Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2690/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Luciji Lasić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Rino Petričić, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Tomaš, odvjetnica iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-321/2021-17 od 29. kolovoza 2025., 5. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-321/2021-17 od 29. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I Odbija je u cijelosti kao neosnovan tuženi zahtjev tužitelja koji glasi "Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 497,72 euro s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2014."
II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 800,00 eura.".
2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora (497,72 eura), u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, pa se po odredbi članka 467. stavaka 1. i 3. ZPP presuda može pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3) ZPP, a o žalbi odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda.
6. Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju izrijekom upućuje tužitelj, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 497,72 eura, a koju štetu mu je po navodima tužbe nanio tuženik rušenjem zida izgrađenog na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].
8. Nije sporno kako je tužitelj sagradio zid koji je odmah po izgradnji porušio tuženik. Međutim, tuženik tvrdi kako se poslužio institutom dopuštene samopomoći kao mirni posjednik zemljišta na kojem je zid izgrađen.
8. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao gdje se sporni zid nalazio, odnosno da bi bio u posljednjem mirnom posjedu zemljišta na kojem je zid izgrađen.
9. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda nije moguće preispitivati u žalbenom postupku u sporovima male vrijednosti. Osim toga, treba primijetiti:
- kako je tuženik već u podnesku od 22. ožujka 2022. naveo kako je u posjedu predmetnih nekretnina bio otac stranaka, sada pokojni BZ, a nakon toga tuženik kao njegov nasljednik,
- kako tužitelj na ročištu od 30. ožujka 2022., pa ni u daljnjem tijeku postupka, navedene tvrdnje nije osporio, međutim smatra kako tuženik nema pravo na dopuštenu samopomoć jer je otac parničnih stranaka bio viciozni posjednik.
10. Suprotno takvom pravom shvaćanju tužitelja, po odredbi članka 21. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u nastavku ZV) i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štiti svoj posjed; jedino ga nema pravo štiti od one osobe kojoj ga je samovlasno uzeo, no smjet će i to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran.
11. Kako je tuženik sporni zid već po navodima tužbe porušio odmah po njegovoj izgradnji, prvostupanjski sud nije primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja kada je odbio tužbeni zahtjev, jer se tuženik poslužio dopuštenom samopomoći, pa nije u obvezi naknaditi tužitelju time prouzročenu štetu po odredbi članka 27. ZV. 12. Na žalbene navode tužitelja treba odgovoriti kako se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 12. stavka 3. ZPP o vezanosti suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti pravomoćnom presudom prekršajnog suda, jer je iz presude prekršajnog suda na koju se tužitelj poziva (list 6 spisa) razvidno kako je tuženik u prekršajnom postupku proglašen krivim zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, te se niti u činjeničnom opisu tog djela ne spominje rušenje spornog zida.
13. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tužitelj žalbom nije osporio.
14. Zbog izloženog, dakle, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, pa je po odredbi članka 368. ZPP presuđeno kao u izreci.
Split, 5. studenoga 2025.
Sutkinja
Lucija Lasić