REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD SPLIT

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-450/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja ŠM vl. obrta za građevinarstvo [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Borasu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika VILLA FAMILIJA d.o.o., Strožanačka cesta 12/b, Podstrana, zastupanog po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević i partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Andrije Jakšića, odvjetnika u Splitu i punomoćnice tuženika Anite Juretić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri d.o.o. u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina, poslovni broj Ovrv-156/17 od 7. prosinca 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženiku VILLA FAMILIJA d.o.o. da tužitelju IM vl. obrta za građevinarstvo [obrt] isplati iznos od 3.285,83 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 74,18 eura od 31. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 244,86 eura od 1. siječnja 2017. do isplate,

po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 106,18 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 7. prosinca 2017. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 7. prosinca 2017. pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II Nalaže se tužitelju NM vl. obrta za građevinarstvo [obrt] da tuženiku VILLA FAMILIJA d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.934,33 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika VILLA FAMILIJA d.o.o. u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tužitelju NM vl. obrta za građevinarstvo [obrt], da mu naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 15. ožujka 2018. Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa, protiv ovršenika VILLA FAMILIJA d.o.o., radi naplate iznosa od 3.285,83 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predmetni prijedlog proslijeđen je javnom bilježniku Mariji Ivančić iz Solina. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina, poslovni broj Ovrv-156/17 od 7. prosinca 2017. određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. S obzirom na to da je ovršenik protiv tog rješenja izjavio prigovor, javni bilježnik Marija Ivančić je predmetni spis dostavila Općinskom sudu u Splitu.

3. Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Povrv-729/2018 od 24. srpnja 2020. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučio da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupiti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom (točka II. izreke).

4. Ovršenik (sada tuženik) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji se sada smatra odgovorom na tužbu) naveo kako navedeno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine potraživanja te ističe da tužitelju ne duguje ništa. Tuženik je naveo kako se pregledom vjerodostojne isprave ne prikazuje stvarno stanje dugovanja. Tuženik je naveo da je tužitelj u računu prikazao neistinite podatke kako bi od tuženika pokušao naplatiti potraživanje koje nije osnovano. Tuženik navodi kako je nejasan obračun kamata, tijek i datum dospijeća kao i navodni datum izdavanja dokumenta. Navodi da je nesporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu koji se manifestirao na način da je tuženik prilikom rekonstruiranja ugostiteljskog objekta bio zainteresiran da od tužitelja kao proizvođača pribavi i da mu isti izvrši ugradnju keramike, međutim da pregledom poslovnih knjiga, tuženik ne nalazi da bi dugovao iznos određen pobijanim rješenjem o ovrsi. Nadalje navodi da je usmenim dogovorom između stranaka uspostavljena suglasnost da cijena postavljanja keramike po metru kvadratnom iznosi 7,96 eura. Tuženik je naveo da je po toj cijeni tužitelj pristupio izvođenju radova na njegovom objektu za što mu je potom 20. srpnja 2016. izdao račun br. 8/1/1 na iznos od 7.167,59 eura. Tuženik navodi da je 28. srpnja 2016. na tužiteljev poslovni račun uplatio iznos od 3.218,15 eura i 19. rujna 2016. iznos od 663,61 eura, odnosno ukupan iznos od 3.881,76 eura, a što da ne spori ni tužitelj. Tuženik navod, a kako je u potpunosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, da je tužiteljevo potraživanje u iznosu od 3.285,83 eura u cijelosti sporno bez ikakvog valjanog pravnog osnova i nezakonito te kako su podaci iz vjerodostojne isprave- izvještaja otvorenih stavki neistiniti i netočni. Tuženik je naveo kako radovi nisu u cijelosti izvršeni, a niti da su obavljeni sukladno pravilima sruke, pa shodno tome, tuženik ujedno prigovara i kvaliteti tako obavljenih radova te u nastavku postupka predlaže da se po potrebi izvede dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke. Predložio je da se izvede dokaz saslušanja stranaka i svjedoka EM. Navodi da tužitelj nije obavio radove sukladno prethodnom dogovoru s tuženikom, po kojem je bila dogovorena fiksna cijena istih, već da je tužitelj obračunavao i cijenu za radove koji uopće nisu ugovoreni. Pored navedenog, tuženik prigovara pobijanom rješenju i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

5. S obzirom na to da iz prigovora tuženika (ranije ovršenika) proizlazi da isti osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, Općinski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Povrv-729/18 od 12. travnja 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina, poslovni broj Ovrv-156/17 od 7. prosinca 2017. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nakon pravomoćnosti tog rješenja nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točke I. i II. izreke).

6. Podneskom od 4. travnja 2018. tuženik se očitovao na navode tuženika navodeći da su isti paušalni i neosnovani. Predložio je da se od porezne uprave pribavi podatak je li tuženi koristio pravo na odbitak pretporeza. Ovim podneskom kao i podneskom od 6. srpnja 2021. tužitelj je naveo kako dostavlja relevantnu dokumentaciju kojom dokazuje kako je tuženiku ispustio račun za obavljene usluge, a koje usluge su obavljene sukladno pravilima struke te da na iste tuženik nikad nije prigovorio (štoviše tuženik da je htio ponovno angažirati tužitelja za izvođenje drugih radova iako ni ove još nije podmirio). Tužitelj je naveo da je suglasan sa prijedlogom tuženika za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke na okolnost kvalitete obavljenih radova, a koji radovi su taksativno navedeni u gore citiranom računu br. 8/1/1 od dana 20. srpnja 2016. Tužitelj je predložio na navedene okolnosti kao i na sve druge pravno relevantne okolnosti vezane uz poslovni odnos među strankama, pored saslušanja stranaka, izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka AM i HM. Tužitelj je dostavio račun broj 8/1/1 od 20. srpnja 2016.

7. Tuženik je podneskom od 20. travnja 2025. u spis dostavio popis nedostataka, nedovršenih radova i fotografije sa lica mjesta.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.285,82 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenog dijela naknade za pružene usluge rekonstrukcije objekta tuženika (postavljanja keramike, cokula, skala kamena, mozaika, hidroizolacije, hidroizol.trake, ravnanje podova i silikon) po računu broj 8/1/1 od 20. srpnja 2016.

9. U dokazne svrhe ovaj sud je pročitao: računi kupca-pregled plaćanja (list spisa 7), račun broj 8/1/1 od 20. srpnja 2016. (list 8 spisa), fotografije (list spisa 55-86). Sud je zatražio od porezne uprave sukladno članku 221.b stavak 4. ZPP-a podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu (list spisa 98). Sud je izveo dokaz saslušanja tužitelja ŠM, zakonsku zastupnicu tuženika ĐM, svjedoke EM i AM. Sud je proveo vještačenje po vještaku građevinske struke na okolnost kvalitete obavljenih radova i podatka o tome jesu li izvršeni svi ugovoreni i fakturirani radovi (list spisa 132-144., 155-157).

10. Sud nije izveo dokaz saslušanja svjedoka TM (ličilac, koji nije u radnom odnosu kod tužitelja) kojeg je predlagao tužitelj i to na iste okolnosti kao i svjedoka AM (zaposlenika tužitelja koji je postavljao pločice u nekretnini tuženika), kojeg je ovaj sud saslušao. Za navesti je da je nakon provedenog vještačenja tužitelj je ustrajao u zaključenju ovog postupka, a ne u daljnjem izvođenju dokaza. Sud nije izveo dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tuženika jer ista nakon više urednih poziva nije pristupila na ročište. Stoga, sud je odustao od izvođenja dokaza njenim saslušanjem .

11. Prema tome, kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 1. ZPP-a), a sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke su utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu, vještačenjem i saslušanjem svjedoka, ovaj sud je prijedlog saslušanja svjedoka TM i zakonske zastupnice tuženika odbio kao nepotrebne. Naime, izvođenje tih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke suda, a utjecalo bi, kako je već rečeno, na nepotrebno odugovlačenje postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a).

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj ovaj postupak pokrenuo radi isplate iznosa od 3.285,83 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, s osnova neplaćenog dijela računa broj 8/1/1 od 20. srpnja 2016. za pružene usluge rekonstrukcije nekretnine u vlasništvu tuženika odnosno postavljanja keramike, cokula, skala kamena, mozaika, hidroizolacije, hidroizol.trake, ravnanje podova i silikon.

14. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu, kojim se tužitelj obvezao postaviti keramiku, a za što mu je tuženik trebao platiti određenu cijenu.

15. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik isplatio tužitelju ukupan iznos od 3.881,77 eura.

16. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tuženiku ispostavio račun koji je predmet ovog postupka, kao ni to da tuženik isti nije u cijelosti platio.

16.1. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj nije u cijelosti izveo sve ugovorene radove.

17. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos na ime izvedenih radova.

18. Propisano je člankom 590. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

19. Stoga, radi utvrđivanja sporne činjenice vezane za to je li tuženik tužitelju dužan platiti utuženi iznos na ime cijene za izvedene radove koje su navedene u utuženom računu bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu.

20. Uvidom u račune kupca – pregled plaćanja od 7. prosinca 2017. utvrđeno je da je tuženik tužitelju isplatio ukupan iznos od 3.881,77 eura (list spisa 7).

21. Uvidom u račun broj 8/1/1 od 20. srpnja 2016. utvrđeno je da je tužitelj za pružene usluge postavljanja keramike, cokula, skala, kamena, mozaika, hidroizolacije, hidroizol. traka, ravnanje podova i silikon uspostavio račun u ukupnom iznosu od 7.167,59 eura (list spisa 8).

22. Uvidom u pregled plaćanja tuženika i potvrdu o izvršenom nalogu utvrđeno je da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 3.881,77 eura (list spisa 13-14).

23. Uvidom u izvadak iz sudskog registra na dan 6. srpnja 2021. utvrđeno je da je tuženik promijenio oblik trgovačkog društva iz j.d.o.o. u d.o.o. (list spisa 37-39).

24. Uvidom u fotodokumentaciju koja prileži spisu proizlazi da je na rekonstruiranom objektu tuženika ostalo nedovršenih poslova te su vidljivi određeni nedostaci na dovršenom radovima (list spisa 55-86).

25. Iz potvrde Porezne uprave od 3. veljače 2023. utvrđeno je da tuženik po utuženom računu nije koristio pravo na pretporez (list spisa 98).

26. Iz iskaza svjedoka EM, osnivača tuženog društva, proizlazi da je isti prigovorio tužitelju na nedostatke izvedenih radova i nedovršenost ugovorenih radova. Iz iskaza proizlazi da je do dana saslušanja navedenog svjedoka ostalo sve tako nedovršeno, a svjedok je naveo da je imao štetu na fasadi kuće jer cokuli nisu silikonirani ili fugirani. Svjedok je naveo da je tužitelju dao avans ali da se ne sjeća u kojem iznosu te da nije imao namjere angažirati tužitelja za buduće radove (list spisa 111-112).

27. Iz iskaza svjedoka AM proizlazi da je na objektu tuženika postavljao pločice u kuhinji i u okolišu objekta. Svjedok je naveo da koliko se sjeća nije bilo nikakvih problema oko postavljanja pločica u kuhinji. Svjedok je naveo da ga je NM pozvao da dovrši radove na cokulu do vrata ali da on to nije uspio odraditi jer je tuženik imao goste u objektu. Upravo toga dana da je uručio tuženiku kuvertu sa računom a da nakon toga nije više dolazio na objekt. Svjedok je naveo da je tuženik imao namjeru angažirati tužitelja za neke daljnje radove nakon sezone (list spisa 112- 113).

28. Iz iskaza tužitelja ŠM proizlazi da je tuženik bio zadovoljan s radovima, da je više puta molio da mu se ispostavi račun. Naveo je da nakon što su završili posao kod tuženika ostalo nedovršeno postavljanje cokula. Tuženik da je platio pola računa pa nakon toga par tisuća kuna. Tužitelj je naveo da je postavljanje cokula također uračunato na spornom/utuženom računu. Tužitelj je naveo da ga je tuženik imao namjeru angažirati za neke radove sljedeće sezone te da je tuženik bio prezadovoljan njegovim radom. Tužitelj je naveo da je izvodio radove postavljanja keramike u restoranu, na terasi, da je postavljao kamen i keramiku u sobama te da se ne sjeća da je bilo radova u sauni, naveo je da se ne sjeća jeli dovršeno fugiranje ili silikoniranje (list spisa 120-121).

29. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Darka Smodlake koji je imao zadatak utvrditi kvalitetu obavljenih radova i činjenicu jesu li izvršeni svi ugovoreni i fakturirani radovi od strane tužitelja u skladu s utuženim računom proizlazi da s obzirom na protek vremena i nedostatak podataka nastanka oštećenja i nastanka fotografija nije moguće utvrditi određene nedostatke kao što je nagib poda u kuhinji, nepravilan pad dijela terase, kvalitet izvedenog silikoniranja. Vještak je mišljenja da je na fotografiji dijelova saune uočeno da nisu zapunjenje, ni silikonirane fuge, da nije dovršena ugradba keramičkih pločica i cokula, odnosno da nije izveden dio radova. Vještak je zaključio da u nedostatku osiguranja dokaza tijekom izvedbe predmetnih radova, odnosno nakon uočenih nedostataka u garantnom roku da nije moguće utvrditi kvalitet izvedenih radova. Vještak je naveo da je moguće utvrditi samo neizvedene radove po nazivu i jediničnim cijenama sukladno cijenama iskazanim u utuženom računu pa je zaključio da tužitelj u cijelosti nije izveo usluge postavljanja keramike, cokula i silikoniranja. Vještak je naveo da nije moguće izračunati niti procijeniti vrijednost izvedenih, odnosno nedovršenih radova (list spisa 132-142).

30. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbe dok je tuženik imao primjedbe. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji se odnosio na nedostatke koje vještak nije mogao utvrditi iz priložene fotodokumentacije te je smatrao da je vještak trebao izaći na lice mjesta.

31. U dodatnom očitovanju stalni sudski vještak Darko Smodlaka je naveo da u odnosu na neizvedene radove postavljanja cokula vrijednost istih nije moguće procijeniti zbog nedostataka količina u dokumentaciji sudskog spisa. Naveo je da kvalitetu izvedenih radova nije moguće utvrditi obzirom na protek vremena izvedbe i vrijeme uporabe objekta, odnosno obzirom na starost i dotrajalost (list spisa 155-157).

32. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Smodlake ovaj sud prihvaća u cijelosti, uvažavajući njegovu stručnost, osobito prilikom utvrđivanja činjenice da na objektu tuženika ipak postoje neizvedeni radovi, a koji radovi su obračunati u utuženom računu. Sud je uvažio mišljenje vještaka u pogledu nemogućnosti utvrđivanja kvalitete izvršenih radova s obzirom na dotrajalost. Upravo radi toga, a i radi činjenice da je tuženik provedenim vještačenjem uspio osporiti navode tužitelja, nije prihvaćen ni prijedlog tuženika da se provede uviđaj na licu mjesta kao ni prijedlog tuženika da se provede drugo vještačenje.

33. Prema ocjeni suda, iskazi saslušanih svjedoka EM i AM te tužitelja ŠM osobno, su istiniti u pogledu postojanja ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, u pogledu većim dijelom izvedenih radova u smislu postavljanja keramike u određenim prostorijama u nekretnini tuženika, međutim sud smatra neistinitim navod tužitelja kako je tuženik bio zadovoljan izvršenim poslom. Naime upravo je tužitelj taj koji je priznao, a što potvrđuje i iskaz svjedoka AM, da na objektu tuženika nije završio sve radove koje je ujedno obračunao u utuženom računu.

34. Tuženik je tvrdio da je sa tužiteljem imao dogovoren fiksni iznos od 7,96 eura po metru kvadratnom za postavljanje keramike no tužitelj je taj navod evidentno osporio prilaganjem u spis računa broj 8/1/1 od 20. srpnja 2016. na iznos od 7.167,59 eura. Međutim, tužitelj nije sudu dokazao o kojim se količinama i iznosima radi niti je to bilo moguće utvrditi na temelju predloženih dokaza.

35. Dakle, tužitelj je temeljem ugovora o izvođenju radova tražio isplatu preostalog iznosa od 3.285,83 eura po računu broj 8/1/1, a ujedno navodeći da je nije izvršio sve radove. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev ističući da dio radova nije izveden. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo i građevinsko vještačenje u kojem je vještak naveo da zbog nedostataka potrebne dokumentacije i nemogućnosti retroaktivnog pregleda izvedenih radova nije moguće procijeniti vrijednost neizvedenih radova ali je nesporno utvrđeno da neizvedeni radovi zaista postoje.

36. Kako je na tužitelj teret dokazivanja da je radove uistinu izvršio u obimu za koji traži isplatu, a iz izvedenih dokaza to nije pouzdano utvrđeno, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva u cijelosti, stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

37. Tuženik je podnio dovoljno dokaza kojim je potvrdio svoje tvrdnje (fotodokumentacija, iskaz svjedoka), a provedeno vještačenje koje je predložio upravo tuženik (sa kojim se tužitelj i bio suglasan) je i potvrdilo njegove navode, stoga je osporavanje dokazano.

38. Tuženik je dokazao da tužitelj nije odradio sve ugovorene radove ali tužitelj nije uspio dokazati vrijednost izvedenih radova, odnosno koliko treba odbiti od računa. Sud smatra da je u ovoj parnici za isplatu tužitelj taj koji je morao dokazati osnovanost i visinu svog potraživanja. Kako se utvrdilo da radovi na objektu nisu u cijelosti izvršeni, sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva u punom iznosu. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti kao neosnovan.

39. Tužitelj je bio suglasan s provođenjem vještačenja te isti nije predložio dopunu vještačenja niti novo vještačenje već je predlagao zaključenje postupka.

40. Dakle, iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da tužitelj nije dokazao da je izvršio radove čije plaćanje traži utuženim računom.

41. Dakle, tužitelj nije s uspjehom dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev pa sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja, smatra da te činjenice ni ne postoje.

42. Stoga, na drugoj strani ni nije nastala obveza tuženika platiti tužitelju naknadu, pa je trebalo tužbeni zahtjev odbiti.

43. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka. S obzirom na to da nije osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati utuženo potraživanje, to onda nije osnovan niti zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka, koji je stoga trebalo odbiti i sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, kako je i odlučeno u izreci pod točkom I.

44. Kako je tuženik u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

45. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

46. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

47. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku je valjalo priznati po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 19. siječnja 2023., 17. travnja 2023., 12. veljače 2024., 10. lipnja 2024., 14. travnja 2025., 26. svibnja 2025. i 22. rujna 2025. (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te po 100 bodova za sastav prigovora na rješenje o ovrsi od 19. prosinca 2017. i sastavljanje podneska od 20. travnja 2022. (Tbr. 8.1. Tarife), odnosno ukupno 900 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.800,00 eura, uvećano za 25% PDV-a (450,00 eura), odnosno sveukupno 2.250,00 eura.

48. Ovom iznosu treba pridodati i trošak vještačenja u iznosu od 609,53 eura, trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 74,80 eura, sukladno Tar.br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) te članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023. - dalje: ZSP),

49. Dakle, tuženiku je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 2.934,33 eura.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

51. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

52. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za više zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 500,00 eura, koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištu od 21. rujna 2021. i 24. ožujka 2022. budući je to ročište odgođeno suglasnim prijedlogom stranaka.

53. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 5. studenog 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Mariu Borasu, odvjetniku u Splitu

- tuženiku po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević i partneri d.o.o. u Splitu

- u spis