Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-667/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Emira Čustovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1549/2023-31 od 10. srpnja 2025., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1549/2023-31 od 10. srpnja 2025.

a) potvrđuje:

- u točki I. i III. izreke;

- u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 3.342,79 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2025. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

b) preinačava:

- u preostalom dijelu točke II. izreke tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

" I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 8. siječnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.342,79 eura sa zateznim kamatama od 17. kolovoza 2021. pa do isplate i to po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.016,77 eura sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske štete koju je pretrpio na svome vozilu u štetnom događaju od 12. kolovoza 2021.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se 12. kolovoza 2021. u ranim jutarnjim satima na cesti D101 [adresa] na 1 km + 350 m dogodila prometna nesreća na način da je na vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj naletjela srneća divljač koja se nakon naleta udaljila sa mjesta štetnog događaja,

- da se tužitelj kretao brzinom od oko 60 km/h,

- da je kolnik bio suh i neosvijetljen,

- da su na prednjem dijelu tužiteljevog vozila pronađene i izuzete dlake nalik na dlaku srneće divljači,

- da je na tužiteljevom vozilu nastala imovinska šteta u iznosu od 2.674,23 EUR s tim da se iznos od 2.425,77 EUR odnosi na promijenjene rezervne dijelove na vozilu a iznos od 248,46 EUR se odnosi na limarske i lakirske troškove, sve uvećano za pripadajući PDV od 25% iznosi ukupno 3.342,79 EUR,

- da je u trenutku nesreće tužitelju utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,00 g/kg,

- da na predmetnoj dionici ceste nema postavljenog znaka upozorenja o prisutnosti divljači,

- da je do naleta na divljač došlo na središnjem dijelu desnog prometnog traka gledajući u pravcu kretanja tužiteljevog vozila;

- da je tužiteljevo vozilo ostvarilo primarni kontakt s divljači desnim bokom;

- da je tužitelj mogao ugledati divljač tek kada je ušla u domet svjetala vozila;

- da pri naletnoj brzini od 60 km/h tužitelj nije mogao izbjeći nalet na srneću divljač;

- da je nezgodu bilo moguće izbjeći da se tužitelj kretao brzinom vozila manjom od 25,7 km/h;

- da je na spornom dijelu kolnika ograničenje brzine iznosi 50 km/h;

- da divljač pripada području kojima gospodari tuženik.

9. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka od 1045. - 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO). Tuženik odgovara za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti po objektivnoj odgovornosti, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud pa su za tuženikovu odgovornost za štetu mjerodavne odredbe iz članaka 1063. - 1067. ZOO-a.

9.1 Šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari i za nju odgovara njezin vlasnik. Kako tuženik upravlja lovištem iz kojeg se pojavila srneća divljač, isti je odgovoran za nastalu štetu na tužiteljevom vozilu, a tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja pa je pravilno prvostupanjski sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu.

10. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da je u vrijeme štetnog događaja na snazi bio Zakon o lovstvu ("Narodne novine broj: 99/18, 32/19, 32/20 127/24 – dalje : ZL-u) koji je člankom 80. stavkom 6. propisao da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

10.1. Međutim odlukom Ustavnog suda broj U-I/4249/2018 od 18. lipnja 2019. zauzet je stav da se odštetna odgovornost za štetu od divljači tumači sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Navedenom odlukom nije prihvaćen prijedlog za pokretanja postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 80. stavka 6 ZL-u.

10.2. Predlagatelj za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 80. stavka 6. ZL-a smatrao je da oštećenik u situaciji kad je pravna osoba koja gospodari javnom cestom odnosno koncesionar, na zahtjev lovoovlaštenika odnosno lovozakupnika, instalirala traženu i propisanu vertikalnu prometnu signalizaciju s jedne strane, vozač, s druge strane, u upravljanju vozilom nije učinio ništa protupravno i, s treće strane, istrčavanje divljači na cestu nije produkt provođenja lova po lovoovlašteniku ili lovozakupniku iz čijeg je lovišta divljač istrčala na cestu, neće moći namiriti štetu kad nitko nije kriv.

10.3. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske u ovakvim situacijama, kako je to gore već navedeno, odgovara se prema načelima obveznog prava.

11. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe smatrajući je svrsishodnom primjenom članka 190. stavak 2. ZPP-a prema kojemu je preinaka iznimno dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

12. Međutim prvostupanjski je sud pogrešno odredio početak tijeka zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva povrijedivši time materijalno pravo na tuženikovu štetu. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete teku od dana presuđenja, budući se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti jer obujam naknade nenovčane imovinske štete, kao novčane obveze može biti poznat tek kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu tj. kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze.

13. U osvrtu na žalbene navode a koji se tiču plaćanja poreza na dodanu vrijednost valja kazati da je pravilno prvostupanjski sud naložio tuženiku platiti PDV.

13.1. Naime, tužitelj ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednost iz čega, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje (ili propuštanja) u smislu odredbe članka 1090. ZOO. Pri tome nije odlučno da oštećenik nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari, dakle, da nije popravio stvar jer odredbom članka 1090. ZOO-a pravo na naknadu u navedenom opsegu (uključujući PDV) nije uvjetovano prethodnim popravljanjem stvari, odnosno plaćanjem izdataka potrebnih za popravak. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013. broj Su-IV-127/13 i izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Revx-280/11 od 11. prosinca 2013. i Rev-1667/10 od 22. listopada 2014.).

14. Odlukom o troškovima postupka nije povrijeđeno materijalno pravo na tuženikovu štetu budući je prvostupanjski sud propustio obračunati PDV na troškove parničnog postupka koje je tužitelj u troškovniku zatražio.

15. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci i to pod točkom a) temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. i 380. točka 2. ZPP-a i pod točkom b) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac