Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-928/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svih zastupanih po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku u Našicama, protiv tuženice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Birnbaum, odvjetnici u Osijeku i tuženice EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Miroslavu Strelcu, odvjetniku u Našicama, radi utvrđenja nevaljanosti usmene oporuke, odlučujući o žalbama tuženica izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: P-120/2022-33 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženica NI i EI, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: P-120/2022-33 od 17. svibnja 2024. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tuženica djelomično se odbijaju, a djelomično uvažavaju, te se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: P-120/2022-33 od 17. svibnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke, kojim je tuženicama naloženo da tužiteljima naknade troškove postupka u iznosu od 3.131,00 EUR sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2024. do isplate;

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 EUR, kao i zahtjev tužitelja da se tuženicama naloži da mu troškove postupka naknade solidarno.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženica za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke utvrđeno da nije pravno valjana usmena oporuka oporučiteljice FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umrle **.**.2021., dana pred svjedocima CI iz [adresa] i ŽI iz [adresa], a proglašena 5. siječnja 2022. na raspravi održanoj kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz [adresa] u ostavinskom postupku broj O- 1260/2021, UPP-OS-257/2021. Točkom II. izreke naloženo je tuženicama solidarno naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 3.193,50 EUR sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenim žalbama pobijaju obje tuženice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP- a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona). Tuženica NI predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i odbaci tužbu te obaveže tužitelje da joj naknade troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da prihvati žalbu i odbije tužbeni zahtjev te obaveže tužitelje da joj naknade cjelokupne troškove postupka, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženica EI predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i dosudi joj zatražene troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane, osim djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije pravno valjana usmena oporuka pok. FI pred svjedocima oporuke CI i ŽI, koji su 5. siječnja 2022. pristupili u javnobilježnički ured GI iz [adresa] te dali izjavu o postojanju usmene oporuke ostaviteljice. Svoj zahtjev tužitelji temelje na činjeničnim tvrdnjama da za očitovanje posljednje volje usmenom oporukom nisu postojale izvanredne okolnosti i da svjedoci oporuke nisu bili istodobno nazočni, a osim toga da oporučiteljica u vrijeme navodnog očitovanja posljednje volje nije bila sposobna za rasuđivanje.

6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da iz zapisnika javnog bilježnika Borisa Godžirova poslovni broj: O-1260/2021-5, UPP/OS-257/2021-5 od 5. siječnja 2022. proizlazi da su u njegov ured pristupili odvjetnik Miroslav Strelec kao punomoćnik nasljednica NI i EI, te CI i ŽI kao svjedoci usmene oporuke, koji su izjavili i to CI da je ostaviteljica pred njim više puta izjavila da će svoju imovinu ostaviti onome tko joj osigura starački dom i sahranu, pri čemu isti nije spominjao imena, vrijeme i mjesto gdje je ostaviteljica to izjavila, kao ni činjenicu da su on i ŽI bili istodobno prisutni kod ostaviteljice u vrijeme davanja navedene izjave, dok je svjedok ŽI izjavio da je jednom prilikom sada pok. FI izjavila da svoju imovinu želi ostaviti nećakinjama EI i NI jer se brinu o njoj i pomažu joj, a kao približan datum davanja te izjave naveo je između 8. i 10. listopada 2021.

- da je rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: O-1260/2021-3, UPP/OS-257/2021 od 11. ožujka 2022., prekinut ostavinski postupak iza pok. FI, te je zakonska nasljednica ČI upućena na parnicu protiv tuženica (oporučnih nasljednica) radi osporavanja usmene oporuke ostaviteljice, na čije pokretanje su upućeni i naknadno utvrđeni zakonski nasljednici - OI rješenjem poslovni broj: O-1260/2021-7, UPP/OS-257/2021 od **.**.2022., te HI, ĆI, JI, ĐI, KI i VI rješenjem poslovni broj: O-1260/2021-13, UPP/OS-257/2021 od 25. svibnja 2022.

- da su sve parnične stranke potomci sestrični, odnosno polusestrični i polubratića pok. FI, dakle njezini zakonski nasljednici trećeg nasljednog reda

- da iz medicinske dokumentacije FI proizlazi da je 27. lipnja 2021. doživjela moždani inzult, od kojeg je liječena od 27. lipnja do 14. srpnja 2021. u KBC Osijek, od 14. srpnja do 28. srpnja 2021. u OŽB Našice i od 28. srpnja do 18. kolovoza 2021. u KBC Osijek - Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, a kao dijagnoze su navedeni: hemiplegija nespecificirana, inzult neoznačen kao krvarenje ili infarkt, hipertenzija, hiperkolesterolemija, neoznačeni organski poremećaj ličnosti i poremećaj ponašanja uzrokovan bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga

- da su FI nakon otpusta sa bolničkog liječenja kod kuće dočekali MI i AI s kojima je bila u kumskom odnosu i s kojima se ranije međusobno pomagala, no, kako joj oni nisu mogli pružiti 24-satnu skrb, o njezinom zdravstvenom stanju obavijestili su nadležne institucije i nećakinju NI, koja je u dogovoru sa sestrom EI odlučila preuzeti brigu i skrb o teti FI

- da je Centar za socijalnu skrb Našice 13. rujna 2021. na inicijativu ovdje tuženica podnio istom prvostupanjskom sudu prijedlog radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti protustranci FI, međutim, prije provedenog psihijatrijskog vještačenja protustranka je umrla, pa je rješenjem poslovni broj: R1 Ob-229/2021-13 od 24. siječnja 2022. postupak obustavljen

- da je FI **.**.2021. u zapisnik sastavljen po javnom bilježniku Borisu Godžirovu opozvala punomoć koju je dala ŠI za podizanje njezine mirovine, odnosno raspolaganje novčanim sredstvima koja se nalaze na njezinom tekućem računu, te istoga dana, također u zapisnik navedenog javnog bilježnika, opunomoćila EI i NI (ovdje tuženice) da mogu skupno, dakle isključivo obje zajedno podizati njezinu mirovinu sa tekućeg računa, kojom prilikom je navedene zapisnike vlastoručno potpisala

- da je FI **.**.2021. smještena u Dom za starije osobe Sv. Antun u Šagu, temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama koji je zaključen 7. listopada 2021. između nje kao korisnice, navedenog Doma i obveznica plaćanja NI i EI, u kojem Domu je preminula **.**.2021.

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof.dr.sc. Ivana Požgaina, prim.dr.med. spec. psihijatra, proizlazi da je pok. FI u lipnju 2021. imala moždani udar zbog čega je liječena u KBC Osijek, OŽB Našice i Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Bizovac, time da u spisu nema jasnih podataka o vremenu kada bi ista iznosila svoje oporučne namjere, osim što se spominju termini između 8. i 10. listopada 2021., međutim, iz medicinske dokumentacije i podataka Doma u Šagu kod FI da su bile prisutne izrazite promjene u psihičkom statusu u smislu sindroma demencije, uslijed kojeg ona nije bila sposobna testirati realitet, bila je uznemirena, povremeno smetena, dezorijentirana, plačljiva, pa se može zaključiti da se radilo o izraženijem sindromu demencije uslijed kojeg ona nije bila sposobna jasno shvaćati odnose u svojoj okolini, ispravno rasuđivati i adekvatno štititi svoja prava i interese, dakle u trenutku davanja usmene oporuke da je imala izraženije duševne smetnje u vidu izraženog psihoorganskog sindroma s nesposobnošću testiranja realiteta, uslijed čega nije bila sposobna shvatiti smisao i svrhu svoje izjave, nije imala jasnu svijest o tome kakvom sve imovinom raspolaže, kome ju ostavlja i zbog čega.

7. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti za sastavljanje usmene oporuke u smislu odredbe čl. 37. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN-a), kao i da svjedoci pred kojima bi oporučiteljica usmeno izrazila svoju posljednju volju nisu bili zajedno prisutni, te nisu o izjavi oporučiteljice bez odgode napisati sadržaj njezinog očitovanja i što prije to predali sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada, gdje i u kojim prilikama je oporučiteljica očitovala svoju posljednju volju, a osim toga oporučiteljica da u vrijeme očitovanja posljednje volje nije bila sposobna za rasuđivanje. Obzirom na navedene okolnosti, pozivom na odredbe čl. 37. i 39. ZN- a prvostupanjski sud utvrđuje da nisu ispunjene pretpostavke za valjanost sporne usmene oporuke, pa je usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje pravne nevaljanosti usmene oporuke pok. FI.

8. U žalbi tuženica NI navodi da je prvostupanjski sud prilikom prethodnog ispitivanja tužbe istu trebao odbaciti zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za pravilno određivanje aktivne i pasivne legitimacije (budući da je prema čl. 225. st. 1. ZN-a na parnicu trebalo uputiti oporučene nasljednice protiv zakonskih nasljednika, a ne obrnuto), pa kako to nije učinio, da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Nadalje, ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je kao jedan od razloga nevaljanosti usmene oporuke utvrđena okolnost da svjedoci oporuke nisu bez odgode napisali sadržaj očitovanja oporučiteljice i to predali sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, te da njihove izjave ne sadrže sve što je zakonom propisano za valjanost takve oporuke, a što je protivno odredbi čl. 39. st. 2. ZN-a. Osporava i utvrđeno činjenično stanje ističući da su na strani oporučiteljice postojale izvanredne okolnosti koje opravdavaju valjanost usmene oporuke, a odnose se na njezino vrlo teško objektivno zdravstveno stanje u odnosu na fizičko stanje, potvrđeno priloženom medicinskom dokumentacijom, zbog kojeg između ostalog nije mogla pisati. Također, osporava nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka o nesposobnosti oporučiteljice da testira realitet i shvati kakvu radnju poduzima, ističući da je isti u suprotnosti s pravilima medicinske struke, temeljen na pogrešno interpretiranim dijagnozama koje ne proizlaze iz medicinske dokumentacije. Konačno, navodi da je u vrijeme oporučivanja bila prisutna daljnja izvanredna okolnost - pandemija Covid-19, koju je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario, kao i činjenice koje su tuženice isticale tijekom postupka, a koje se tiču brige i skrbi o ostaviteljici, te nevjerodostojnosti iskaza članova obitelji ŠI.

8.1. Tuženica EI u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je presuda kontradiktorna i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osim toga temelji se na nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka koji je pristran i pogoduje tužiteljima, time da su odbijanjem dokaznog prijedloga za dopunskim vještačenjem također povrijeđene odredbe ZPP-a. Ukazuje da su ona i sestra 19/20. kolovoza 2021. preuzele cjelodnevnu skrb nad ostaviteljicom, te ju na njezino traženje smjestile u Dom u Šagu, a prije odlaska u Dom iz kojeg se namjeravala vratiti kući i sačiniti oporuku kojom će odrediti svoje nasljednike, na sam dan odlaska da je dala pozvati dugogodišnje prijatelje CI i ŽI, pred kojima je iskazala svoju volju i to ako se ne vrati živa iz doma, svu imovinu da ostavlja njima, jer su ju prihvatile na potpunu skrb. Navodi da su tužitelje na podizanje tužbe nagovorili Č, s namjerom da se domognu dijela ostavinske imovine. Konačno, navodi da je prihvaćanjem deklaratornog zahtjeva da usmena oporuka pok. FI nije pravno valjana, prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 26. st. 2. ZN-a, sukladno kojoj se oporuku može samo poništiti.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tuženica i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, iznijeti su jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Tužitelji su na pokretanje ovog parničnog postupka upućeni naprijed navedenim pravomoćnim rješenjima donesenim u ostavinskom postupku iza pok. FI, pa neosnovano tuženica NI u žalbi problematizira koga je trebalo uputiti na parnicu, navodeći i da je u svezi toga tužbu trebalo odbaciti, odnosno da bi zbog toga što tužbu nije odbacio prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

11. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a nije počinjena ni time što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženica za dopunsko psihijatrijsko vještačenja, o čemu je iznio razloge u točki 56. obrazloženja pobijane presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12. Nadalje, ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu iz kojeg proizlazi da na strani oporučiteljice u vrijeme očitavanja volje usmenom oporukom nisu postojale izvanredne okolnosti radi kojih ne bi bila u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženica.

13. Usmena oporuka je u smislu čl. 37. st. 1. ZN-a izvanredna oporuka sastavljena u izvanrednim okolnostima, te su pretpostavke njezine valjanosti postojanje takvih izvanrednih okolnosti zbog kojh oporučitelj nije kadar oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, te da oporučitelj svoju posljednju volju očituje usmeno i to pred dva istodobno nazočna svjedoka. Izvanredne okolnosti se uvijek ocjenjuju prema trenutku izjave posljednje volje i po svom sadržaju moraju onemogućavati oporučitelja da svoju posljednju volju izrazi u pisanom obliku, pri čemu nije dostatno da to bude samo subjektivno nemoguće za oporučitelja, već da je objektivno nemoguće da on svoju posljednju volju izrazi u pisanom obliku.

14. U konkretnom slučaju nema dvojbe da je oporučiteljica izjavu posljednje volje, koje prvostupanjski sud tretira kao usmenu oporuku dala prije odlaska u Dom za starije osobe Sv. Antun u Šabu, gdje je smještena 8. listopada 2021. Iz isprava u spisu proizlazi da je nedugo prije toga (22. rujna 2021.) sada pok. FI pred javnim bilježnikom dala izjavu o opozivu punomoći, odnosno o davanju nove punomoći i o tome potpisala zapisnike, kao i da je prilikom dolaska u Dom potpisala Ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Svjedoci oporuke u izjavama danim kod javnog bilježnika, od kojih je ŽI saslušan i tijekom ovog postupka, ne navode koje su to izvanredne okolnosti nastale da je sada pok. FI dala usmenu oporuku, štoviše istu opisuju kao osobu koja je prije odlaska u Dom bila svjesna i mogla je razgovarati, čitati i pisati. Iz navoda samih tuženica proizlazi da su sa oporučiteljicom prije njezinog odlaska u Dom organizirale oproštaj, a za vrijeme boravka u Domu s njom održavale svakodnevne telefonske kontakte. Sve navedeno i prema ocjeni ovog suda ukazuje da je pok. FI mogla sastaviti oporuku u valjanom pisanom obliku i da nisu postojale izvanredne okolnosti koje bi opravdavale izjavljivanje posljednje volje usmeno pred svjedocima.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženice, a obzirom na izložene odlučne činjenice o okolnostima utvrđenim na strani oporučiteljice u vrijeme davanja izjave posljednje volje i u trenutku smještaja u Dom (8. listopada 2021.), proizlazi da njezino zdravstveno stanje u trenutku oporučivanja nije bilo narušeno u tolikoj mjeri da bi se moglo smatrati izvanrednom okolnošću. U situaciji nastanka izuzetno teškog zdravstvenog stanja koje bi objektivno predstavljalo izvanrednu okolnost radi koje oporučiteljica ne bi mogla oporučiti ni u kojem drugom valjanom obliku, po redovnom tijeku stvari zahtijevalo bi liječničku intervenciju, odnosno traženje medicinske pomoći, što je u konkretnom slučaju izostalo. Osim toga, ne postoje podaci o pogoršanju zdravstvenog stanja ostaviteljice u razdoblju nakon dolaska u Dom, pa sve do 29. studenog 2021. kada je zbog upale pluća zaprimljena na liječenje u KBC Osijek. Stoga, kao i imajući u vidu nedvojbenu okolnost da je bolest, odnosno stanje nakon moždanog udara s tegobama od ranijih dijagnoza kod pok. LI trajalo duže vrijeme, ocjena je i ovog suda, da u vrijeme usmenog očitovanja volje zdravstveno stanje oporučiteljice subjektivno nije bilo narušeno u mjeri da bi se objektivno moglo smatrati da su postojale izvanredne okolnosti radi kojih nije mogla oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

16. Ukoliko bi se i uzelo da se oporučiteljica nije mogla potpisati (koju tvrdnju tuženica demantiraju dokazi iz kojih proizlazi da je određenu dokumentaciju potpisala), isto ne predstavlja razlog objektivne naravi radi kojeg nije mogla sastaviti javnu oporuku u smislu čl. 32. ZN-a angažiranjem javnog bilježnika ili suda. Također, ni pandemija Covid-19 ne može se gledati kao izvanredna okolnost, tim više što su u to vrijeme (jesen 2021.) sudovi, javni bilježnici, odvjetnici, odnosno sve institucije i uredi koji su mogli izraditi pisanu ili javnu oporuku uredno funkcionirali.

17. Obzirom da već zbog ne postojanja izvanrednih okolnosti u objektivnom i subjektivnom smislu koje bi isključivale mogućnost sastavljanja oporuke u nekom drugom valjanom obliku, usmena oporuka oporučiteljice nije i ne može biti valjana, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ista nije pravno valjana, jer je nedostatak oblika oporuke razlog njezine nevaljanosti (čl. 29. ZN-a), a ne ništetnosti kako to neosnovano navodi žaliteljica EI, pa ne upuštajući se u ocjenu daljnjih žalbenih navoda tuženica, valjalo je njihove žalbe odbiti i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP- a potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

18. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te žalbeni navodi tuženica kojima tu odluku osporavaju u svezi osporavanja odluke o glavnoj stvari nisu osnovani. Međutim, osnovan je žalbeni navod da odmjereni troškovi nisu u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) i to glede Tbr. 40/1 koji se odnosi na povišenje tarifnih stavaka radi zastupanja više osoba za 50%, na ime čega tužiteljima pripada pravo na iznos od 700,00 EUR, a ne 750,00 EUR. Ostale izdatke tužitelja, tuženice ne pobija konkretnim razlozima, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku u odnosu na odluku o troškovima ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava.

18.1. Stoga je tužiteljima valjalo dosuditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.131,00 EUR, pa je u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a pobijana odluka potvrđena, a u preostalom dijelu primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženica preinačena, te je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 EUR odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev za solidarnu naknadu troškova postupka, obzirom da obveza tuženica za naknadu troškova postupka nije solidarna, već se radi o djeljivoj obvezi, u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

19. Budući da su tuženice sa žalbom uspjele tek djelomično u svezi sporedne tražbine, to je njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen analognom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, obzirom da im u svezi tog uspjeha nisu nastali posebni troškovi.

Varaždin, 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec