REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9998/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog DV, zbog prekršaja iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/2021, 114/2022 i 36/2024), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I. Policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Donjem Miholjcu od 26. rujna 2025., broj: Pp-3454/2025, na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I. Policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste s obrazloženjem da u činjeničnom opisu djela za koje se okrivljenik tereti nije navedeno vrieme počinjenja koja je konstitutivni element tog prekršaja.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu navodeći u bitnom da je zaključak sud pogrešan i da je sud preuranjeno donio odluku o oslobađanju počinitelja. Žalitelj detaljno analizira cjelokupni prekršajni predmet, ističući da je RH opredijeljena za nultu toleranciju prema nasilju koje traži najstrože kažnjavanje počinitelja, a sva tijela postupka moraju biti posebno senzibilizirana i oprezna prilikom procjene. Ovakvom odlukom se žrtvu dovodi u podređeni položaj, poticajno djeluje na počinitelja i omogućuje ponovno počinjenje obiteljskog nasilja, zbog čega žalitelj predlaže da se žalba prihvati i okrivljenik oglasi krivim, te izrekne adekvatna kazna.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Uvodno, ovaj sud se slaže s navodima tužitelja koji se odnose općenito na problematiku obiteljskog nasilja, potrebu brižnog i žurnog postupanja u takvim predmetima te nužnosti pažljivog pristupanja slučajevima vezanim uz obiteljsko nasilje. No, u ovom konkretnom predmetu okrivljeniku je stavljano na teret djelo iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje propisuje kažnjavanje počinitelja nasilja u obitelji koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom. Radi se o djelu koje je kažnjivo za vrijeme protupravnog stanja, dakle unutar vremenskog okvira u kojem se zaštitna mjera izvršava. Navedena zakonska odredba jasno i nedvojbeno propisuje da počinitelj nasilja u obitelji mora postupati u skladu s pravomoćno izrečenom zaštitnom mjerom, a to znači da je vremenski period u kojem je zaštitna mjera bila na snazi jedna od odlučnih činjenica koja čini biće prekršaja, jer bez tog podatka ovaj prekršaj nije dovoljno određen.

5.1. Konkretno, to prije svega znači da je naznaka datuma od kojeg počinje teči mjera, odnosno u najmanju ruku vrijeme duljine trajanja zaštitne mjere jedan od konstitutivnih elemenata bića inkriminiranog prekršaja. Da bi se moglo zaključiti da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u činjeničnom opisu moraju biti navedeni podaci iz kojih je moguće zaključiti je li zaštitna mjera bila na snazi u inkriminirano vrijeme. Kako je to vidljivo iz optužnog akta, u činjeničnom opisu je naznačeno kojom presudom je okrivljeniku bila izrečena zaštitna mjera po kojoj nije postupio i kada je ista pravomoćna, no nije naznačen datum izvršnosti odnosno datum od kojeg počinje teči mjera ili barem vrijeme trajanja mjere.

5.2. Završno se napominje da se sve prekršajne sankcije i mjere izrečene odlukom suda (odnosno odlukom tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak) izvršavaju tek nakon pravomoćnosti istih. Međutim pravilo da se izrečene zaštitne mjere izvršavaju nakon pravomoćnosti ne podrazumijeva da u času pravomoćnosti presude počinje teći njihovo izvršavanje, već da su se stekli zakonski uvjeti da se pristupi postupku njihova izvršavanja. Pravomoćnost presude je samo jedan od preduvjeta za izvršavanje zaštitne mjere, a stvar je postupka njezina izvršavanja kada će početi teći izvršenje pravomoćno izrečene zaštitne mjere. Kada sud nije sam nadležan izvršavati odluku, dostavlja je za to nadležnom tijelu nakon što je ista postala izvršna. Tijelo nadležno za izvršavanje mjere tada prema svojim pravilima započinje postupak izvršavanja i određuje kada je započelo njezino izvršavanje (jedina iznimka od tog pravila koju propisuje Prekršajni zakon ona iz članka 58. stavak 2. navedenog Zakona koja se odnosi na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom).

5.3. Konkretno, prilikom izvršavanja zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja koje su u nadležnosti policije, sud pisani primjerak odluke s klauzulom njezine pravomoćnosti dostavlja nadležnoj policijskoj upravi sa zahtjevom da provede postupak izvršavanja zaštitne mjere. Kad će se ona početi izvršavati stvar je postupka izvršavanja, ali je stoga nužno u činjeničnom opisu za prekršaj nepostupanja po izrečenoj mjeri navesti razdoblje u kojem je ona na snazi. Upravo je takav slučaj u ovom predmetu, dakle zabrana nije počela teći od pravomoćnosti presude kojom je izrečena.

6. Sve navedeno nije bilo sadržano unutar objektivnog identiteta optužbe u činjeničnom opisu optužnog prijedloga tužitelja, a sud prvog stupnja nije smio okrivljenika proglasiti krivim za djelo koje po zakonu nije prekršaj ili navedena zakonska obilježja prekršaja sam dodati u činjenični opis čime bi prekoračio svoje ovlasti. Stoga je sud prvog stupnja bio u obvezi donijeti odluku iz izreke pobijane presude.

7. Kako je s razlozima za oslobađajuću odluku suglasan i ovaj sud, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, OV i tužitelja.