Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-194/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv I. tuženika TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Denis Marinković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Barać-Marinković, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5924/2017-47 od 2. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5924/2017-47 od 2. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 28. studenog 2014. između I. tuženika, kao darovatelja i II. tuženice kao obdarenika, predmet kojeg Ugovora je vlasništvo odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe br. 118,120, 122 i 124 Vlaška, garaža, garaža, garaža, garaža, garaža, garaža i dvorište, površine 1015 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to: 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (e-15), poslovni prostor u prizemlju i podrumu, površine 132,81 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, ulaz Vlaška 118, gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje njegove dospjele tražbine prema I tuženiku i to u ukupnom iznosu od 7.176.481,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.179.231,24 EUR od 10. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. I. i II. tuženici su dužni dopustiti da tužiteljica namiri svoje dospjelo potraživanje iz točke I. izreke ove presude, prodajom odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe br. 118, 120, 122 i 124 Vlaška, garaža, garaža, garaža, garaža, garaža, garaža i dvorište, površine 1015 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to. 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), poslovni prostor u prizemlju i podrumu, površine 132,81 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, ulaz Vlaška 118.

III. Nalaže se I. tuženiku TJ i II. tuženici LJ da solidarno naknade tužiteljici Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženici pobijaju takvu prvostupanjsku presudu zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP). Predlažu preinačenje pobijane presude i odbijanje tužiteljice s tužbom i tužbenim zahtjevom, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je pobijanje dužnikovih pravnih radnji u ovom slučaju Ugovora o darovanju sporne nekretnine od 28. studenog 2014. zaključenog između tuženika TJ kao darovatelja i tužene LJ kao obdarenika.

7. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno činjenično stanje nužno za primjenu članka 66. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO), a prema kojoj odredbi svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, s tim da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ukoliko zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Sporni ugovor o darovanju je besplatno raspolaganje u smislu članka 67. stavak 3. istog Zakona te se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku pa se za pobijanje tih radnji ne zahtjeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu u smislu članka 69. stavak 4. ZOO-a.

8. Nesporno je da je taj ugovor sklopljen 28. studenog 2014., a kako je tužba podnesena 15. studenog 2017. to je ista podnijeta unutar zastarnog roka od 3 godine iz članka 71. stavak 1. ZOO-a.

9. Suprotno žalbenim navodima da nije dokazano da bi tuženik navedenim darovnim ugovorom umanjio imovinu potrebnu za naplatu potraživanja vjerovnika tijekom postupka je utvrđeno da se tužiteljica pokušala naplatiti u sveukupnom iznosu od 7.176.441,22 eura vođenjem raznih ovršnih postupaka na računima prvotuženika, a da je isti 28. studenog 2014. raspolagao dijelom svoje imovine u korist tužene LJ.

10. Tuženici se pozivaju na to da su podneskom od 22. studenog 2023. u spis dostavili procjembeni elaborat o procjeni tržišnih vrijednosti sporne nekretnine izrađen po ING-EKSPERT d.o.o. stalnim sudskim vještakom za graditeljstvo i procjenu nekretnina iz kojeg proizlazi da je vrijednost samo te imovine prvotuženika utvrđena u iznosu dostatnom za namirenje spornog potraživanja od 16.419.417,80 kuna odnosno 2.179.231,10 eura, a da prvostupanjski sud uopće nije ocjenjivao, pozivajući se na odluku VSRH Rev-2392/2013 od 28. studenog 2018. i Rev-946/1997 od 7. ožujka 2001. prema kojem je osnovano tuženik sam zatražio mišljenje drugih vještaka kako bi se mogao argumentirano očitovati na nalaz i mišljenje vještaka datog u sudskom postupku.

11. Potrebno je istaći da u ovom parničnom predmetu nije riječ o istovjetnom činjeničnom stanju jer su tuženici u tri navrata pozivani od suda na plaćanje predujma radi provođenja vještačenja koje su upravo oni predložili, a koji predujam nikada nisu uplatili, pa je ocjena i ovoga suda da su isti naknadno priloženim nalazom mišljenjem vještaka sačinjenim izvan ovog sudskog postupka sebe željeli dovesti u tzv. win-win situaciju, odnosno u situaciju u kojoj su oni u svakom slučaju u povoljnijem položaju. Naime, u ovom slučaju isti nisu uplatili predujam za provođenje vještačenja koje bi eventualno kao u navedenom predmetu VSRH pobijali drugim nalazom i mišljenjem vještaka, već se sada u žalbi pozivaju na taj nalaz i mišljenje, što je sud prvog stupnja osnovano odbio, tim više što su prilikom pozivanja na uplatu predujma bili upozoreni na posljedice neuplate u smislu članka 153. stavak 3. ZPP-a kojim je propisano da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi, pa će u tom slučaju sud o svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

12. Sud je jasno obrazložio svoj stav o činjenici da je tuženik TJ bio izvanknjižni vlasnik sporne nekretnine u vrijeme zaključenja darovnog ugovora pod točkom 10. obrazloženja, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Tužiteljica je dokazala da je pokušala naplatiti svoju tražbinu dopisom FINA- e od 12. siječnja 2018. i Porezne uprave od 19. ožujka 2020. iz kojih je vidljivo da nije bilo naplate s osnova presude na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-77/15 od 30. lipnja 2016.

14. Žalitelji sada u žalbi tvrde da je sporni darovni ugovor ništav jer je tužena LJ kao supruga prvotuženika temeljem Obiteljskog zakona već bila suvlasnica u ½ dijela sporne nekretnine, ali ne obrazlažu zašto je sačinjen darovni ugovor, a ne eventualno očitovanje i priznanje da je riječ o bračnoj stečevini u ½ dijela na strani supruge.

15. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), detaljno je obrazložena pa niti u tom dijelu žalba nije osnovana.

16. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 5. studenoga 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak