Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2662/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-940/2024-11 od 18. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke te u dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćeni su tužbeni zahtjevi tužitelja te djelomično zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška pa je suđeno slijedeće:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005., sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog 05.05.2005. između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, potvrđenog po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz [adresa] pod br. OU-131/05 i to u:

- čl. 6. st. 1. koji glasi “…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed.“

- čl. 8. st. 2. koji glasi: „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke."

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju OE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 243,72 € (dvjestočetrdesettrieuraisedamdeset- dvacenta) na ime naknade za obradu kredita sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.05.2005. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i iznos od 187,42 €

(stoosamdesetsedameuraičetrdesetdvacenta) na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.03.2011. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 642,13 € (šestočetrdesetdvaeuraitrinaestcenti) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 18. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 589,05 € o d b i j a."

2. Žali se tuženik i presudu pobija, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, u dijelu u kojem su prihvaćeni zahtjevi tužitelja, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), uključujući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, koje propisuju granice ispitivanja prvostupanjske presude, ovaj sud je utvrdio da donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude o činjenicama koje su odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljeni su na rezultatima raspravljanja i dostatno obrazloženi i jasni.

7. Također, pobijana presuda sadrži pravno valjane i argumentirane razloge o otklanjanju osnovanosti i svih prigovora tuženika pa u navedenom dijelu nisu ostvareni prigovori koje tuženik ističe u žalbi.

8. Predmet ovoga postupka su zahtjevi tužitelja OE

- radi utvrđenja ništetnim odredaba Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog 5. svibnja 2005. između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, potvrđenog po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz Donjeg Miholjca pod brojem OU-131/05 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i to

a) članka 6. stavka 1. u dijelu "prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankovnih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed“, b) članka 8. stavka 2. koji glasi „U tom slučaju korisnik kredita obvezuje se izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke",

- radi isplate iznosa od 243,72 EUR na ime povrata naplaćene naknade za obradu kredita sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od naplate 4. svibnja 2005. te iznosa od 187,42 EUR na ime naplaćene naknade za prijevremeno zatvaranje kredita sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od naplate 7. ožujka 2011., do konačne isplate.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio istaknute zahtjeve tužitelja, utvrdio spomenute ugovorne odredbe ništetnim te tuženiku naložio da tužitelju isplati zahtijevane novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, temeljeći odluku na nespornim i u postupku utvrđenim činjenicama:

- da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek sklopljen Ugovor o kreditu za kupnju vozila, kojeg je tužitelj-kao korisnik kredita sklopio kao fizička osoba u kojem je u članku 6. stavku 1. ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu koja iznosi 1,00% jednokratno prema odluci banke o visini usluga za obavljanje bankarskih usluga, a u članku 8. stavku 2. obveza tužitelja kao korisnika kredita da tuženiku izvrši isplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu sukladno poslovnoj politici banke,

- da je tužitelj tuženici isplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1,00% u iznosu od 243,72 EUR dana 4. svibnja 2005., a naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 187,42 EUR dana 7. ožujka 2011.,

- da se o predmetnim ugovornim odredbama, na koje je upravljen zahtjev tužitelja, nije pojedinačno pregovaralo jer je banka naknade odredila i naplatila prema svojim bankarskim uvjetima bez posebnog pojašnjenja,

- kao i da se radilo o tipiziranom Ugovoru o kreditu te standardnoj stipulaciji Ugovora, kojeg je unaprijed pripremila banka i na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja.

10. Na osnovi citiranih odlučnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio sporne ugovorne odredbe nepoštenim i time ništetnim, a osnovanost istaknutog prigovora zastare tužiteljevog potraživanja (kojeg je istakao tuženik), pravilno otklonio pozivajući se na odredbe članka 328. i članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), što odgovara odredbama članka 109., 110. i 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 81/01, u daljnjem tekstu: ZOO/91) te ukazujući na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela pod poslovnim brojem Su-IV-47/2022, prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili njegovih pojedinih odredaba, što je u konkretnom slučaju donošenje odluke o osnovanosti deklaratornih tužbenih zahtjeva tužitelja.

11. Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude jer su odlučni činjenični i pravni zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni na rezultatima raspravljanja i pravilnoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza, dok je osnovanost svih prigovora tuženika (koje tuženik sada ponavlja u žalbi), prvostupanjski sud pravilno otklonio iznoseći pravno valjane i obrazložene razloge na koje se upućuje žalitelj.

12. S obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu na kojem su zasnovani pravozaštitni zahtjevi u ovom postupku, za osnovanost istih mjerodavne odredbe predstavljaju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP).

13. Pobijanom presudom utvrđena je ništetnom, između ostalog, ugovorna odredba sadržana u članku 6. stavku 1. Ugovora o kreditu, kojom je propisano da se tužitelj kao potrošač (a tuženik, osim paušalne tvrdnje da je tužitelj diplomirani ekonomist, nije dokazao da tužitelj ne bi imao status potrošača), obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% jednokratno unaprijed, jer, kako je utvrdio prvostupanjski sud, tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o ovoj odredbi predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo, nego da se radi o standardnoj stipulaciji Ugovora koja sadrži označenu odredbu.

14. Tuženik, koji je nesporno sastavio ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.

15. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja potrošača jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,00% na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, radi čega je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je tu odredbu nametnuo tužitelju, bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj.

16. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koje reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno prigovarati, znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora, čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na pravnu prirodu ugovora.

17. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se odredbama ugovora, pa tako i odredbama općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredbe članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu predstavljaju nepoštenu odredbu u smislu članka 81. - stavka 1. ZZP-a koje su prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetne.

18. Valja naglasiti da, iako je tuženik trgovac, prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita ima određene troškove, koji se pokrivaju naknadom (u pitanju su razni operativni troškovi i materijalni troškovi, kao što su troškovi djelatnika banke uključenih u svakoj pojedinoj fazi odobravanja kredita, što uključuje pregovaranje sa strankama, prikupljanje osnovnih podataka o klijentu i slično), sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv, da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita pokriveni plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku odobrenog iznosa kredita jer ti troškovi nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita pa je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu tužitelju primjene naknade iz ove osnove.

19. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare u pogledu ovog vida potraživanja, s obzirom da u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a, odnosno, članka 104. ZZ/91 koji se primjenjuje u ovom postupku, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, o čemu postoji ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

20. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a, ispravno, članka 214. ZOO/91 koji propisuju opseg vraćanja kod stjecanja bez snove. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu, a time i ništetnu ugovornu odredbu, nedvojbeno je tuženik na taj način, kao ugovora strana odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranje, nepošteni stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

21. Protivno žalbenim prigovorima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i da je odredba članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu o kojoj se također nije pojedinačno pregovaralo, nepoštena i ništetna.

22. Naime, kako je navedena odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, što je u konkretnom slučaju značilo da je banka tužitelju kao korisnika kredita zaračunala naknadu sukladno Tarifi banke na preostali dio kredita, sukladno poslovnoj politici banke, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim i zahtjev tužitelja za povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne odredbe.

23. Dakle, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe ZZP-a kada je prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe iz članka 8. stavka 2. Ugovora o kredita i za naplatu iznosa od 187,42 EUR uvećanom za zatezne kamate na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

24. Odredba članka 8. stavka 2. Ugovora sastavljena je od strane tuženika i stranke o njoj nisu posebno pregovarale niti je tužitelj imao utjecaja na njezin sadržaj. Navedena odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču jer osim što je podložna jednostranim tuženikovim promjena, njome je potrošač (ovdje tužitelj) stavljen u poziciju platiti naknadu za koju ne može znati na koji će se način formirati njezina visina i o čemu će ovisiti, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je i u navedenom dijelu u pobijanoj odluci pravilno primijenio odredbe članka 214. ZOO/91, kojima je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje tuženika, i u ovom slučaju, nepoštenim stjecateljem jer je on, kao financijska institucija, trebao definirati odnosno preciznije odrediti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, pa je kao nepošteni stjecatelj dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, kada je tužitelj izvršio prijevremeno zatvaranje predmetnog kredita.

27. Glede žaliteljeve tvrdnje da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga je utvrdio da je u konkretnom slučaju ništetna odredba članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu, za navesti je da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio sve okolnosti sklapanja predmetnog ugovora, položaja ugovornih stranaka i iz sadržaja ugovornih odredbi pravilno ocijenio da je tuženik prilikom sklapanja ugovora u odnosu na utvrđene ništetne odredbe bio nepošten i da je tužitelja takvim odredbama stavio u nejednak položaj, čime je narušio ugovornu ravnotežu stranaka, tim više jer je tuženik kreditna institucija koja je takvim ugovaranjem mogla sagledati prekomjerni teret druge ugovorne strane.

28. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, pa ni u dijelu kada se poziva na praksu Suda Europske unije i Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja nije primjenjiva u konkretnom slučaju, a kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dosuđujućem dijelu, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a, uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženik pobija samo usputno, pobijajući odluku o glavnoj stvari i bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora.

U Splitu, 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Marijan Miletić