Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-466/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. VF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Anita Vrkić i Iva Vrkić, odvjetnice u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633387, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1068/2019-52 od 4. travnja 2024., u sjednici vijeća 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja 1. VF i 2. ĐF te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1068/2019-52 od 4. travnja 2024. u dijelu pod st. I. i st. II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se odluka o naknadi parničnog troška sadržana u st. III. izreke iste presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o zahtjevu 1. i 2. tužitelja za naknadu troška podnošenja žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je (glavni) tužbeni zahtjev kojim su tužitelji zahtijevali utvrđenje da su Ugovor o kreditu broj 336-26/2007 od 6. lipnja 2007. solemniziran kod Javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, sklopljen između tuženika kao Kreditora, tužitelja kao Korisnika kredita, AF,kao Založnog dužnika, te ĐF kao Sudužnika; Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj 336- 26/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. kolovoza 2011.g. solemniziran od Javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke 24. kolovoza 2011.g., sklopljen između tuženika kao Kreditora, tužitelja kao Korisnika kredita i Založnog dužnika, te ĐF kao Sudužnika; Aneks br. 2 uz Ugovor o kreditu broj 336- 26/2007 od 16. srpnja 2012.g. solemniziran po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke 17. srpnja 2012.g., sklopljen između tuženika kao Kreditora, te tužitelja kao Korisnika kredita i Založnog dužnika, te ĐF kao Sudužnika; Aneks br. 3 uz Ugovor o kreditu broj 336-26/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. veljače 2013.g. solemniziran po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke 25. veljače 2013.g., sklopljen između tuženika kao Kreditora, te tužitelja kao Korisnika kredita i Založnog dužnika, te ĐF kao Sudužnika; Aneks uz Ugovor o kreditu broj 336-26/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. veljače 2016.g. solemniziranog od javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije 25. veljače 2016.g., sklopljen između tuženika kao Kreditora, tužitelja kao Korisnika kredita i Založnog dužnika, te ĐF kao Sudužnika, u cijelosti ništetni te ne proizvode pravne učinke te kojim su zahtijevali da se naloži tuženiku da 1. tužitelju isplati iznos od 56.923,87 € / 428.893,02 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose, a pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom (rješenjem sadržanim u presudi) odlučeno je da će o eventualno istaknutom tužbenom zahtjevu sud odlučivati za slučaj da tužitelj bude pravomoćno odbijen s glavnim tužbenim zahtjevom (st. II. izreke) te je naloženo tužiteljima da tuženiku solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 11.193,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (st. III. izreke).

2. Protiv te presude žale se 1. i 2. tužitelji iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijevaju naknadu troška podnošenja žalbe.

3. Žalba tužitelja djelomično je osnovana (i to samo u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška).

4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nisu u pravu tužitelji kada smatraju da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana prvostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

6. Isto tako, nisu u pravu tužitelji niti kada smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata provedenog postupka. U tom smislu prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane prvostupanjske presude iznio jasne i logički prihvatljive zaključke.

7. S obzirom na žalbene navode tužitelja kojima sadržajem žalbe ukazuju da bi prvostupanjski sud odlučivanjem samo o glavnom tužbenom zahtjevu, a ne i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 188. st. 2. ZPP valja ukazati na slijedeće.

Prema čl. 188. st. 2. tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Stoga, u pravu su tužitelji kada navode da niti tom odredbom, a niti bilo kojom drugom odredbom ZPP nije propisano da se o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu može odlučivati tek nakon pravomoćnosti presude kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev. No, navedena povreda u konkretnom slučaju nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka jer odlučivanje samo o glavnom tužbenom zahtjevu nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude o tom tužbenom zahtjevu.

8. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tužitelji svojom ocjenom izvedenih dokaza te iznošenjem svojih pravnih shvaćanja nisu uspjeli dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Prema čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca platiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

11. Iz navedene odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o kreditu davanje određenog novčanog iznosa (obveza banke) i vraćanje novčanog iznosa uz plaćanje kamate (obveza korisnika kredita). U konkretnom slučaju banka je ispunila svoju obvezu i isplatila iznos kredita, a što između stranaka nije sporno.

12. Prema čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

13. Člankom 324. st. 2. ZOO propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Dakle, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi može za posljedicu imati djelomičnu ništetnost, ali ne i ništetnost predmetnog ugovora i predmetnih aneksa u cijelosti. Ovo stoga što tužitelji ne osporavaju pobude za sklapanje ugovora, ne osporavaju namjenu kredita, ne osporavaju da je ugovoreno plaćanje kamata i da je ugovorena valutna klauzula, a osporavanje promjenjivosti kamatne stope i promjene tečaja CHF ne dovode do ništetnosti predmetnog ugovora u cijelosti, već samo njegovih pojedinih dijelova.

15. Kako su glavnim tužbenim zahtjevom tužitelji zahtijevali utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu i predmetnih aneksa u cijelosti kao i isplatu po osnovi utvrđenja ništetnosti tog ugovora i aneksa tom ugovoru, to se navedeni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim, dok će o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za isplatu po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prvostupanjski sud odlučivati u daljnjem tijeku postupka.

16. Odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška nije pravilna. Naime, u pravu su tužitelji kada smatraju da ukoliko je sud već odlučio da će o kumuliranom tužbenom zahtjevu odlučivati tek po pravomoćnosti odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, tada je morao i odluku o parničnom trošku ostaviti za kasnije donesenu odluku. Ovo stoga što je za sada, sve dok prvostupanjski sud ne odluči i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, neizvjestan uspjeh stranaka u postupku.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u st. I. izreke ove presude, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

18. Odluka o zahtjevu za naknadu troška podnošenja žalbe osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak