Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-108/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika CZ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-380/20219-27 od 14. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog CZ, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-380/20219-27 od 14. veljače 2023., optuženi CZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11, za koje djelo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10(deset) mjeseci, s tim da mu je temeljem odredbi članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode, dana 07. kolovoza 2019.

1.2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 - dalje: ZKP/08) sud je oštećenika BZ s imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, sud je optuženika obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1.-8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, iznosi 500,00 kn / 66,36 eura, troškove provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. Igoru Boriću, po računu br. 59/22, u iznosu od 1.945,75 kuna / 258,25 eura, troškove provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. Igoru Boriću, po računu br. 139/22, u iznosu od 1.945,75 kuna / 258,25 eura, kao i trošak pristupa vještaka dr. Igora Borića na raspravu, račun br. 16/23, u iznosu od 720,25 kuna / 95,59 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-38019 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. 39. K-380/2019), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a isto tako naknaditi i troškove punomoćnika oštećenika Ivice Bana, odvjetnika iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žali se optuženi, po branitelju Ognjenu Debeliću, odvjetniku iz Dubrovnika, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi optužbe, a podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, te predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Nije u pravu optuženik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim zbog predmetnog kaznenog djela, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Naime, utemeljeno je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio pretežito prihvaćajući iskaz oštećenika BZ, budući da je navedeni dosljedan u svojem iskazivanju, kako pred državnim odvjetnikom, tako i na raspravi, a osim toga njegov iskaz u bitnim i odlučnim okolnostima u suglasju je s navodima i zaključcima iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, iz kojeg proizlazi da prijelom s pomakom nosnih kostiju i krvni podljevi vjeđa oba oka čine cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a nastali su udarcem tupo tvrdog sredstva nekim srednjim intenzitetom, u obzir dolazi udarac glavom, dok krvni podljev lijeve jagodice lica, krvni podljev pektoralno lijevo, krvni podljev gornjeg dijela lijeve nadlaktice naprijed, krvni podljev sredine desne podlaktice radijalno svaki za sebe predstavlja tjelesnu ozljedu koje su nastale udarcima tupo tvrdog sredstva nekim slabijim intenzitetom. Navedene ozljede u svom zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a nastale su s najmanje pet udaraca tupo tvrdog sredstva i mogle su nastati na način kako to navodi svjedok oštećenik.

7. Pravilnom analizom izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je osnovano zaključio kako je optuženi postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, a na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11, pa je pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.

8. Činjenica da tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika, s pravom sud navodi na zaključak da je optuženi bio svjestan svojih radnji, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje.

9. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je u obrazloženju pobijane presude iscrpno i detaljno naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo i opširno analizirao sve provedene dokaze, te određeno i potpuno obrazložio zašto je prihvatio iskaz oštećenika i iznio argumente zašto ne prihvaća u cijelosti obranu optuženika, a koja obrazloženja u svemu prihvaća i ovaj sud, te se radi nepotrebnog ponavljanja optuženik upućuje na točku 11.2. i 12. obrazloženja presude.

10. Žalitelj nadalje u žalbi navodi da iz personalnih dokaza, a koji otkrivaju narav i dinamiku sukoba koji je započeo u Ulici Stjepana Cvijića kbr. 10, je vidljivo, da je oštećeni, doslovno ničim izazvan, krenuo u fizički sukob s optuženikom.

11. U svojoj obrani optuženi potvrđuje činjenične navode optužbe glede dinamike samog događaja, kao i mogućnost vrste i težine navedenih ozljeda oštećenog.

12. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, iskaza oštećenika BZ, te nalaza i mišljena medicinskog vještaka, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da optuženi kritične zgode nije bio izvrgnut istodobnom ili izravno predstojećem protupravnom napadu oštećenog na svoj tjelesni integritet, već eventualnom protupravnom napadu na svoju čast, čime je isključeno postupanje optuženika kritične zgode u nužnoj obrani.

13. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su se oštećeni i optuženi verbalno sukobili vezano za prednost prolaska vozila, te da je optuženi nakon toga prvi fizički nasrnuo na oštećenika i zadao mu opisane tjelesne ozljede, a isto tako ponašanje oštećenika kritične zgode po valjanoj ocjeni prvostupanjskog suda nije imalo napadački karakter koji bi ugrozio tjelesni integritet optuženika, nego predstavlja protupravni napad na njegovu čast (uvreda riječima).

14. Shodno gore navedenom pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju jasno izražena neproporcionalnost između intenziteta i opasnosti napada i same obrane, budući optuženi na protupravni napad oštećenog na njegovu čast, uvredom riječima, odgovara nerazmjernim sredstvom i intenzitetom i to udarcem glavom u predjelu nosa oštećenika, pa je u takvoj situaciji pravo optuženog na nužnu obranu u smislu uporabe fizičke sile isključeno.

15. Stoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da napadom oštećenog na optuženika nije bio ugrožen tjelesni integritet optuženog već njegova čast. Opisano postupanje optuženog kada oštećenom zadaje udarac u glavu svojom glavom, niti sredstvom, niti intenzitetom nije razmjerno intenzitetu oštećenikovog napada, pa se stoga ne može reći da je isto bilo prijeko potrebno za sprječavanje njegovog napada, te je s pravom isključena primjena instituta nužne obrane.

16. Hipotetske žalbene tvrdnje optuženika o njegovoj ugroženosti, konstantnim nasrtajima oštećenika na njega i njegova reakcija na isto, nisu relevantne za kazneni postupak, pored kvalitetne i sveobuhvatne ocjene nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, te iskaza oštećenika u pobijanoj presudi.

17. Konačno, utvrđene činjenice da je i oštećeni kritične zgode neprimjereno se ponašao, vrijeđajući optuženika, što bi moglo predstavljati motiv za optuženikovo udaranje oštećenika, ne daju nikakvo, a ponajmanje životno i logično objašnjenje za ozljede oštećenika koje mu je zadao optuženik.

18. Kako se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovoga suda je temeljem članka 478. ZKP/08, ispitalo odluku o kazni, koja je u ovom predmetu izrečena optuženiku.

19. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

20. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, nije preblaga, a niti prestroga za predmetno kazneno djelo, te će se sa izrečenom uvjetnom osudom u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

21. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

22. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski