REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-439/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Alma Kulenović, odvjetnica u Puli, protiv I- tuženika IMEX MARINE d.o.o., Pula, Flanatička ulica 25, OIB 10511338651, kojeg zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli i II-tuženika ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Brbić Valković, odvjetnica u Puli, zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1213/2024-2 od 21. svibnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-44/2022-32 od 8. ožujka 2024., u sjednici održanoj 5. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1213/2024-2 od 21. svibnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite prema zahtjevu koji glasi:
„Prvotuženik IMEX MARINE d.o.o. sa sjedištem u Puli (OIB 10511338651) iz Pule, Flanatička ulica 25, zastupan po direktoru DĆZ iz [adresa] i drugotuženik ČĆ ([osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] su smetali tužiteljicu JĆ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iż [adresa], u posljednjem, mirnom i stvarnom posjedu nekretnine nalazeće u [adresa], na adresi [adresa], opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine od 1183 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da su dana 8. srpnja 2022.godine onemogućili tužiteljicu da uđe u nekretninu, obiteljsku kuću, izgrađenu na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je drugotuženik putem aplikacije/programa onemogućio i spriječio ulazak u kuću, slijedom čega im se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da se tužiteljici dopusti ulazak u prethodno navedenu nekretninu i omogući pristup svom namještaju, dokumentaciji, odjeći, obući, nakitu, u roku od 8 dana, te im se zabranjuje svako tako ili slično smetanje ubuduće.
Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno nadoknade trošak ovoga postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2024. do isplate, po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentnastopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.“. (točka I. izreke).
1.2. Istim je rješenjem naloženo tužiteljici da I-tuženiku nadoknadi trošak ovoga postupka od 625,00 Eur-a u roku od 15 dana (točka II. izreke) kao i da II-tuženiku nadoknadi trošak ovoga postupka od 625,00 Eur-a u roku od 15 dana (točka III. izreke).
2. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.
3. Protiv rješenja suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj slijedom rješenja ovog suda poslovni broj Revd-4516/2024 od 29.listopada 2024. koje glasi:
„Ima li tužitelj pravo na sudsku zaštitu posjeda koje se sastoji samo u utvrđenju čina smetanja posjeda i zabrani svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda, iako nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja?“. (jer je pravo na zaštitu posjeda ostvareno putem samopomoći).
4. Na reviziju je odgovoreno.
5. Ovaj sud slijedom odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP) pobijanu odluku ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Revizija je osnovana.
7.1. U ovoj fazi postupka utvrđeno je da je izvršen čin smetanja suposjeda predmetne kuće od strane II-tuženika 8. srpnja 2022. jer je utvrđeno da je tužiteljica do toga dana, ujutro dolazila po djecu, odvozila ih i ponekad se vraćala sama tijekom dana u kuću, a navečer je djecu dovozila, kao što je utvrdio i da je otvarala vrata i ulazila u kuću samostalno elektronskom narukvicom, pa kako je na temelju iskaza II-tuženika taj sud utvrdio da je fizičkim putem (ključem) zaključao kuću i da je zaključavanjem kuće ključem onemogućeno otključavanje kuće na do tada uobičajen način (putem narukvice), to je taj sud zaključio da je tim činom tužiteljica smetana u mirnom dotadašnjem suposjedu kuće.
7.2. Također utvrđeno je da je tužiteljica ušla u kuću uz pomoć bravara 12. srpnja 2022. jer je služeći s pravom na zaštitu ponovo uspostavila svoj suposjed toga dana putem samopomoći.
8. Sud drugog stupnja u ovoj pravnoj stvari zauzima slijedeće pravno shvaćanje:
„7. Odredbom članka 21. stavkom 1. ZVDSP-a, propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je stavkom 4. istoga članka, propisano da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći, a stavkom 5. toga članka, propisano je da posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.
7.1. Prema odredbi članka 22. stavku 1. ZVDSP-a, posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
7.2. Stavkom 2. istoga članka ZV-a propisano je da sud pruža ovu zaštitu u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bezobzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, pri čemu odredba članka 24. stavak 1. ZV-a, regulira pravo i svakog suposjednika za zaštitu suposjeda putem suda od samovlasnog smetanja, među ostalim, i od drugih suposjednika i to jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
8. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio na temelju izvedenih dokaza da je drugo tuženik počinio čin smetanja tužiteljičinog suposjeda predmetne kuće tako što ju je 8. srpnja 2022. zaključao ključem, a nakon čega je tužiteljica nije mogla otvoriti na način kako je to do tada činila, putem narukvice, kao što je utvrdio i da je tužiteljica putem samopomoći primjenjujući odredbu članka 21. stavka 4. ZVDSP-a, ponovno 12. srpnja 2022. ušla u kuću uz pomoć bravara, dakle, uspostavila je ponovno faktičnu vlast nad kućom, to je pravilno taj sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
9. Točno u žalbi tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud utvrdio da je drugotuženik (bivši suprug tužiteljice) počinio čin smetanja posjeda na način kako to tvrdi tužiteljica, ali kako se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda, o čemu je riječ u ovom slučaju) ili putem samopomoći, a tužiteljica je svoje pravo na zaštitu posjeda ostvarila putem samopomoći, pa ne može tu zaštitu tražiti na oba načina, što znači, da je ne može tražiti pred sudom i putem samopomoći.
9.1. Navedeno iz razloga što je cilj samopomoći uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, pa stoga, ako posjednik uspostavi prijašnje stanje putem samopomoći, gubi mogućnost podizanja posjedovne tužbe, odnosno ne može osnovano tražiti posjedovnu zaštitu pred sudom.
9.2. Pri tome se u odnosu na daljnje žalbene navode ističe, da je cilj oba instituta, samopomoći i posjedovne tužbe, isti, i to zaštita posjeda, ali je opseg tužbe veći jer se osim uspostave prijašnjeg stanja i povrata tužitelja u posjed, od suda traži i zabrana takvog ili sličnog budućeg smetanja.
10. Međutim, kako je u ovom slučaju uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja putem samopomoći uspjela jer to proizlazi i iz iskaza tužiteljice, koja je navela da je 12. srpnja 2022. s bravarom otvorila vrata i ušla u kuću, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku.“.
9. Drugom riječima sud drugog stupnja smatra da tužiteljica jer je putem samopomoći uspostavila ranije posjedovno stanje nema pravo na sudsku posjedovnu zaštitu.
10. Ovaj sud naglašava da se u parnici zbog smetanja posjeda prvo utvrđuje u čemu se sastoji čin smetanja, drugo, nalaže se tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja prije čina smetanja i treće, tuženiku se zabranjuje svako daljnje isto ili slično smetanje.
11. U rješenju poslovni broj Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučujući u parnici zbog smetanja posjeda, uz ostalo izrazio pravno shvaćanje da pored elemenata koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je dovoljno za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZVDSP (posljednji mirni posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg ili sličnog smetanja posjeda, koji predstavljaju zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja, jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZVDSP.
12. Istovjetno pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio u rješenju poslovni broj Rev-1709/16-3 od 1. listopada 2019.
13. Polazeći od već izraženog pravnog shvaćanja o spornom pravnom pitanju u ovoj reviziji, a pri kojem Vrhovni sud Republike Hrvatske ostaje i dalje, odgovor na postavljeno pitanje jest da je dopušteno i moguće pružiti posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 21. i čl. 22. ZVDSP utvrđenjem čina smetanja posjeda i izricanjem zabrane takvog ili budućeg smetanja, a sve i kada nema pretpostavki za nalaganje uspostave ranije posjedovnog stanja.
14. U skladu s prednjim, a kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u primjeni odredbe čl. 21. i čl. 22. ZVDSP odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije odgovorio na sve izložene žalbene razloge to je slijedom toga trebalo odlučiti kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 391. st. 7. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a.
15. U nastavku postupka sud će otkloniti navedeni nedostatak, ispitati osnovanost svih žalbenih razloga i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 5. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
