Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1892/2021-9

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice PUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Goranu Božiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po odvjetniku Ćamilu Salahoviću iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-4829/06 od 28. svibnja 2021. na sjednici vijeća održanoj 05. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-4829/06 od 28. svibnja 2021. u dijelu toč. I) izreke do iznosa od 255.000,00 kn /33.844,32 eura.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda u preostalom dijelu toč. I) izreke i sudi:

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete preko iznosa od 255.000,00 kn, za iznos od 213.000,00 kn.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-4829/06 od 28. svibnja 2021. u dijelu toč. II) izreke do iznosa od 68.552,85 kn/9.098,53 eura.

IV. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda u preostalom dijelu toč. II) izreke i sudi:

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom dospjele naknade za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 68.552,85 kn, za iznos od 7.571,89 kn.

V. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-4829/06 od 28. svibnja 2021. u dijelu toč. III) izreke do iznosa od 535,64 kn/71,09 eura.

VI. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda u preostalom dijelu toč. III) izreke i sudi:

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom rente na ime trajne potrebe za tuđom pomoći preko iznosa od 535,64 kn, za iznos od 321,38 kn.

VII. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-4829/06 od 28. svibnja 2021. u dijelu toč. IV) izreke do iznosa od 17.582,01 kn/ 2.333.53 eura sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 240,56 eura ( 1.812,50 kn ) od 02.02.2005. do isplate

- na iznos od 535,78 eura ( 4.036,80 kn ) od 02.02.2005. do isplate

- na iznos od 180,13 eura ( 1.357,20 kn ) od 22.02.2005. do isplate

- na iznos od 53,09 eura ( 400,00 kn ) od 22.03.2005. do isplate

- na iznos od 63,51 eura ( 478,50 kn ) od 01.06.2005. do isplate

- na iznos od 49,65 eura ( 374,10 kn ) od 01.06.2005. do isplate

- na iznos od 345,42 eura ( 2.602,60 kn ) od 11.12.2005. do isplate

- na iznos od 70,32 eura ( 529,81 kn ) od 10.12.2005. do isplate

- na iznos od 321,92 eura ( 2.425,50 kn ) od 25.01.2006. do isplate

- na iznos od 77,64 eura ( 585,00 kn ) od 25.01.2006. do isplate

- na iznos od 162,59 eura ( 1.225,00 kn ) od 23.05.2006. do isplate

- na iznos od 77,64 eura ( 585,00 kn ) od 10.06.2006. do isplate

- na iznos od 77,64 eura ( 585,00 kn ) od 27.05.2006. do isplate

- na iznos od 77,64 eura ( 585,00 kn ) od 03.06.2006. do isplate.

VIII. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda u preostalom dijelu toč. IV) izreke i sudi:

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom troškova liječenja preko iznosa od 17.582,01 kn, za iznos od 1.681,01 kn.

IX. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-4829/06 od 28. svibnja 2021. u dijelu toč. V) izreke do iznosa od 4.425,00 kn/ 587,36 eura.

X. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda u preostalom dijelu toč. V) izreke ( preko iznosa od 4.425,00 kn/ 587,36 eura ) i sudi:

U preostalom dijelu svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

XI. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-4829/06 od 28. svibnja 2021. u toč. VI) i VII) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 468.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 76.124,74 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a toč. III) izreke je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime trajne potrebe za tuđom pomoći, plaća iznos od 857,02 kn mjesečno, počevši od 01.08.2018. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele mjesečne obroke dužan platiti odjednom sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, a buduće i dospijevajuće mjesečne obroke do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec. Nadalje toč. IV) izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 19.263,02 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni dosuđeni iznos, dok je toč. V) naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 282.343,33 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Također je toč. VI) izreke odbijena tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 596.699,93 kn, dok je toč. VII) izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 347.674,67 kn.

2. Protiv toč. VI) i VII) izreke citirane presude sadržajno žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu odluku.

3. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da dosuđeni iznosi ne predstavljaju pravičnu naknadu zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ( NN 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO/91 ), niti predstavljaju realnu satisfakciju osobi koja je teško stradala u prometnoj nezgodi u dobi od samo 22 godine. Navodi i da nije jasno zbog čega je prvostupanjski sud utvrđene pripadajuće iznose naknade za tuđu pomoć i njegu umanjio za iznose koje je njena majka primila kao roditelj njegovatelj, niti je to valjano obrazložio. Navodi da naknada štete na ime tuđe pomoći njege predstavlja štetu koja je nastala njoj kao oštećeniku, pa da nije jasno u kakvoj je uzročno posljedičnoj vezi okolnost da je njena majka primala naknadu od Centra za socijalnu skrb. Navodi da ima pravo i na naknadu štete po osnovi izgubljenih 5 akademskih godina, kao i da joj je trebalo dosuditi sve zatražene troškove liječenja prema priloženim računima, jer da nije odlučna činjenica da neki računi glase na ime njene majke PU, već da je taj izdatak potrošen na njeno liječenje. Osporava i odluku o trošku jer da joj je sud trebao priznati punu naknadu za trošak sastava podnesaka od 11.02.2009., 02.04.2009., 20.10.2010., 06.03.2018. i 01.10.2018.

4. Protiv toč. I), II), III), IV) i V) izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlaže ukinuti pobijanu odluku i vratiti na ponovno suđenje, odnosno podredno preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U žalbi tuženik u bitnom osporava utvrđenu odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode njegova osiguranika od 80% i utvrđeni doprinos tužiteljice nastanku i visini štete od 20% navodeći da je u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda nezakonita i da je posljedica počinjenih bitnih povreda parničnog postupak iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da na osnovu svih utvrđenih okolnosti relevantnih za prosudbu u primjeni odredbe čl. 177. st. 3. u svezi s čl. 192. i čl. 205. ZOO/91, kao i mjerodavnog Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 54/96) proizlazi zaključak da je tužiteljica pretežito i to u omjeru od 50-80% doprinjela nastanku i visini štete. Navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve aspekte protupravnih radnji tužiteljice tj. da je navedena pretrčavala kolnik sa dvije kolničke trake na udaljenosti od 24 m od pješačkog prijelaza, odnosno semafora, da je do nezgode došlo po danu, odnosno dnevne svjetlosti, da je kolnik na mjestu nezgode ravan, pa da je tužiteljica mogla uočiti nailazak vozila njegova osiguranika, da je mogla vidjeti da je na semaforu zeleno svjetlo za vozila, a crveno za pješake, te da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta da je odustala od pretrčavanja ili da je kolnik prelazila preko pješačkog prijelaza, odnosno da je poštivala zakonske propise i pravila. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu naknade štete s osnova stručne pomoći i njege jer da nije uračunao ukupne isplate koju su tužiteljica i njena majka ostvarile s osnova tuđe pomoći od Centra za socijalnu skrb u visini od 144.170,76 kn, posljedično čemu da je tužiteljici dosuđena veća šteta od one koju je trpjela. Navodi da je tužiteljica pismenim podneskom od 27.11.2000. povećala tužbeni zahtjev s osnova tuđe pomoći i rente, a kojoj preinaci da se usprotivio, te da je u odnosu na tako povećani dio tužbenog zahtjeva temeljem čl. 360. i 376. ZOO/91 nastupila zastara jer da se povećani dio tužbenog zahtjeva ima smatrati samostalnim zahtjevom kod kojeg je za ocjenu zastare odlučan dan preinake, a ne dan podnošenja tužbe. Osporava i odluku o trošku jer da sud omjer uspjeha stranaka u sporu nije obračunao prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

7. Žalbe tužiteljice i tuženika su djelomično osnovane.

8. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 13.02.2004. u Zagrebu, na zapadnom kolniku Avenije Gojka Šuška, te u kojoj nezgodi je tužiteljica sudjelovala kao pješak, a osiguranik tuženika RU upravljajući osobnim vozilom.

9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da među strankama nije sporno da se 13.02.2004., u 13,20 sati dogodila prometna nesreća na zapadnom kolniku Avenije Gojka Šuška, kod glavnog kolnog ulaza u KB Dubrava u Zagrebu, u kojoj je sudjelovao RU, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] i tužiteljica kao pješak,

- da je osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom br. [broj police],

- da je tuženik 28.05.2007. tužiteljici na ime naknade štete isplatio iznos od 100.000,00 kn,

- da je među strankama sporna osnova i visina zatražene naknade neimovinske i imovinske štete, kao i doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja,

- da iz Nalaza i mišljenja i iskaza vještaka prometne struke EU, a kojeg sud prihvaća objektivnim, stručnim i danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, proizlazi da su na mjestu štetnog događaja pronađeni tragovi kočenja vozila osiguranika tuženika na osnovi kojih je izračunata brzina u trenutku reagiranja vozača kočenjem od oko 67 km/h, da je tužiteljica u trenutku naleta vozilu bila okrenuta desnom stranom tijela, da je prema ozljedama i oštećenjima na vozilu utvrđena naletna brzina od oko 35-40 km/h, da prema utvrđenoj naletnoj brzini proizlazi da je osiguranik tuženika reagirao kočenjem kada se nalazio od mjesta naleta na udaljenosti od 31,1 m ili vremenski 1,9 sekundi, dok je istovremeno tužiteljica put od ruba kolnika do mjesta naleta prešla vremenski u trajanju od 1 do 1,4 sekunde, što znači da je u oba slučaja osiguranik tuženika reagirao kočenjem prije stupanja tužiteljice na kolnik, da je tužiteljica nailazila vozilu s lijeve strane na kojoj se izvan lijevog ruba kolnika nalazi široki travnati teren (fotografije 7-12 Fotografskog elaborata) što znači da je osiguranik tuženika, bez obzira na način kretanja tužiteljice, reagirao kočenjem još tijekom njezinog kretanja po travnatom terenu, da je do naleta u odnosu na širinu kolnika došlo na oko 2,4 m zapadnije od istočnog ruba kolnika, da bi se osiguranik tuženika, na način kako je reagirao kočenjem na udaljenosti od 31,1 m od mjesta naleta, na tom putu zaustavio kočenjem i izbjegao nalet pri svim brzinama do 56 km/h, da je kolnik na mjestu nezgode ravan, da je do nezgode došlo po danu za vrijeme dnevne svjetlosti, što znači da je tužiteljica mogla uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika, te da nije počela prelaziti kolnik do naleta ne bi došlo, da je u trenutku stupanja tužiteljice na kolnik vozilo od mjesta naleta bilo udaljeno 31,1 m, a na toj udaljenosti tužiteljica da je sigurno mogla uočiti nailazak vozila, s tim da je prosječnom pješaku teško procijeniti brzinu kretanja nailazećeg vozila, da je tužiteljica mogla vidjeti svjetla za vozila na semaforu iz razloga što je do naleta došlo na oko 24 m od pješačkog prijelaza, odnosno semafora, dok da nije mogla vidjeti svjetla na semaforu za pješake,

- da iz Nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a kojeg sud također cijeni objektivnim, stručnim i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, proizlazi da je tužiteljica u predmetnoj nesreći zadobila teško natučenje mozga sa krvarenjem u samom moždanom tkivu desnog čeonog režnja i krvarenjem ispod tvrde moždane opne u području desnog čeonog i tjemenog režnja, kao i lom obje kosti desne potkoljenice i lijeve ključne kosti, da je liječenje bilo dugotrajno, da je bila podvrgnuta ukupno 6 velikih složenih operacijskih zahvata i 2 manja i jednostavnija zahvata, da tužiteljica trpi posljedice ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći i to zbog 3 puta rađene kraniotomije i potom kranioplastike od 10%, desnostrane hemipareze srednjeg stupnja od 30%, psihoorganskog posttraumatskog sindroma srednje jakog stupnja od 50%, stanje nakon traheotomije od 5%, veliki ožiljak nakon dva otvaranja trbuha (peritonitis i zapetljaj crijeva) od 5%, odnosno ukupno, bez matematičkog zbrajanja pojedinačnih deficita 80% jer da tužiteljica ne može dulje stajati i hodati, da vrlo teško hoda uzbrdo, nizbrdo i po stubama, da ne može podizati ni nositi terete teže od 2-3 kg, da ne može samostalno nabavljati hranu i ostale životne potrepštine, ne može samostalno pripremati obroke, već jedino može samostalno održavati osobnu higijenu i fiziološke potrebe, da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta prilikom razvoja peritonitisa sa zapletajem crijeva i perioperacijski i to u trajanju od 7-8 dana, da je trpjela bolove srednjeg intenziteta oko 2 mjeseca, te slabog intenziteta oko 4 mjeseca, da je pretrpjela sekundarni strah jakog intenziteta od 10 dana, srednjeg oko 2 mjeseca i slabog oko 4 mjeseca, da joj je tuđa pomoć bila neophodna nakon otpuštanja iz bolnica i to u trajanju od 34 dana od 8 sati svakodnevno, od čega 1 sat dnevno stručne medicinske pomoći patronažnog fizioterapeuta, potom u trajanju od 100 dana od 8 sati dnevno, od čega također 1 sat stručne pomoći patronažnog fizioterapeuta, zatim tijekom pola godine u trajanju od 6 sati dnevno, od čega 1 sat stručne pomoći patronažnog fizioterapeuta, potom 5 mjeseci od 4 sata dnevno, od čega i dalje po 1 sat stručne pomoći patronažnog fizioterapeuta, te godinu dana po 2 sata dnevno, da joj je početka 2006. bila potrebna tuđa pomoć samo nestručne osobe od 1-2 sata dnevno i takva da će joj pomoć trebati trajno jer nije u stanju obavljati nikakav teži fizički posao niti u kući niti izvan kuće, a pored toga nije sposobna niti za odgovorni intelektualni rad, te da je zaostala naruženost jakog stupnja (hemipareza, šepanje, brojni ožiljci),

- da iz Nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, a kojeg sud također ocjenjuje objektivnim, stručnim i danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, proizlazi da mjesečni iznosi naknada nestručne tuđe pomoći i njege tužiteljice, za razdoblje od 03.08.2004. do 31.07.2018., na bazi obima potrebe utvrđenim nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke, iznose ukupno 181.421,45 kn, da mjesečni iznosi naknada stručne tuđe pomoći tužiteljice, za razdoblje od 03.08.2004. do 09.01.2006., na bazi obima potrebe utvrđenim nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke, iznose ukupno 11.372,07 kn, da razlike između naknada (stručne i nestručne) pomoći i njege tužiteljice prema izračunu vještaka, i naknada koje je tužiteljica po istoj osnovi primila od Centra za socijalnu skrb Dubrovnik, za razdoblje od 03.08.2004. do 31.07.2018., iznose ukupno 137.105,71 kn, te da počevši od kolovoza 2018. pa nadalje, na bazi prosjeka posljednjih 12 obrađenih mjeseci (kolovoz 2017. – srpanj 2018.), mjesečna renta po osnovi tuđe pomoći tužiteljice iznosi 1.071,28 kn,

- da je tužiteljica nakon provedenog dopunskog financijskog vještačenja specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 27.11.2020. na način da je isti povećan samo u odnosu na zahtjev za tuđu pomoć i njegu i u pogledu visine rente za tuđu pomoć,, a koja preinaka da je dopuštena na ročištu održanom 02.12.2020.

- da tuženikov prigovor zastare u odnosu na tako povećani dio tužbenog zahtjeva nije osnovan jer da je taj zahtjev zatražen prilikom podnošenja tužbe, te nije proširen u pogledu vremenskog razdoblja za koje se zahtjeva tuđa pomoć i njega,

- da je osiguranik tuženika RU pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ks-296/05 od 25.05.2006. proglašen krivim što je 13.02.2004., u 13,20 sati, u Zagrebu, upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] zapadnim kolnikom Avenije Gojka Šuška, desnom prometnom trakom u smjeru juga, te se dolaskom do raskrižja sa glavnim kolnim ulazom u KB Dubrava protivno odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, kretao vozilom brzinom od 67 km/h, a koja brzina je veća od dopuštene brzine kretanja vozila u naseljenom mjestu, uslijed čega je dolaskom 20 metara južnije od navedenog raskrižja naletio na pješakinju ĐU koja je pretrčavala zapadni kolnika Avenije Gojka Šuška od istoka u smjeru zapada, od kojeg naleta je imenovana pješakinja pala na kolnik i zadobila teške tjelesne povrede u vidu prijeloma kostiju desne potkoljenice i prijeloma baze lubanje, dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona,

- da je sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za navedenu pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je utvrđeno da je predmetnu prometnu nesreću prouzrokovao osiguranik tuženika RU,

- da provedenim dokaznim postupkom nije bilo moguće utvrditi koliko je bilo ograničenje brzine na predmetnoj dionici u vrijeme nastanka nezgode, pa da sud smatra da je predmetnu prometnu situaciju potrebno analizirati po općem pravilu o ograničenju brzine kretanja vozila u naseljenom mjestu od 50 km/h,

- da na strani tužiteljice postoji doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% iz razloga što je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da je kolnik na mjestu nezgode bio ravan, da je do nezgode došlo po danu za vrijeme dnevne svjetlosti, da je u trenutku stupanja tužiteljice na kolnik vozilo od mjesta naleta bilo udaljeno 31,1 m, te da je na toj udaljenosti tužiteljica sigurno mogla uočiti nailazak vozila, da je osiguranik tuženika RU kritične zgode upravljao u prometu osobnim automobilom (opasnom stvari) i to brzinom od 67 km/h, a koja brzina je veća od dopuštene brzine kretanja vozila u naseljenom mjestu, da je prosječnom pješaku teško procijeniti brzinu kretanja nailazećeg vozila, te da nije počela prelaziti kolnik do naleta ne bi došlo,

- da uvažavajući Nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i da je tužiteljica u vrijeme prometne nesreće imala 22 godine, da je u to vrijeme bila na zadnjoj godini studija, te je zbog zadobivenih ozljeda i dugotrajnog liječenja studij završila tek 2009., da nije u mogućnosti obavljati posao stomatologa, tužiteljici po osnovi smanjenja životne aktivnosti od 80% pripada naknada štete u iznosu od 448.000,00 kn uzimajući u obzir utvrđeni omjer suodgovornosti od 20%,

- da uvažavajući sačinjeni Nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i osobno zapažanje u svezi naruženosti, tužiteljici za pretrpljene fizičke boli pripada naknada štete od 36.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 36.000,00 kn i za naruženost u iznosu od 48.000,00 kn, uzimajući u obzir utvrđeni omjer suodgovornosti,

- da slijedom navedenog tužiteljici primjenom odredbe čl. 200. ZOO/91 na ime zatražene neimovinske štete pripada ukupno iznos od 568.000,00 kn, odnosno umanjen za iznos od 100.000,00 kn na ime isplaćenog dijela, ukupno iznos od 468.000,00 kn,

- da uvažavajući provedeno financijsko vještačenje tužiteljici na ime naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege, umanjeno za naknade koje je tužiteljica po tom osnovu primila od Centra za socijalnu skrb Dubrovnik i naknade koje je primila njena majka kao roditelj-njegovatelj, pripada iznos od 76.124,74 kn, uzimajući u obzir utvrđeni omjer suodgovornosti,

- da uvažavajući provedeno financijsko vještačenje tužiteljici pripada mjesečna renta po osnovi tuđe pomoći i njege, uzimajući u obzir utvrđeni omjer suodgovornosti u iznosu od 857,02 kn,

- da prema priloženim računima tužiteljici pripada naknada štete po osnovi opravdanih troškova liječenja i to samo u odnosu na račune koji su izdani na njeno ime u ukupnoj visini od 19.263,02 kn, uzimajući u obzir utvrđeni omjer suodgovornosti.

10. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 155., čl. 185. st. 1., čl. 192. st. 1., čl. 195. i čl. 200. ZOO/91 dosuđuje tužiteljici zatraženu neimovinsku i imovinsku štetu kao u izreci pobijene presude, dok odluku o trošku donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Isto tako nije počinjena niti relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koje smatra dokazanima, ocijenivši provedene dokaze zasebno, kao i sve dokaze zajedno.

13. Međutim osnovani su žalbeni navodi stranaka da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o omjeru suodgovornosti tužiteljice za nastanak predmetne štete, kao i o visini dosuđene naknade štete s osnova dospjele naknade za tuđu pomoć i njegu i s osnova troškova liječenja.

14. Naime, cijeneći sve odlučne okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode, ocjena je ovog suda da su za nastanak predmetne nezgode i tužiteljica i osiguranik tuženika jednako suodgovorni, odnosno svaki u omjeru od 50 % i to iz razloga koji su nastavno obrazloženi.

15. Tako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica predmetne zgode prelazila kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, odnosno na dijelu koji je 24 m bio udaljen od vidno obilježenog pješačkog prijelaza, da se nezgoda dogodila na ravnom dijelu kolnika i tijekom dana, odnosno dobre vidljivosti, da je tužiteljica mogla uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika, kao i svjetla na semaforu za vozila ( prema policijskom zapisniku osiguraniku tuženika je bilo zeleno svjetlo na semaforu, a koja činjenica tijekom postupka nije učinjena spornom), te da je odustajanjem od prelaska kolnika mogla izbjeći nalet vozila. Dakle tužiteljica je predmetne zgode neoprezno krenula prelaziti kolnik, ne koristeći se pri tom postojećim vidno obilježenim pješačkim prijelazom ( udaljen od mjesta naleta 24 m ) i ne uvjerivši se da to može učiniti na siguran način, iako je mogla uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika i vidjeti da je za njegov pravac zeleno svjetlo na semaforu, te sačekati njegov prolazak, a čime bi izbjegla nezgodu. Opisanim ponašanjem tužiteljica je postupila suprotno odredbi čl. 104. st. 2. i čl. 106. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 84/92, 6/93, 5/93, 26/93, 29/94, 43/96, 54/96 ), te je takvim ponašanjem, a koje se ne može smatrati radnjom bez određenog rizika, po stavu ovog suda doprinjela nastanku vlastite štete u omjeru od navedenih 50 %.

16. S druge strane osiguranik tuženika je u konkretnom slučaju reagirao kočenjem prije stupanja tužiteljice na kolnik pri brzini od 67 km/h, a kada se nalazio od mjesta naleta na udaljenosti od 31,1 m ili 1,9 sekundi, te bi se na tom putu bio zaustavio pri svim brzinama do 56 km/h. Dakle osiguranik tuženika je mogao izbjeći nezgodu da se kretao dozvoljenom brzinom u naseljenom mjestu od 50 km/h ( čak i nešto višom od dozvoljene ), odnosno da je brzinu svog vozila prilagodio konkretnoj prometnoj situaciji na cesti, unatoč tome što mu je bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, odnosno opravdanom očekivanju u nesmetani prolazak, a čime bi izbjegao nezgodu. Stoga ovoj sud smatra da doprinos osiguranika tuženika za nastanak predmetne štete iznosi 50%.

17. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je brzina kretanja vozila na mjestu nezgode bila ograničena na 40 km/h, ističe se da ta činjenica nije nedvojbeno dokazana obzirom da sud podatak o ograničenju brzine nije uspio pribaviti od Grada Zagreba, niti je ograničenja brzine navedeno u Zapisniku policije o očevidu, pa je stoga pravilan stav prvostupanjskog suda da predmetnu prometnu situaciju treba analizirati po općem pravilu o ograničenju brzine u naseljenom mjestu od 50 km/h, a kako to proizlazi i iz utvrđenja u kaznenom postupku koji je vođen protiv osiguranika tuženika.

18. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi nadoknaditi tužiteljici utuženu štetu u omjeru od 50%.

19. U konkretnom slučaju se štetni događaj desio 13.02.2004. slijedom čega se temeljem odredbe čl. 1163. ZOO/05 primjenjuju odredbe prijašnjeg ZOO/91 ( Rev- 282/24 od 04.06.2025. ).

20. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete, te visini te naknade, primijenio odredbu čl. 200. st. 2. ZOO/91.

21. Tako je pravilno prvostupanjski sud cijeneći provedeno medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu kojim je kod tužiteljice utvrđeno smanjenje općih životnih aktivnosti od 80%, te imajući na umu i ostale okolnosti slučaja, odnosno da je tužiteljica u trenutku stradavanja imala 22 godine, da je bila na zadnjoj godini fakulteta, da je zbog zadobivenih ozljeda i dugotrajnog liječenja studij završila tek 2009., da zbog posljedica zadobivenih u predmetnoj nezgodi nije sposobna obavljati posao stomatologa, niti bilo kakav drugi teži fizički posao niti u kući, niti izvan kuće, kao niti odgovorni intelektualni rad, odnosno cijeneći sva zaostala ograničenja u životnim aktivnostima, dosudio tužiteljici po osnovi duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti pravičnu novčanu naknadu od 560.000,00 kn, odnosno umanjenu za 20% suodgovornosti u iznosu od 448.000,00 kn.

22. Isto tako je pravilno prvostupanjski sud cijeneći navedeno medicinsko vještačenje vezano za pretrpljene fizičke boli tužiteljice, odnosno intenzitet tih boli, kao i pretrpljeni strah, odnosno intenziteta toga straha, te tijek liječenja i komplikacije, odnosno cijeneći sve okolnosti slučaja, dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu po osnovu pretrpljenih fizičkih boli i straha u iznosima od po 45.000,00 kn, odnosno umanjeno za 20% suodgovornosti, u iznosima od po 36.000,00 kn.

23. Također je pravilno prvostupanjski sud cijeneći provedeno medicinsko vještačenje kao i neposredno opažanje glede naruženja, dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu po tom osnovu u iznosu od 60.000,00 kn, odnosno umanjeno za 20% suodgovornosti, u iznosu od 48.000,00 kn.

24. Slijedom navedenog pravilno je tužiteljici dosuđen ukupan iznos utužene neimovinske štete po osnovu duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti, po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te po osnovu naruženosti u ukupnom iznosu od 710.000,00 kn, odnosno umanjen za 20% suodgovornosti u iznosu od 568.000,00 kn.

25. Obzirom da po stavu ovog suda suodgovornost tužiteljice nije 20% kako je utvrdio prvostupanjski sud, već 50%, to navedeni iznos od 710.000,00 kn treba umanjiti za 50% ( 355.000,00 kn ) primjenom odredbe čl. 192. ZOO/91 slijedom čega tužiteljici pripada ukupno iznos od 355.000,00 kn, odnosno umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 100.000,00 kn, ukupno iznos od 255.000,00 kn tj. 33.844,32 eura.

26. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je od utvrđenog iznosa po osnovi tuđe pomoći njege odbio naknade koje je primila njena majka kao roditelj-njegovatelj.

27. Naime, pobijanom odlukom prvostupanjski sud je na temelju dopunskog Nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđenu tuđu pomoć i njegu umanjio na ime naknada koje je tužiteljica osobno primila po osnovi doplatka za tuđu pomoć i njegu od strane Centra za socijalnu skrb Dubrovnik ( a što se žalbom ne osporava ), kao i naknada koje je njena majka primila kao roditelj-njegovatelj s obrazloženjem da tužiteljica ne trpi štetu u visini naknade koju je njena majka primila kao roditelj njegovatelj.

28. Navedeni pravni stav prvostupanjskog suda je pogrešan jer pravo na naknadu tuđe pomoći i njege predstavlja osobno pravo tužiteljice koje joj pripada na temelju čl. 195. ZOO/91, a koje je vezano uz njezino osobno stanje, dok naknada koju je njena majka ostvarila kao njegovatelj predstavlja pravo koje je ona ostvarila na temelju odredbi Zakona o socijalnoj skrbi, te se radi o dva zasebna prava dvije različite osobe koja su ostvarena po različitim pravnim osnovama i ta prava se kao takva međusobno ne isključuju. Stoga ostvarenje prava tužiteljice na temelju odredbe čl. 195. ZOO/91 ne može biti dovedeno u pitanje zbog prava koje je za sebe ostvarila njena majka na temelju odredbi Zakona o socijalnoj skrbi. Stoga se iznosi koje roditelj oštećenika prima s osnove statusa roditelja-njegovatelja na temelju odredbi Zakona o socijalnoj skrbi, a koji su u neposrednoj vezi sa štetnim događajem, ne uračunavaju prilikom dosuđivanja naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege, niti se činjenica ostvarivanja takvih prihoda prilikom odmjeravanja visine štete s osnove tuđe pomoći i njege treba uzeti u obzir ( VS RH, Rev- 1094/23 od 24.01.2024.).

29. Iz sačinjenog financijskog vještačenja ( list 450-460 spisa ) proizlazi da je tužiteljici sukladno obimu potrebe utvrđene medicinskim vještačenjem, tuđa pomoć i njega bila potrebna u razdoblju od 03.08.2004. do 31.07.2018. u ukupnom iznosu od 181.421,45 kn i u razdoblju od 03.08.2004. do 09.06.2006. u iznosu od 11.372,07 kn, s time da razlika između tako utvrđene naknade tuđe pomoći i njege i naknada koje je tužiteljica osobno primila od strane Centra za socijalnu skrb ( što se žalbom ne osporava ) iznosi 137.105,71 kn.

30. Slijedom navedenog tužiteljici po tom osnovu pripada iznos od 137.105,71 kn, odnosno umanjeno za 50% suodgovornosti iznos od 68.552,85 kn tj. 9.098,53 eura.

31. Isto tako obzirom na utvrđenu suodgovornost od 50% tužiteljici, obzirom na provedeno medicinsko vještačenje u svezi trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom, te financijsko vještačenje o visini takve naknade u mjesečnom iznosu od 1.071,28 kn, pripada renta u iznosu od 535,64 kn tj. 71,09 eura.

32. Također osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prilikom dosuđivanja naknade s osnova troškova liječenja priznao samo račune koji su izdani na njeno ime.

33. Naime, činjenica da su neki od računa izdani na ime majke tužiteljice PU, a ne na tužiteljicu osobno ne znači automatski da iznosi iz tih računa nisu utrošeni na liječenje tužiteljice. Kada se uzme u obzir činjenica da se tužiteljica niti danas nije u mogućnosti samostalno brinuti o sebi, odnosno da joj je potrebna trajna tuđa pomoć i njega, tada je životno i logično za zaključiti da se tužiteljica niti tijekom liječenja nije bila u stanju sama o sebi skrbiti slijedom čega su joj ( kao i danas ) pomoć i njegu pružali roditelji, a koji su i snosili troškove njenog liječenja, kako to iz njihova iskaza i proizlazi. Stoga ostvarenje prava tužiteljice na naknadu troškova liječenja temeljem čl. 195. ZOO/91 ne može ići na njen teret samo iz razloga što su neki od računa izdani na ime njene majke, a koja je i snosila te troškove i koja je boravila uz nju tijekom liječenja u zdravstvenim ustanovama. Na navedeno ukazuje i činjenica da je majka tužiteljice imala status roditelja-njegovatelja, a koji status se priznaje onim roditeljima čija djeca imaju takva oštećenja zdravlja da su ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Stoga ovaj sud smatra opravdanim i boravak majke uz tužiteljicu u zdravstvenim ustanovama koje su izdale predmetne račune.

34. Obzirom na navedeno tužiteljici pripada pravo na naknadu štete s osnova troškova liječenja prema priloženim računima na listu 39-46 i 51-52 spisa u zatraženom iznosu od 35.164,03 kn ( konačnim tužbenim zahtjevom taj iznos tužiteljica je umanjila za 20% suodgovornosti), odnosno umanjeno za 50% suodgovornosti u iznosu od 17.582,01 kn tj. 2.333.53 eura.

35. Ostali žalbeni navodi tužiteljice i tuženika nisu osnovani.

36. Tako nije osnovan žalbeni navod tuženika u svezi zastare na preinačeni povišeni dio tužbenog zahtjeva s osnova tuđe pomoći i njege.

37. Naime, u konkretnom slučaju je tužiteljica još u tužbi zatražila naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 03.07.2004. do 31.08.2006., a nadalje u vidu stalne mjesečne rente. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odlučio o prigovoru zastare u odnosu na preinačeni ( povišeni ) dio tog dijela tužbenog zahtjeva jer se u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

38. Po stavu ovog suda svako suprotno tumačenje pitanja zastare u odnosu na preinačeni ( povišeni ) dio tužbenog zahtjeva, dovelo bi do pretjerano otežanog ostvarivanja prava koje ima tužiteljica kao oštećenica i time do povrede prava na pošteno suđenje s aspekta prava na pristup sudu zagarantiranog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

39. Nadalje nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika u svezi pogrešno utvrđene visine naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege i to iz naprijed iznijetih razloga.

40. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za naknadu štete s osnova izgubljenih 5 akademskih godina jer okolnost da je tužiteljica zbog štetnog događaja kasnije završila studij stomatologije (izgubila akademske godine ) sama po sebi ne daje osnova za naknadu nematerijalne štete po čl. 200. ZOO/91 ( VS RH, Rev-1342/92 od 30.09.1992.).

41. Slijedom navedenog, a kako su stranke u ovom postupku uspjele u jednakim omjerima, te kako su obje bile zastupane po odvjetnicima, to su primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a u obvezi snositi svaka svoj trošak odvjetničkog zastupanja i sudskih pristojbi.

42. Međutim cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja kao i odredbu čl. 155. ZPP- a, odnosno da je za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za naknadom predmetne štete bilo nužno provesti prometno i medicinsko vještačenje, kao i prijevod dokumentacije sa danskog na hrvatski jezik, to je tuženik u obvezi nadoknaditi tužiteljici taj trošak u ukupnom iznosu od 4.425,50 kn tj. 587,36 eura.

43. Slijedom navedenog, a primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 05. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec