REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4199/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Anđele Hambašić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JL iz [adresa]. 56, Republika Njemačka, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica u Rijeci, Žabica 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, OIB 72910430276, radi brisanja iz kaznene evidencije, 5. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, KLASA: UP/I-740-02/24-04/143, URBROJ: 514-05-01-02-01-24-02, od 11. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za brisanjem podataka pohranjenih u kaznenoj evidenciji, a u kojima je, na ime tužitelja, evidentirano počinjenje šest različitih kaznenih dijela.
2. Osporavajući zakonitost naznačenog rješenja tužitelj navodi kako je odluka kojom je odlučeno o njegovom pravu potpuno nerazumljiva i kontradiktorna samoj sebi te u potpunoj suprotnosti sa stvarnim činjeničnim stanjem u konkretnom slučaju. Ukazuje kako su podatci iz europske i njemačke kaznene evidencije brisani te da nakon brisanja tih podataka nije osuđen zbog počinjenja nekog drugog kaznenog djela. Iz ovog zaključuje kako tuženik u tijeku postupka koji je prethodio osporenom rješenju nije valjano utvrdio činjenično stanje, jer je propustio utvrditi da je njegova ranija osuđivanost morala biti brisana iz kaznene evidencije, a sve temeljem Zakona o pravnim posljedicama osude kaznene evidencije i rehabilitacije. Mišljenja je da je propuštajući postupiti u smjeru detaljnijeg utvrđenja činjeničnog stanja tuženik povrijedio i načelo materijalne istine, ali i da je sama odluka toliko neobrazložena da se u biti sastoji od kompilacije pogrešnih zaključaka tuženika koji su u potpunosti protivni činjeničnom stanju. Predlaže Sudu da uvaži navode sadržane u tužbi, usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporeno, rješenje.
3. Tuženo tijelo se, u svom odgovoru, poziva na mjerodavne odredbe Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji te navodi da je 10. rujna 2024. zaprimilo od Središnjeg federalnog registra Njemačke, putem Informacijskog sustava europskih kaznenih evidencija ECRIS, podatak o postojanju šest evidentiranih kaznenih osuda za tužitelja. Imajući navedeno na umu ukazuje kako nije u mogućnosti brisati te podatke, jer iste treba izbrisati Središnji federalni registar Njemačke, a što u konkretnom nije učinjeno. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i na snazi ostavi osporeno rješenje.
4. Sud je 3. rujna 2025. i 29. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid te je, radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja, izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U ovom sporu odlučnim se ukazuje utvrđenje činjeničnog stanja. Tužitelj smatra kako je njegova ranija kaznena evidentiranost, pred javnopravnim tijelima Republike Njemačke, brisana, iz kojeg razloga ju je posljedično i tuženik morao brisati. Tuženik svoje rješenje temelji upravo na pretpostavci postojanja takvog upisa.
8. Prvotno Sud navodi kako je jedini relevantan trenutak u kojem se neosuđivanost u kaznenoj evidenciji provjerava, dan sastava potvrde, odnosno dan donošenja rješenja. Iz ovog slijedi da sva naknadna brisanja, ili novi upisi, a koji bi uslijedili nakon tog trenutka, ne mogu imati utjecaj na zakonitost samog rješenja, a koje se po logici može bazirati samo na jednom i upravo tom vremenu. Iz ovog razloga dokumentacija koja bi se odnosila na ranije ili kasnije periode evidentiranja i na koje se poziva tužitelj, nisu od utjecaja.
9. Spisu tuženika prileži izvod iz sustava European criminal records information system – ECRIS, Središnjeg federalnog registra, broj DE-HR-RRS- 583059, od 10. rujna 2024. (dan prije donošenja osporenog rješenja), a sukladno kojem izvodu tužitelj ima evidentirano počinjenje šest različitih kaznenih dijela.
10. Člankom 60. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da se pod javnim ispravama u smislu ovoga Zakona smatraju isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje.
11. U konkretnom izvod iz sustava European criminal records information system – ECRIS, javna je isprava te se ono što je u toj ispravi navedeno smatra dokazanim. Slijedom te okolnosti tuženik je kod donošenja osporenog rješenja sadržaj takve isprave morao smatrati točnom. Navedena okolnost rezultirala je izričitim zakonskim određenjem u specijalnom propisu.
12. Člankom 28. stavkom 2. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (Narodne novine, broj 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da Ministarstvo vrši promjenu ili brisanje pohranjenih podataka iz stavka 1. ovoga članka kad ga o promjeni ili brisanju obavijesti središnje tijelo države članice EU.
13. Člankom 28. stavkom 3. Zakona određeno je da će radi prosljeđivanja podataka Ministarstvo koristiti samo podatke usklađene prema obavijesti iz stavka 2. ovoga članka.
14. Sukladno citiranim odredbama Sud zaključuje kako tuženik nema na zakonu utemeljenu mogućnost da izvan, sa središnjim tijelom države članice EU usklađenim podatcima, izda odgovarajuću potvrdu, jer bi takvo postupanje bilo direktno protivno zakonu. Nadalje, tuženik nema ni mogućnost kontroliranja javnih evidencija drugih država, jer za takvo postupanje jednostavno nije nadležan. Iz ovog razloga i ukoliko je tužitelj smatrao kako nije točna evidencija o kaznenim djelima koje je počinio, morao je pred nadležnim njemačkim javnopravnim tijelima tražiti brisanje netočnih podataka i njihovim usklađenjem ishoditi traženu potvrdu o nekažnjivosti. Iz navedenog razloga Sud osporeno rješenje ocjenjuje na zakonu osnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
15. U odnosu na prigovore navedene u tužbi Sud ponavlja kako naknadna ili ranija stanja kaznenih evidencija nemaju utjecaj na zakonitost rješenja koje se utemeljuje u točno određenom vremenu, iz kojeg razloga dokumentacija koju tužitelj sudu predaje i nije od utjecaja. Iz istog razloga ni dokazi koje tužitelj u ovom sporu traži izvesti nisu od utjecaja, s tim da Sud dodaje kako tužitelj svakodobno može podnijeti novi zahtjev za izdavanjem potvrde, a koja će biti sačinjena s obzirom na neko drugo vrijeme, ukoliko za izdavanje takve potvrde uopće ima interes.
16. Budući ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.
18. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 2. rujna 2025., (list 77 i 78 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod uvjetom iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Maja Vukelić Brčić, Rijeka, Žabica 2,
2. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb,
Ulica grada Vukovara 49,
3. U spis
