Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-1284/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HTN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Weiner Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slavonska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2356/2021-52 od 28. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2356/2021-52 od 28. srpnja 2025. u dijelu točke II. izreke kojom je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 310,76 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 310,76 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 5. studenog 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje citirana presuda u preostalom dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 12.468,38 eura i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.777,53 eur.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 7.625,85 eura sa zateznim kamatama od 23. studenog 2020. pa do isplate kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.516,50 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. srpnja 2025. pa do isplate.

2. U točki II. izreke odlučeno je da se odbija preostali dio zahtjeva tužiteljice u iznosu od 12.468,38 eura.

3. Protiv citirane presude u odnosu na točku II. izreke žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

4. U bitnome tužiteljica u žalbi navodi da je predlagala da se provede novo vještačenje i da je prvostupanjski sud taj prijedlog odbio iako vještaci povodom prigovora tužiteljice i nakon naknadnog očitovanja nisu naveli niti jedan razlog zbog čega posljedice u vidu psihomotorične usporenosti i deficita verbalne fluentnosti ne bi mogle predstavljati naruženost i da su cijenjene kroz smanjenje životne aktivnosti.

5. Stoga tužiteljica smatra da je trebalo prihvatiti njezin prijedlog i odrediti novo vještačenje da bi se na nedvojbeni način utvrdilo da li psihomotorična usporenost i deficit verbalne fluentnosti (isprekidan i otežan govor u smislu prekida misaonog toka, zastajkivanje u govoru, često zaboravljanje što se htjelo reći) predstavlja naruženost i u kojem stupnju.

6. Stoga smatra tužiteljica da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da sud prvog stupnja nije dao obrazloženje u odnosu na iznesene primjedbe tužiteljice na nalaz vještaka već da je utvrdio da nalaz vještaka se prihvaća kao jasan i bez nedostataka.

7. Nastavano tužiteljica tvrdi da činjenično stanje u pogledu kvalifikatornih okolnosti kao odlučnih činjenica nije pravilno i dostatno utvrđeno te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) pa da je tužiteljici uskraćena pravična naknada zbog povrede zdravlja.

8. Isto tako smatra da je odluka o troškovima parničnog postupka donesena pogrešnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a jer da je tužiteljici trebalo u cijelosti priznati troškove medicinskog vještačenja, troškove usmenog i pisanog očitovanja vještaka i trošak sudskih pristojbi neovisno o uspjehu u sporu. Tvrdi da sud prvog stupnja nije proveo načelo razmjernosti procesne odredbe o troškovima postupka kod djelomičnog povlačenja tužbe jer da je do smanjenja tužbenog zahtjeva došlo nakon usklađivanja s nalazom i mišljenjem vještaka slijedom čega da za navedenu dispoziciju ne postoji krivnja tužiteljice te da je sud prvog stupnja postupio strogo formalistički kada se je usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Predloženo je da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima te tužiteljica traži i troškove žalbenog postupka.

9. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava navode iz žalbe tužiteljice predlažući da se ista odbije kao neosnovana te traži i troškove sastava odgovora na žalbu.

9.1. Žalba je djelomično osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog štetnog događaja od 24. veljače 2020. kada je tužiteljica zadobila povrede prelazeći preko pješačkog prijelaza u Zagrebu kada ju je udarilo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika te tijekom postupka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Odlučujući o odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja provedenim vještačenjem je utvrđeno da osiguranik tuženika koji se približavao obilježenom pješačkom prijelazu nije prilagodio način vožnje uvjetima predmetne prometne situacije, da je izostala njegova pravovremena reakcija jer je mogao uočiti tužiteljicu te da je stoga odgovoran za nastanak štetnog događaja od 85% jer da postoji odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja od 15%. Naime tužiteljica prije započetog prelaženja kolnika nije provjerila prometnu situaciju sa njene lijeve strane jer je mogla vidjeti vozilo osiguranika tuženika na udaljenosti od 15,5 m te da je tužiteljica odustala od prelaženja kolnika i propustila vozilo osiguranika do nesreće ne bi došlo.

11. Utvrđeno je nadalje da je tužiteljica učinila nespornom njezinu suodgovornost od 15%.

12. Provedenim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Igoru Stipačiću i dr. Željku Bočini utvrđeno je da je tužiteljica zadobila natučenje glave i ranu mekog oglavka desno čeono tjemeno, traumatsko krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, nagnječenje u području malog mozga, prijelom čeone kosti s desne strane, prijelom jagodične kosti desno, natučenje desnog ramena, desnog kuka i desne potkoljenice te natučenje trbuha.

13. Utvrđeno je nadalje da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 23 do 25%, da je pretrpjela strah i to primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja a koji je bio intenzivan i kratkotrajan, zatim sekundarni strah koji je proistekao iz zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica (do smirivanja akutnih simptoma i prilagodbe za novonastalo stanje). Zatim je trpila, strah jakog intenziteta je trpila tri dana, srednje jakog intenziteta sedam dana i slabog intenziteta 30 dana, da je postojao tzv. kasniji strah u vidu nelagoda i bojaznosti glede mogućih daljnjih posljedica ozljeđivanja po zdravlje i ishod liječenja koji je trajao oko tri mjeseca.

14. Zatim utvrđeno je da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta pet dana, srednje jakog intenziteta deset dana a manjeg intenziteta osam tjedana, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od tri tjedna po tri sata na dan zbog mirovanja, zatim još pet tjedana tri puta tjedno po dva sata zbog nepodnošenja svakodnevnog životnog opterećenja.

15. U odnosu na prigovore tužiteljice da nije utvrđena naruženost u odnosu na zaostale posljedice cerebralnih ozljeda u vidu motorne usporenosti i deficita verbalne fluentnosti (proteka govora), sud prvog stupnja je prihvaćajući navedeno očitovanje vještaka utvrdio da se navedene posljedice ne mogu cijeniti niti priznati kao naruženje već da su te posljedice uzete kod ocjene smanjenja životne aktivnosti jer da prema pravilima sudsko-medicinskog vještačenja te posljedice ne mogu biti ubrojene u naruženost.

16. Također je utvrđeno da osteoporoza prema daljnjem očitovanju vještaka ne umanjuje kretnje zglobova jer da je to bolest koju obilježava smanjenje gustoće kostiju odnosno smanjenja kalcija u kostima i sa zglobovima nema nikakve veze.

17.Navedeno vještačenje sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio kao objektivno i u skladu sa pravilima struke te priloženom medicinskom dokumentacijom.

18. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da su posljedice zadobivene u prometnoj nezgodi takve da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega je nastala neimovinska šteta prema čl. 19. st. 2. ZOO-a u vezi čl. 1046 ZOO-a, te da utvrđena težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju da se dosudi pravična novčana naknada pa da tužiteljici sukladno čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, pripada pravo na naknadu neimovinske štete i sukladno čl. 1095. ZOO-a naknada štete za tuđu pomoć i njegu.

19. Sukladno čl. 1100 ZOO-a sud prvog stupnja je uzeo u obzir sve kvalifikatorne okolnosti, te neugodnosti tijekom liječenja u vidu boravka na bolničkom liječenju CT, UVZ, EEG, IMR snimanja, odlazak na brojne kontrolne i specijalističke preglede i provođenje fizikalne terapije, stupanj i intenzitet pretrpljenog straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti i stupanj i dužinu trajanja pretrpljenih fizičkih bolova.

20. Stoga sud prvog stupnja smatra da iznos od 8.500,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu a s naslova tuđe pomoći koja je bila potrebna 93 sata te uzimajući u obzir da vrijednost jednog sata takve pomoći iznosi 4,50 eura sukladno čl. 223. ZPP-a smatra da je osnovan zahtjev u iznosu od 418,50 eura.

21. Stoga utvrđuje da tužiteljici pripada ukupno 8.971,50 eura, te budući da je utvrđena suodgovornost tužiteljice od 15% dosuđuje joj iznos od 7.625,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu od 23. studenog 2020. pa do isplate te preostali dio zahtjeva tužiteljice odbija kao neosnovan i to u iznosu od 12.468,38 eura.

22. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) te utvrđuje da ukupan trošak koji je naveden pod točkom 21. presude iznosi 5.750,00 eura, zatim trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 123,70 eura i presudu u iznosu od 247,40 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,16 eura, trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 eura i naknada troškova pisanog očitovanja u iznosu od 53,09 eura, te utvrđuje da je osnovan trošak u iznosu od 6.622,35 eura pa uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice kako u pogledu osnove i visine u iznosu od 69% koji umanjuje za uspjeh tuženika za iznos od 31% od navedenog iznosa dosuđuje 38% odnosno 2.516,50 eura sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.,toč.

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

24. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i da je sud prvog stupnja trebao provesti novo vještačenje jer da u iskazima saslušanih vještaka dr. Željka Bočine i dr. HT nisu navedeni razlozi zbog čega posljedice u vidu psihomotorne usporenosti i deficita verbalne fluentnosti ne bi mogle predstavljati naruženost ako su ocijenjene kroz smanjenje životne aktivnosti. Ovo iz razloga što su navedeni vještaci naveli razloge u svom dopunskom saslušanju zbog čega navedene posljedice koje tužiteljica spominje tijekom postupka i u žalbi, a to su da prema pravilima sudsko-medicinskog vještačenja te posljedice se ne ubrajaju u naruženost već u smanjenje životne aktivnosti.

25. Naime, navedeni vještaci su uzeli u obzirom, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te su dali zajednički nalaz te je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog tužiteljice da se provede novo vještačenje jer sukladno čl. 261. st. 1. ZPP-a podaci vještaka u njihovim nalazima i iskazima se ne razilaze, nalaz niti jednog vještaka nije nejasan, nepotpun niti u proturječnosti sam sa sobom, pa stoga ne postoje nedostaci koji bi se trebali otkloniti provođenjem novog vještačenja sa drugim vještacima. Stoga nije počinjena u tom pravcu niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja dao valjane razloge o relevantnim okolnostima a to su zbog čega nije bilo potrebe da se provede drugo vještačenje.

26. Stoga nisu osnovani ni žalbeni navodi tužiteljice da su u pogledu kvalifikatornih okolnosti činjenice pogrešno utvrđenje jer je sud prvog stupnja dosuđujući tužiteljici s naslova neimovinske štete iznos od 8.500,00 eura koji je umanjen za 15% uzeo u obzirom cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, sve neugodnosti koje je tužiteljica imala tijekom liječenja odlazeći na liječničke preglede, provođenje fizikalne terapije te je cijenio, dužinu, intenzitet pretrpljenog straha, stupanj i dužinu trajanja fizičkih bolova te stupanj smanjenja životnih aktivnosti. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

27. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice, kada tvrdi da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica djelomično povukla tužbu jer je uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka i da u tom pravcu ne postoji njezina krivnja te da je sud prvog stupnja trebao cijeniti činjenicu da tužiteljica ima pravo raspolagati svojim zahtjevima, da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe pa da nije uzeto u obzir načelo razmjernosti već da je sud prvog stupnja suviše formalistički primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a te je pravilno utvrdio da do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužiteljice te da tužiteljica za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje već upravo prema vrijednosti spora smanjenog zahtjeva kako je to sud prvog stupnja pravilno utvrdio. Pri tome nije odlučno utvrđivati postoji li krivnja tužiteljice što je djelomično povukla tužbeni zahtjev sukladno nalazima vještaka te budući da se je tuženik protivio djelomičnom povlačenju u pogledu osnova i visine tužbenog zahtjeva, odluka je donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

28. Navedeno pravno shvaćanje sukladno je shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. u kojemu se navodi da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a te da o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbu ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe te da tužitelj osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju djelomičnog povlačenja tužbe za iznos smanjenog zahtjeva.

29. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da sud prvog stupnja nije osnovano dosudio tužiteljici trošak medicinskog vještačenja i pismenog očitovanja vještaka u cijelosti već sukladno uspjehu u sporu jer prema ustaljenoj sudskoj praksi kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-994/2021 od 14. rujna 2021. proizlazi da kod djelomičnog uspjeha u parnici kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, a u konkretnom slučaju tuženik je osporavao osnovu zahtjeva odnosno svoju odgovornost i visinu, tada trošak vještačenja koji je predujmila tužiteljica kao i troškovi vezani uz provedeno medicinsko vještačenje priznaju se tužiteljici u cijelosti obzirom da su ti troškovi bili potrebni bez obzira na uspjeh u parnici. Ukupni troškovi vještačenja u iznosu od 501,25 eura su trebali biti tužiteljici dosuđeni u cijelosti. Stoga od ukupno priznatog troška tužiteljici sukladno točki 21. obrazloženja u iznosu od 6.622,35 eura trebalo je oduzeti iznos od 501,25 eura koji se odnosi na troškove vještačenja, pa stoga razlika iznosi 6.121,10 eura a 38% uspjeha tužiteljice koji je sud prvog stupnja pravilno utvrdio uzimajući u obzir kvantitativni i kvalitativni uspjeh trošak iznosi 2.326,01 eura:

Kad se tom iznosu dodaju troškovi vještačenja u iznosu od 501,25 eura dobije se iznos od 2.827,26 eura koji bi pripadao tužiteljici. Budući da je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.516,50 eura ovom presudom dosuđen joj je daljnji iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 310,76 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove odluke a to je 5. studenog 2025. pa do isplate.

30. Također se napominje da tužiteljici troškovi sudskih pristojbi i presude ne dosuđuju se u cijelosti već je sud prvog stupnja pravilno taj trošak dosudio u okviru postignutog uspjeha tužiteljice u ovom postupku.

31. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP- a odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude. Tužiteljici nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer u odnosu na glavni dio tužbenog zahtjeva nije uspjela u ovom postupku već samo u odnosu na sporedni dio koji se odnosi na troškove postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

32. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka pa je stoga primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

33. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki I. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić