Poslovni broj: Gž-1216/2025-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Šimičić, predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr.sc. Ivana Tironija, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. OG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. JG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi (osim 2. tužitelja) zastupani po opunomoćenici Jeleni Košutić odvjetnici u Sesvetama, Bjelovarska 51, protiv tuženika PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Zlatku Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1.,3., 4., 5., i 6. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: Pn-48/2024-11 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1.,3., 4., 5., i 6. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: Pn-48/2024-11 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1.,2., 3., 4., 5., i 6. kojim su tražili da se naloži tuženiku isplatiti 7.535,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. studenog 2013. (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se tužitelji pod 1.,3., 4., 5., i 6. ( u daljnjem tekstu: tužitelji) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 153/23.- u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači sukladno žalbenim navodima. Ujedno su zatražili trošak žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tužitelji jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.535,58 eura uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu s osnove naknade štete za koju tužitelji tvrde da je nastala sječom stabala na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju nekretninu tvrde da je u njihovom vlasništvu.

5.1. Između stranaka je sporno jesu li tužitelji vlasnici spornog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je li sječom stabala na dijelu predmetne za tužitelje nastala ikakva šteta i je li za nju odgovoran tuženik.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da su tužitelji pod 1. ŽG i 6. EG, kao i pravni prednici tužitelja pod 2.,3.,4. i 5. Ž UG, rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Sanje Ledić, poslovni broj: O-1072/2013, UPP-OS-122/13-7 od 12. prosinca 213. iza pok. TG od 12. prosinca 2013. proglašeni nasljednicima nekretnina upisanih u posjedovni list [broj posjedovnog lista] k. o. [katastarska općina] nekretnine označene kao kčbr. D 1246/14 šuma [adresa] površine 1313 m2,

- da je iz zemljišnoknjižnog izvatka za kčbr. [katastarska čestica] šuma mala loza u maloj lozi k. o. [katastarska općina] razvidno da površina predmetne čestice iznosi 1459 čhv, odnosno 5248 m2, te da je vlasnica upisana je HG, pl. O,

- da je iz posjedovnog lista [broj posjedovnog lista] k. o. [katastarska općina] razvidno da je kao posjednik kčbr. D 1246/14 šuma [adresa] u površini od 2622 m2 upisana ĆG,

- da je iz posjedovnog lista [broj posjedovnog lista] k. o. [katastarska općina] razvidno da su kao posjednici kčbr. D 1246/14 šuma [adresa] u površini od 1313 m2, upisani tužitelji,

- da je iz posjedovnog lista [broj posjedovnog lista] k. o. [katastarska općina] razvidno da je kao posjednik kčbr. D 1246/14 šuma [adresa] u površini od 1313 m2, upisan BG,

- da je u postupku osiguranja dokaza poslovni broj: R1-196/2013, koji se vodio pred Općinskim sudom u Sesvetama, stalni sudski vještak za šumarstvo Robert Ojurović, dipl. ing., u svom nalazu i mišljenju iz travnja 2014. utvrdio da je posječeno 67 stabala i to hrasta i bukve, ukupnog volumena 61,01 m3, što da predstavlja vrijednost šumske štete od 56.776,85 kuna/ 7.535,58 eura, kao i da su stabla posječena unatrag nekoliko godina od dana očevida koji se održao 4. travnja 2014.

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je temeljem dogovora s ĆG sjekao stabla još od 1985. pa sve do 2012. godine i to na desnoj polovici kčbr. [katastarska čestica] uz među sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu ĆG i koja ga je uvela u posjed predmetnog dijela nekretnine, dok da tužiteljima pripada lijevi donji dio parcele, koji graniči s kčbr. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], odnosno da cijelu desnu polovinu predmetne nekretnine posjeduje ĆG, a lijevu da na jednake dijelove dijele tužitelji i BG,

- da iz iskaza tužitelja UG, EG i MG proizlazi da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem iza pok. sestre TG, da predmetnu šumu nisu nikada sjekli niti su u nju ikada zalazili, te da „ne znaju svoje mejaše“.

7. Prvostupanjski je sud odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva utemeljio na utvrđenju da tužitelji nisu dokazali vlasništvo dijela predmetne nekretnine na kojem je, prema njihovim tvrdnjama, došlo do sječe stabala i nastanka štete, koje obrazloženje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.1. Naime, iz zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je predmetna čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo osobe koja nije stranka ovog postupka, kao i da je u katarstru zemljišta upisana suposjed više osoba, među kojima su i prednici tužitelja i tuženika. Iz navedenog bi proizlazilo da su u konkretnom slučaju radi vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika iz odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10.,143/12., 94/17., 152/14. i 81/15). i da tužitelji kao takvi tvrde da bi tuženik na suvlasničkom dijelu njihovog prednika izvršio sječu stabala, a što da je njima uzrokovalo štetu.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužitelji nisu dokazali ni uzročnu vezu između postupanja tuženika i nastale štete, jer samo postojanje srušenih stabala nije dovoljno da bi se utvrdila odgovornost tuženika, jer iz utvrđenja suda proizlazi da je sječu stabala tuženik obavljao na dijelu nekretnine koji se nalazio u posjedu ĆG, koja je u katastru zemljišta upisana kao posjednica za 1/2 dijela predmetne nekretnine i koja je tuženika uvela u posjed pokazujući mu na terenu granice njezinog dijela nekretnine. Dakle, iz iskaza tuženika proizlazi da je šumu ranije sjekla njegova prednica ĆG, a zatim dugi niz godina i on, što je potvrđeno i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Roberta Ojurovića koji je u postupku osiguranja dokaza utvrdio da se prema boji i stanju propadanja panjeva radi o dugogodišnjoj ekspoataciji šume na predmetnom dijelu nekretnine. Pri tom se napominje da ni prednica tužitelja, sada pok. TG, kao ni drugi upisani suposjednik BG nisu imali primjedbe na postupanje tuženika, niti su se sječi stabala na bilo koji način usprotivili, pa se osnovano može zaključiti da je već između prednika stranaka ovog spora, ĆG, TG, kao i BG postignut sporazum o diobi predmetne nekretnine upravo na način kako je to u svom iskazu naveo tuženik, dok tužitelji suprotno nisu dokazali.

9. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se ističe da je sud neopravdano odbio provođenje dodatnih dokaza, osobito očevida na licu mjesta, jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da bi takav dokaz bio nepotreban u situaciji kada je tuženik sječu stabala vršio na realno podijeljenom dijelu predmetne nekretnine, dok tu sječu nije vršio na dijelu nekretnine koja bi bila suvlasništvu prednika tužitelja. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su prednici stranaka faktički izvršili diobu predmetne nekretnine na način da se točno zna koji dio tko od njih koristi, to činjenica što su u katastru upisani u idealnim dijelovima ne utječe na tuženikovo pravo korištenja dijela nekretnine u koji ga je uvela njegova prednica. Stoga neprovođenje dokaza očevidom na predmetnoj nekretnini ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a kako to u žalbi ističu tužitelji, jer činjenice sječe stabala s jedne polovine dijela nekretnine koje bi se očevidom mogle utvrditi u predmetnom postupku između stranaka nisu sporne, a što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

10. Ni ostalim žalbenim navodima tužitelji nisu doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane prvostupanjske odluke, jer se isti sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud dao je jasne i razumljive razloge o tome zašto je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Pravilna je i odluka o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove jer tuženik, iako je uspio u sporu, trošak nije zatražio, s time što tu odluku ni tužitelji posebnim žalbenim navodima ne pobijaju, a kako tužitelji nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku, nemaju pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka.

12. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić