eura od 01. listopada 2010. godine do 09. listopada 2010. godine,

- iznos od 56,63 eura od 01. studenog 2010. godine do 09. studenog 2010. godine,

- iznos od 41,78 eura od 01. prosinca 2010. godine do 09. prosinca 2010. godine,

- iznos od 43,68 eura od 01. siječnja 2011. godine do 09. siječnja 2011. godine,

- iznos od 41,61 eura od 01. veljače 2011. godine do 09. veljače 2011. godine,

- iznos od 42,23 eura od 01. ožujka 2011. godine do 09. ožujka 2011. godine,

- iznos od 41,44 eura od 01. travnja 2011. godine do 09. travnja 2011. godine,

- iznos od 43,16 eura od 01. svibnja 2011. godine do 09. svibnja 2011. godine,

- iznos od 44,76 eura od 01. lipnja 2011. godine do 09. lipnja 2011. godine,

- iznos od 45,18 eura od 01. srpnja 2011. godine do 09. srpnja 2011. godine,

- iznos od 43,29 eura od 01. kolovoza 2011. godine do 09. kolovoza 2011. godine,

- iznos od 37,92 eura od 01. rujna 2011. godine do 09. rujna 2011. godine,

- iznos od 37,25 eura od 01. listopada 2011. godine do 09. listopada 2011. godine,

- iznos od 37,29 eura od 01. studenog 2011. godine do 09. studenog 2011. godine,

- iznos od 37,30 eura od 01. prosinca 2011. godine do 09. prosinca 2011. godine,

- iznos od 38,04 eura od 01. siječnja 2012. godine do 09. siječnja 2012. godine,

- iznos od 38,48 eura od 01. veljače 2012. godine do 09. veljače 2012. godine,

- iznos od 38,53 eura od 01. ožujka 2012. godine do 09. ožujka 2012. godine,

- iznos od 38,23 eura od 01. travnja 2012. godine do 09. travnja 2012. godine,

- iznos od 38,38 eura od 01. svibnja 2012. godine do 09. svibnja 2012. godine,

- iznos od 38,71 eura od 01. lipnja 2012. godine do 09. lipnja 2012. godine,

- iznos od 38,33 eura od 01. srpnja 2012. godine do 09. srpnja 2012. godine,

- iznos od 38,36 eura od 01. kolovoza 2012. godine do 09. kolovoza 2012. godine,

- iznos od 37,72 eura od 01. rujna 2012. godine do 09. rujna 2012. godine,

- iznos od 37,93 eura od 01. listopada 2012. godine do 09. listopada 2012. godine,

- iznos od 38,39 eura od 01. studenog 2012. godine do 09. studenog 2012. godine,

- iznos od 38,25 eura od 01. prosinca 2012. godine do 09. prosinca 2012. godine,

- iznos od 38,48 eura od 01. siječnja 2013. godine do 09. siječnja 2013. godine,

- iznos od 37,89 eura od 01. veljače 2013. godine do 09. veljače 2013. godine,

- iznos od 37,72 eura od 01. ožujka 2013. godine do 09. ožujka 2013. godine,

- iznos od 38,33 eura od 01. travnja 2013. godine do 09. travnja 2013. godine,

- iznos od 37,84 eura od 01. svibnja 2013. godine do 09. svibnja 2013. godine,

- iznos od 37,59 eura od 01. lipnja 2013. godine do 09. lipnja 2013. godine,

- iznos od 36,98 eura od 01. srpnja 2013. godine do 09. srpnja 2013. godine,

- iznos od 37,41 eura od 01. kolovoza 2013. godine do 09. kolovoza 2013. godine,

- iznos od 37,69 eura od 01. rujna 2013. godine do 09. rujna 2013. godine,

- iznos od 38,05 eura od 01. listopada 2013. godine do 09. listopada 2013. godine,

- iznos od 38,08 eura od 01. studenog 2013. godine do 09. studenog 2013. godine,

- iznos od 38,30 eura od 01. prosinca 2013. godine do 09. prosinca 2013. godine i na

- iznos od 37,89 eura od 01. siječnja 2014. godine do 09. siječnja 2014. godine, kao neosnovan.

VII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na:

- iznos od 1,45 eura od 01. travnja 2007. godine do 09. travnja 2007. godine,

- iznos od 2,71 eura od 01. veljače 2008. godine do 09. veljače 2008. godine,

- iznos od 10,54 eura od 01. ožujka 2008. godine do 09. ožujka 2008. godine,

- iznos od 4,73 eura od 01. travnja 2008. godine do 09. travnja 2008. godine,

- iznos od 7,94 eura od 01. listopada 2008. godine do 09. listopada 2008. godine,

- iznos od 22,75 eura od 01. studenog 2008. godine do 09. studenog 2008. godine,

- iznos od 8,79 eura od 01. prosinca 2008. godine do 09. prosinca 2008. godine,

- iznos od 35,28 eura od 01. siječnja 2009. godine do 09. siječnja 2009. godine,

- iznos od 39,22 eura od 01. veljače 2009. godine do 09. veljače 2009. godine,

- iznos od 52,20 eura od 01. ožujka 2009. godine do 09. ožujka 2009. godine,

- iznos od 33,34 eura od 01. travnja 2009. godine do 09. travnja 2009. godine,

- iznos od 33,01 eura od 01. svibnja 2009. godine do 09. svibnja 2009. godine,

- iznos od 29,67 eura od 01. lipnja 2009. godine do 09. lipnja 2009. godine,

- iznos od 31,58 eura od 01. srpnja 2009. godine do 09. srpnja 2009. godine,

- iznos od 26,61 eura od 01. kolovoza 2009. godine do 09. kolovoza 2009. godine,

- iznos od 29,96 eura od 01. rujna 2009. godine do 09. rujna 2009. godine,

- iznos od 24,63 eura od 01. listopada 2009. godine do 09. listopada 2009. godine,

- iznos od 27,86 eura od 01. studenog 2009.godine do 09. studenog 2009. godine,

- iznos od 28,45 eura od 01. prosinca 2009. godine do 09. prosinca 2009. godine,

- iznos od 38,40 eura od 01. siječnja 2010. godine do 09. siječnja 2010. godine,

- iznos od 45,05 eura od 01. veljače 2010. godine do 09. veljače 2010. godine,

- iznos od 42,53 eura od 01. ožujka 2010. godine do 09. ožujka 2010. godine,

- iznos od 52,44 eura od 01. travnja 2010. godine do 09. travnja 2010. godine,

- iznos od 57,22 eura od 01. svibnja 2010. godine do 09. svibnja 2010. godine,

- iznos od 71,66 eura od 01. lipnja 2010. godine do 09. lipnja 2010. godine,

- iznos od 81,87 eura od 01. srpnja 2010. godine do 09. srpnja 2010. godine,

- iznos od 68,64 eura od 01. kolovoza 2010. godine do 09. kolovoza 2010. godine,

- iznos od 107,19 eura od 01. rujna 2010. godine do 09. rujna 2010. godine,

- iznos od 90,47 eura od 01. listopada 2010. godine do 09. listopada 2010. godine,

- iznos od 93,17 eura od 01. studenog 2010. godine do 09. studenog 2010. godine,

- iznos od 108,64 eura od 01. prosinca 2010. godine do 09. prosinca 2010. godine,

- iznos od 133,36 eura od 01. siječnja 2011. godine do 09. siječnja 2011. godine,

- iznos od 106,53 eura od 01. veljače 2011. godine do 09. veljače 2011. godine,

- iznos od 114,55 eura od 01. ožujka 2011. godine do 09. ožujka 2011. godine,

- iznos od 104,31 eura od 01. travnja 2011. godine do 09. travnja 2011. godine,

- iznos od 126,59 eura od 01. svibnja 2011. godine do 09. svibnja 2011. godine,

- iznos od 147,32 eura od 01. lipnja 2011. godine do 09. lipnja 2011. godine,

- iznos od 152,77 eura od 01. srpnja 2011. godine do 09. srpnja 2011. godine,

- iznos od 242,09 eura od 01. kolovoza 2011. godine do 09. kolovoza 2011. godine,

- iznos od 158,21 eura od 01. rujna 2011. godine do 09. rujna 2011. godine,

- iznos od 147,81 eura od 01. listopada 2011. godine do 09. listopada 2011. godine,

- iznos od 148,50 eura od 01. studenog 2011. godine do 09. studenog 2011. godine,

- iznos od 148,53 eura od 01. prosinca 2011. godine do 09. prosinca 2011. godine,

- iznos od 160,13 eura od 01. siječnja 2012. godine do 09. siječnja 2012. godine,

- iznos od 166,92 eura od 01. veljače 2012. godine do 09. veljače 2012. godine,

- iznos od 167,78 eura od 01. ožujka 2012. godine do 09. ožujka 2012. godine,

- iznos od 163,19 eura od 01. travnja 2012. godine do 09. travnja 2012. godine,

- iznos od 165,52 eura od 01. svibnja 2012. godine do 09. svibnja 2012. godine,

- iznos od 170,54 eura od 01. lipnja 2012. godine do 09. lipnja 2012. godine,

- iznos od 164,71 eura od 01. srpnja 2012. godine do 09. srpnja 2012. godine,

- iznos od 165,19 eura od 01. kolovoza 2012. godine do 09. kolovoza 2012. godine,

- iznos od 155,17 eura od 01. rujna 2012. godine do 09. rujna 2012. godine,

- iznos od 158,47 eura od 01. listopada 2012. godine do 09. listopada 2012. godine,

- iznos od 165,64 eura od 01. studenog 2012. godine do 09. studenog 2012. godine,

- iznos od 163,43 eura od 01. prosinca 2012. godine do 09. prosinca 2012. godine,

- iznos od 166,99 eura od 01. siječnja 2013. godine do 09. siječnja 2013. godine,

- iznos od 157,73 eura od 01. veljače 2013. godine do 09. veljače 2013. godine,

- iznos od 155,08 eura od 01. ožujka 2013. godine do 09. ožujka 2013. godine,

- iznos od 164,64 eura od 01. travnja 2013. godine do 09. travnja 2013. godine,

- iznos od 156,96 eura od 01. svibnja 2013. godine do 09. svibnja 2013. godine,

- iznos od 153,17 eura od 01. lipnja 2013. godine do 09. lipnja 2013. godine,

- iznos od 143,58 eura od 01. srpnja 2013. godine do 09. srpnja 2013. godine,

- iznos od 150,31 eura od 01. kolovoza 2013. godine do 09. kolovoza 2013. godine,

- iznos od 154,67 eura od 01. rujna 2013. godine do 09. rujna 2013. godine,

- iznos od 160,32 eura od 01. listopada 2013. godine do 09. listopada 2013. godine,

- iznos od 160,81 eura od 01. studenog 2013. godine do 09. studenog 2013. godine,

- iznos od 164,17 eura od 01. prosinca 2013. godine do 09. prosinca 2013. godine,

- iznos od 157,75 eura od 01. siječnja 2014. godine do 09. siječnja 2014. godine,

- iznos od 163,52 eura od 01. veljače 2014. godine do 09. veljače 2014. godine,

- iznos od 166,02 eura od 01. ožujka 2014. godine do 09. ožujka 2014. godine,

- iznos od 164,14 eura od 01. travnja 2014. godine do 09. travnja 2014. godine,

- iznos od 160,68 eura od 01. svibnja 2014. godine do 09. svibnja 2014. godine,

- iznos od 160,00 eura od 01. lipnja 2014. godine do 09. lipnja 2014. godine,

- iznos od 162,78 eura od 01. srpnja 2014. godine do 09. srpnja 2014. godine,

- iznos od 167,90 eura od 01. kolovoza 2014. godine do 09. kolovoza 2014. godine,

- iznos od 169,77 eura od 01. rujna 2014. godine do 09. rujna 2014. godine,

- iznos od 168,30 eura od 01. listopada 2014. godine do 09. listopada 2014. godine,

- iznos od 173,97 eura od 01. studenog 2014. godine do 09. studenog 2014. godine,

- iznos od 175,47 eura od 01. prosinca 2014.godine do 09. prosinca 2014. godine,

- iznos od 176,06 eura od 01. siječnja 2015. godine do 09. siječnja 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. veljače 2015. godine do 09. veljače 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. ožujka 2015. godine do 09. ožujka 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. travnja 2015. godine do 09. travnja 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. svibnja 2015. godine do 09. svibnja 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. lipnja 2015. godine do 09. lipnja 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. srpnja 2015. godine do 09. srpnja 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. kolovoza 2015. godine do 09. kolovoza 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. rujna 2015. godine do 09. rujna 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. listopada 2015. godine do 09. listopada 2015. godine,

- iznos od 176,41 eura od 01. studenog 2015. godine do 09. studenog 2015. godine i

- iznos od 176,41 eura od 01. prosinca 2015. godine do 09. prosinca 2015. godine kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka

preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208481662, kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 95.000,00 CHF i koji je tužiteljica u cijelosti vratila 2016. godine kada je kredit zatvoren i tužiteljici nezakonito naplaćena naknada za zatvaranje u iznosu od 2.500,00 kuna. Nastavno punomoćnik tužiteljice je istaknuo da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,50% kao i valutna klauzula, koje odredbe nisu zakonite, jer je Ugovor o kreditu sastavljen u tipskom obliku i oko njegovog sadržaja tužiteljica nije mogla pregovarati, nego je kao slabija ekonomska strana isti morala prihvatiti i povinuti se sili jačega. Isto tako punomoćnik tužiteljice je naglasio da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kao i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, u dijelu kojim je utvrđeno da je među ostalim bankama i tuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Inače navedena pravna utvrđenja iz predmetnih presuda su sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača obvezujuća i u predmetnom postupku za naslovni sud. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to prvim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208481662, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 22. veljače 2007. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti - vratiti tužiteljici iznos od ukupno 90.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, dok je drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnim odredba članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF te naložiti tuženiku platiti tužiteljici na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 11.000,56 eura, što je očita omaška u pisanju, jer zbroj svih utuženih preplaćenih iznosa po toj osnovi iznosi 3.180,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od svakog 01-og u mjesecu do isplate, kao i na ime preplate po osnovi valutne klauzule iznos od 3.180,84 eura, što je također omaška u pisanju, s obzirom da zbroj svih utuženih preplaćenih iznosa po toj osnovi iznosi 11.000,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od svakog 01-og u mjesecu do isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane te je prvenstveno istaknuo da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju obzirom da su tužiteljica i tuženik dana 21. prosinca 2015. godine sklopili aneks Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u eurima, s time da je tužiteljica zatim 23. ožujka 2016. godine otplatila kredit u cijelosti. Naime sve uplate po ovom kreditu i to s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope i tečaja tijekom otplate uzete su u obzir prilikom konverzije i iskorištene, odnosno uračunate su za otplatu usporednog eurskog kredita u skladu s odredbom članka 19 c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, što znači da je tužiteljica provedenom konverzijom stavljena u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro te je isključivo po svojem slobodnom izboru izjednačena s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u euro, čime je između tužiteljice i tuženika nastao pravni odnos koji je zakonodavac i imao u vidu kada je tužiteljici ponudio mogućnost konverzije koju joj dakle banka niti nije mogla uskratiti. Dakle ukoliko je tužiteljica iz bilo kojeg razloga smatrala da joj zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljiivi, tada nije trebala prihvatiti konverziju, koja je pravno bila moguća samo pod uvjetima striktno propisanim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, pa se predlaže da sud primijeni načelo pacta sunt servanda, što ujedno znači da tužiteljica nakon provedene konverzije ne može imati bilo kakvu tražbinu na povrat stečenog bez osnove zbog bilo kakve preplate, odnosno stjecanja bez osnove iz vremena kada se primjenjivao ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF, jer je izabrala izjednačiti se u svojem pravnom položaju s dužnikom u eurski denominiranom kreditu, o čemu je sudska praksa zauzela pravni stav u nizu odluka. Nadalje punomoćnik tuženika je naglasio da je inače valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava, pa je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog Ugovora o kreditu. Isto tako punomoćnik tuženika je naglasio da je Vrhovni sud RH u oglednom postupku poslovni broj Gos-1/19 pokrenutom radi rješavanja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava izrazio pravni stav da Sporazum sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što znači da taj Sporazum, bez obzira da li je sklopljen u formi tzv. dodatka – aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom RH, a što je utvrdio i Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U-I-3685/15 od 04. travnja 2017. godine navodeći da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju usklađen s Ustavom RH. Nadalje punomoćnik tuženika je ističući prigovor zastare potraživanja naglasio kako eventualna ništetnost odredba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF nema za posljedicu ništetnost cjelovitih odredbi o glavnom predmetu i cijeni, a sukladno odredbi članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima i odredbi članka 87. Zakona o zaštiti potrošača još manje ima za posljedicu ništetnost cijelog ugovora. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je osporavajući visinu tužbenog zahtjeva, kao i potrošačko svojstvo tužiteljice predložio prvi, kao uostalom i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku solemniziranog Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208481662 od 22. veljače 2007. godine (list 5-7 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina] (list 8, 29, 42-43 i 83 spisa), u presliku obavijesti o promjeni kamatne stope (list 9-10 spisa), u presliku solemniziranog Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u eur od 21. prosinca 2015. godine (list 22-28 spisa), u presliku otplatnog plana (list 30-34, 77-82, 84-88 i103-105 spisa), u presliku informativnog sažetka izračuna konverzije na dan 30.9.2015. (list 35, 52, 89 i 100 spisa), u presliku zahtjeva za promjenu ugovorenih uvjeta kredita (list 38 spisa), u presliku obavijesti o izračunu efekata konverzije (list 39 spisa), u presliku obavijesti o prihvatu izračuna konverzije (list 40 spisa), u presliku Izjave vlasnika stambene nekretnine o korištenju nekretnine od 22. prosinca 2015. godine (list 41 spisa), u presliku dopisa tuženika od 12. studenog 2015. godine (list 44-45 i 96 spisa), u presliku izračuna konverzije na dan 30.9.2015. (list 46-50 i 97-99 spisa), u presliku pregleda otvorenih stavki po kreditu na dan 30.9.2015. (list 54 spisa), u presliku prijedloga izmjene Ugovora o kreditu (list 56 i 102 spisa), u presliku prometa po kreditu (list 57-60 spisa), u presliku sudske prakse (list 66-73 i 123-132; stranica 197-249 spisa), u presliku pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103518788 (list 76 spisa), u presliku prometa po kreditu / specifikacija uplata (list 92-95 spisa), u presliku izvještaja o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti švicarski franak (CHF), odnosno kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom uz CHF sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama (list 120-122 spisa), u iskaz tužiteljice (stranica 134- 135 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića (stranica 257-283 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka Darka Prpića (stranica 309-310 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) u svezi s odredbom članka 188. stavka 2. ZPP-a sud je utvrdio da je prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev neosnovan, dok je drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da su tužiteljica, korisnica kredita i tuženik, kreditor, dana 22. veljače 2007. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 95.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok otplate 15 godina i s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,50%, koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem „Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, kao i činjenica da se tužiteljica, korisnica kredita, obvezala otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF. Isto tako nesporna je činjenica da su tužiteljica, korisnica kredita i tuženik, kreditor dana 21. prosinca 2015. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim je sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, kao i činjenica da je tužiteljica 23. ožujka 2016. godine u cijelosti otplatila predmetni kredit. Naprotiv sporno je pitanje da li tužiteljica s obzirom na provedenu konverziju ima pravo zahtijevati utvrđenje nepoštenim, a time i ništetnim osnovnog Ugovora o kreditu i po toj osnovi isplatu svih isplaćenih iznosa po tom Ugovoru o kreditu, a sporno je i da li tužiteljica ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnim odredbi osnovnog Ugovora o kreditu vezanih uz jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu i po toj osnovi isplatu preplaćenih iznosa. Isto tako sporno je potrošačko svojstvo tužiteljice, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate, a sporan je i prigovor zastare potraživanja.

6. Imajući na umu da je Dodatkom Ugovoru o kreditu od 21. prosinca 2015. godine (list 22-28 spisa) sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – u daljnjem tekstu ZIDZPK/15) izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR bitno je naglasiti slijedeće. Naime Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev-1096/22 od 08. studenog 2022. godine izrazio pravni stav da se sklapanjem dodataka ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZIDZPK/15 ne gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ako takva razlika postoji, s time da je ujedno Vrhovni sud RH već ranije odlukom poslovni broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. godine utvrdio da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo utvrđivati ništetnost iz osnovnog ugovora o kreditu. Dakle tužiteljica konverzijom nije izgubila pravo na potraživanje na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, jer osim što to nije propisano odredbama ZIDZPK/15, već to ne proizlazi niti iz odredbi predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu od 21. prosinca 2015. godine. Iako je zakonitost i provedba konverzije sukladno odredbama ZIDZPK/15 utvrđena rješenjem Vrhovnog suda RH u oglednom postupku poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine, kao i odlukom Ustavnog suda RH broj U-I- 3685/15 od 04. travnja 2017. godine, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošači, korisnici kredita uz valutnu klauzulu u CHF nisu izgubili pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih, a time i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF do dana sklapanja sporazuma o konverziji, kojim su izmijenjeni samo uvjeti i način otplate kredita, što proizlazi iz same činjenice da se radi o dodatku, aneksu osnovnom ugovoru o kreditu, a ne o sklapanju novog ugovora o kreditu. Naime sklapanjem sporazuma o konverziji nepoštene, a time i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu nisu sukladno odredbi članka 326. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) postale valjane, a ujedno niti odredbama ZIDZPK/15 nije propisano da bi ništetni osnovni ugovori, odnosno ništetne odredbe osnovnih ugovora o kreditu provedenom konverzijom konvalidirali, postali valjani. Nadalje Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev-1096/22 od 08. studenog 2022. godine ujedno naglasio da korisnici kredita imaju pravo na razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, jer time dolazi do izjednačavanja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija u odnosu na korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili dodatak, tim više što su u razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije takvi potrošači imali jednaki pravni status. Isto tako Sud Europske unije je presudom poslovni broj C-452/18 i C-118/17 utvrdio da potrošači imaju pravo na svoja potraživanja osim u slučaju ako bi se informirano nagodili s bankom o tome, ali se potrošači nisu odrekli svojih potraživanja, s obzirom da niti nisu mogli znati hoće li naknadno biti utvrđena ništetnom valutna klauzula u CHF, koje utvrđenje ništetnim je uslijedilo tek nakon provedene konverzije, u kolektivnom sporu, pa potrošači imaju pravo na puno obeštećenje iako je provedena zakonska konverzija.

7. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP-a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Isto tako odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a propisano je da se nepoštenom može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, a prema odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. S obzirom da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu odredbe o predmetu ugovora i o cijeni, koji pravni stav je zauzeo Vrhovni sud RH, bitno je naglasiti da je prema odredbi članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu Direktiva 93/13/EEZ) ugovorna odredba jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je i predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, s obzirom da pregovaranje podrazumijeva da je potrošač mogao stvarno utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sud je analizirajući odredbe predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen parametar promjene kamatne stope, niti tečajni rizik, zbog čega tužiteljica, potrošač niti nije mogla sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Drugim riječima tužiteljici su morali biti jasni stvarni učinci promjene tečaja, njenog konkretnog dosega, na način da je mogla procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njezine financijske obveze. Nastavno treba naglasiti da prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem, a ujedno ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule niti nije povreda manjeg značaja, s obzirom da se radi o cijeni, koja predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu. Isto tako za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ nije niti odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisno o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu, u odnosu na banku, kreditora dijele jednaki, podređeni položaj.

8. Jednako tako bitno je naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kao i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, odnosno u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, a da nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, pa su stoga te odredbe ništetne, a koji pravni stav je potvrđen i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-5751/16 od 03. listopada 2017. godine, prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivosti stope redovne kamate, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne, kao i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-2221/18 od 03. rujna 2019. godine, prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne. Inače sud je sukladno odredbi članka 502. c ZPP-a, kao i odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 56/13) vezan za navedeno pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kada se u parnici koju pokrene fizička osoba poziva na to pravno utvrđenje, kao što se u ovom parničnom postupku pozivala tužiteljica.

9. Nadalje odredbom članka 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ propisano je da odredbama te Direktive ne podliježu ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, koja iznimka iz područja primjene Direktive je prenesena u hrvatsko zakonodavstvo odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a, koji iz svoje primjene isključuje ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju RH. S obzirom da su dakle iz primjene Direktive 93/13/EEZ isključene kogentne zakonske odredbe koje se primjenjuju na ugovorne stranke neovisno o njihovoj volji, jer se za te kogentne odredbe pretpostavlja da je zakonodavac uspostavio pravičnu ravnotežu između ugovornih stranaka, a također su iz primjene Direktive 93/13/EEZ isključene i dispozitivne odredbe koje se uvijek, automatski primjenjuju kad nema drugačijeg dogovora stranaka, u pitanju su odredbe koje definiraju prirodne sastojke ugovora, sud je utvrdio da valutna klauzula, dispozitivna odredba, propisana odredbom članka 22. ZOO-a podliježe primjeni Direktive 93/13/EEZ, testu poštenosti / nepoštenosti, jer osim što sve iznimke od kontrole nepoštenih ugovornih odredbi treba restriktivno tumačiti radi ostvarenja što šire zaštite potrošača, već ujedno treba voditi računa o specifičnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu, koja nije nepoštena sama po sebi, potrošači razumiju značaj valutne klauzule, opći rizik porasta vrijednosti CHF, nego je nepošteno to što banke, trgovci nisu upozorili potrošače na specifičan rizik vezan uz CHF, što su sudovi u kolektivnom sporu posebno apostrofirali.

10. Iskazu tužiteljice (stranica 134-135 spisa) koja je u bitnom istaknula da je sa suprugom otišla u banku radi dizanja kredita za adaptaciju kata na obiteljskoj kući, u banci su im ponudili kredit u valuti CHF kao „najpovoljniji“, rekli su da se „ne moraju ništa bojati, da je to stabilna valuta, a i kamatna stopa u tom ugovoru vezanom za CHF je bila niža“, razumjela je sve odredbe ugovora o kreditu, ali je nitko, niti u banci, a niti javni bilježnik nije upozorio na rizik valute CHF, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako sud je poklonio povjerenje i dijelu iskaza tužiteljice da se nije moglo pregovarati u banci vezano uz promjenjivu kamatnu stopu, a nisu joj objasnili iz kojeg razloga se ta kamatna stopa može mijenjati, što joj nije objasnio niti javni bilježnik, jer je uvjerljiv. Nadalje sudu je razumljiv i dio iskaza tužiteljice da je pristala na konverziju, iako joj u banci nisu ništa objašnjavali, jer je to bila „jedina slamka spasa“ od visokih mjesečnih rata kredita u CHF koje su jedva podmirivali. S obzirom da je tužiteljica predmetnim kreditom adaptirala obiteljsku kuću, točnije kat na toj obiteljskoj kući, koji je korišten isključivo za stanovanje, a što je razvidno i iz preslike Izjave tužiteljice od 22. prosinca 2015. godine (list 41 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica potrošač, što ujedno rezultira time da ima pravo pozivati se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine.

11. Nastavno u odnosu na prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu od 22. veljače 2007. godine, kao i za isplatom iznosa od 90.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Treba naglasiti da je odredbom članka 324. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila niti uvjet ugovora, niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, s time da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, s time da je identična odredba propisna i odredbama ZZP-a. Imajući na umu da je u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nepoštene, a time i ništetne odredbe ugovora o kreditu u CHF vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i uz valutnu klauzulu, ali samo u dijelu kojim je ugovorena zaštitna valutna klauzula i način promjene kamatne stope, koja ništetnost je ustanovljena iz razloga da bi potrošački ugovori o kreditu u CHF bili oslobođeni tog dijela ugovornih odredbi o zaštitnoj valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, što rezultira time da je valjan početni tečaj CHF na dan sklapanja svakog pojedinog potrošačkog ugovora o kreditu u CHF, kao i početno ugovorena kamatna stopa, sud je utvrdio da zbog tog dijela nepoštenih, ništetnih ugovornih odredbi nije ništetan predmetni Ugovor o namjenskom kreditu u cijelosti. Drugim riječima iako su sukladno odredbi članka 1021. ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja tog novčanog iznosa uz ugovorene kamate u vrijeme i na način kako je to ugovoreno, sama ništetnost dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, ne rezultira time da je ništetan predmetni Ugovor o namjenskom kreditu u cijelosti, s obzirom da je ništetnost tih dijelova ugovornih odredbi ustanovljena upravo iz razloga da bi predmetni Ugovor o namjenskom kreditu bio oslobođen dijelova tih ugovornih odredbi i vrijedio bez njih. Inače sudska praksa je u nizu odluka zauzela jasan pravni stav da ništetnost dijelova odredbi ugovora o potrošačkim kreditima u CHF vezanim uz način promjene kamatne stope i valutnu klauzulu nikako ne rezultira time da je ništetan ugovor o potrošačkom kreditu u CHF u cijelosti, pa tako primjerice i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj H1/19 od 04. ožujka 2020. godine te u odluci poslovni broj Rev-259/22 od 09. listopada 2024. godine, kao uostalom i Visoki trgovački sud RH odlučujući u kolektivnom sporu, odnosno u odluci poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, na koju se čak i punomoćnik tužiteljice pozivao u ovom parničnom postupku. S obzirom da dakle predmetni Ugovor o namjenskom kreditu od 22. veljače 2007. godine nije ništetan, to tužiteljica niti ne može osnovano zahtijevati isplatu iznosa od 90.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka odredbom članka 188. stavka 2. ZPP-a i odredbom članka 324. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a sud je odbio kao neosnovan prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu od 22. veljače 2007. godine, kao i za isplatom iznosa od 90.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

12. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine izrazio mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja kako iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, tako i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VsRH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine navodeći da ta pravna shvaćanja nisu proturječna, nego se međusobno podupiru i dopunjavaju. Inače prema pravnom shvaćanju iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 214. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dok je na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine izraženo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13, odnosno postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17, što znači da je rok za restitucijski zahtjev tužiteljice počeo teći 13. lipnja 2014. godine, odnosno počeo je teći 14. lipnja 2018. godine, a sukladno odredbi članka 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je tužba podnesena dana 05. prosinca 2018. godine, dakle unutar propisanog općeg zastarnog roka od pet godina, sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja neosnovan, a to tim više što je ujedno i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev- 2868/18 od 12. veljače 2019. godine izrazio pravni stav da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo utvrđivati ništetnost iz osnovnog ugovora o kreditu, a time i pravo na restituciju.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića (stranica 257-283 spisa) proizlazi da ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 4.445,20 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 23.966,07 kuna, odnosno 3.180,84 eura za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, dok ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 82.884,28 kuna, odnosno 11.000,56 eura za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos. Isto tako sudski vještak je utvrdio da zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja obračunate do konverzije iznose 5.539,39 eura, s time da preplata priznata konverzijom iznosi 6.509,97 eura. Nastavno sudski vještak je istaknuo da ukoliko se isplaćeni iznos kredita izrazi u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, tada bi on iznosio 430.593,87 kuna, pa s uplatama i zateznim kamatama obračunatim do 10. srpnja 2013. godine te uplate na dan 10. srpnja 2013. godine bio bi podmiren isplaćeni iznos kredita izražen u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, a ukupno preostale uplate, nakon podmirenja isplaćenog kredita, iznose 48.931,23 eura.

14. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka na način da punomoćnik tužiteljice nije imao nikakvih prigovora, ali je istaknuo da sudski vještak uplate tužiteljice tijekom otplate kredita nije prikazao u valuti euro, dok je punomoćnik tuženika prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da je sudski vještak preplatu priznatu konverzijom nezakonito odbio od zakonskih zateznih kamata obračunatih na „preplaćene“ iznose ignorirajući odredbu članka 19 c stavka 1. točke 4. ZIDZKP/15.

15. Sudski vještak se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 16. listopada 2025. godine (stranica 309-310 spisa) navodeći da ostaje kod nalaza i mišljenja kojim je postupio po zadatku vještačenja, s time da preplatu priznatu konverzijom nije odbio niti od obračunatih zateznih kamata niti od više plaćene razlike s osnove kamatne stope i valute, a pravno je pitanje da li se preplata utvrđena konverzijom umanjuje od preplaćenih iznosa ili od obračunatih zateznih kamata na te preplaćene iznose. Isto takio sudski vještak je istaknuo da čak i da je sve uplate tužiteljice po predmetnom kreditu iskazao u valuti euro, dakle i u razdoblju od 2007. godine do 23. ožujka 2016. godine, izračun bi bio identičan, s time da je tužiteljica kredit primila u kunama te je i u zadatku vještačenja da se utvrde sve uplate po predmetnom kreditu kada su podmirene, što je učinio.

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen sukladno dobivenom zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a tim više što je prigovor tuženika vezan uz preplatu priznatu konverzijom i za taj iznos umanjenja potaživanja tužiteljice, ne samo neosnovan, već zapravo prigovor pravne prirode. Nadalje u odnosu na prijedlog punomoćnika tužiteljice za provođenjem dokaza dopunskim financijskim vještačenjem kako bi sudski vještak sve uplate tužiteljice po predmetnom kreditu iskazao u valuti euro sud je odbio kao neosnovan, jer osim što bi takav izračun bio identičan izračunu iz nalaza i mišljenja, u kojem je sudski vještak financijske struke vodeći računa da je tužiteljica kredit primila u kunama te su sve uplate i obračunate u tada važećoj kunskoj protuvrijednosti anuiteta u CHF izrazio u kunama te taj iznos iskazao prema fiksnom tečaju za euro u valuti euro, već je ujedno prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 90.000,00 eura po osnovi ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu neosnovan, a što samo dodatno potvrđuje stav suda da je prijedlog za provođenjem dokaza dopunskim financijskim vještačenjem neosnovan, nepotreban.

17. Iako je konverzijom propisanom odredbama ZIDZPK/15 cilj izjednačavanje položaja potrošača s kreditom denominiranim u CHF, odnosno s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit denominiran u eurima, odnosno kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima, zbog čega je odredbom članka 19. c ZIDZPK/15 propisana metodologija same provedbe konverzije na način da se iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF, odnosno denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF računa po tečaju za euro koji je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eurima, odnosno denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima, a ujedno se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denomiraniranog u CHF, odnosno denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, primjenjuje kamatna stopa koja je jednaka, po iznosu, vrsti i razdoblju promjene, koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eurima, odnosno denominirane u kunama uz valutnu klauzulu u eurima na dan sklapanja tih ugovora o kreditu, time nije uzeto u obzir da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine utvrđeno da su nepoštene, a time i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu u CHF vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, što rezultira time da je tim pravnim utvrđenjem valjana početno ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF koji je važio na dan isplate kredita. Drugim riječima sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu od 21. prosinca 2015. godine, kojim je izvršena zakonska konverzija, nepoštene, a time i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu sukladno odredbi članka 326. stavka 1. ZOO-a nisu konvalidirale, postale valjane, a to tim više što niti odredbama ZIDZPK/15 nije propisano da bi ništetni osnovni ugovori, odnosno ništetne odredbe osnovnih ugovora o kreditu provedenom konverzijom konvalidirali, postali valjani. Naprotiv kada potrošači, korisnici kredita denominirani u kunama uz valutnu klauzulu u CHF, kao što je i tužiteljica, zbog provedene zakonske konverzije, ne bi imali pravo pozivati se na pravomoćno utvrđenje iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača vezanih uz valutnu klauzulu, time bi bili dovedeni u različit, nepovoljni položaj u odnosu na potrošače, korisnike kredita denominiranih u kunama uz valutnu klauzulu u CHF koji nisu izvršili konverziju, što nikako nije i ne može biti opravdano. Upravo iz navedenih razloga Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev-1096/22 od 08. studenog 2022. godine izrazio pravni stav da korisnici kredita imaju pravo na razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, jer time dolazi do izjednačavanja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija u odnosu na korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili dodatak, tim više što su u razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije takvi potrošači imali jednaki pravni status. Isto tako treba naglasiti da je zbog metodologije provedbe konverzije propisane odredbom članka 19 c ZIDZPK/15 sudski vještak financijske struke utvrdio kako preplatu u odnosu na ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, obračun zatezne kamate na te preplaćene iznose, tako i preplatu priznatu konverzijom u iznosu od 6.509,97 eura. Inače stav je suda da se konverzijom priznata preplata treba oduzeti od razlike glavnice, koju međutim tužiteljica niti ne potražuje u ovom parničnom postupku, a ne od preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a niti od zateznih kamata obračunatih na te preplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, upravo zbog odredbe članka 19 c ZIDZPK/15, propisane metodologije konverzije, zbog koje je uostalom u konverziji priznata preplata, kojom međutim iz navedenih razloga tužiteljica, potrošač nije u cijelosti obeštećena, umanjena preostala glavnica eurskog kredita, pa niti ne bi bilo opravdano konverzijom utvrđenu preplatu sada oduzimati od preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a niti od zateznih kamata obračunatih na preplaćene iznose po osnovnom ugovoru o kreditu, a to tim više što odredbe ZIDZPK/15 vrijede kako za banke, trgovce, tako i za potrošače, a ujedno su te odredbe lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, pa tako i odredbu članka 172. ZOO-a o redoslijedu uračunavanja.

18. U odnosu na visinu konačno postavljenog drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 3.180,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od svakog 01-og u mjesecu do ispate te na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 11.000,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od svakog 01-og u mjesecu do isplate sud je utvrdio slijedeće. Imajući na umu da je sudski vještak financijske struke utvrdio da ukupan iznos preplate po osnovi promjenjive kamatne stope iznosi 3.180,84 eura, a na ime preplate po osnovi valutne klauzule iznosi 11.000,56 eura, sud je utvrdio da tužiteljica može osnovano zahtijevati na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 3.180,84 eura, a na ime preplate po osnovi valutne klauzule iznos od 11.000,56 eura. S obzirom da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a da nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, pa su stoga te odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi, jer je iste nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, pa tužiteljica sukladno odredbi članka 1115. ZOO- a ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate. Inače Županijski sud u Zagrebu je u presudi poslovni broj Gž-2761/20 izrazio stav da se tuženik ne može s uspjehom pozivati na poštenje, a niti na zaključak Vrhovnog suda RH poslovni broj Su-IV-22/04 od 05. ožujka 2004. godine, jer je ZZP lex specialis. Međutim s obzirom da je punomoćnik tužiteljice tužbenim zahtjevom na svaki pojedini preplaćeni iznos po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zatražio zakonsku zateznu kamatu tekuću od svakog 01-og u mjesecu do isplate, dok su naprotiv ti preplaćeni iznosi plaćeni svakog 10-og u mjesecu, što jasno proizlazi kako iz dostavljene dokumentacije prometa po kreditu, tako i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke, sud je utvrdio da tužiteljica može na svaki pojedini preplaćeni iznos po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja tih preplaćenih iznosa do isplate, odnosno tekuću od svakog 10-og u mjesecu do isplate.

19. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 81. ZZP-a, odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP-a, odredbom članka 84. ZZP-a, odredbom članka 2. Direktive 93/13/EEZ, odredbom članka 2. ZPP-a, odredbom članka 502 c ZPP-a, odredbom članka 188. stavka 2. ZPP-a, odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 327. stavka 2. ZOO-a i odredbom članka 1115. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan drugi eventualno kumulirani deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbe članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu od 22. veljače 2007. godine sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 3.180,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od svakog 10-og u mjesecu do isplate te na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 11.000,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od svakog 10-og u mjesecu do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini preplaćeni iznos po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule od svakog 01-og u mjesecu do svakog 09-og u mjesecu te je odlučeno kao pod točkom II., točkom III., točkom IV., točkom VI. i točkom VII. izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.662,50 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 05. prosinca 2018. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 27. ožujka 2019. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 13. lipnja 2019. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 19. prosinca 2019. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 12. kolovoza 2022. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 31. listopada 2024. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 25. veljače 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 21. srpnja 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. listopada 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 1.012,50 eura (Tbr. 46.) te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 600,00 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 05. studenog 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

21. Naprotiv zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 21. prosinca 2018. godine i podneska od 24. svibnja 2019. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je podneskom od 21. prosinca 2018. godine punomoćnik tužiteljice ispravio tužbu na način da je naveo OIB tuženika, što je naprotiv mogao i morao učiniti u tužbi, dok je podneskom od 24. svibnja 2019. godine dostavio dokumentaciju vezanu uz predmetni Ugovor o kreditu, što je također mogao i morao dostaviti uz tužbu, a što rezultira time da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podnesaka, nego je dužna sama snositi trošak sastava tih podnesaka. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 19. listopada 2020. godine, podneska od 29. siječnja 2021. godine, podneska od 17. kolovoza 2021. godine, zatim podneska od 03. siječnja 2022. godine, podneska od 20. svibnja 2022. godine i podneska od 12. svibnja 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podnescima punomoćnik tužiteljice požurivao postupanje u ovom parničnom postupku, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, s obzirom da sud zakazuje ročišta bez pismenog prijedloga stranaka, ali prema raspoloživim terminima, a ujedno je i sudski vještak financijske struke u razumnom roku izradio nalaz i mišljenje, pa je i požurivanje izrade nalaza i mišljenja također bilo nepotrebno. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 04. studenog 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer spisu niti ne prileži podnesak punomoćnika tužiteljice od 04. studenog 2024. godine. Nadalje zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 12. kolovoza 2022. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 3.000,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice predložio nastavak ovog parničnog postupka s obzirom da je Sud EU donio odluku u predmetu broj C-567/20, što rezultira time da tužiteljica može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska i to, s obzirom na sadržaj tog podneska, po Tbr. 8. točci 4., što je tužiteljici i dosuđeno. Jednako tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od po 700,00 eura sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužiteljica niti nije platila sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 700,00 eura, za koju je u međuvremenu nastupila zastara, a niti je obvezna platiti sudsku pristojbu na presudu. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VIII. izreke presude.

22. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužiteljica u odnosu na drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatom dijelu zahtjeva, zbog kojeg dijela tuženiku zastupanom po punomoćniku niti nije nastao nikakav trošak, čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati, a ujedno treba imati na umu da je tuženik tijekom postupka neosnovano osporavao i osnovu tužbe. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IX. izreke presude.

23. Konačno stopa zatezne kamate je za razdoblje od 10. travnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do isplate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 05. studenog 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1.Tužiteljici po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 05. studenog 2025. godine