REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2973/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gabriela Banić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Toš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 31,65 EUR (trideset jedan euro i šezdeset pet centi) sa zateznim kamatama od 16. studenog 2020. do isplate prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 99,54 EUR (devedeset devet eura i pedeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 12. listopada 2017. do isplate, kao i u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 31,65 EUR od 12. listopada 2017. do 15. studenog 2020.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 97,01 EUR (devedeset sedam eura i jedan cent) u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. travnja 2022. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je, na temelju prijedloga tuženika, javni bilježnik Mladen Burec u Zagrebu donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5817/2017 od 12. listopada 2017. i to u pogledu neplaćenih računa VIPnet pretplate. Ističe da se 25. listopada 2017. obratio zastupniku tuženika radi razjašnjenja predmetnog dugovanja te da mu je pritom dostavio dokaze da je sporne račune platio. Također, navodi da je podnio prigovor protiv već spomenutog rješenja o ovrsi, no da je isti uputio odvjetničkom društvu, umjesto javnom bilježniku, zbog čega je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno. Tužitelj navodi da je predmetno rješenje dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu i da mu je slijedom toga naplaćen iznos na temelju potraživanja koje je već ranije plaćeno. Nadalje, tužitelj navodi da je 17. studenog 2017. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i za ukidanje klauzule pravomoćnosti zbog neuredne dostave, no da su takvi prijedlozi tužitelja odbijeni rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, a koje je kasnije i potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru. Tužitelj upućuje na to da mu je isto dugovanje naplaćeno dva puta i to na način da je prvo sam uplatio predmetni iznos (o čemu je obavijestio tužitelja 25. listopada 2017.), a kasnije je isto dugovanje bilo predmetom ovršnog postupka pa je predmetni iznos naplaćen i posredstvom Financijske agencije. Stoga traži donošenje presude kojom će tuženiku biti naloženo da tužitelju plati 131,19 EUR (988,43 kn) sa zateznim kamatama od 12. listopada 2017. (od dana donošenja rješenja o ovrsi) do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je o pravnoj stvari koja je predmet ovog postupka već ranije pravomoćno presuđeno pa stoga u prvom redu predlaže odbaciti tužbu. Navodi da je predmetni iznos stekao na temelju valjane pravne osnove – pravomoćnog rješenja o ovrsi te da je tužitelj eventualne prigovore protiv istog rješenja mogao iznositi u postupku u kojem je doneseno rješenje o ovrsi. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Ovaj sud je 3. kolovoza 2023. donio presudu poslovni broj P-2122/2022-16 (list 83-88 spisa) koja je kasnije ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-103/2024-2 od 18. ožujka 2024. (list 101-103 spisa) te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 5-6, 13-15, 40-41 spisa), elektroničke pošte tužitelja upućene punomoćniku tuženika (list 7-8, 16-17 spisa), prijedloga tužitelja za povrat u prijašnje stanje i za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (list 9-10 spisa) uz povratnicu (list 11 spisa), potvrde o uplati i uplatnice (list 18-19 spisa), rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. ožujka 2018. (list 20-21 spisa), žalbe tužitelja uz povratnicu (list 22-24 spisa), rješenja Županijskog suda u Zadru od 26. ožujka 2019. (list 25-27 spisa) i opomene pred tužbu uz povratnicu (list 28-29 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povrat stečenog bez osnove s obzirom da tužitelj navodi da je isto dugovanje platio dva puta i to jednom na temelju ovršne isprave, odnosno pravomoćnog rješenja o ovrsi.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelju u postupku izravne naplate tražbine ustegnut iznos na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovni broj Ovrv-5817/2017, dok je sporno ima li tužitelj pravo na povrat tog istog iznosa, s obzirom da tvrdi da je predmetno dugovanje već ranije platio.

8. U odnosu na tuženikove navode o tome da se u ovom predmetu radi o već pravomoćno presuđenoj stvari treba reći da je u ovršnom postupku (na koji upućuje tuženik u svom odgovoru na tužbu) odlučeno o tuženikovom (ovrhovoditeljevom) zahtjevu za isplatu iznosa od tužitelja (ovršenika) po osnovi pruženih mu telekomunikacijskih usluga. S druge strane predmet ovog postupka je (kao što je već rečeno) zahtjev tužitelja za vraćanjem iznosa koji je tuženik stekao dva puta (jednom po uplati tužitelja i jednom po rješenju o ovrsi). Dakle, o tužiteljevom zahtjevu za isplatu iznosa koji potražuje u ovom postupku nije ranije odlučeno u okviru ovršnog postupka, odnosno o tom zahtjevu nije ranije pravomoćno presuđeno u smislu odredbe čl. 333. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

9.1. Iz potvrde o uplati (list 18 spisa) proizlazi da je tužitelj 18. ožujka 2015. platio tuženiku 89,87 kn po računu broj 0000089612022015. Također, iz dijela uplatnice predmetnog računa proizlazi da je datum dospijeća navedenog iznosa 20. veljače 2015.

9.2. Nadalje, iz potvrde o uplati (list 19 spisa) proizlazi da je tužitelj 5. lipnja 2015. platio tuženiku 167,16 kn po računu broj 0000278156012015, dok iz uplatnice predmetnog računa proizlazi da je spomenuti iznos na naplatu dospio 22. siječnja 2015.

9.3. Naprijed navedenu dokumentaciju, vjerodostojnost koje tuženik nije osporavao tijekom postupka, sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu.

9.4. Na temelju naprijed navedene dokumentacije, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj 18. ožujka 2015. platio tuženiku 89,87 kn po računu broj 0000089612022015, da je predmetna tražbina na naplatu dospjela 18. ožujka 2015., a da je 167,16 kn po računu broj 0000278156012015, koji iznos je na naplatu dospio 22. siječnja 2015., tuženiku platio 5. lipnja 2015.

10. Iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-5817/17 od 12. listopada 2017. (list 13-15 spisa) proizlazi da je tužitelju naloženo da tuženiku isplati 238,47 kn sa zateznim kamatama na iznos od 148,60 kn od 23. siječnja 2015. do isplate i na iznos od 89,87 kn od 21. veljače 2015. do isplate. Istim rješenjem tužitelju je naloženo da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu 750,00 kn (materijalni trošak – 37,50 kn, trošak dostave javnog bilježnika – 37,50 kn, javnobilježnička nagrada – 75,00 kn, sastav prijedloga za ovrhu – 93,75 kn, trošak pribave pravomoćnosti – 312,50 kn, dostava rješenja na provedbu – 156,25 kn i klauzula pravomoćnosti – 37,50 kn). Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga proizlazi da se tražbina navedena u rješenju o ovrsi odnosi na dugovanje po računu broj 0000278156012015 u iznosu 148,60 kn s datumom dospijeća 22. siječnja 2015. i po računu broj 0000089612022015 u iznosu 89,87 kn s datumom dospijeća 20. veljače 2015.

11. Dakle, iznosi koji su navedeni u vjerodostojnoj ispravi (izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga) obračunati su po računima broj 0000278156012015 i 0000089612022015, a koje račune je tužitelj ranije tuženiku platio na način da je izvršio uplatu po pristiglim mu uplatnicama.

12. Među strankama je nesporno da je provedena naplata po spomenutom rješenju o ovrsi. Dakle, tužitelj je tuženiku platio iznose po računima broj 0000278156012015 i 0000089612022015 i to dva puta.

13. Treba reći da je čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) propisano da tko je isti dug plati dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima odjeljka 2. ZOO-a koji propisuje pravila u odnosu stjecanje bez osnove.

14. S obzirom da je tužitelj dva puta platio tuženiku iznos po predmetnim računima na naprijed spomenuti način (dakle jednom uplatom po računu, a jednom naplatom po rješenju o ovrsi), ima pravo na povrat po pravilima o stjecanju bez osnove. Stoga je tuženik dužan tužitelju isplatiti dvostruko plaćeni iznos i to iznos od 31,65 EUR (238,47 kn).

15.1. Tužitelj ima, uz pravo na isplatu dvostruko plaćenog iznosa, i pravo na isplatu zateznih kamata na taj dio iznosa, odnosno na iznos od 31,65 EUR. Kako bi se odredilo u kojem opsegu mu tuženik treba platiti zateznu kamatu, potrebno je utvrditi da li je tuženik u konkretnom slučaju pošten ili nepošten stjecatelj. Treba reći da je tuženik, kao pružatelj telekomunikacijskih usluga, dužan ažurno i točno voditi evidencije o izvršenim uplatama. Također, treba dodati da je tužitelj u svakom slučaju imao dužnost voditi poslovne knjige na način da osigura (među ostalim) kontrolu unesenih podataka te ispravnost unosa podataka u smislu čl. 13. st. 5. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 78/15, 134/15, 120/16). Tužitelj je prilikom uplata izvršenih 18. ožujka 2015. i 5. lipnja 2015. točno naveo brojeve računa na koje se odnose uplate, a i pozive na broj koji su iskazani na uplatnicama. Time je tužitelj sasvim jasno tuženiku dao do znanja koje dugovanje podmiruje predmetnim uplatama. Tome treba dodati da je tužitelj elektroničkom poštom čak obavijestio punomoćnika tuženika o tome da je predmetno dugovanje već plaćeno, a da iz elektroničke pošte punomoćnika tuženika od 14. studenog 2017. (list 8 spisa) proizlazi da je informaciju o tome proslijedio tuženiku na provjeru. Stav je ovog suda da je tuženik uz sve naprijed navedene okolnosti primjenom pojačane pažnje (koja se i osnovano očekuje od pravne osobe koja pruža usluge velikom broju korisnika) mogao i trebao biti svjestan da je predmetno dugovanje već ranije plaćeno i to čak više od dvije godine prije nego što je podnesen prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku, a na temelju kojeg je u konačnici doneseno rješenje o ovrsi. Dakle, tuženik je trebao biti svjestan da bi naplatom na temelju predmetnog rješenja o ovrsi stekao nepripadnu korist. Stoga je tuženik prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju nepošteni stjecatelj.

15.2. S obzirom da je tuženik nepošteni stjecatelj, tužitelj na temelju čl. 1115. ZOO-a ima pravo na isplatu zateznih kamata tek od dana stjecanja, odnosno od dana kada je predmetni iznos od tužitelja naplaćen po osnovi rješenja o ovrsi.

15.3. Iako je među strankama nesporno da je provedena naplata na temelju rješenja o ovrsi, nije nesporno na koji je točno datum ista provedena. Treba reći da ovaj sud na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu nije u mogućnosti utvrditi točan datum provedbe, odnosno naplate na temelju rješenja o ovrsi.

15.4. Međutim, iz dopisa od 16. studenog 2020. (list 28 spisa) proizlazi da je punomoćnica tužitelja pozvala tuženika na uplatu utuženog iznosa u roku 8 dana od dana dostave tog dopisa. Iz povratnice (list 29 spisa) proizlazi da je spomenuti dopis tuženik primio 17. studenog 2020. Sud naprijed navedeni dokument prihvaća kao vjerodostojan, a treba reći da tuženik vjerodostojnost istog tijekom ovog postupka nije osporavao te na temelju istog nalazi utvrđenim da je tužitelj po svojoj punomoćnici od tuženika dopisom od 16. studenog 2020. tražio isplatu utuženog iznosa te da je tuženik dopis primio 17. studenog 2020.

15.5. Sasvim je logično da je naplata po osnovi rješenja o ovrsi bila izvršena prije dopisa kojim je tužitelj pozvao tuženika da mu vrati naplaćeni iznos. Stoga tužitelj po stavu ovog suda ima pravo na isplatu zateznih kamata od 16. studenog 2020., odnosno od dana sastavljanja naprijed spomenutog dopisa pa do isplate.

16. Stoga je tuženik dužan tužitelju na temelju čl. 1113. i 1115. ZOO-a platiti 31,65 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenog 2020. do isplate pa je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki I izreke ove presude. O stopi zatezne kamate odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a. U preostalom dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zatezne kamate na taj isti iznos od 12. listopada 2017. (od dana donošenja rješenja o ovrsi) tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u dijelu točke II izreke ove presude.

17. Treba reći da je predmetnim rješenjem o ovrsi tužitelju naloženo da plati tuženiku i zatezne kamate na iznose po predmetnim računima, odnosno na iznos od 148,60 kn od 23. siječnja 2015. do isplate i na iznos od 89,87 kn od 21. veljače 2015. do isplate, no tužitelj ne navodi da bi u ovom postupku tražio i isplatu spomenutog iznosa zateznih kamata. Tužitelj čak niti ne navodi da bi mu zatezne kamate bile naplaćene prisilnim putem. Međutim, čak i da tužitelj u ovom postupku traži isplatu zateznih kamata, isti tijekom postupka ne dostavlja izračun zateznih kamata iz kojeg bi bilo jasno koji iznos je tužitelju konkretno naplaćen pa u svakom slučaju ne bi bilo moguće utvrditi koji iznos bi tužitelju bio naplaćen po osnovi zateznih kamata.

18.1. Što se pak tiče iznosa koji je tužitelju naplaćen po osnovi troškova ovršnog postupka (nastali i predvidivi troškovi), treba reći da se u tom slučaju ne primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove. Naime, ne radi se o iznosu koji je tužitelj tuženiku platio dva puta u smislu čl. 1113. ZOO-a, a niti o iznosu koji bi u imovinu tuženika prešao bez ikakve osnove u smislu čl. 1111. ZOO-a.

18.2. Naime, iznos od 750,00 kn po osnovi troškova u imovinu je tuženika prešao po osnovi pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Tužitelj je odluku o troškovima postupka mogao osporavati prigovorom na spomenuto rješenje o ovrsi, no to nije učinio na propisani način jer je prigovor, kako to navodi i sam tužitelj, nije uputio javnom bilježniku, već punomoćniku tuženika putem elektroničke pošte (list 7 spisa). Tužitelj je kasnije podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje te prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (list 9-10 spisa), no Općinski sud u Novom Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv- 119/2018-4 od 1. ožujka 2018. (list 20-21 spisa) odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi te je kao nepravovremen odbacio prigovor tužitelja. Protiv spomenutog rješenja tužitelj je podnio žalbu (list 22-23 spisa), no Županijski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Gž-404/2018-2 od 26. ožujka 2019. (list 25-27 spisa) ukinuo rješenje u dijelu u kojem je prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen te je takav prijedlog tužitelja sud odbacio, dok je rješenje prvostupanjskog u preostalom dijelu potvrđeno. O svemu naprijed navedenom, odnosno o prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje i o prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti te o izjavljenom prigovoru, pravomoćno je odlučeno te zbog toga u ovom postupku nije moguće preispitivati odluku javnog bilježnika (povjerenika suda) o tuženikovom zahtjevu za isplatu troškova ovršnog postupka. Dakle, pravna osnova (rješenje o ovrsi) postoji pa se u konkretnom slučaju ne može reći da je tuženik iznos od 750,00 kn stekao bez osnove.

19. Stoga nije osnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 99,54 EUR (750,00 kn) pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen te je odlučeno kao u dijelu točke II izreke ove presude.

20.1. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, na temelju odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora te troškovnicima stranaka (list 135-136 spisa).

20.2. Tužitelj je u ovoj parnici uspio u omjeru 24,13 %, dok je tuženik uspio u omjeru 75,87 %. Stoga tuženik ima pravo na naknadu troškova u omjeru 51,74 % (75,87 % - 24,13 %).

20.3. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u visini 25 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na dva ročišta (održana 3. travnja 2025. i 23. listopada 2025.) u visini od ukupno 50 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda u visini od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 187,50 EUR.

20.4. Uzimajući u obzir njegov uspjeh u ovoj parnici, tuženik ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu 97,01 EUR pa je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

20.5. Tužiteljev je pak zahtjev za naknadu troškova odbijen te je o istome odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku