Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-646/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Natalija Jančevski, odvjetnica u Virovitici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu Kallay & Partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj P-331/2021-35 od 29. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točki I., II., IV. i VI.) presuda Općinskog suda u Virovitici, broj P-
331/2021-35 od 29. kolovoza 2025.:
a) preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: 538-50-3563148 od 10. srpnja 2006. u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF u svoti od 28.577.95 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;
b) potvrđuje :
- u preostalom dijelu točke I. izreke kojom je utvrđeno da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 538-50-3563148 od 10. srpnja 2006. sklopljenog između parničnih stranaka, kojim su glavnica i povrat obveze vezane uz valutu švicarski franak,
- u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti, b) ukida u točki II., VI. i preostalom dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen prigovor prijeboja i i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbi Ugovora o kreditu broj:538-50-3563148 od 10.07.2006.g. sklopljen između tužiteljice ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69,Zagreb,OIB: 53056966535 i to: -u točci 1 Ugovora koja glasi: ”kunska protuvrijednost CHF 28.577,95 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja” -u točci 2 Ugovora koja glasi: ”redovna kamata promjenljiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora” -u točci 7 Ugovora koja glasi: ”kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća”.
II. Nalaže se tuženiku Reifessenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužiteljici ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.359,20 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju na iznos od:
-0,74 EUR počev od 1.9.2006 pa do isplate
-0,92 EUR počev od 1.10.2006 pa do isplate
-0,52 EUR počev od 1.11.2006 pa do isplate
-12,24 EUR počev od 1.11.2008 pa do isplate
-15,96 EUR počev od 1.1.2009 pa do isplate
-18,65 EUR počev od 1.2.2009 pa do isplate
-19,86 EUR počev od 1.3.2009 pa do isplate
-16,87 EUR počev od 1.4.2009 pa do isplate
-17,52 EUR počev od 1.5.2009 pa do isplate
-12,30 EUR počev od 1.6.2009 pa do isplate
-8,45 EUR počev od 1.7.2009 pa do isplate
-9,48 EUR počev od 1.8.2009 pa do isplate
-11,50 EUR počev od 1.9.2009 pa do isplate
-11,33 EUR počev od 1.10.2009 pa do isplate
-9,28 EUR počev od 1.11.2009 pa do isplate
-13,12 EUR počev od 1.12.2009 pa do isplate
-16,21 EUR počev od 1.1.2010 pa do isplate
-20,59 EUR počev od 1.2.2010 pa do isplate
-19,59 EUR počev od 1.3.2010 pa do isplate
-25,54 EUR počev od 1.4.2010 pa do isplate
-24,41 EUR počev od 1.5.2010 pa do isplate
-26,61 EUR počev od 1.6.2010 pa do isplate
-45,66 EUR počev od 1.7.2010 pa do isplate
-41,73 EUR počev od 1.8.2010 pa do isplate
-53,71 EUR počev od 1.9.2010 pa do isplate
-49,75 EUR počev od 1.10.2010 pa do isplate
-42,92 EUR počev od 1.11.2010 pa do isplate
-56,96 EUR počev od 1.12.2010 pa do isplate
-74,83 EUR počev od 1.1.2011 pa do isplate
-62,18 EUR počev od 1.2.2011 pa do isplate
-66,62 EUR počev od 1.3.2011 pa do isplate
-60,97 EUR počev od 1.4.2011 pa do isplate
-61,99 EUR počev od 1.5.2011 pa do isplate
-85,94 EUR počev od 1.6.2011 pa do isplate
-88,27 EUR počev od 1.7.2011 pa do isplate
-108,00 EUR počev od 1.8.2011 pa do isplate
-97,75 EUR počev od 1.9.2011 pa do isplate
-86,53 EUR počev od 1.10.2011 pa do isplate
-84,72 EUR počev od 1.11.2011 pa do isplate
-83,87 EUR počev od 1.12.2011 pa do isplate
-89,18 EUR počev od 1.1.2012 pa do isplate
-93,82 EUR počev od 1.2.2012 pa do isplate
-94,44 EUR počev od 1.3.2012 pa do isplate
-91,23 EUR počev od 1.4.2012 pa do isplate
-93,40 EUR počev od 1.5.2012 pa do isplate
-94,88 EUR počev od 1.6.2012 pa do isplate
-92,39 EUR počev od 1.7.2012 pa do isplate
-93,04 EUR počev od 1.8.2012 pa do isplate
-91,17 EUR počev od 1.9.2012 pa do isplate
-87,14 EUR počev od 1.10.2012 pa do isplate
-91,44 EUR počev od 1.11.2012 pa do isplate
-93,51 EUR počev od 1.12.2012 pa do isplate
-92,06 EUR počev od 1.1.2013 pa do isplate
-83,94 EUR počev od 1.2.2013 pa do isplate
-90,84 EUR počev od 1.3.2013 pa do isplate
-91,44 EUR počev od 1.4.2013 pa do isplate
-88,74 EUR počev od 1.5.2013 pa do isplate
-80,33 EUr počev od 1.6.2013 pa do isplate
-80,12 EUr počev od 1.7.2013 pa do isplate
-82,18 EUR počev od 1.8.2013 pa do isplate
i to tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a koje se obračunavaju po stopi koja je do 31.prosinca 2007.g. propisana čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01.siječnja 2008.g. po stopi propisanoj čl.29.st.2 ZOO-a odnosno koja je do 31.srpnja 2015.g. određena za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNBa koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te nadalje od 01.kolovoza 2015.g. da isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanke kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj za isplatu iznosa od 940,35 EUR-a (7.095,86 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom na ime razlike zbog povećanja kamatne stope budući je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za isplatu na ime pretplaćenih kamata po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
IV. Prigovor mjesne nenadležnosti i prijeboja istaknuti od strane tuženika, odbijaju se kao neosnovani.
V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sa pripadajućem PDV-om od 25% koji iznosi 50,00 EUR-a, ukupno 250,00 EUR-a uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku Reifessenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 EURa uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.
VII. Odbija se tužitelj za isplatu iznosa od 50,00 EUR-a na ime troškova vještačenja budući je izvršen povrat iznosa od 50,00 EUR-a.
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iako tuženik navodi da pobija presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne pobija točku III., V. i VII. izreke. Tuženik nema pravni interes pobijati onaj dio presude u kojemu je uspio u sporu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba je u pretežitom dijelu osnovana, a samo djelomično nije osnovana u odnosu na odluku prvostupanjskoga suda o utvrđenju ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu švicarskog franka i u dijelu kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskoga suda.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članaka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 1031262160/51400607-5102486685 od 24. lipnja 2005. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak, zahtjev za isplatu novčane svote od 3.080,32 eura iz osnove tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi Ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja i tuženikova novčana tražbina istaknuta radi prijeboja.
7. U odnosu na točku I. izreke, zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.
7.1. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
7.2. Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8. U odnosu na dio točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: 538-50-3563148 od 10. srpnja 2006. u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF u svoti od 28.577,95 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
8.1. Naime, u odnosu na utvrđenje ništetnosti ovog dijela ugovorne odredbe članka 1. Ugovora ( kojim je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF u svoti od 28.577,95 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja), valja navesti da za to nema uporišta ni u utvrđenjima sadržanim u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. ni u sadržaju provedenog postupka kao ni u odredbama ZOO-a. Slijedom toga valjalo je djelomičnim prihvaćanjem tuženikove žalbe preinačiti pobijanu točku I. izreke u navedenom dijelu temeljem članka 373. ZPP-a i odbiti tužitelja sa tim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva.
9. Prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljičinom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu Ugovora o kreditu.
9.1. Iz sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da se radi o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo. Tuženik je za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.
9.2. Tužiteljica je tužbu podnijela Općinskom sudu u Virovitici. Tuženik je, pravovremeno, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a)
9.3. Kako je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti cijenjena kao nepoštena, a imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja (udaljenost od [adresa] do [adresa], mogućnost dolaska na sud potrošača i slično), tako je pravilno prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici. Nadalje sukladno i odredbi članka 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje ZPK-a prema kojoj potrošač (tužiteljica) može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane (tuženika) pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište, odnosno, u konkretnom slučaju, pred Općinskim sudom u Virovitici.
10. Međutim tuženik je na pripremnom ročištu istakao prigovor radi prebijanja kojega je uredio podneskom od 15. travnja 2025., zahtijevajući da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnost pobijane odredbe o valutnoj klauzuli, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 184,26 EUR (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).
10.1. Prvostupanjski je sud iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kako je situacija u ovom slučaju, prešutno, odbio kao neosnovan tuženikov prigovor prijeboja navodeći da je tužiteljica platila tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od nje potraživao pa da sukladno tome, tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga, nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja.
10.2. Prvostupanjski sud dalje navodi da je odredbom članka 323. stavka 2. ZOO-a propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.
11. U situaciji kad dva pravna subjekta steknu jedan prema drugom egzistentne, istovrsne i dospjele tražbine, to temeljem odredbi članka 336.- 343. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) dovodi do ukidanja uzajamnih ovlaštenja i obveza - prijeboja do visine do koje su uzajamne tražbine po tom iznosu jednake.
11.1. U ovom slučaju sam susret tražbina nema konstitutivan značaj, već je potrebno izjava stranke iz tog građanskopravnog odnosa o prijeboju (kompenzaciji), nakon čega prestanak uzajamnih tražbina nastupa od trenutka kada su se uzajamne tražbine realno susrele (ex tunc). U parnici o međusobnim tražbinama nakon izvršenog prijeboja, tuženik koji se poziva na izvršeni prijeboj, brani se prigovorom da je tužiteljeva tražbina prestala osnovanom izjavom o prijeboju, pa sud u izreci odgovara samo na postavljeni zahtjev tužitelja i nema mjesta u izreci presude odlučivati o postojanju tuženikove tražbine istaknute radi prijeboja.
11.2. Međutim za razliku od navedene tzv. materijalne kompenzacije, kod procesne kompenzacije (članak 333. stavak 3., članak 338. stavak 3., članak 352. stavak 2. ZPP-a) izreka presude sadrži odluku o postojanju ili nepostojanju tražbine istaknute radi prijeboja. Naime, u ovom slučaju tuženik ne osporava postojanje tužiteljeve tražbine zbog navedenog izvanprocesnog prijeboja, već prigovorom - za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine, ističe postojanje prema tužitelju jednog svog kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva, čime traži od suda da svojom presudom izvrši uzajamni prijeboj ovih tražbina, a nakon toga zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Kako je u konkretnom slučaju (prema navodima odgovora na tužbu) riječ upravo o procesnoj kompenzaciji, to odluka prvostupanjskog suda nije utemeljena na odredbi čl. 338 stavak 3. ZPP-a, ako sud u povodu procesnog prigovora radi prebijanja u parnici utvrdi da je tužiteljev zahtjev osnovan, a da tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja ne postoji, on će presudom, a ne rješenjem: 1. prihvatiti tužbeni zahtjev, te 2. presudom negativnog utvrđenja deklarirati nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja.
12. Zbog navedenog, ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer se odluka prvostupanjskog suda u tom dijelu ne može ispitati.
12.1 Naime, kad tuženik istakne prigovor radi prebijanja, sud donosi deklaratornu presudu o postojanju ili nepostojanju tuženikove tražbine i ta presuda stječe svojstvo pravomoćnosti, a ne odlučuje o tražbini rješenjem o odbijanju prigovora prijeboja.
13. Stoga je tuženikovu žalbu valjalo prihvatiti i ukinuti točku II. i VI. pobijane presude, jer postojanje ili nepostojanje tuženikove tražbine utječe i na tužiteljevu tražbinu, pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.
14. U nastavku postupka sud će odlučiti o prigovoru radi prebijanja i donijeti novu odluku, a kako i odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora, to je ukinuta i odluka o parničnim troškovima temeljem odredbe članka 166. a u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.
15. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom a. temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, pod točkom b. temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i pod točkom c. ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 369. stavka 1. ZPP- a.
Dubrovnik, 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Noemi Butorac
