REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kžzd-31/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića predsjednika vijeća te sudaca Sandre Juranović i Mladenke Paro Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okr. UO zbog kaznenih djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 111/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbe okrivljenika UO izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku posl. br. 23. Kzd- 112/2020 od 4. travnja 2023., nakon održane javne drugostupanjske sjednice dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UO te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku posl. br. 23. Kzd-112/2020 od 4. travnja 2023. je okrivljenik UO proglašen krivim da je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na štetu supruge UOĐ i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na štetu djeteta LO te mu je za počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, temeljem čl. 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine te je temeljem čl. 51. KZ/11 okrivljeni UO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.

2. Temeljem članka 57. KZ/11 okrivljenom UO izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 mjeseci dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljeni u vremenu provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Temeljem čl. 148. st. 1. a u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14) optuženi je obvezan na plaćanje troška kaznenog postupka na ime sudskog paušala u iznosu od 300,00 kuna / 39,82 €.

4. Protiv te presude žalbu je izjavio okrivljenik UO osobno i putem branitelja odvjetnika Stjepana Širića iz Osijeka koje su žalbe međusobno suglasne te se nadopunjuju pa su razmatrane kao jedna žalba protiv presude. Žalba je podnijeta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Okrivljenik je ujedno zahtijevao da bude pozvan na drugostupanjsku sjednicu koja je održana dana 5. studenog 2025. u odsutnosti uredno obaviještenih stranaka.

5. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnijet.

6. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

7. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjskom presudom počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 time da su proizvoljno i suprotno stanju dokumentacije interpretirani nalaz Poliklinike SUVAG i ispitanog svjedoka ČO te da se presuda ne može ispitati zbog toga što je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a da izostaje i ocjena izvedenih dokaza.

8. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud je u odnosu na sve činjenice koje su odlučne za ocjenu kaznene odgovornosti okrivljenika za svoja utvrđenja iznio jasne, detaljne i neproturječne razloge, a sadržaj provedenih dokaza na kojima se temelji prvostupanjska presuda pravilno je iznijet i reproduciran u razlozima presude. U odnosu na prigovor da postoji nejasnoća u razlozima presude zbog činjenice kako iskaz svjedoka ČO uopće nije cijenjen pri donošenju presude jer se u razlozima presude ne spominje, valja napomenuti da sud nije dužan ocijeniti sadržaj svih provedenih dokaza odnosno da sud u razlozima presude ima zadaću iznijeti ocjenu samo onih dokaza koje drži bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica koje se odnose na optužena kaznena djela, kako je to pravilno učinio i sud prvog stupnja.

9. Ovim žalbenim prigovorom žalitelj zapravo pobija pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a i kroz druge žalbene razloge dovodi u pitanje pravilnost zaključaka o tome koji su bili uzroci mucanja maloljetnog oštećenika LO za koje tvrdi da je bilo rezultat razvojne faze odnosno tzv. fiziološkog mucanja, a ne zlostavljajućeg postupanja okrivljenika. Bitno je u odnosu na ove žalbene tvrdnje navesti da kada činjenični opis kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 ne sadrži mucanje kao posljedicu zlostavljajućeg postupanja okrivljenika tada se ne radi niti o odlučnoj činjenici pa ocjena dokaza o takvoj činjenici nije niti relevantna za pravilnost i potpunost razloga pobijane presude, kako to pogrešno smatra žalitelj.

10. Pogrešno tvrdi žalitelj da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 9. ZKP/08 jer je optužba prekoračena time što se prvostupanjska presuda „bavi“ događajem iz 2022., a označeno inkriminirano razdoblje je od 2018. do 2020. godine. Utvrđenja prvostupanjskog suda u razlozima presude se i odnose na razdoblje od 2018. do 2020. obuhvaćeno činjeničnim opisom, u odnosu na koje je razdoblje prvostupanjski sud i izveo relevantne dokaze koje je onda ocijenio u razlozima presude pa eventualno spominjanje radnji koje izlaze iz okvira inkriminiranog razdoblja nije niti relevantno za zaključke suda prvog stupnja niti iskaz žrtve čini nezakonitim kako to pogrešno u žalbi ističe okrivljenik.

11. Nije u pravu žalitelj niti kada smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 povredom prava na pravično suđenje time što je okrivljenik onemogućen u dokazivanju okolnosti i razloga kojima obrazlaže da nije kriv za počinjeno kazneno djelo, što uključuje i nemogućnost da u mjeri koju on smatra primjerenom iznese svoju obranu na kraju dokaznog postupka, a koja povreda se u žalbi sadržajno podvodi i pod onu iz stavka 3. istog članka tvrdnjom žalitelja da je sud neosnovano onemogućio dokazivanje okrivljenikove nedužnosti odbijanjem provođenja psihijatrijskog vještačenja okrivljenika na okolnost njegove ubrojivosti kao i vještačenja odnosno pregleda fotografija tjelesnih ozljeda okrivljenika kao posljedica napada oštećenice UOĐ. Prvostupanjski sud je, međutim, valjano i jasno obrazložio zbog čega su u fazi rasprave u kojoj su predlagana naprijed navedena vještačenja ti dokazni prijedlozi obzirom na do tada utvrđeno činjenično stanje u fazi postupka u kojoj su iznijeti, suvišni jer se njima ne bi utvrdile dodatne važne činjenice koje su povezane sa predmetnom inkriminacijom.

12. Neosnovano žalitelj ističe i počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer da se presuda temelji na nezakonitom dokazu odnosno zapisniku o ispitivanju žrtvina oca EO koji je na raspravi pročitan jer je svjedok u međuvremenu preminuo, a obrana da ga nije imala priliku neposredno ispitati. Naime, radi se o ispitivanju svjedoka koje je provedeno na dokaznom ročištu pred sucem istrage na temelju valjanog prijedloga državnog odvjetnika odnosno naloga suca istrage kojem je nazočio okrivljeni UO pa mu je time omogućeno da u odnosu na terećenja koja su obuhvaćena predmetnom optužbom ispita ovoga svjedoka. Neosnovano stoga ističe žalitelj kako se radi o nezakonitom dokazu zbog nemogućnosti obrane da na raspravi neposredno ispita svjedoka, a ne radi se niti o nekonfrontiranom iskazu svjedoka jer je njegovom ispitivanju na dokaznom ročištu bio prisutan okrivljenik koji je imao priliku ovom svjedoku postavljati pitanja.

13. Nije u pravu okrivljenik niti kada ističe da su povrijeđena njegova Ustavna i Konvencijska prava jer sud nije cijenio raniju prekršajnu osuđivanost u smislu primjene načela ne bis in idem odnosno da nije izvršio uvid u prekršajne presude kako bi utvrdio da li je time što je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku došlo do dvostruke penalizacije. Suprotno tome, prvostupanjski je sud cijenio raniju prekršajnu osuđivanost okrivljenika ranijim prekršajnim presudama u odnosu na koje nije isticano spornim da bi se radilo o već presuđenoj stvari pa su u tom smislu tvrdnje žalitelja neosnovane.

14. Neosnovano žalitelj upire i na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer je sud na raspravi i prilikom donošenja presude pogrešno primijenio odredbu ZKP/08, a to je imalo odraza na donošenje presude prema okrivljenom.

15. Naime, kod donošenja presude, što proizlazi iz odlomka broj 19. pobijane presude, vidljivo je da je prvostupanjski sud cijenio i sadržaj izlista poruka iz mobilnih uređaja oštećene UOĐ i njezina pokojnog oca EO pohranjenih na CD mediju. Sadržaj poruka koje datiraju iz 2020. i odnose se na inkriminirano razdoblje, s iznimkom poruke iz svibnja 2022., po svom su sadržaju uvredljive i omalovažavajuće u mjeri kojom se povrjeđuje dostojanstvo druge osobe, a sud ih je cijenio kod odlučivanja o kaznenoj odgovornosti za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Izlist poruka iz mobilnih uređaja pribavljen je po donošenju raspravnog rješenja donesenog nakon ispitivanja žrtve UOĐ nalogom policiji da se iz predanih mobitela izuzmu poruke koje su na njima pohranjene, a u iste je izvršen uvid na raspravi dana 27. ožujka 2022. te na način izvođenja tog dokaza nije bilo primjedbi stranaka.

16. Člankom 450. stavkom 1. ZKP/08 propisano je da se presuda može temeljiti samo na dokazima koji su izvedeni na raspravi pred strankama, pa kako su poruke sa CD-a pregledane i pročitane kao dokaz na raspravi pred strankama, ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer nije prekršena odredba procesnog zakona pa da bi to imalo odraza na donesenu presudu, kako to pogrešno ističe žalitelj. Ne radi se niti o dokazu pribavljenom na nezakoniti način odnosno kršenjem odredbe članka 10. ZKP/08 jer nije pribavljen povredom prava privatnosti obzirom da se radi o sadržaju komunikacije koji je pružen na uvid od strane žrtve.

17. Neosnovana je žalba okrivljenika i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prvog stupnja pravilno je iskaz žrtve UOĐ i njezine majke PO kao i pokojnoj oca DO te ispitane djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad Osijek LOĐ ocijenio pojedinačno i u međusobnoj korelaciji kao i u odnosu na sadržaj dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku te ih prihvatio kao vjerodostojne obzirom svjedoci tijekom postupka te međusobno suglasno iskazuju, a njihovi su navodi sukladni i sadržaju pročitane dokumentacije. Time je neosnovana tvrdnja žalitelja da se radi o terećenju iz osvetničkih razloga jer su imenovani svjedoci o postupanju okrivljenika prema članovima obitelji iskazivati detaljno i okolnosno pa su time njihovi iskazi uvjerljivi i ocijenjeni istinitim. Temeljem provedenih i sveobuhvatno ocijenjenih dokaza sud je pravilno zaključio o tome da je postupanjem opisanim u izreci okrivljenik teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji te kod člana obitelji izazvao strah za sigurnost i doveo u ponižavajući položaj kao i da je zlostavio dijete i time ostvario obilježja kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11 i 177. stavak 2. KZ/11 za koja je i proglašen krivim.

18. Sud prvog stupnja je na strani okrivljenika UO pravilno utvrdio i okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja. U odnosu na raniju neosuđivanost koja je po sudu prvog stupnja cijenjena kao olakotna no ne i naročito olakotna okolnost, ovaj drugostupanjski sud je mišljenja kako je ova okolnost u značajnoj mjeri imala odraza na utvrđivanje vrste i visine pojedinačnih kazni i jedinstvene kazne zatvora kao i izbor kaznene sankcije u vidu djelomične uvjetne osude. Pravilno je sud otegotnim okrivljeniku cijenio raniju prekršajnu osuđivanost i to zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa kada je ovu okolnost ocijenio otegotnom i to na način koji navodi u točki 23. pobijane presude time je nedvojbeno imao u vidu da se radi o srodnom postupanju kojim se povrjeđuju prava članova obitelji radnjama koje imaju težinu prekršaja, slijedom čega je neosnovana tvrdnja žalitelja da bi time na štetu okrivljenika kod odlučivanja o kazni bilo povrijeđeno načelo ne bis in idem.

19. Sud je kod odlučivanja o troškovima kaznenog postupka pravilno cijenio složenost i trajanje postupka kako je to naznačeno u točki 24. presude pa je u tom pravcu neprihvatljiva tvrdnja žalitelja kako je odluka o troškovima postupka neosnovana.

20. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba okrivljenika UO te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Rijeka, 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Saša Cvijetić