Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-203/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1706/2023-11 od 9. lipnja 2025., dana 3. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužiteljice ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1706/2023-11 od 9. lipnja 2025. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

Točkom I. izreke prvostupanjske presude na temelju odricanja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 720,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.10.2018. do 30.09.2024., sve s pripadajućim zateznim kamatama.

Točkom II. izreke tužiteljici je naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka od 984,38 eur.

Protiv točke II. izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tužiteljica pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Odgovorom na tužbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbaciti, a podredno odbiti.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud, cijeneći da se tužiteljica odrekla tužbenog zahtjeva, odluku o troškovima temelji na čl. 158. st. 1. ZPP-a kojom je pripisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Visinu određuje primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

Vezano uz predmetnu odluku o troškovima postupka te žalbene navode primarno valja istaknuti da je osnivač tuženika Republika Hrvatska pa i transakcijski račun tuženika račun je Državnog proračuna. Sukladno navedenom jasno je da se radi o sporu pojedinca – fizičke osobe protiv Države.

Nije sporno da odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a upućuje na analognu primjenu čl. 154. st. 1. ZPP-a prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka, kad jedna od strana u cijelosti uspije u sporu.

Čl. 154. st. 1. ZPP-a propisuje pravilo prema kojem je stranka koja izgubi parnicu dužna nadoknaditi protivnoj stranci sve opravdane troškove postupka. To pravilo, poznato kao načelo „gubitnik plaća“, ima svrhu očuvanja ravnoteže među strankama i osiguravanja pravičnosti postupka. Međutim, u određenim situacijama njegova stroga primjena može dovesti do povrede temeljnih prava, osobito kada se radi o parnicama koje su pokrenute protiv države i kada je stranka, iako je izgubila spor, postupala u dobroj vjeri, u uvjetima pravne nesigurnosti ili financijske nemoći.

U konkretnom je predmetu prvostupanjski sud propustio ocijeniti je li s pozicije tužiteljice, kao zaposlenice tužene, koja je kao što je navedeno ustanova osnovana od strane Države te i nastupa s te pozicije, bilo legitimno očekivati da bi podnošenjem tužbe ostvarila svoje traženo pravo.

Dakle, prvostupanjski je sud prilikom ocjene prava na naknadu troškova postupka propustio ocijeniti je li predmetna tužba bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, a pri tom valja istaknuti, na što i sam tuženik ukazuje u odgovoru na žalbu, da se pred istim sudom vodi preko 2000 postupaka.

Nadalje, prvostupanjski je sud propustio ocijeniti okolnost da je tuženik prvotno bio zastupan po zaposlenici tuženika, što jasno ukazuje na okolnost da tuženik ima kvalificiranu službu za zastupanje pa treba, prilikom odmjeravanja troškova, ocijeniti i svrsishodnost angažiranja odvjetnika, koje znatno povisuje troškove postupka. Time je propušteno ocijeniti i je li očekivanje tužiteljice na naknadu neisplaćenih troškova prijevoza znatno manje od troškova postupka koje bi bila u obvezi isplatiti tuženiku i time pitanje financijske pozicije stranaka, odnosno neravnoteže u tom pitanju.

U pravnom poretku Republike Hrvatske sudovi su u svom odlučivanju dužni primjenjivati zakon, no to ne znači da su ograničeni isključivo na nacionalne zakone. Ustav Republike Hrvatske jasno propisuje hijerarhiju pravnih normi prema kojoj su međunarodni ugovori koje je Hrvatska ratificirala i koji su objavljeni te su na snazi - iznad zakona (čl. 134. Ustava Republike Hrvatske). Jedan od takvih ugovora jest i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koju su domaći sudovi dužni neposredno primjenjivati kada procijene da zakonsko rješenje nije u skladu s Konvencijom i praksom Europskog suda za ljudska prava.

Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske), ali prethodno je obveza prvostupanjskog suda utvrditi kao što je navedeno

– opravdanost legitimnog očekivanja tužiteljice, ocijeniti je li njeno postupanje bilo u dobroj vjeri, razloge odricanja od tužbenog zahtjeva te svakako financijski očekivani rezultat od parnice u odnosu na opravdanost troškova u slučaju gubitka parnice.

Slijedom navedenog, prvostupanjski će sud u nastavku postupka ocijeniti tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka vodeći računa o smjernicama citirane Konvencije, poglavito Protokolu br. 1.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud donošenjem nove odluke o troškovima postupka.

Slijedom navedenog temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Točka 1. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. studenog 2025.

Sudac

Larisa Gačanin