Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-661/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Emira Čustovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mr. Dušanke Kuharić i Dejana Kuharića iz Ludbrega, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkm društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb,redi utvrđenja ništetnosti ugovora i radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj P-737/2019-36 od 23. srpnja 2025., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, broj P-737/2019-36 od 23. srpnja 2025.

a) preinačava u dijelu točke II. izreke presude kojim je naloženo naknaditi tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 2.117,14 EUR od 1. listopada 2015. do dana plaćanja, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

b) potvrđuje:

- u preostalom dijelu točke II. te točki I. i III. izreke presude,

- prvostupanjsko rješenje

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206928317, sklopljenog između tužitelja MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, a koji je Ugovor potvrđen po javnom bilježniku Kruni Radašiću, Miroslava Krleže 27, Ludbreg, pod poslovnim brojem OU414/06 dana 29. lipnja 2006., i to članak 1. u dijelu koji glasi „Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom.„, članak 2. u dijelu koji glasi „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 50.000,00 CHF (slovima: pedeset tisuća švicarskih franaka)“ i u dijelu koji glasi „koja je tijekom postojanja obveze po ovome Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.„ , a članak 7. u dijelu koji glasi „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 250,67 CHF (slovima: dvjestopedeset švicarskih franaka i šezdeset 2 Poslovni broj: P-737/2019-36 sedam rapa) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja„, te u dijelu koji glasi „Za slučaj izmjena redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu sa Općim uvjetima poslovanja Kreditora.„, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.803,65 eur (šest tisuća osamsto tri eura i šezdeset pet centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog postupka u iznosu od 2.150,00 eur (dvije tisuće sto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan."

i r i j e š i o j e :

"Prihvaća se preinaka tužbe od 12. ožujka 2025."

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 29.lipnja 2006., a kojim je tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF. i to odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa traži isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora u svoti od 6.803,65 EUR.

6.1. Navedeni iznos od 6.803,65 EUR predstavlja zbroj iznosa od 4.743,09 EUR na ime iznosa koji je tužitelj više platio radi promjene kamatne stope i tečaja i iznosa od 2.117,14 EUR koji iznos predstavlja zatezne kamate od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa, pa do dana provedene konverziji predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom 1. listopada 2015. umanjeno za iznos od 842,51 KN koji je dobiven u konverziji predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

7. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 29. lipnja 2006. broj 3206928317, da je kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate od 360 mjeseci, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je ugovorena godišnja kamatna stopa u visini od 4,5 %.

7.1. Nije sporno ni da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu s učinkom od 30 rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

8. Sporno je jesu li ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i odredbe ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj u otplati kredita platio uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora. Sporno je i je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule, odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke;

- da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu, koji je vođen i protiv tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da je ugovorena kamatna stopa godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 4,5% u vrijeme sklapanja Ugovora;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,

- da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

10. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 – dalje: ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se i na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev zauzevši stajalište da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli.

12.1. Dakle, utvrdivši da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, da aneksom ugovora tužitelj nije obeštećen, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje utužene svote koja čini razliku između preplaćene svote na ime valutne klauzule i promjenjive kamatne s obračunatim zateznim kamatama na te iznose do 1. listopada 2015., i iznosa dobivenog u konverziji.

12.2. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je dosudio tužitelju iznos koji je tužitelj kao korisnik kredita više uplatio tuženiku do dana konverzije 30. rujna 2015., s obračunatim zateznim kamatama na te iznose do 1. listopada 2015. uz uračunavanje preplate koju je tuženik priznao tužitelju prilikom konverzije. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.

12.3. Dakle visina dosuđenog iznosa predstavlja iznos stečenog bez osnove zbog promjena kamatne stope i promjena tečaja CHF te obračunatih zateznih kamata do 1. listopada 2015. s uračunavanjem preplate koja je utvrđena dodatkom Ugovora (povrat po izvršenoj konverziji).

13. Protivno žaliteljevom shvaćanju ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije, što je prvostupanjski i uradio uzevši u obzir efekt provedene konverzije.

14. Utvrđeno je da su odredbe ugovora o kreditu kojim je regulirana valutna klauzula ništetne. Člankom 323. stavak 1. i 324. ZOO-a regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

15. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO- a).

16. Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota uz primjenu instituta stjecanja bez osnove zbog ništetnih odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi.

17. I u ovom stadiju postupka sporno je tužitelj pravo na restituciju, odnosno je li to pravo prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate.

18. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

19. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

19.1. Istina Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, o čemu će biti riječi u nastavku ovog obrazloženja.

20. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

21. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15, nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

22. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz članaka 323. stavak 1., 324. i 1111. ZOO-a. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom, učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora do konverzije.

23. Iako dodatak ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju, valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača -"Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03, članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14). Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

24. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

24.1. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koju su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku, može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

25. Tužitelj se, kao prvo, nije odrekao prava na restituciju, a i kada bi se tumačilo drukčije odredbe Aneksa ugovora, nije ispunjen jedan od prethodno navedenih uvjeta za valjanost odricanja. Naime, tužiteljica nije znala čega se odriče (npr. za preplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije ni mogla znati jer još uvijek nije bilo utvrđeno da je i ta odredba ništetna), a ni tuženik ne tvrdi da ju je informirao o relevantnim činjenicama.

26. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu M protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem anexa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

27. Međutim, prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu naloživši tuženiku platiti zatezne kamate na iznos obračunatih zateznih kamata u svoti od 2.117,14 EUR od 1. listopada 2015. do dana plaćanja.

27.1. Zatezne kamate na iznos dospjelih zateznih kamata mogu se zahtijevati kada prestane glavno potraživanje, iz čega proizlazi da se kamate obračunate za određeno vremensko razdoblje mogu utužiti u apsolutnom iznosu i na njih se tražiti procesne kamate samo ukoliko je prestalo glavno novčano potraživanje iz kojeg proizlaze te kamate.

27.2. Zbog toga je valjalo preinačiti dio točke II. izreke i odbiti zatražene zatezne kamate koje teku na iznos uglavničenih kamata u svoti od 2.117,14 EUR od 1. listopada 2015. do dana plaćanja.

28. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi negativne tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita, te ukazuje na sudsku praksu pojedinih županijskih sudova u kojima je zauzeto pravno shvaćanje po kojemu treba uzeti u obzir i negativne tečajne razlike i da nije potrebno podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja, i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-4393/21 od 13. listopada 2021. u kojoj sud nije dopustio reviziju zbog ovog pravnog pitanja jer je smatrao da na visinu tražbine ne utječe samo protutužbeni zahtjev i prigovor radi prebijanja već i materijalnopravni prigovori.

28.1 Međutim stajalište ovog suda je da se negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir, već da tuženi, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja (navedeno stajalište zauzeto je u navedenoj odluci ovoga suda broj Gž-1212/2021-2 od 6. travnja 2022.). Naime, radi se o tuženikovoj tražbini i on bira hoće li je realizirati ili ne. U biti pravna osnova tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, a tuženikova tražbina proizlazi iz ugovora, predstavlja ugovornu obvezu. Kada bi se prihvatilo shvaćanje žalitelja time bi tužitelj bio lišen mogućnosti isticanja prigovora zastare tuženikove tražbine.

28.2. U vezi s iznesenim Prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) od 13 sudaca sukladno odredbi članka 390. stavka 2. ZPP. u odluci broj Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. iznijelo je slijedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK

– CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

29. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe primjenom članka 190.stavak 2. ZPP-a prema kojemu je preinaka iznimno dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021, od 26. studenog 2021., zaključeno je da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku ocijenivši je svrsishodnom.

30. Pravilno je naloženo tuženiku platiti parnične troškove tužitelju jer on nije uspio samo u dijelu kojim je tražio zatezne kamate (sporedna tražbina) na iznos od 2.117,14 EUR za razdoblje od 1. listopada 2015. do dana plaćanja, pa je radi svega iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

Dubrovnik, 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac