REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-7813/2023

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MI, zbog prekršaja iz članka 54. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj 107/2001., 87/2002., 163/2003., 141/2004., 40/2007., 149/2009., 84/2011., 80/2013. i 39/2019.), odlučujući o žalbi okr. MI, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 29. svibnja 2023., broj: 1. Pp - 390/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba okr. MI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), okr. MI je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 29. svibnja 2023., broj: 1 Pp - 390/2022-8, okr. MI je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 54. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji joj je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna 400,00 eura, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka od 70,00 eura.

1. Istom presudom, na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona, okr. MI izrečena je mjera oduzimanja predmeta - 6,01 grama MDMA, privremeno oduzeta prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja [serijski broj].

2. Protiv te presude, okr. MI pravodobno je po braniteljici Ines Slutej, odvjetnici u Zagrebu, podnijela žalbu, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenca pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenica ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge i ne može se ispitati, a u odnosu na njezin prijedlog da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka HI i bake II, a time očigledno ističe bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 185. stavkom 7. Prekršajnog zakona.

5.1. Naime, točno je da prvostupanjski sud nije u obrazloženju pobijane presude iznio razloge zbog kojih nije prihvatio dokazni prijedlog okrivljenice za ispitivanjem svjedokinja HI i II, a time je i postupio suprotno odredbi članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona. Međutim, opisani propust prvostupanjskog suda nije utjecao na presudu, budući da je prvostupanjski sud na Zapisniku o glavnoj raspravi od 25. svibnja 2023., donio rješenje kojim je te dokazne prijedloge okrivljenice odbio uz obrazloženje da je stvar raspravljena. Potrebno je istaknuti da ne iznošenje razloga o ne izvođenju predloženih dokaza, nije u konkretnom slučaju procesna povreda takve težine da bi dovela u pitanje pravilnosti i potpunost činjeničnog utvrđenja, odnosno da bi utjecala ili mogla utjecati na presudu.

5.2. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenice kojima ističe opisanu tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud utemeljio presudu na iskazima svjedoka policijskih službenika kojima je poklonio vjeru, dok nije cijenio iskaz svjedokinje UI. Osim toga, okrivljenica prigovara ocijeni prvostupanjskog suda kojom je njezinu obranu ocijenio neuvjerljivom i lakovjernom, jer iako je točno da je kritične zgode postupila lakovjerno da takvo njezino ponašanje nije u domeni prekršajne odgovornosti, već da je potrebna svijest da posjeduješ drogu kao zabranjenu supstancu, a što ona nije imala i na što je ukazivala u svojoj obrani, a izjava njezine majke koju dostavlja uz žalbu da potvrđuje navode njezine obrane.

6.1. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenice u žalbi, i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, valjanom ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, za koje je u odlomcima 8., 9. i 10. obrazloženja pobijane odluke dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenice ocijenio neuvjerljivom i konfuznom iz razloga koje je naveo u 10. odlomku obrazloženja pobijane presude. Osim toga, okrivljenica je prvotno u svojoj obrani iskazala da je na ispitivanju u policiji rekla da kod kuće u [adresa] ima neku drogu za koju ne zna koja je, da bi potom iskazala da nakon što su je policajci odvezli do kuće, da je utrčala u kuću i tražila po džepovima tu drogu, a što ukazuje na svijest o posjedovanju droge pri čemu je irelevantno je li okrivljenica znala o kojoj se vrsti droge radi. Osim toga, iskazima svjedoka GI i ČI nesporno je dokazana svijest okrivljenice o posjedovanju droge, budući da su isti suglasno iskazivali da je okrivljenica na upit da li kod sebe posjeduje predmete kaznenog djela ili prekršaja, iz džepa jakne izvadila PVC vrećicu u kojoj se nalazila droga.

6.2. Stoga, žalbenim navodima okrivljenice, a niti izjavom njezine majke DI koju dostavlja uz žalbu nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Za prekršaj za koji je okr. MI proglašena krivom zakonom je propisana novčana kazna u visini od 5.000,00 do 20.000,00 kuna (protuvrijednost 663,61 do 2.654,46 eura) ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 400,00 eura predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa, koja je i više nego primjerena stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost daljnje primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7.2. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge, ovaj sud drži da je ista na zakonu osnovana, sukladno članku 76.a stavak 3. Prekršajnog zakona, budući da se radi o predmetima čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je takvo oduzimanje u skladu i s načelom razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 70,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote te po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.