REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-155/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Opačku, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenje ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 5. studenog 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Alme Opačak, odvjetnice iz Slavonskog Broda i zamjenice punomoćnika tuženika Vjekoslave Herceg, odvjetnice iz Slavonskog Broda i rasprave održane 5. studenog 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu br. 918-50- 3916845 od 10. veljače 2007. zaključenog između tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 isplatiti tužitelju ĆD iz [adresa], s osnove razlike promjenjive kamatne stope iznos od 798,78 EUR (slovima: sedamstodevedeset- osameuraisedamdesetosamcenti) sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa godine do 31. prosinca 2007., po stopi zateznih kamata koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine , na iznose od:

-4,41 EUR od 30.11.2007. do konačne isplate

-4,39 EUR od 31.12.2007. do konačne isplate

-4,47 EUR od 31.01.2008. do konačne isplate

-4,51 EUR od 29.02.2008. do konačne isplate

-4,59 EUR od 31.03.2008. do konačne isplate

-4,47 EUR od 30.04.2008. do konačne isplate

-6,72 EUR od 31.05.2008. do konačne isplate

-6,80 EUR od 30.06.2008. do konačne isplate

-6,68 EUR od 31.07.2008. do konačne isplate

-6,69 EUR od 31.08.2008. do konačne isplate

-6,76 EUR od 30.09.2008. do konačne isplate

-7,31 EUR od 31.10.2008. do konačne isplate

-6,94 EUR od 30.11.2008. do konačne isplate

-7,41 EUR od 31.12.2008. do konačne isplate

-7,48 EUR od 31.01.2009. do konačne isplate

-7,52 EUR od 28.02.2009. do konačne isplate

-11,47 EUR od 31.03.2009. do konačne isplate

-11,50 EUR od 30.04.2009. do konačne isplate

-11,28 EUR od 31.05.2009. do konačne isplate

-11,13 EUR od 30.06.2009. do konačne isplate

-11,17 EUR od 31.07.2009. do konačne isplate

-11,25 EUR od 31.08.2009. do konačne isplate

-11,24 EUR od 30.09.2009. do konačne isplate

-11,16 EUR od 31.10.2009. do konačne isplate

-11,32 EUR od 30.11.2009. do konačne isplate

-11,44 EUR od 31.12.2009. do konačne isplate

-11,62 EUR od 31.01.2010. do konačne isplate

-11,58 EUR od 28.02.2010. do konačne isplate

-11,82 EUR od 31.03.2010. do konačne isplate

-11,78 EUR od 30.04.2010. do konačne isplate

-11,86 EUR od 31.05.2010. do konačne isplate

-12,64 EUR od 30.06.2010. do konačne isplate

-12,48 EUR od 31.07.2010. do konačne isplate

-12,96 EUR od 31.08.2010. do konačne isplate

-12,80 EUR od 30.09.2010. do konačne isplate

-12,52 EUR od 31.10.2010. do konačne isplate

-13,10 EUR od 30.11.2010. do konačne isplate

-13,82 EUR od 31.12.2010. do konačne isplate

-13,31 EUR od 31.01.2011. do konačne isplate

-13,49 EUR od 28.02.2011. do konačne isplate

-13,26 EUR od 31.03.2011. do konačne isplate

-13,30 EUR od 30.04.2011. do konačne isplate

-14,27 EUR od 31.05.2011. do konačne isplate

-14,37 EUR od 30.06.2011. do konačne isplate

-14,43 EUR od 31.07.2011. do konačne isplate

-14,03 EUR od 31.08.2011. do konačne isplate

-13,59 EUR od 30.09.2011. do konačne isplate

-11,62 EUR od 31.10.2011. do konačne isplate

-11,60 EUR od 30.11.2011. do konačne isplate

-11,77 EUR od 31.12.2011. do konačne isplate

-11,93 EUR od 31.01.2012. do konačne isplate

-11,95 EUR od 28.02.2012. do konačne isplate

-11,84 EUR od 31.03.2012. do konačne isplate

-11,91 EUR od 30.04.2012. do konačne isplate

-11,96 EUR od 31.05.2012. do konačne isplate

-11,88 EUR od 30.06.2012. do konačne isplate

-11,90 EUR od 31.07.2012. do konačne isplate

-11,84 EUR od 31.08.2012. do konačne isplate

-11,70 EUR od 30.09.2012. do konačne isplate

-11,85 EUR od 31.10.2012. do konačne isplate

-11,92 EUR od 30.11.2012. do konačne isplate

-11,87 EUR od 31.12.2012. do konačne isplate

-11,60 EUR od 31.01.2012. do konačne isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 isplatiti tužitelju ĆD iz [adresa] s osnove razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak iznos od 2.478,85 EUR (slovima: dvijetisućečetiristosedamdesetosameuraiosamdesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2007., po stopi zateznih kamata koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, na iznose od:

-0,71 EUR od 30.03.2007. do konačne isplate

-0,49 EUR od 29.02.2008. do konačne isplate

-2,95 EUR od 31.03.2008. do konačne isplate

-10,54 EUR od 31.10.2008. do konačne isplate

-2,57 EUR od 30.11.2008. do konačne isplate

-12,70 EUR od 31.12.2008. do konačne isplate

-14,26 EUR od 31.01.2009. do konačne isplate

-14,96 EUR od 28.02.2009. do konačne isplate

-13,02 EUR od 31.03.2009. do konačne isplate

-13,39 EUR od 30.04.2009. do konačne isplate

-10,43 EUR od 31.05.2009. do konačne isplate

-8,24 EUR od 30.06.2009. do konačne isplate

-8,82 EUR od 31.07.2009. do konačne isplate

-9,97 EUR od 31.08.2009. do konačne isplate

-9,87 EUR od 30.09.2009. do konačne isplate

-8,71 EUR od 31.10.2009. do konačne isplate

-10,89 EUR od 30.11.2009. do konačne isplate

-12,64 EUR od 31.12.2009. do konačne isplate

-15,14 EUR od 31.01.2010. do konačne isplate

-14,56 EUR od 28.02.2010. do konačne isplate

-17,94 EUR od 31.03.2010. do konačne isplate

-17,30 EUR od 30.04.2010. do konačne isplate

-18,55 EUR od 31.05.2010. do konačne isplate

-29,37 EUR od 30.06.2010. do konačne isplate

-27,14 EUR od 31.07.2010. do konačne isplate

-33,95 EUR od 31.08.2010. do konačne isplate

-31,60 EUR od 30.09.2010. do konačne isplate

-27,82 EUR od 31.10.2010. do konačne isplate

-35,80 EUR od 30.11.2010. do konačne isplate

-45,95 EUR od 31.12.2010. do konačne isplate

-38,76 EUR od 31.01.2011. do konačne isplate

-41,28 EUR od 28.02.2011. do konačne isplate

-38,07 EUR od 31.03.2011. do konačne isplate

-38,65 EUR od 30.04.2011. do konačne isplate

-52,25 EUR od 31.05.2011. do konačne isplate

-53,58 EUR od 30.06.2011. do konačne isplate

-64,95 EUR od 31.07.2011. do konačne isplate

-59,11 EUR od 31.08.2011. do konačne isplate

-52,72 EUR od 30.09.2011. do konačne isplate

-52,03 EUR od 31.10.2011. do konačne isplate

-51,54 EUR od 30.11.2011. do konačne isplate

-54,59 EUR od 31.12.2011. do konačne isplate

-57,25 EUR od 31.01.2012. do konačne isplate

-57,60 EUR od 28.02.2012. do konačne isplate

-55,76 EUR od 31.03.2012. do konačne isplate

-57,00 EUR od 30.04.2012. do konačne isplate

-57,85 EUR od 31.05.2012. do konačne isplate

-56,42 EUR od 30.06.2012. do konačne isplate

-56,80 EUR od 31.07.2012. do konačne isplate

-55,73 EUR od 31.08.2012. do konačne isplate

-53,41 EUR od 30.09.2012. do konačne isplate

-55,88 EUR od 31.10.2012. do konačne isplate

-57,07 EUR od 30.11.2012. do konačne isplate

-56,24 EUR od 31.12.2012. do konačne isplate

-51,58 EUR od 31.01.2012. do konačne isplate

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 naknaditi tužitelju ĆD iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.067,43 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od podneskom od 19. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 10. veljače 2007. sklopio Ugovor o kreditu za kupnju novog automobila kojim mu je odobren kredit u visini od 18.042,50 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s promjenjivim kamatama koje su na dan zaključenja Ugovora iznosile 5,20%. Rok otplate kredita je bio 84 mjeseca i kredit je u cijelosti isplaćen. Člankom 2. Ugovora bila je ugovorena redovna kamata ka promjenjiva, a člankom 7. otplatne rate vezane su uz CHF odnosno uz promjenjivi tečaj. Tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelja upoznao s općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu kao i s mogućnošću promjene visine kamatne stope i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima. Kamatna stopa je povećana sa 5,20% na 6,20, zatim na 6,75% pa na 7,75% da bi potom bila umanjena za 7,50% i 6,75%. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima. Odredbom čl. 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7219/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Zbog navedenog tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu. Ističe da je tužitelju odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, o istoj se pojedinačno pregovaralo te nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Ta odredba nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev Ugovor o kreditu. Tužitelj je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili euru ili ugovora bez valutne klauzule (kunski kredit). Tužiteljev ugovor nije bio "uzmi ili ostavi" već je tužitelj tijekom pregovora mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u eurima. Tuženik također smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je sadržana već u čl. 2 Ugovora, pisana jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi "promjenjiva" tuženik ne smatra spornim. Zbog svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Ovaj sud se rješenjem broj P-261/2019-8 od 11. svibnja 2021. oglasio mjesno nenadležnim (str. 81 do 82 spisa). Rješenjem Županijskog suda u zagrebu broj Gž- 2262/2021 od 28.veljače 2023. je ukinuta odluka ovog suda (str. 103 do 104 spisa).

4. Rješenjem ovog suda broj P-155/2023-4 od 20. prosinca 2023. je odbijen prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda (str. 114 do 115 spisa) i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1253/2024-2 od 8. travnja 2024. je potvrđeno rješenje ovog suda (str. 149 do 150 spisa).

5. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 19.svibnja 2025. i tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koje su se odnosile na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Tužitelj je i predložio da se tuženik obveže na isplatu iznosa od 798,78 eura radi pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 2.478,85 eura radi pretplate po valutnoj klauzuli. Tužitelj je podneskom od 19.svibnja 2025. izvršio preinaku tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva. Sud je istu dozvolio kako je to navedeno u izreci rješenja. U skladu sa zaključkom druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26.11.2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 1. veljače 2007. iz kojeg je vidljivo daje zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita u iznosu od 17,278,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti i sa promjenjivom kamatnom stopom radi kupnje automobila (str. 4 spisa), iz knjigovodstvene kartice su vidljive uplate rata kredita (str. 7 do 11 spisa). Uvidom u otplatni plan je vidljivo da je cijelo vrijeme trajanja otplate kredita bila predviđena ista rata kredita (str. 12 spisa) a iz dopisa tužitelja tuženiku od 20.veljače 2023. je vidljivo da je kredit tužitelj isplatio 19.veljače 2013. (str. 17 spisa). Uvidom u Zahtjev za kredit je vidljivo da je isti podnio tužitelj radi kupnje novog Renault vozila 29.siječnja 2007. (str. 38 spisa). Saslušan je tužitelj kao strna u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje.

6.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom 10. veljače 2007. u kunskoj protuvrijednosti 17.278,91 CHF za kupnju novog automobila marke Renault. Ugovor je zaključen u autokući. Prvi puta je došao u autokuću vidjeti automobil koji mu odgovara i sve dogovorio i drugi puta ga je dočekao Ugovor. Nije mogao pregovarati ni o čemu, morao je prihvatiti takav ugovor, nije mogao birati niti valutu, tako je bilo dogovoreno između autokuće i tuženika da kredit bude u CHF. Automobil je korišten isključivo u privatne svrhe, za osobne potrebe, nije korišten za poslovne svrhe, nije imao otvoren obrt niti je imao bilo kakve trgovačke udjele. Pročitao je Ugovor o kreditu. Mislio je da je razumio što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Da ga je tko upozorio na rizik sklapanja takvog ugovora i mogućnost povećanja rata, misli da ne bi sklopio takav ugovor. Sam je vraćao sve rate kredita, išao je u banku, plaćao na šalteru. Tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete. Kredit je otplaćen i koliko se sjeća nije bio u konverziji, otplatio ga je 2013. Kada je došlo do povećanja rata kredita, nije bio u banci zbog toga. Koliko se sjeća prva rata je bila oko 1.200,00 kn, a zatim se povećala na iznos od 1.700,00 kn. Nije bio svjestan da je zaključen kredit s valutnom klauzulom i da mu nije bio ponuđen niti jedan drugi kredit osim toga u CHF.

6.2. Vještak Mirna Tot Nužda u nalazu i mišljenju je navela da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen Ugovor o kreditu 10. veljače 2007. u iznosu od 17.278,91 CHF, ugovorena kamatna stopa iznosi 5,20% godišnje. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to od 1. studenog 2007. do 1. svibnja 2008. je bila 6,20%, od 1. svibnja 2008. do 1. ožujka 2009. je bila 6,75%, od 1. ožujka 2009. do 1. srpnja 2011. je bila 7,75%, od 1. srpnja 2011. do 1. listopada 2011. je bila 7,50% te od 1. listopada 2011. do 19. veljače 2013. je bila 6,75%. Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od 798,78 EUR. Više je plaćeno zbog promjene kamatne stope 798,78 EUR. U izračunu nisu utvrđeni iznosi manje plaćenog od ugovorenog jer se za vrijeme otplate kredita nije obračunavala kamatna stopa niža od ugovorene. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 2.439,32 EUR. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 2.478,85 EUR, a manje plaćeno zbog promjene tečaja 39,53 EUR.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

8. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su Ugovor o kreditu od 1. veljače 2007. zaključili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita u iznosu od 17,278,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti i s promjenjivom kamatnom stopom radi kupnje automobila,

- je kredit tužitelj otplatio 19. veljače 2013.

- je tužitelj zaključio Ugovor o kreditu u Autokući prilikom kupnje automobila,

- da mu je jedini ponuđeni kredit i bio kredit u CHF (što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza samog tužitelja, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, jer je iskaz istog logičan i uvjerljiv, a nije ga u tom dijelu osporio niti tuženik),

- kredit nije bio u konverziji,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale

- protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u - vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

9. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa.

10. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ništetnost odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara počinje teći od 14. lipnja 2014. kao prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti presude (sudska praksa Županijski sud u Dubrovniku Gž-236/2020-2) i od tog dana počinje teći rok zastare od 5 godina, a tužba je podnesena 14. svibnja 2019., a zastara nastupa 14. lipnja 2019.

11. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

12. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela niti u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., dakle tužba je podnesena prije isteka zastarnog roka 14. svibnja 2019.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

14. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužiteljici kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi ona na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogla, predvidjeti financijske posljedice koje bi za nju kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužiteljice kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi ona već prilikom sklapanja ugovora znala ili mogla pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

15. Tuženik je kao banka kreditor, je bio dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

16. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju ugovornu kamatu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, prema kamatnoj stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka.

17. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

18. Nesporno je da tužitelj ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u svrhu kupnje osobnog automobila koji nije koristio u poslovne nego u privatne svrhe i u tom dijelu sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je iskaz logičan i uvjerljiv. Podređenost tužitelja proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogla utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Tužitelj je aktivno legitimiran jer je zaključio Ugovor o kreditu i otplatio isti.

19. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje - ZPP-a) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom.

20. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištima izdržanim kod ovog suda 28. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 6. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 29. listopaa 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke 100,00 eura (tbr. 9.t.3OT). Priznat je i trošak sastava obrazloženih podnesaka od 29. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), 21. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.t.1. OT), 19. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1 OT), predujam za vještačenje je plaćen u iznosu od 400,00 eura. Trošak žalbe na rješenje o mjesnoj nadležnosti iznosi 100,00 eura (tbr. 10.t.1. OT),. Sudska pristojba je plaćena u iznosu od 67,43 eura. Ukupno je priznat trošak u iznosu od 2.067,43 eura.

21. Pristojbu na presudu tužitelj nije u obvezi platiti jer je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužitelj nije dužan platiti pristojbu.

22. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 5. studenog 2025. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje - ZOO-a).

23. Sud je odbio prijedlog za saslušanje javnog bilježnika Miroslava Bračuna u skladu sa sudskom praksom – odluka Ustavnog suda broj U-III-4372/21, više nema osnove izvoditi taj dokaz.

Slavonski Brod, 5. studenog 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.