Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž R-92/2024-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Pr-37/2022-49 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-37/2022-49 od 28. rujna 2023. u toč. I izreke i dijelu toč. I izreke kojom je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 393,44 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, te u toč. II i III izreke.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike u plaći iznos od 2.024,50 eura sa zateznim kamatama tekućim počev od dospjelosti mjesečnog iznosa razlike plaće za razdoblje od prosinca 2013. do zaključno studenog 2017., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dok je u toč. II izreke naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.863,67 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 28. rujna 2023. pa do isplate dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

2. U toč. III izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Protiv citirane presude u odnosu na očito odbijajući dio u toč. I izreke kao i u odluci o troškovima parničnog postupka žalbu podnosi tužiteljica zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima i u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu te da se obveže tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u cijelosti te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre za isplatu razlike naknade plaće od 1. prosinca 2012. do 30. studenog 2017. i to po osnovu dodataka za otežane uvjete rada i dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za odrađene prekovremene sate, naknadu plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od 2.416,88 eura. I u ovoj fazi postupka sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice sa navedenih osnova te da bi tužiteljica kada radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna(od ponedjeljka do petka) i sukladno tome obračunavali ispravno tuženik prekovremeni rad tužiteljice te da li je tuženik pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor u utuženom razdoblju.

8. Naime odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09. 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje ZR/09) te čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17-dalje ZR/14) propisano je da za otežane uvjete rada prekovremeni noćni rad te za rad nedjeljom i blagdanom ili nekim drugim blagdanom za kojim je zakonom određeno da se ne radi radnik, ima pravo na povećanu plaću.

9. Odredbom čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 -dalje KU/13) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Za rad u dane blagdana neradnih dana utvrđenih zakonom i rada dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%(st.8.). Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati(st.9.). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog vremena. Mjesečni fond sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati(st.10.). Istovjetnu odredbu sadrži čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojim je u primjeni od 1. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj 29/18- dalje KU/18).

10. Člankom 52. KU/13 odnosno čl. 50. KU/18 propisano je da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

11. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik nije isplaćivao tužiteljici naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na radni dan, te tužiteljici u takvom slučaju za osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan, pripada i naknada za prekovremene sate ako su stvarno odrađeni na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati. Naime prema citiranim odredbama KU-a redovni mjesečni fond radnih sati su oni sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati. Iz navedenog proizlazi kako mjesečni fond sati nije isto što i mjesečni fond radnih sati, jer razlika postoji u onim mjesecima u kojima neradni dan sukladno odredbi čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj pada na neke dane od ponedjeljka do petka.

12. Stoga sud prvog stupnja pravilno prihvaćajući nalaz sudskog vještaka u drugoj varijanti utvrđuje da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo na dodatak za prekovremeni rad sukladno čl. 51. KU/13 tj. čl. 49. KU/18, jer i Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene prekovremenim radom zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 –dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU-a i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU-a imaju pravo na te dodatke(kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

13. Nadalje prema odredbi čl. 81. ZR/14(ranije čl. 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca(uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU/13 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije te istovjetno propisuje i odredba čl. 34. KU/18.

14. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio nalaz sudskog vještaka u drugoj varijanti i kada je tužiteljici na ime razlike plaće dosudio iznos od 2.024,50 eura dok je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 393,44 eura jer je sud prvog stupnja prihvaćajući navedeni nalaz uzeo u obzir pravna shvaćanja iz Zaključka broj 148 i Zaključka 153.

15. Naime prema Zaključku 148 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnih ugovora tumačilo je čl. 51. st. 10. KU/13 koji glasi: "Sukladno kolektivnom ugovoru mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu sa 8 sati pa stoga svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika sa 40-satnim radnim vremenom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve radnike je isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade(od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat radnika koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i to treba biti plaćen."

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnih ugovora u Zaključku 153 koji je donesen 20. prosinca 2015. glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subote i nedjelje u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira radi li se samo o prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđenim zakonom na dan Uskrsa a koji pada u radni dan imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21,48 i 148."

17. Stoga sud s obzirom na izloženo navodi da Zaključak broj 153 u bitnome se razlikuje od Zaključka 148(koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana, bez subote i nedjelje, u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana, bez subote, nedjelje i blagdana i 8 sati te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU-a je stavljen izvan snage. Također je uzet u obzir i da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

18. Navedeni Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 koje je doneseno od strane Povjerenstva pod brojem 148 a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana bez subote, nedjelje i blagdana i 8 sati primjenjuje se od njegovog stupanja na snagu. Tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno je i stavljeno izvan snage tumačenje Zaključka broj 153 od 21. prosinca 2015. a prema kojem tumačenjem redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana bez subote i nedjelje i 8 sati od dana izmjene tog tumačenja dakle 21.prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

19. Isto tako i prema stajalištu Vrhovnog suda tumačenja Kolektivnog ugovora po zajedničkom Povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora(čl. 19. st. 6. Kolektivnog ugovora/13), odredbom čl. 52. KU/13 odnosno čl. 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati kroz rad u turnusima smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan ti sati uvećavaju se u postocima navedenim u čl. 51. KU/13 odnosno 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati(koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu čl. 51. st. 9. KU/13 odnosno čl. 49. st. 9. KU/18.

20. Dakle naprijed citiranim odredbama KU određeno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci uvećanje plaća. Nadalje odredbama KU-a određeno je da djelatniku u djelatnosti Zdravstvo i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima s posebnim uvjetima pripada dodatak na osnovu plaću kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Kolektivni ugovor ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećavanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnovom posebnih uvjeta rada i dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedeno uvećanje plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke KU izrijekom isključile mogućnost takve kumulacije. Pored toga po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Naime ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi(i za sate prekovremenog rada).

21. Stoga protivno žalbenim navodima stranaka sud prvog stupnja je pravilno tužiteljici prema nalazu vještaka utvrdio da je naknada za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pripada iznos od 199,34 eura, za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja iznos od 642,78 eura i za prekovremeni rad 1.182,37 eura te dodataka za vjernost na sate odrađene u prekovremenom radu te je tužiteljici pravilno dosuđen ukupan iznos od 2.024,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate osim kamata na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na način kako je to dosuđeno u toč. I izreke a sve sukladno drugoj varijanti navedenog nalaza vještaka.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sud prvog stupnja uzeo u obzir kvantitativni i kvalitativni uspjeh te je utvrdio da je tužiteljica u odnosu na osnovanost osnove uspjela sa 100% a u odnosu na visinu 84% da njezin uspjeh iznosi 92% a uspjeh tuženika 8% te je stoga tužiteljici dosuđeno 84% od zatraženih troškova parničnog postupka koji su pravilno obračunati na način kako je to određeno u toč. 56. obrazloženja presude.

23. Ispitujući po službenoj dužnosti dali je sud prvog stupnja neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

24. Slijedom obrazloženog žalbe stranaka kao neosnovane je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

25. Strankama nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer stranke sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a nisu uspjele u žalbenom postupku pa je stoga odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Rijeci 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić