REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD SPLIT

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-271/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja TOKIĆ d.o.o., OIB: 74867487620, Ulica 144. brigade Hrvatske vojske 1A, Sesvete, zastupanog po punomoćniku Željku Jutriša, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GOSPODARSKA VOZILA 2001 d.o.o., OIB: 85490062344, Hercegovačka 8, Stobreč, zastupanog po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Mie Raić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Budimir i partneri u Splitu i punomoćnika tuženika Mislava Balića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-849/2023 od 9. listopada 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku GOSPODARSKA VOZILA 2001 d.o.o. da tužitelju TOKIĆ d.o.o. isplati 2.505,73 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se od 20. rujna 2023. pa do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 9. listopada 2023. pa do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

i

riješio je

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-849/2023 od 9. listopada 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku GOSPODARSKA VOZILA 2001 d.o.o., isplatiti tužitelju TOKIĆ d.o.o., u roku od 8 (osam) dana, iznos od 1.263,54 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznim kamatom, te se utvrđuje da je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu.

II Nalaže se tuženiku GOSPODARSKA VOZILA 2001 d.o.o. da tužitelju TOKIĆ d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja TOKIĆ d.o.o., u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku GOSPODARSKA VOZILA 2001 d.o.o., da mu naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 592,18 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 20. rujna 2023. javnom bilježniku Anti Šušku iz Splita podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa, protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 3.769,27 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-849/2023 od 9. listopada 2023. određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. S obzirom na to da je ovršenik protiv tog rješenja izjavio prigovor, javni bilježnik Ante Šuško je predmetni spis dostavio Općinskom sudu u Splitu-Stalna služba u Trogiru.

3. Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru se rješenjem poslovni broj Ovrv- 24121/2023 od 8. prosinca 2023. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučio da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupiti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom (točka II. izreke).

4. Ovršenik (sada tuženik) je u prigovor u protiv rješenja o ovrsi (koji se sada smatra odgovorom na tužbu) naveo kako saldo dugovanja nije točan, te da roba po računima nije isporučena u navedenoj količini.

5. S obzirom na to da iz prigovora tuženika (ranije ovršenika) proizlazi da isti osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv- 271/2024-3 od 5. srpnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-849/2023 od 9. listopada 2023. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nakon pravomoćnosti tog rješenja nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točke I. i II. izreke).

6. Podneskom od 27. ožujka 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) te je naveo kako su se tužitelj i tuženik nalazili u poslovnom odnosu kupoprodaje, prema kojem je tužitelj kao prodavatelj rezervnih dijelova isporučivao tuženiku kao kupcu rezervne dijelove – robu i opremu za njegove potrebe. Tuženik da je robu naručivao i preuzimao u poslovnici P041 i P040 u Splitu ili mu je dostavljana putem dostavljačke službe tužitelja. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu temeljem Izvoda otvorenih stavki od 20. rujna 2023. godine za iznos od 3.769,27 eura. Navedeni izvod da se temelji na računima navedenima u IOS-u koji je priložen uz prijedlog za ovrhu. Tužitelj navodi da je nakon utuženja, tuženik podmirio dio utužene tražbine u iznosu od 1.263,54 eura dok je ostatak duga na dan 29.rujna 2024. preostao u iznosu od 2.505,73 eura. Navodi da je tuženik prilikom preuzimanja robe potpisivao račune, otpremnice te da je iste ovjeravao svojim pečatom. Tužitelj navodi da je tuženik u email poruci od 18. srpnja 2023. priznao tada otvoreni dug te je obećao da će ga podmiriti, no do istoga da nije došlo. Tužitelj je naveo da je sva fakturirana roba isporučena, što da je vidljivo iz potpisanih otpremnica.

7. Tužitelj je predložio da sud zatraži od Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima sadržanim u IOS-u od 29. veljače 2024. te je predložio da na okolnosti isporuke robe sud sasluša djelatnike tužitelja EG, KG, VG, E K i DG na adresi tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika. Također je predložio da sud provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnosti knjiženja duga i ostatka potraživanja.

8. Tužitelj je podneskom 27. ožujka 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da sad od tuženika potražuje iznos od 2.505,73 eura.

9. Tuženik je predmetni podnesak zaprimio 18. srpnja 2024. te se nije očitovao na navode tužitelja iz predmetnog podneska.

10. Odredbom članka 193. stavaka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/2022– dalje: ZPP), propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

11. Kako je tužitelj je podneskom od 27. ožujka 2024., nakon uplate dijela dugovanja od strane tuženika, uredio tužbeni zahtjev na način da sada od tuženika potražuje iznos od 2.505,73 eura, dakle povukao je tužbu u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.263,54 eura, a koji podnesak je tuženik zaprimio 18. srpnja 2024. i nije se očitovao da se ne protivi povlačenju, sud je sukladno članka 193. stavaka 2. riješio kao u točki I. izreke rješenja.

12. Tuženik je tijekom postupka predlagao da sud sasluša zakonske zastupnike stranaka.

13. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.505,73 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene kupoprodajne cijene za robu koja je pobliže navedena u računima koji prileže spisu.

14. U dokazne svrhe ovaj sud je pročitao otvorene stavke od 20. rujna 2023. (list spisa 8-9), otvorene stavke od 29. veljače 2024. (list spisa 27), račune (list spisa 29-56, 76-102), e-mail komunikaciju (list spisa 103-104) te je naložio tuženiku da sukladno članku 221.b stavak 4. ZPP-a dostavi sudu isprave na temelju kojih se može utvrditi je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima.

15. Sud nije izveo dokaz saslušanjem stranaka kao ni od strane tužitelja predloženih svjedoka te nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke. Naime, među strankama nije ni sporno da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji.

16. Prema tome, kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 1. ZPP-a), a sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke su utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu, ovaj sud je takve dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne. Naime, izvođenje tih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke suda, a utjecalo bi na nepotrebno odugovlačenje postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a).

17 Tužbeni zahtjev je osnovan.

18. Među strankama nije bilo sporno da se ovaj postupak radi isplate vodio radi iznosa od 2.505,73 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene kupoprodajne cijene za robu/auto opremu, a koja je pobliže navedena u računima koji prileže spisu.

19. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji predmetnih pokretnina, kao ni to da je tužitelj tuženiku predao u vlasništvo predmetne pokretnine, a tuženik ih je primio.

20. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tuženiku ispostavio račune koji su predmet ovog postupka, kao ni to da tuženik iste nije platio.

21. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos na ime kupoprodajne cijene.

22. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

22.1. Ugovor o kupoprodaji je prema svojim karakteristikama dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane (prodavatelja i kupca). Obveza na strani prodavatelja sastoji se u tome da kupcu preda stvar u vlasništvo, dok se obveza na strani kupca sastoji u tome da prodavatelju plati kupoprodajnu cijenu u rokovima i na način kako je to ugovoreno. Pravo na strani prodavatelja sastoji se u tome da od kupca traži plaćanje kupoprodajne cijene, dok se pravo na strani kupca sastoji u tome da od prodavatelja traži predaju stvari.

21.2. Stoga, radi utvrđivanja sporne činjenice vezane za to je li tuženik tužitelju dužan platiti utuženi iznos na ime kupoprodajne cijene za pokretnine koje su navedene u utuženim računima bilo je potrebno utvrditi jesu li tužitelj i tuženik ispunili svoje obveze iz ugovora o kupoprodaji.

22. Odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

23. Uvidom u izvod otvorenih stavki na dan 20. rujna 2023. proizlazi da je zaduženje tuženika u iznosu od 3.769,27 eura, dok iz izvod otvorenih stavki na dan 29. veljače 2024. proizlazi da je zaduženje tuženika u iznosu od 2.505,73 eura, odnosno upravo onaj iznos koji tužitelj potražuje od tuženika.

24. Uvidom u račune utvrđeno je kako je taj račun tužitelj ispostavio tuženiku za kupnju robu koja je pobliže navedena na tim računima (regler, štop lampe, loctite 3090 ljepilo 2K, zaštita bočna, filter ulja…). Utvrđeno je da tužitelj po tim računima od tuženika potražuje 2.505,73 eura. Iz navedenih računa je razvidno da je tuženik iste po zaprimanju pečatirao i vlastoručno potpisao.

25. Uvidom u e-mail komunikaciju od 18. lipnja 2023. proizlazi da je do tog datuma tuženik bio upozoren na stanje duga (opomenut) te proizlazi dogovor tužitelja i tuženika oko sukcesivnog plaćanja dijela dugovanja.

26. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (sada odgovoru na tužbu) naveo kako je tuženik ne duguje toliki iznos.

27. Nadalje, s obzirom na to da vrijednost po pojedinačnom utuženom računu ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, ovaj sud je raspravnim rješenjem naložio tuženiku da u roku od 15 dana dostavi sudu isprave na temelju kojih se može utvrditi je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

28. Člankom 221.b stavak 4. ZPP-a propisano je kako će se smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

29. Prema tome, kako tuženik po pozivu suda nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 221.b stavak 4. ZPP-a smatra se da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima te da tražbina tužitelja postoji ako tuženik ne dokaze suprotno (članak 221. b stavak 1. ZPP-a).

30. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, niti je predložio izvođenje bilo kakvih dokaza iz kojih bi se moglo utvrditi da je tuženik tužitelju platio kupoprodajnu cijenu za robu koja je pobliže navedena u računima osim saslušanja zakonskog zastupnika tuženika koji je kroz e-mali komunikaciji priznao dugovanje i tražio sukcesivno plaćanje dugovanja, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati iznos od 2.505,73 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. rujna 2023. kao prvog dana nakon dana dospijeća zadnjeg neplaćenog računa pa do isplate.

31. Dakle, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji i tuženiku predao u vlasništvo kupljene pokretnine i tuženik je u obvezi ispuniti svoju ugovorom preuzetu obvezu i tužitelju platiti kupoprodajnu cijenu (članak 376. stavak 1. ZOO-a) u visini koja je navedena u utuženim računima (čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio).

32. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je osporavao predmetne račune, niti je osporavao da je iste zaprimio, odnosno da ih je vratio tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu njihovog sadržaja, pa sud smatra da ih je prihvatio kao valjane. Tome u prilog ide i činjenica da je tuženik zaprimljene račune pečatiorao i potpisao.

32. Prema tome, kako tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) nije dokazao da je tužitelju platio utuženi iznos, odnosno da je tužitelju dužan platiti manji iznos od utuženog, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

32.1. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

33. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji pokretnina, kao i da je tužitelj tuženiku predmetne pokretnine predao, a da tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji i tužitelju platio kupoprodajnu cijenu, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati iznos od 2.505,73 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. rujna 2023. kao prvog dana nakon dana dospijeća zadnjeg neplaćenog računa pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).

34. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina kamatne stope određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

35. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-849/2023 od 9. listopada 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.505,73 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

36. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura.

37. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (9. listopada 2023.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

39. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

40. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

41. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

42. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 28. studenog 2024., 20. siječnja 2025, 24. ožujka 2025. i 22. rujna 2025. (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te 100 bodova za sastavljanje podneska od 11. srpnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife), odnosno ukupno 500 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a (250,00 eura), odnosno sveukupno 1.250,00 eura.

43. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (5. studenog 2025.) pa do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, po stopi određenoj sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

44. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 592,18 eura. Sud nije tužitelju priznao sastav podneska od 17. siječnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Pored toga, zahtjev tužitelja je odbijen za zatraženi trošak ovršnog postupka, a stoga što je kroz održavanje na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi tužitelju priznat nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura.

45. Tužitelju nije priznat ni trošak sudske pristojbe. Naime, tužitelj je zatražio naknadu troškova sudske pristojbe ne navodeći u kojem iznosu potražuje naknadu troškova sudske pristojbe, pa kako takav zahtjev nije određen isti sud o takvom zahtjevu nije mogao niti odlučivati (članak 164. stavak 1. ZPP-a).

46. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama II i III izreke rješenja.

47. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 5. studenog 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Željku Jutriša, odvjetniku u Zagrebu

- tuženiku po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu

- u spis