Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-363/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katarine Žuk, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Melite Avedić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog MV, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 14. studenog 2022. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-148/2022 od 11. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-148/2022 od 11. listopada 2022. optuženi MV proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 te je temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Prema optuženom MV na temelju odredbe članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11 kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 10 (deset) mjeseci zamijenjena je radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju odredbe članka 55. stavak 5., 6. i 7. KZ/11 nakon što osuđenik MV nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, izvršiti će rad za opće dobro u roku koji to tijelo odredi a koji ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, pri čemu sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za probaciju u dogovoru s osuđenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima. Ako se osuđenik u roku od 8 dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti a ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz stavka 5. ovog članka. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), optuženi MV dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna / 265,45 EUR (dvjestošezdesetpet eura četrdesetpet centi), kao i daljnji iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna / 265,45 EUR (dvjestošezdesetpet eura četrdesetpet centi) za obavljena vještačenja.

2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači na način da optuženog MV osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-408/2022 od 29. prosinca 2022.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotnu okolnost u vidu dosadašnje neosuđivanosti optuženika dok korektno ponašanje pred sudom ne može biti olakotna okolnost jer je riječ o standardnom ponašanju kakvo bi svi sudionici u postupku trebali imati. Suprotno stavu prvostupanjskog suda smatra da postoje otegotne okolnosti na strani optuženika koje vidi u izrazitoj brutalnosti u postupanju, odnosno da je staklenom čašom napao oštećenog koji je zadobio izuzetno teške posljedice koje spletom okolnosti nisu bile još teže te u društvenoj opasnosti ovakvih kaznenih djela.

7. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio njegovu raniju neosuđivanost i njegove obiteljske prilike dok je otegotnim cijenio društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela koja su u porastu te njegovu upornost u činjenju prekršaja iz članka 10. i 11. stavak 2. Pomorskog zakonika.

8. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

9. Prvostupanjski sud je optuženika temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci koju mu je temeljem članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11 zamijenio radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada kojom će se i po uvjerenju ovog vijeća u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na optuženika i druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. U tom smislu nije u pravu državni odvjetnik kada predlaže da se optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora pri čemu neosnovano navodi da je prvostupanjski sud propustio otegotnim cijeniti na strani optuženika brutalnost u postupanju te društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela jer je prvostupanjski sud te okolnosti cijenio prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije a kako je to navedeno u točki 26 i 27 obrazloženja. Što se pak tiče primjerenog držanja pred sudom kao olakotne okolnosti također se skreće pozornost državnom odvjetniku da tu okolnost prvostupanjski sud uopće nije cijenio na strani optuženika a kako to proizlazi iz točke 27 obrazloženja pobijane odluke.

10. Prvostupanjski sud je s pravom zaključio da se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u konkretnom slučaju može ostvariti kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci koju je optuženiku zamijenio radom za opće dobro budući je optuženik neosuđivana osoba i kazneno djelo je počinio s neizravnom namjerom, blažim oblikom krivnje s kojim se može počiniti kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11.

11. Povodom žalbe optuženika ovo vijeće je ispitalo prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našlo da su počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Katarina Žuk