- 1 -              Rev 357/2020-2

Broj: Rev 357/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dom za starije i nemoćne osobe N. iz Č., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V. i M. K. iz R., protiv tuženice D. T. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. B. K., odvjetnica u R., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza,  odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-457/19-2 od 10. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. Pr-350/17-18 od 22. ožujka 2019., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da je nezakonit i nedopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu sklopljen između stranaka 9. lipnja 2017., a koji otkaz je tuženica uputila tužitelju 17. rujna 2017. Rješenjem suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužba tužitelja povučena u dijelu u kojem je tužitelj tražio da mu tuženica isplati iznos od 15.000,00 kn, sa zateznim kamatama, kao i troškove postupka. Ujedno je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

2. Presudom suda drugoga stupnja uvažena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je utvrđeno da je nezakonit i nedopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 9. lipnja 2017., a koji je otkaz tuženica dala tužitelju 17. rujna 2017. (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 3.750,00 kn, sa zateznom kamatom na iznos od 2.500,00 kn od 22. ožujka 2019., do isplate, te na iznos od 1.250,00 kn od 10. srpnja 2019. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude (toč. II.).

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je pravovremeno podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine, kao i presuda suda prvoga stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženica dala tužitelju izjavom od 17. rujna 2017.

8. Naime, drugostupanjski sud smatra da u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. U slučaju kada poslodavac ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa povodom izvanrednog otkaza ugovora o radu koji mu je dao radnik, poslodavac nema pravo zahtijevati utvrđenje da radni odnos nije prestao i nema pravo zahtijevati vraćanje radnika na posao, već imao pravo tražiti naknadu štete zbog neizvršavanja ugovorom o radu preuzetih obveze od stranke koja je kriva za otkaz (čl. 116. st. 3. ZR). Iz toga slijedi zaključak drugostupanjskog suda da poslodavcu pripada pravo pred sudom osporavati zakonitost otkaza ugovora o radu kojim je radnik izvanredno otkazao ugovor o radu, pri čemu kada radnik da izvanredni otkaz ugovora o radu sankcija za poslodavca je da gubi radnika kojim pritom ne mora poštivati otkazni rok. No, u tom slučaju radnik koji izvanredno otkazuje ugovor o radu mora za to imati opravdani razlog i na njemu je teret dokaza.

9. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i ovaj sud, pri čemu isto shvaćanje nije dovedeno u pitanje revizijskim navodima tuženice.

10. Suprotno navodima revizije u postupku pred drugostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. odnosno st. 1. ZPP, a na koje opisno upućuje tuženica u reviziji.

11. Prije svega valja istaći da je pogrešno shvaćanje tuženice da je prvostupanjski sud, prilikom utvrđivanja razloga zbog kojih je tuženica dala izvanredni otkaz ugovora o radu, nije vezana razlozima navedenim u otkazu. Suprotno tome upravo je tuženica bila ta koja je trebala dokazati opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a nižestupanjski sudovi su jasno naveli da te činjenice tuženica nije dokazala. Tvrdnje tuženice da su na njezinoj strani postojali i drugi razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu nisu osnovani, budući da prvostupanjski sud prilikom ocjene postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz je vezan činjenicama koje iznose stranke u postupku.

12. Stoga nisu osnovani revizijski navodi tuženice da tužitelj kao poslodavac nema pravo tražiti deklaratornu zaštitu u smislu utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, već suprotno tome to pravo pripada i poslodavcu, ali poslodavac nema pravo tražiti vraćanje radnika na rad, niti tražiti utvrđenje da radni odnos radnika kod poslodavca nije prestao.

13. Slijedom navedenog revizijski navodi tuženice nisu osnovani, radi čega je valjalo reviziju tuženice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 3. listopada 2023.