Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-134/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HI iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, protiv ovršenice DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-31/2022 od 17. svibnja 2022., 5. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-31/2022 od 17. svibnja 2022.

II Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnvoan.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovrsi donesenim na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Rijeci broj R1-449/2017-27 od 19. siječnja 2021. dozvoljena je ovrha radi civilne diobe nekretnine k. č. [katastarska čestica] – kuća i dvorište površine 469 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999906, [adresa], te radi naplate troškova postupka u iznosu 1.620,00 HRK, prodajom nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine i njenom prodajom, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom sukladno ovršnoj ispravi.

2. To rješenje pravovremenom žalbom pobija ovršenica.

3. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovršnom ispravom, rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj R1-449/2017-27, u kojem postupku su položaj stranaka imali HI i JI, podijeljena je suvlasnička zajednica predmetne nekretnine civilnom diobom – prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način te prodajom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima, a svaka stranka je bila suvlasnik za ½ dijela.

6. Nakon što je utvrdio da je prijedlog za ovrhu u skladu s ovršnom ispravom, da je ovršenica, koja nije sudjelovala u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, uknjižena kao vlasnica suvlasničkog dijela JI na temelju ugovora o darovanju, prvostupanjski sud je pravilno dopustio predloženu ovrhu.

7. Ovršenica u žalbi navodi da je odluka suda pogrešna jer je dopuštena ovrha u odnosu na osobu koja nije sudjelovala u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, te ukazala na odredbu članka 83. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24– u daljnjem tekstu: OZ) prema kojoj ako se pravo vlasništva određene nekretnine promijeni prije zabilježbe ovrhe ili nakon pravomoćnosti ovršne isprave, a određena osoba stekne u razdoblju prije provedbe ovrhe i zabilježbe tu nekretninu tada se ovrha ne može odrediti spram takve osobe, te na odredbu članka 82. stavak 2. OZ-a prema kojoj se na nekretnini upisanoj na zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na ovršenika, prijedlogu ne može udovoljiti osim ako ovrhovoditelj ne podnese ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava. Također ukazuje na sudsku praksu za koju smatra da podupire njegovo shvaćanje, pa tako ukazuje na odluku Ustavnog suda broj U-III/5151/2008 od 13. rujna 2011., broj U- III/342/2014 od 5. veljače 2015., odluku Županijskog suda u Puli broj Gž Ovr-212/2021- 2, te na odluku VSRH broj Rev-456/2018.Također ukazuje da je predlagatelj uz prijedlog za ovrhu dostavio kopiju zemljišnoknjižnog izvatka, a kopijom se ne mogu dokazivati odlučne činjenice u ovom sporu.

8. Ti žalbeni navodi ne utječu na zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

9. Naime, prema odredbi članka 32. stavak 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena i da je na nju na drugi način prešla, a ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Ta odredba se na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik (članak 32. stavak 3. OZ-a).

10. Budući je protustranka u predmetu iz kojeg potječe ovršna isprava ugovorom darovala nekretninu ovršenici i ona se uknjižila u zemljišnoj knjizi prije nego što je pokrenut ovršni postupak po stajalištu ovog suda na nju je prešla obveza (tražbina) iz ovršne isprave i sukladno odredbi članka 32. stavak 2. ona se ima smatrati osobom na koju je prešla tražbina (obveza). Prema tome, pravilno je ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio u odnosu na žaliteljicu.

11. Iz navedenog dalje slijedi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba članka 83. i 82. stavak 2. OZ jer se člankom 83. regulira situacija kada se nakon stjecanja založnog prava ili prava na namirenje promijeni vlasnik nekretnine, a u konkretnom slučaju do promjene vlasništva na nekretnini je došlo prije nego što je pokrenut ovršni postupak. Nema mjesta ni primjeni odredbe članka 82. stavak 2. OZ-a jer ona regulira situaciju kada ovršenik nije upisan u zemljišnoj knjizi, pa se u takvoj situaciji ovrha može odrediti prema osobi koja nije upisana u zemljišnoj knjizi, a nije ni bila sudionik postupka iz kojeg potječe ovršna isprava, ako se uz prijedlog podnese isprava podobna za upis ovršenikovih prava. U konkretnom slučaju je prije pokretanja postupka došlo do upisa ovršenika.

12. Sudska praksa na koju je ukazala žaliteljica nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se radi o različitim činjeničnim i pravnim situacijama u odnosu na konkretnu.

13. Tako u predmetu kojeg je razmatrao Ustavni sud i donio odluku U-III/5151/2008 od 13. rujna 2011. nije bila na snazi citirana odredba članka 32. na kojoj se temelji prvostupanjska odluka već je materija bila regulirana ranijim Ovršnim zakonom, odredbom članka 29. koja je drugačije regulirala ovu pravnu situaciju.

14. Odluka Ustavnog suda broj U-III/342/2014 od 5. veljače 2015. je također donesena u primjeni odredbe članka 29. ranijeg Ovršnog zakona. U toj odluci sud je stao na stajalište da ovrhovoditelj nije dokazao da je tražbina prešla na osobu koju je označio kao ovršenika.

15. U odluci Županijskog suda u Puli broj Gž Ovr-212/2021 je zauzeto stajalište da se ovrha ne može provesti u odnosu na ovršenika kojeg je ovrhovoditelj označio, a koji nije sudjelovao u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava jer ovrhovoditelj nije dokazao da je tražbina na njega prešla, dakle radi se o drugačijoj činjeničnoj situaciji. U odluci VSRH Rev-456/2018 izraženo je shvaćanje da učinak uknjižbe i zabilježbe određen odredbom članka 298. OZ-a, koja propisuje da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla, pa se u tom slučaju ovrha određuje protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršivosti tražbine te izvatka iz zemljišne knjige iz koje proizlazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisanog založnog prava i zabilježbe ovršivosti tražbine. U konkretnom slučaju ne radi se o istoj činjeničnoj situaciji jer nije bila zabilježena ovrha, niti se prijedlog temelji na odredbi članka 298. OZ-a, već na odredbi članka 32. stavak 1. i 2. OZ-a koja upravo regulira situaciju kada se prijedlog za ovrhu podnosi protiv osobe koja nije bila sudionik postupka iz koje potječe ovršna isprava, a svi uvjeti za određivanje te ovrhe prema citiranoj odredbi bili su ispunjeni.

16. Tvrdnja žaliteljice da se ovrha nije mogla odrediti na temelju preslika zemljišnoknjižnog izvatka ne utječe na zakonitost jer ni sama žaliteljica ne dovodi u pitanje činjenice koje su utvrđene na temelju te isprave, već se upravo na njih poziva i pokušava dokazati neosnovanost prijedloga za ovrhu.

17. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti kao neosnovan jer je i njegova žalba odbijena.

18. Radi svega iznesenog na temelju odredbe članka 380. točka 2. supsidijarnog ZPP- a riješeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 5. studenog 2025.

Sudac:

Emir Čustović