Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-407/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg kao punomoćnica zastupa zaposlenica, dipl. iur., KD, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 568/2021-17 od 19. travnja 2024., 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-568/2021-17 od 19. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" I Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, OIB:22694857747 da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3 isplati iznos od 5.697,82 eur sa zakonskim zateznim kamatama i to:

-na iznos od 3.576,77 eur tekućim od 29. siječnja 2021.

-na iznos od 2.121,05 eur tekućim od 4. siječnja 2023. do isplate."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u svoti od 5.697,82 EUR sa zateznim kamatama, a koje na iznos od 3.576,77 EUR teku od 29. siječnja 2021., a na iznos od 2.121,05 EUR od 4. siječnja 2023., pa do naplate, a koju štetu je tužitelj pretrpio plaćanjem invalidske mirovine osiguraniku HD u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2021.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljev osiguranik FD stradao kao putnik u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći dana 25. lipnja 2007.

- da je prometnu nesreću skrivio ID upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] protiv kojeg je Općinsko državno odvjetništvo u Dugom Selu dana 17. kolovoza 2007. podnijelo optužni prijedlog zbog kaznenog djela iz čl.272 st.1 i 2 KZ-a te je povodom istog Općinski sud u Dugom Selu pod br. K-185/07-3 dana 21. rujna 2007. izdao nalog kojim je okrivljeni ID proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od 3 mjeseca s rokom kušnje od jedne godine

- da je osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], marke "Mitshubishi Colt" proizveden 1991., vlasništvo ID osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]

- da je zbog posljedica ove prometne nesreće tužiteljevom osiguraniku priznato je pravo na invalidsku mirovinu, (rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 17. lipnja 2009., stranica spisa 80-83)

- da je utvrđena suodgovornost osiguranika tuženika u iznosu od 30 %;

6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ističe kako se na sporni odnos treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 –dalje: ZOOP) i to članak 27. stavak 3. tog Zakona te zaključuje da bi tuženikova obveza, kao društva za osiguranje, postojala samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja radi invalidnosti u slučaju povrede na radu. Obzirom da to tužitelj u ovom predmetu nije dokazao, primjenom članka 221. ZPP-a, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tužitelj i u žalbi ponavlja tvrdnje iznesene tijekom cijelog postupka. Ističe kako su za odluku o sporu koji pokreće HZMO-a protiv osiguravatelja radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine tužiteljevu osiguraniku mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 68/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje tekst ZOMO) koji je vrijedio u trenutku nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj su pazi po službenoj dužnosti.

9. Prema pravnom shvaćanju ovog suda za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, dakle u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine. Pritom svakako treba uzeti u obzir da se tuženo društvo bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju upravo je riječ o obveznom osiguranju u prometu.

10. Stoga se tuženik kao osiguravatelj štetnikovog motornog vozila ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Tuženikova obveza regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojeg je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Tuženik, koji sam priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju kao i odgovornost za štetu u vezi štetnog događaja, nije štetnik nego temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila ima obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om.

11. Dakle, tuženik odgovara za štetu prema odredbama ZOOP-a, kojim je utvrđen obim i opseg osiguranog pokrića i to članka 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

12. Obzirom da tužitelj nije iznio činjenična i dokazna sredstva kojim bi se utvrdila visina štete, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u postupku nije dokazao svoju tražbinu pa je stoga valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi