Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1809/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2. IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Njemačka (ranije [adresa]), zastupanih po punomoćnici Vlatki Ostrognaj, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika pod 1. BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2. NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić iz Čakovca, radi prestanka uznemiravanja i opravdanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tužiteljica pod 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-20/2025-7 od 29. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljica pod 1. GO i 2. IO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 20/2025-7 od 29. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica pod 1. i 2. za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženicima BO i GOU, iz [adresa], nalaže se da prestane uznemiravati tužiteljice GO, OIB [osobni identifikacijski broj] i IO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u ostvarivanju vlasničkih prava glede kuće sa gospodarskim zgradama, dvorištem i livadom u [adresa], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], na način da sjedaju u iskopanu rupu za stupove ograde, prijete lopatom, napadaju primjenjujući silu i vrijeđaju psovkama i pogrdnim riječima te na drugi sličan način uznemiravaju tužiteljice pri dovršetku gradnje betonske ograde na nekretnini tužiteljica sa zapadne strane u dužini cca 6 metara i korištenju njihove nekretnine u [adresa], te im se nalaže da uklone postavljena drvena vrata i montažnu žičanu ogradu u ravnini nedovršene ograde na navedenoj nekretnini tužiteljica u [adresa].“
2. Odlukom o parničnom trošku naloženo je tužiteljicama naknaditi tuženicima iznos od 3.987,50 eura.
3. Žale se tužiteljice pod 1. i 2. pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine. Zatražile su i trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica pod 1. i 2. radi zaštite od uznemiravanja u izvršavanju vlasničkih ovlasti na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].
7. Prema odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario negatorijsku zaštitu od uznemiravanja, mora dokazati da je vlasnik nekretnine (pravi vlasnički zahtjev – članak 167. stavak 2. ZV-a) ili pravni temelj i istinit način svojega stjecanja posjeda nekretnine (zahtjev predmnijevanog vlasnika – članak 167. stavak 4. ZV-a), te da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede tih stvari.
8. U ovom smislu vlasnik je ovlašten zahtijevati tuženikovo negativno ili pozitivno činjenje, kojim će prestati bespravno uznemiravanje vlasništva, pa je on svoj zahtjev ovlašten usmjeriti kako na tuženikovu činidbu kojom uspostavlja ono stanje kakvo je bilo prije uznemiravanja, tako i na propuštanje daljnjeg uznemiravanja. Radi uspostave prijašnjeg stanja vlasnik može zahtijevati od treće osobe koja ga uznemirava pozitivnu ili negativnu činidbu, pa tako i činidbu kojom će se uspostaviti stanje kakvo je bilo do tog uznemiravanja.
9. Pri tome je pasivno legitimirana svaka osoba koja vlasnika uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede stvari, ako ona to čini bespravno (osoba koja neposredno uznemirava vlasnika bilo postupajući u svoje ime, bilo po nalogu ili u korist treće osobe, a i osoba po čijem se nalogu čini ono što uznemirava vlasnika, kao i osoba u čiju se korist vlasnik uznemirava ako je ona znajući za to što se čini, to odobrila, ili se time okoristila).
10. U tumačenju ove odredbe, riječ je o uznemiravanju u okolnostima kada neka osoba izvršava neku svoju vlast na stvari, tj. ako na toj stvari poduzima radnje prisvajajući za sebe kakvo stvarno ili obvezno pravo koje joj ne pripada, tako i u okolnostima kada ta osoba samovoljno proširuje ili modificira neko pravo.
11. Negatorijski zahtjev se osnovano može podići samo protiv onih uznemiravanja koja su izvršena bespravno, dakle, ukoliko ta treća osoba, na te radnje nije ovlaštena nekim svojim subjektivnim pravom, niti zakonskim ograničenjem vlasnikovog prava.
12. Slijedom naprijed navedenog, za vlasničku zaštitu zbog uznemiravanja u smislu odredbe članka 167. ZV-a tužitelj treba dokazati vlasništvo ili predmnijevano vlasništvo nekretnine čiju zaštitu zahtijeva.
13. U konkretnom slučaju, kako to pravilno cijeni sud prvog stupnja, tužiteljice pod 1. i 2. nisu dokazale da su tuženici pod 1. i 2. bilo kakvom radnjom na dijelu nekretnine koja bi bila u vlasništvu ili predmnijevanom vlasništvu tužiteljica iste uznemiravali u njihovim vlasničkim ovlastima.
14. Kako dakle, tužiteljice pod 1. i 2. nisu dokazale prethodno navedene pretpostavke vlasničke zaštite, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
15. Suprotno ocijeni provedenih dokaza prvostupanjskog suda koja ima uporište u brojnim izvedenim dokazima u postupku, analiza dokaza provedenih tijekom postupka izvršena po tužiteljicama u žalbi, nema uporišta u sadržaju provedenih dokaza, zbog čega tužiteljice svojom drukčijom i suprotstavljenom ocjenom dokaza ne dovode u sumnju odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
16. Isto tako, neosnovana je tvrdnja žaliteljica da je obrazloženje pobijane presude nedostatno, jer ovaj sud nalazi da obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razloge o svim pravno odlučnim okolnostima tako da je moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude.
17. Također dati razlozi nisu proturječni niti sami sebi, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koji se ukazuje žalbenim navodima.
18. Glede preostalih žalbenih navoda je za navesti, da onaj tko je sudjelovao u postupku uređenja međe može svoje vlasništvo dokazivati samo u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međe. Protekom tog roka, ne podigne li jedan od susjeda zahtjev za utvrđivanjem prava vlasništva, prestaje određena neizvjesnost koja još može postojati nakon što je završio postupak uređenja međe. Vlasništvo na spornoj površini nakon što protekne navedeni rok mogao bi dokazivati samo onaj koji je bio njenim vlasnikom prije no što je međa bila označena, a nije sudjelovao u postupku uređenja međe.
19. Tužiteljice su nakon zaključene nagodbe sklopljene između ovdje stranaka dana 21. rujna 2022. u postupku radi uređenja međe koji se vodio pod brojem R1- 74/17 izgradile novu ogradu umjesto one sporne iz 2013., dok nisu predložile dopunu geodetskog vještačenja po sudskom vještaku Vesni Kovač kako bi se usporedilo prethodno i novonastalo stanje.
20. S tim u vezi je za naglasiti kako odredbom članka 7. ZPP-a nije utvrđena dužnost suda u odnosu na utvrđenje spornih činjenica, već je utvrđena obveza stranaka na iznošenje činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i predlaganje dokaza kojima se utvrđuju te činjenice, slijedom čega sud nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvoditi dokaze koje one nisu predložile, pa utoliko neosnovano tužiteljice u žalbi opisno ističu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 7. ZPP-a.
21. Nadalje, odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a.
22. Naime, sud prvog stupnja pri odlučivanju koje će troškove tuženicima naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tuženicima za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
23. Pritom je sud prvog stupnja vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.
24. Slijedom iznijetog, kako prvostupanjskom presudom kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
25. Zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a jer nisu uspjele sa svojom žalbom.
U Splitu 5. studenog 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan Tironi