REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Kžzd-135/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca tog suda Iztoka Krbeca kao predsjednika vijeća, Edvine Draguzet Suevich i Kristine Knežević Červar kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Paulišić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 179. a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, okrivljenika NU podnesenoj putem braniteljice Sandre Šolaja, odvjetnice iz Zagreba te oštećenice SU podnesenoj putem punomoćnika Ivana Jelavića, odvjetnika u odvjetničkom društvu Jelavić & partneri iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-135/2025-41 od 11. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, te se preinačava pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku NU za kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 počinjenog na štetu SU, za koje je prvostupanjskom presudom oglašen krivim, na temelju čl. 179. a KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2 KZ/11 počinjenog na štetu djeteta CU, za koje je prvostupanjskom presudom oglašen krivim utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, pa se okrivljenik NU na temelju čl. 51. KZ/11 osuđuje na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST MJESECI)

u koju kaznu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru računajući od dana uhićenja 1. svibnja 2025. pa nadalje.

II. Uslijed odluke pod točkom I. ove presude, preinačava se prvostupanjska presuda pod točkom IX. izreke na način da se ukida točka IX. izreke prvostupanjske presude o opozivu djelomične uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom.

III. Uslijed odluke pod točkom I. ove presude, preinačavaju se odluke o sigurnosnim mjerama na način da iste sada glase:

- Na temelju čl. 69. st. 1, 2 i 3 KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogi može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

- Na temelju čl. 70. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

- Na temelju čl. 73. KZ/11 okrivljeniku NU izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve SU u trajanju od četiri godine dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, time što se okrivljenik NU ne smije približiti žrtvi na razdaljini manjoj od 100 metara.

IV. Žalba okrivljenika NU i žalba oštećenice SU odbijaju se kao neosnovane te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-135/2025- 41 od 11. ožujka 2025. okrivljenik NU oglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji opisano u čl. 179. a KZ/11 na štetu SU te povredom djetetovih prava opisano u čl. 177. st. 2 KZ/11 na štetu djeteta CU sve u svezi sa čl. 51. KZ/11 te je okrivljeniku NU za kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 počinjeno na štetu SU na temelju čl. 179. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2 KZ/11 počinjeno na štetu djeteta CU na temelju čl. 177. st. 2 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine te je temeljem čl. 51. KZ/11 okrivljenik NU osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

1.1. Nadalje, temeljem čl. 57. st. 1, 2 i 6 u svezi sa čl. 64. KZ/11 okrivljeniku NU izrečena je djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom je određeno da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik NU u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 54. KZ/11 određeno je da se okrivljeniku NU u izrečeni bezuvjetni dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru počevši od 1. svibnja 2025. pa nadalje.

1.2. Nadalje, na temelju čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku NU izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i droge koja će trajati za vrijeme izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora te nakon toga za vrijeme provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude a najdulje 3 godine. Na temelju čl. 70. KZ/11 okrivljeniku NU izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati za vrijeme izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora te nakon toga za vrijeme provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude a najdulje 2 godine. Temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljeniku NU izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve SU u trajanju od 4 godine dulje od izrečene kazne zatvora iz bezuvjetnog dijela kazne zatvora, s time da se žrtvi ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara. Temeljem čl. 57. st. 6 KZ/11 i čl. 58. st. 5 KZ/11 određeno je da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 1 godine ako okrivljenik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz čl. 69. KZ/11, iz čl. 70. KZ/11 i iz čl. 73. KZ/11 ili ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz čl. 64. KZ/11. Ako se utvrdi da okrivljenik obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može obveze zamijeniti drugim obvezama ili ga može osloboditi obveza odnosno zaštitnog nadzora ili mu može produljiti rok za izvršenje obveza ili zaštitnog nadzora.

1.3. Nadalje, temeljem čl. 158. st. 2 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) oštećenica SU upućena je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 15.000 eura u parnicu.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6 ZKP/08 okrivljenik NU djelomično je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz čl. 145. st. 2, toč. 1 ZKP/08 u odnosu na psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 901,53 eura, iz čl. 145. st. 2, toč. 6 ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 2.000 eura i iz čl. 145. st. 2, toč. 7 ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja po branitelju po službenoj dužnosti u iznosu koji će prvostupanjski sud naknadno odrediti posebnim rješenjem dok je dužan naknaditi troškove iz čl. 145. st. 2, toč. 8 ZKP/08 na ime zastupanja oštećenika po opunomoćeniku u iznosu koji će prvostupanjski sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv pobijane presude žalbu pravodobno podnosi Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog povrede Kaznenog zakona iz čl. 469. st. 1, toč. 5 ZKP/08 te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju.

2.1. Protiv pobijane presude žalbu pravodobno podnosi okrivljenik NU putem braniteljice po službenoj dužnosti odvjetnice Sandre Šolaja iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi kazne i kaznene odgovornosti, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Nadalje, protiv pobijane presude žalbu podnosi oštećenica SU putem punomoćnika Ivana Jelavića, odvjetnika iz Zagreba i to presudu pobija u točki X. izreke presude zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu na način da se isti usvoji kako je postavljen na raspravi od 11. rujna 2025., a podredno da se u pobijanom dijelu predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovore na žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te oštećenice SU podnio je okrivljenik NU putem braniteljice odvjetnice Sandre Šolaja s prijedlogom da se obje žalbe odbiju kao neosnovane, a da se prihvati žalba okrivljenika.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola temeljem čl. 474. st. 1 ZKP/08 koje je vratilo spis ovom sudu.

5. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu zbog odluke o kazni je osnovana, dok žalbe okrivljenika NU i oštećenice SU nisu osnovane.

6. Okrivljenik NU u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1, toč. 11 ZKP/08 jer da postoji znatna proturječnost između onoga što se u presudi navodi i materijalne dokumentacije te iskaza ispitanih svjedoka. Međutim, po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća nije počinjena postupovna povreda na koju se poziva okrivljenik jer je prvostupanjski sud izložio razloge o svim odlučnim činjenicama te naveo iz kojih razloga je iskaze žrtve i djeteta žrtve prihvatio kao vjerodostojne i temeljem njih utvrđivao odlučne činjenice, a pravilno je interpretirao i sadržaj medicinske dokumentacije u spisu. Osim toga, preispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik vezano za događaje od 8. ožujka 2025., 9. travnja i 23. travnja 2025. tvrdi kako nema niti jednog dokaza niti svjedoka osim iskaza oštećene SU koja nije predočila nikakvu liječničku dokumentaciju vezano uz te događaje, dok za događaj od 29. travnja 2025. ističe da prvostupanjski sud nije dao dovoljan značaj navodima žrtve SU da je i ona dana 29. travnja 2025. vrijeđala i udarala okrivljenika za što postoji medicinska dokumentacija u spisu, te da se na taj način zasigurno ne bi ponašala osoba koja je u strahu i koja se boji, time što policiju nije pozvala ona već njezina kćer. Također navodi da je u odnosu na događaj od 29. travnja 2025. valjalo kao vjerodostojnu prihvatiti obranu okrivljenika, iskaz svjedoka ZU i iskaz majke okrivljenika, a ovi svjedoci su iskazivali da je veza okrivljenika i žrtve SU bila burna i često popraćena burnim svađama i međusobnim uvredama.

7.1. Iako okrivljenik navodi da žalbu podnosi i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi ne navodi u čemu bi se nepotpuno činjenično stanje sastojalo.

8. Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima vezano uz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio. Naime, vezano uz događaje od 8. ožujka, 9. travnja i 23. travnja 2025. pravilno je prvostupanjski sud prihvatio detaljan i okolnosan iskaz žrtve SU koja je opisivala svoju vezu s okrivljenikom, njegovo izuzetno agresivno ponašanje kad je bio pod utjecajem alkohola i kokaina, pri čemu je žrtva iskazivala da kada bi bila fizički napadnuta od strane okrivljenika, da mu je ona u tim napadima znala uzvratiti i pokušavala se obraniti. Što se tiče događaja od 8. ožujka, 9. travnja i 23. travnja 2025. događaji su se zbili kada su nasamo bili okrivljenik i žrtva SU, žrtva SU je navela da je svih ovih zgoda okrivljenik bio ili vidljivo pijan ili pod utjecajem droge, a da je okrivljenik ovisnik o drogi i alkoholu zbog čega je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio i bitno smanjeno ubrojiv, sud je utvrdio iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja te pravilno ocijenio da su pojedini dijelovi iskaza žrtve u skladu sa provedenim psihijatrijskim vještačenjem. Osim toga, prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza žrtve SU pravilno se prvostupanjski sud poslužio i činjenicama da je prema sadržaju ranijih pravomoćnih presuda okrivljenik se i prema bivšim partnericama nasilno ponašao u vezama zbog čega je do sada dvaput pravomoćno osuđen. U pogledu događaja od 29. travnja 2025. pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda o dokazanosti i tih inkriminiranih radnji, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako iz iskaza žrtve SU, tako i iz iskaza djeteta žrtve CU, izvješća o intervenciji prema kojoj je dana 30. travnja 2025. u 02,38 sati dijete CU zatražilo intervenciju policije, a prilikom dolaska policije policijski službenici su zatekli razbacani namještaj po kući, žrtvu SU i njezinu kćer CU u vidno rastresenom stanju, a uz to iz medicinske dokumentacije na ime žrtve SU proizlazi da je žrtva SU zadobila nespecifične višestruke ozljede u vidu kontuzije glave po gornjim ekstremitetima lijevo, lijeve natkoljenice i hemitoraksa obostrano. Tako pravilno prvostupanjski sud iz iskaza djeteta CU utvrđuje, a vezano za događaj od 29. travnja 2025. da je čula mamu kako plače, da je NU izgledao strašno, da se jako bojala, da je on vrijeđao njezinu mamu ružnim psovkama da je drolja, mala debela svinjica, u jednom trenutku doslovce razvalio cijelu kuhinju, perilicu i element, da je ona počela plakati, da je htjela zvati policiju, izašla van iz kuće, a tada da je NU rukama gurnuo mamu u prsa svom snagom i mama se nabila na zid, a onda je dignuo stol kojeg je htio baciti na mamu, ali se mama izmakla pa nije uspio. Dijete nadalje je iskazalo da je okrivljenik rekao da neka zapamti da će on nju i njezinu mamu šetati na lajnici, da se te zgode osjećala jako grozno, da se bojala, a onda je vidjela kako okrivljenik stavlja nož u duksu, govorila mami da se pazi jer ima nož, a potom je dijete u 02,38 sati zatražilo intervenciju policije.

8.1. Također, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao pravilnu analizu dokaza naznačenu u prvostupanjskoj presudi pod točkom 6.21 pa tako i onu da je oštećenica SU, a kako bi se obranila dana 8. ožujka 2025. dok ju je okrivljenik u vozilu za vrijeme vožnje šakom udarao po glavi, ramenu, čupao za kosu, a nakon što je zaustavio auto na nasipu, ugrizla ga za trbuh kako bi se obranila od daljnjih njegovih nasrtaja, time što je oštećenica sama u svom iskazu navela da je i dana 29. travnja 2025. za vrijeme događanja u njezinoj kući, a nakon što ju je okrivljenik najprije verbalno vrijeđao i prijetio joj da će on izaći iz zatvora, a ona iz groba neće, a potom je udario šakom u potiljak glave i šakom u lijevo bedro, oštećenica sama u svom iskazu navodi da mu je verbalno uzvraćala na njegove uvrede, a kada ju je počeo udarati kako bi se obranila, ugrizla ga u predjelu ramena, nakon čega je on u jednom trenutku prevrnuo stol i htio ga baciti na oštećenicu, a nakon toga oštećenicu snažno gurnuo u predjelu prsa na što je ona lupila u zid te je tom prilikom i gušio. Dakle, oštećenica SU vrlo okolnosno i iskreno govori i o radnjama bilo verbalnim uzvraćanjem uvreda ili uzvraćanjem fizičkih napada u situacijama kada je fizički bila napadnuta od okrivljenika, a za koje radnje prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da ih je oštećenica poduzimala u cilju svoje obrane i kako bi prekinula daljnje fizičke nasrtaje na sebe. Kada se sagleda cjelokupan iskaz oštećenice kako to čini prvostupanjski sud oštećenica je navela da u vremenu kada okrivljenik ne bi konzumirao alkohol i droge, da je on bio dobar čovjek, da su njezina djeca iznimno bila vezana za okrivljenika.

8.2. Nasuprot tome, pravilno je prvostupanjski sud otklonio one tvrdnje svjedoka ZU i majke okrivljenika koji su iskazivali o tome da je veza između okrivljenika i žrtve bila samo burna i da su se oni međusobno svađali pri čemu je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu da ovo dvoje svjedoka nisu bili očevici niti jedne inkriminirane radnje.

8.3. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon kada je okrivljenika oglasio krivim za jedno kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 počinjenog na štetu SU i jedno kazneno djelo iz čl. 177. st. 2 KZ/11 počinjeno na štetu djeteta CU.

9. U odnosu na istaknutu povredu Kaznenog zakona, valja navesti da OKDO Zagreb i okrivljenik ističu identičnu povredu zakona iz čl. 469. st. 1, toč. 5 ZKP/08.

9.1. Valja navesti da se pravilno ističe u žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenika da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon prilikom odmjeravanja kazne u stjecaju odnosno odredbu čl. 51. st. 2 KZ/11 kada je za svako od počinjena dva kaznena djela utvrdio kaznu zatvora od po jednu godinu te izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a što je zbir pojedinačnih kazni te je pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 2 KZ/11 kojom je propisano da se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, odnosno novčane kazne. Međutim, s obzirom je ovo drugostupanjsko vijeće ocijenilo osnovanom žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu zbog žalbenog osnova odluke o kazni, u tom dijelu prihvatilo žalbu OKDO Zagreb i okrivljeniku utvrdilo veće pojedinačne kazne zatvora i izreklo jedinstvenu bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, to je na taj način sanirana povreda Kaznenog zakona koja je doista počinjena prilikom odmjeravanja kazne u stjecaju po prvostupanjskom sudu.

10. Kao što je već naznačeno ovo drugostupanjsko vijeće ocijenilo je žalbu OKDO Zagreb zbog odluke o kazni osnovanom. Tako se pravilno u žalbi OKDO Zagreb ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti kada je utvrdio pojedinačne kazne zatvora od po jednu godinu za svako kazneno djelo, a što je zakonski minimum propisanih kazni za kaznena djela iz čl. 179. a i čl. 177. st. 2 KZ/11 te da izrečena djelomično uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom, a posebice imajući u vidu raniju osuđivanost okrivljenika zbog obiteljskog nasilja prema drugim ženama, neće ispuniti svrhu kažnjavanja.

10.1. Tako po nalaženju ovog drugostupanjskog suda okrivljeniku pravilno su cijenjene olakotne okolnosti činjenica što je otac dvoje malodobne djece o kojima je dužan skrbiti, da je zaposlen te da je kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti zbog ovisnosti o alkoholu i mentalnog poremećaja ponašanja uzrokovan uporabom kokaina uz činjenicu da se okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela nalazio u jačem pogoršanju psihičkog stanja vezano uz uporabu kokaina i alkohola. Ove olakotne okolnosti su pravilno utvrđene po prvostupanjskom sudu dok se i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda okolnost da se okrivljenik lijepo odnosio prema djeci oštećenice u onim situacijama kada nije bio pod utjecajem droge i alkohola, ne može cijeniti olakotnom okolnošću, a posebice kada se ima u vidu događaj od 29. travnja 2025. u kući oštećenice, a kojem je prisustvovalo dijete CU.

10.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud kao otegotno okrivljeniku cijenio okolnosti što je okrivljenik, do sada, u dva navrata kaznenopravno osuđivan zbog kaznenih djela prijetnji i obiteljskog nasilja na štetu bivše supruge i bivše partnerice pa je tako osuđivan presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-6/2019 od 10. veljače 2020. na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci s rokom prokušavanja od dvije godine, a presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2023. broj K-1718/2022 osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1 i 2 KZ/11 na štetu partnerice i to bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci iz čega slijedi da je okrivljenik osuđen upravo zbog prijetnji odnosno nasilničkog ponašanja prema ženama te što prema izvješću Probacijskog ureda kod okrivljenika postoji visok rizik od štete u odnosu na poznatu odraslu osobu. Međutim, prvostupanjski sud je propustio, a što se pravilno ističe u žalbi OKDO Zagreb, kao otegotno u smislu čl. 47. KZ/11 cijeniti okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena kao i posljedice koje su pretrpjele žrtve pa je tako propustio cijeniti kao otegotnim sam način počinjenja kaznenog djela iz čl. 179. a KZ/11 i to da se kroz dva mjeseca u čak četiri navrata dakle, učestalo nasilnički ponašao prema žrtvi SU, pri čemu ju je vrijeđao, omalovažavao, prijetio joj, fizički nasrtao na nju, izrazito brzom vožnjom dovodio oštećenicu SU u stanje izrazitog straha, a u zadnjem događaju žrtva je zadobila i tjelesne ozljede, time što je događaju svjedočila i njezina trinaestogodišnja kćer, a što sve ukazuje na izrazitu upornost okrivljenika u činjenju kaznenog djela na štetu žrtve SU koja je iskazivala o strahu koji je proživljavala kao i o strahu kada okrivljenik izađe s izdržavanja kazne zatvora. Osim toga, prvostupanjski sud je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st. 2 KZ/11 propustio kao otegotnim cijeniti okolnosti što je trinaestogodišnja kćerka žrtve CU prisustvovala grubim nasrtajima i verbalnim i fizičkim okrivljenika prema njezinoj majci, da je svjedočila tjelesnom ozljeđivanju majke, da je svjedočila uništavanju imovine, da je dijete bilo u silnom strahu posebice i stoga što je okrivljenik pred djetetom uzeo nož kojeg je stavio u jaknu, a inače se radi o djetetu koje ima teškoća u razvoju. Sve su to okolnosti koje prvostupanjski sud utvrdio kada je okrivljenika oglasio krivim za učin kaznenog djela iz čl. 179. a KZ/11 i čl. 177. st. 2 KZ/11 ali ih nije cijenio kao otegotne okolnosti iako to jesu otegotne okolnosti u smislu čl. 47. KZ/11.

10.3. Stoga pravilnim sagledavanjem svih naprijed opisanim olakotnim i otegotnim okolnostima po nalaženju ovog drugostupanjskog suda valjalo je prihvatiti žalbu OKDO Zagreb te povisiti pojedinačno utvrđene kazne zatvora, a što je učinjeno na način da je ovaj drugostupanjski sud za kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 za koju je okrivljenik oglašen krivim utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca te za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2 KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom okrivljenik oglašen krivim utvrdilo kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca te je temeljem čl. 51. st. 2 KZ/11 izrekao okrivljeniku jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju kaznu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru računajući od dana uhićenja 1. svibnja 2025. pa nadalje. Jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci ovaj drugostupanjski sud nalazi primjerenim svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, jačini povrede zaštićenog dobra kao i posljedicama koje su pretrpjele žrtve te smatra da će se tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci postići svrha kažnjavanja propisana čl. 47. KZ/11.

10.4. Slijedom naprijed navedenih razloga pod točkama 10.2. i 10.3. ove presude žalba okrivljenika zbog odluke o kazni ocijenjena je neosnovanom.

10.5. Nadalje, s obzirom je ovaj drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe OKDO Zagreb zbog odluke o kazni okrivljeniku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora to je posljedično tome valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i to na način da se izreka prvostupanjske presude pod točkom IX (o opozivu djelomično uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom) ukida, a što se tiče izrečenih sigurnosnih mjera po prvostupanjskom sudu uslijed odluke pod točkom I. ove drugostupanjske presude preinačene su i odluke o sigurnosnim mjerama na način da iste glase:

- Na temelju čl. 69. st. 1, 2 i 3 KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogi može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

- Na temelju čl. 70. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

- Na temelju čl. 73. KZ/11 okrivljeniku NU izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve SU u trajanju od četiri godine dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, time što se okrivljenik NU ne smije približiti žrtvi na razdaljini manjoj od 100 metara.

10.6. Stoga, do navedene preinake u izrečenim sigurnosnim mjerama po prvostupanjskom sudu došlo je iz razloga što je djelomično uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom izrečena po prvostupanjskom sudu prihvaćanjem žalbe OKDO Zagreb zbog odluke o kazni, preinačena u izricanje bezuvjetne kazne zatvora pa se posljedično tome sigurnosna mjera iz čl. 69. st. 1, 2 i 3 KZ/11 i sigurnosna mjera iz čl. 70. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a sigurnosna mjera iz čl. 73. KZ/11 zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve SU u trajanju od četiri godine dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, time što se okrivljenik NU ne smije približiti žrtvi na razdaljini manjoj od 100 metara.

11. Oštećenica pobija prvostupanjsku presudu zbog imovinskopravnog zahtjeva, odnosno odluke prvostupanjskog suda kojom je u smislu odredbe čl. 158. st. 2 ZKP/08 oštećenica SU s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom radi naknade neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 eura upućena u parnicu. U navodima žalbe oštećenica se poziva na odluke Ustavnog suda RH, navodi da je prvostupanjski sud raspolagao s dovoljno podataka da oštećenici dosudi zatraženi iznos na ime neimovinske štete radi povrede osobnosti. Žalbeni prijedlog je da drugostupanjski sud prihvati imovinskopravni zahtjev od 15.000,00 eura i obveže okrivljenika na naknadu istog, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu u dijelu o imovinskopravnom zahtjevu i u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje.

11.1. Žalba oštećenice SU ocijenjena je neosnovanom. Naime, u ovom konkretnom slučaju na raspravi održanoj dana 11. rujna 2025. opunomoćenik oštećenice postavio je imovinskopravni zahtjev od 15.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti oštećenice SU pozivajući se pritom na odluku Ustavnog suda U-III-2297/2021 od 2. srpnja 2025. i U-III-641/2021.

11.2. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je oštećenicu SU s imovinskopravnim zahtjevom postavljenim 11. rujna 2025. za isplatom neimovinske štete uputio u parnicu. U ovom konkretnom slučaju valja istaći da se sudilo okrivljeniku koji se nalazi u istražnom zatvoru pa je sud u smislu čl. 122. st. 3 ZKP/08 dužan postupati osobito žurno pri čemu je sud vezan i odredbom čl. 133. ZKP/08 odnosno strogo propisanim rokovima maksimalnog trajanja istražnog zatvora. Oštećenica SU je po svom punomoćniku imovinskopravni zahtjev postavila na posljednjoj raspravi održanoj dana 11. rujna 2025. pred zaključenjem rasprave i objavom presude istog dana. Sam imovinskopravni zahtjev kako je postavljen po nalaženju ovog drugostupanjskog suda nije ni sadržavao sve potrebne elemente tužbe iz parničnog postupka, tako da bi prvostupanjski sud mogao znati temeljem kojih sve vidova neimovinske štete oštećenica potražuje novčani iznos od 15.000,00 Eura. Osim toga, uz ovako postavljeni imovinskopravni zahtjev nisu niti navedeni dokazi na temelju kojih oštećenica potražuje navedeni novčani iznos. Ovo se ističe stoga što prema činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je okrivljenik oglašen krivim, a počinjenog na štetu oštećenice SU proizlazi da je okrivljenik oštećenicu vrijeđao, prijetio joj, ali uz to čupao za kosu, u više navrata je udarao u potiljak, gušio ju je, da je u zadnjem događaju oštećenica bila i tjelesno ozlijeđena, o čemu postoji medicinska dokumentacija, ali ne i primjerice provedena vještačenja da bi se na temelju toga uopće moglo raspravljati o tako postavljenom imovinskopravnom zahtjevu. Ujedno, oštećenica je iskazivala o strahu kojeg je doživljavala prilikom konkretnih događaja za koje je okrivljenik oglašen krivim, ali i o strahu kojeg osjeća i nakon što je okrivljenik završio u istražnom zatvoru.

11.3. Slijedom tih razloga, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti djelomično presuđenje, da bi odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu znatno odužilo kazneni postupak, a okrivljenik se nalazi u istražnom zatvoru, to je prvostupanjski sud pravilno oštećenicu sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 15.000,00 Eura radi naknade neimovinske štete uputio u parnicu.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli – Pola 5. studenog 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Iztok Krbec