Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-561/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Miševečka ulica 15A, OIB:15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-2226/2023-16 od 17. travnja 2025., u sjednici održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-2226/2023-16 od 17. travnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

" I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u Zagrebu Vesne Pučar, poslovni broj Ovrv-1782/2022 od 20. srpnja 2023. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 86,19 EUR (slovima: osamdeset šest eura i devetnaest centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 32,45 EUR od 24. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 17,91 EUR od 23. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 17,91 EUR od 25. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 17,91 EUR od 23. rujna 2022. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u Zagrebu Vesne Pučar, poslovni broj Ovrv-1782/2022 od 20. srpnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 54,74 EUR.

III. Nalaže se tuženiku CZ naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. prouzročeni trošak postupka u iznosu od 158,18 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika CZ za naknadu troška postupka, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, što su razlozi iz članka 353. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da da pobijanu presudu preinači, ukine platni nalog i odbaci prijedlog za ovrhu, a podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan sve to uz obvezu plaćanja parničnog troška kao i troška za sastav žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kao prvo valja reći da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP-a) te da se odluka kojom se završava postupak može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim točke 3. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora bio je zahtjev tužitelja za naplatu novčanog potraživanja na ime naknade za toplinsku energiju u iznosu od 86,19 EUR za obračunsko mjesto na adresi [adresa] u [adresa], broj obračunskog mjesta 2585765, za razdoblje od svibnja 2022. do kolovoza 2022.

7. Nakon što je utvrdio:

- da je tuženik vlasnik stambenog prostora što se nalazi u zgradi na navedenoj adresi:

- da je tužitelj sa predstavnikom suvlasnika zgrade sklopio ugovor o potrošnji toplinske energije broj 185041201401 (u daljnjem tekstu: Ugovor) koji obvezuje sve krajnje kupce toplinske energije sukladno odredbi članka 1. stavak 4. Ugovora te odredbi članka 2. stavak 2. točka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj 35/14 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) koja propisuje da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe;

- da je tuženik 5. prosinca 2015. preporučenom pošiljkom obavijestio tužitelja da je 1. studenog 2015. demontirao radijatore te se odspojio od toplinske mreže i prestao koristiti uslugu grijanja;

- da tuženik nije ishodio pisanu suglasnost ostalih suvlasnika za uklanjanje radijatora;

prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbe članaka 40. i 45. stavak 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15 – u daljnjem tekstu: ZTTE) kojom je propisano da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima a ne po broju suvlasnika, odredbu članka 45. stavak 2. ZTTE kojom je propisano da je krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu upravnu cjelinu u odnosu na koju se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, odredbu članka 2. stavka 2. točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14, 27/15 i 124/15) kojom je definiran pojam ukupni troškovi toplinske energije tako da je određeno da se sastoje od troškove za isporučenu toplinsku energiju, troškova priključne snage i termoenergetske suglasnosti, odnosno ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50W/N3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i naziva vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije. Prvostupanjski sud smatra da su osobe koje se izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava dužne plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u vezi sa grijanjem njihove samostalne cjeline, ali nastaju kao nužni jer se na današnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribuciji toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja ili distribucijske mreže – koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije, za rad kotlovnice, za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; amortizaciju postrojenja – a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije) pa se ostvaruju i u zagrijavanju instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih u zidovima) te zajedničkih prostorija kao što su hodnici, stubišta, podrumske prostorije, tavanske prostorije i slično pa stoga se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnom ne mijenjaju tj. na umanjuju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cijelog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže i vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi – kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju zagrijavanjem navedenih instalacija iz zajedničkih prostorija. Prvostupanjski sud u obrazloženju pozvao je na odluku VSRH Rev-784/2021-2 od 17. siječnja 2023. u kojoj je zauzeto isto pravno shvaćanje. Visinu utuženog potraživanja sud je utvrdio iz dostavljene dokumentacije, tj. izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja i preslike utuženih računa. Prigovor zastare sud je otklonio i ukazao da je najstariji račun za isporučenu toplinsku energiju iz svibnja 2022. dospio na naplatu 23. lipnja 2022. a da je tužitelj ovršni prijedlog podnio 6. prosinca 2022. iz čega zaključuje da nije protekao ni jednogodišnji zastarni rok na koji se poziva tuženik pa je zaključio da je prigovor zastare neosnovan.

8. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke sud je dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe, pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na te razloge. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja reći slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

9. Tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ali taj žalbeni razlog ne konkretizira. Ovaj sud ne nalazi da je počinjena ta povreda jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi izneseni u presudi nisu proturječni, naprotiv oni su logični, imaju utemeljenje u raspravnoj građi, ne postoji proturječje izreke i obrazloženja, niti postoji proturječje između onoga što se navodi o sadržaju isprava ili zapisnika u spisu.

10. Tuženik ukazuje i na povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a kada dovodi u pitanje ocjenu provedenih dokaza tvrdeći da izvod iz poslovnih knjiga nije valjan dokaz. Presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, što proizlazi iz odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a. U odnosu na tvrdnju da izvod iz knjige nije valjan dokaz valja još dodati samo da se zaključak o visini duga temeljio i na presliku računa koje je u spis priložio tužitelj čija vjerodostojnost nije osporena.

11. Tuženik ponavlja tvrdnju da nije korisnik usluga tužitelja. Dakle radi se o činjenici zbog koje se presuda ne može pobijati. Međutim, s obzirom na pravni pristup prvostupanjskog suda da je tuženik obvezan plaćati tzv. fiksnu uslugu tuženik i ne mora biti krajnji kupac da bi bio obveznik plaćanja te usluge, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

12. U vezi žalbenih navoda kojima se tuženik poziva na sudsku praksu koja se razlikuje od zauzetog pravnog shvaćanja valja reći da sudska praksa nije izvor prava u našem sustavu, da sud sudi na temelju Ustava i zakona, te da je sudac neovisan u donošenju odluke. Osim toga o ovom pravnom pitanju, dakle da vlasnik samostalne uporabne cjeline koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava ostaje u statusu krajnjeg kupca i da ima obvezu plaćanja tzv. fiksne naknade (trošak snage) u primjeni odredbe članka 45. stavak 2. ZTTE ustalila se sudska praksa pa je takvo stajalište zauzeto u nizu odluka Vrhovnog suda (Rev-811/2021 od 6. lipnja 2023., Rev-285/2021 od 23. kolovoza 2022., Rev-784/2021 od 17. siječnja 2023., Rev-377/2022 od 24. siječnja 2023., Rev-127/2023 od 5. travnja 2023.).

13. U odnosu na odluke u kojima je izraženo stajalište da izvod iz poslovnih knjiga nije valjan dokaz valja samo ponoviti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti i da se presuda zbog pogrešne ocjene dokaza ne može pobijati, te, kao što je već rečeno, zaključak o visini duga temelji se na izvodu i na dostavljenim preslikama računa čija vjerodostojnost nije osporena, pa kada se podaci računa dovedu u vezi sa drugim dokazima, izvodom iz poslovnih knjiga, ne može se prihvatiti žalbeni navod da te isprave nisu vjerodostojne.

14. Budući je tuženik izgubio u cijelosti spor pravilno mu je bilo naložiti parnične troškove, a kako mu je žalba odbijena zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti.

15. Radi iznesenog na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac