Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1904/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer, u pravnoj stvari tužitelja SĐ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Mariji Erdec i Erdec Emilu, odvjetnicima iz Malog Lošinja, protiv tuženika Maneo d.o.o., (OIB:68737438754), Bjelovar, Augusta Šenoe 7, zastupanog po punomoćniku Juraju Blažičku, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave održane 17. rujna 2025., 5. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, posl. br. Ovr-1121/2024 od 30kolovoza 2024. godine.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 856,18 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate,a sukladno odredbi čl.29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhu određenu ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1121/2024 od 30. kolovoza 2024.
2. Tužitelj je naveo da ga je na podnošenje ove tužbe uputio ovršni sud zaključkom poslovni broj Ovr-1121/2024-10 od 11. studenog 2024. iz razloga što da ovrhovoditelj (tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju iste tražiti ovrhu protiv ovršenika iz razloga što da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a sve u smislu odredbe čl.52. st.3. Ovršnog zakona (dalje OVRZ, "Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22, 6/24).
3. Tužitelj je u tužbi, sukladno čl.55. st.3. OVRZ obrazložio razloge koje je naveo u žalbi od 27. rujna 2024. izjavljenoj protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi.
4. Tako navodi da je u ovršnom postupku, kao dokaz visine potraživanja, tuženik kao ovrhovoditelj dostavio samo bjanko zadužnicu od 26. listopada 2021. ovjerenu od strane javnog bilježnika Bože Markovića pod poslovnim brojem Ov- 6567/2021, da ta bjanko zadužnica nije i ne može biti dokaz o visini tuženikovog potraživanja.
5. Tužitelj osporava postojanje bilo kakovog potraživanja tuženika, osporava da na potraživanje tuženika od 13.270,00 eur teku zakonske zatezne kamate od 2. rujna 2023., te tvrdi da je nejasno da li je ta tražbina tuženika uopće dospjela i da li je dospjela 2. rujna 2023.
6. Dalje smatra da sud u ovršnom postupku nije mogao samo na temelju dostavljene bjanko zadužnice odrediti ovrhu protiv ovršenika - sada tužitelja, a pogotovo da to nije mogao odrediti na temelju bjanko zadužnice dostavljene elektroničkim putem, pa smatra da je sud donošenjem ovršnog rješenja postupao protivno odredbi čl.36. st.1. OVRZ kojim je propisano da, ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu.
7. Tužitelj smatra da je tuženikov prijedlog za ovrhu sud trebao odbiti.
8. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i postavljanom tužbenom zahtjevu, naveo da prema tužitelju ima potraživanje temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji kojeg da su stranke sklopile 6. ožujka 2023., da to potraživanje iznosi 10.000,00 eur i da je uvećano za PDV, da se odredbom čl.7. t.1 navedenog ugovora tuženik u svojstvu jamca – platca obvezao solidarno ispuniti obvezu glavnog dužnika
– TD Lošinj - Beton d.o.o.
9. Naveo je dalje da je tuženik u cijelosti izvršio obveze iz Ugovora o poslovnoj suradnji, a da mu tužitelj nije platio ugovorenu naknadu koja iznosi ukupno 12.500,00 eur (10.000,00 eur + PDV).
10. Također je tuženik naveo da je u ovršnom postupku Ovr-1121/2024 snizio ovršni zahtjev sa 13.200,00 eur, na 12.500,00 eur, te da je to učinio podneskom od 18. prosinca 2024.
11. Tuženik tvrdi da se odgovornost tužitelja za dug TD Lošinj – Beton d.o.o. temelji na odredbi čl.7. t.1. predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji, potom na odredbi čl.111. st.3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ) kojim je propisano da, ako se jamac obvezao kao jamac – platac, odgovora vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.
12. Nadalje, tuženik ukazuje na odredbu čl.103.a Sudskog poslovnika (Narodne novine, broj 37/14, 49/24, 8/25, 35/15...99/21), kojom je propisano da podneske upućene sudu u elektroničkom obliku nije potrebno sudu naknadno dostavljati u papirnatom obliku.
13. Stoga, tuženik smatra da je ovaj sud rješenje o ovrsi donio na temelju isprave podobne za ovrhu, a da žalbeni razlozi koji je tužitelj u tom smislu izjavio protiv ovršnog rješenja, nisu razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom, nego razlozi koji mogu biti samo žalbeni razlozi u ovršnom postupku.
14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 3), rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1121/2024 od 30. kolovoza 2024. (list 5 do 6), prijedlog za ovrhu (list 7 do 9), bjanko zadužnicu (list 10 do 13), žalba ovršenika u predmetu poslovni broj OVr-1121/2024 (list 14 do 16), ovosudni zaključak poslovni broj Ovr-1121/2024-10 od 11. studenog 2024. (list 17 do 19), odgovor na tužbu (list 24 do 26), Ugovor o poslovnoj suradnji zaključen između Maneo d.o.o. kao pružatelja usluge u Lošinj – Beton d.o.o. kao naručitelja usluge i Karla magazina kao jamca platca 6. ožujka 2023. (list 27 do 31), rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni brj St-134/2023-6 od 28. travnja 2023. (list 32 do 34), račun Maneo d.o.o. broj: 56/URD/1/2023 od 2. svibnja 2023. (list 35), e mail korespodencija između stranaka (list 47 do 86), saslušao zz tuženika PĐ (list 88 do 89), troškovnik tužitelja (list 89), troškovnik tuženika (list 90).
15. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
16. Nije sporno , a to je sud utvrdio uvidom u ovosudni spis Ovr-1121/2024 da je sud, temeljem prijedloga za ovrhu podnesenog 29. kolovoza 2024. od strane tuženika kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika, donio rješenje o ovrsi Ovr- 1121/2024-2 od 30. kolovoza 2024. kojim je odredio predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanog potraživanja radi naplate ovrhovoditelja – tuženika.
17. Nije sporno niti da je protiv tog rješenja o ovrsi, tužitelj kao ovršenik 27. rujna 2024. izjavio žalbu, a niti da ga je sud zaključkom Ovr-1121/2024-10 od 11. studenog 2024. uputio da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, te da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a sve sukladno odredbi čl. 52. st.3. OVRZ.
18. Člankom 52. st.3. OVRZ propisno je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga iz kojih je izjavljena žalba iz čl.50. st.1. t.7. i t.9 do t.11 OVRZ (čl.52.st.1. OVRZ) ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st.1. istog članka zbog kojih je izjavio žalbu.
19. Mada sud u navedenom zaključku nije definirao odredbe Ovršnog zakona na koje se odnosi uputa tužitelja kao ovršenika u parnicu, sud je iz sadržaja žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja o ovrsi Ovr-1121/2024 od 30. kolovoza 2024. sa sigurnošću utvrdio da se žalba tužitelja odnosi na žalbene razloge iz čl.50. st.1. t.1., t. 7 i t.9. OVRZ.
20. Članak 50. st.1. t.1. OVRZ propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava.
21. Točka 7. istog članka propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.
22. Točka 9. istog članka propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
23. Sukladno odredbi čl.52. st.3. OVRZ ovršenik koji je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, tužbu kojom pokreće tu parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
24. Svi preostali razlozi koje je ovršenik naveo u tužbi nisu relevantni za spor, odnosno nisu predmet ispitivanja u ovom sudskom postupku.
25. Nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu podnio bjanko zadužnicu izdanu 26. listopada 2021. od strane TD Lošinj – Beton d.o.o. iz [adresa] (list 10 do 11), da je tužitelj potpisao istu zadužnicu kao jamac – platac te dao suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika iz bjanko zadužnice zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva sa tih računa u skladu sa tom izjavom, izravno isplate vjerovniku.
26. Navedena bjanko zadužnica ovjerena je od Javnog bilježnika Bože Markovića istog dana kada je izdana, pod poslovnim brojem: OV-6567/2021 (list 12).
27. Uvidom u spis Ovr-1121/2024 sud je utvrdio da tuženik kao ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio izvornik bjanko zadužnice, nego ju je dostavio u elektroničkom obliku, a kako i sam navodi.
28. Nije sporno da o potraživanju tuženika kao ovrhovoditelja nije odlučivao sud, barem o tome spisu ne prileže dokazi.
29. Po mišljenju ovog suda bjanko zadužnica dostavljena kao prilog prijedlogu za ovrhu podnijeta u elektroničkom obliku, ne smatra se izvornikom niti ovjerovljenim prijepisom.
30. Člankom 36. st.1. OVRZ je propisano da ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava.
31. Kako je nedvojbeno utvrđeno da tuženik kao ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije postupio sukladno odredbi čl.36. st.1. OVRZ, to ovaj sud smatra da predmetna zadužnica nije ovršna isprava, odnosno da su osnovani žalbeni navodi tužitelja kao ovršenika o postojanju okolnosti iz čl. 50.st.1. t.1. OVRZ.
32. Posljedično tome, na temelju takove zadužnice tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl.50. st.1.t.7. OVRZ).
33. Dakle, ovosudno rješenje Ovr-1121/2024-2 od 30. kolovoza 2024. donijeto je protivno odredbi čl.36. st.1. OVRZ, te su osnovani navodi tužitelja kao ovršenika da predmetna bjanko zadužnica nije ovršna isprava i da na temelju takove isprave tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika.
34. Mada je tužitelj zaključkom upućen i radi dokazivanja činjenica iz čl.50. st.1. t.9. OVRZ, iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi postajanje tih okolnosti.
35. Iako nije predmet ovog postupka, ovaj sud smatra da su donošenjem rješenja o ovrsi Ovr-1121/2024-2 od 30. kolovoza 2024. na temelju bjanko zadužnice dostavljene samo u elektroničkom obliku, povrijeđene odredbe čl.50. st.1.t.1. i t.7. OVRZ.
36. Upravo tužitelj svojom tužbom ukazuje na navedene povrede, a iste je istaknuo i u žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja o ovrsi.
37. Po mišljenju ovog suda, ovršni sud je, prije donošenja rješenja o ovrsi od 30. kolovoza 2024. bio dužan postupiti sukladno odredbi čl.109. st.1. i st.2.ZPP u svezi s i čl.21. st.1. OVRZ, odnosno ovršni sud bio je dužan pozvati tuženika kao ovrhovoditelja da u roku od 8 dana dostavi izvornik ili ovjerovljeni prijepis predmetne bjanko zadužnice od 26. listopada 2021.
38. Stoga je sud cijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i isti usvojio.
39. Činjenice koje navodi tuženik i koje se odnose na postojanje njegovog potraživanja prema tužitelju, visinu tog potraživanja, ovlaštenje da, u nedostatku druge bjanko zadužnice čije izdavanje je zatražio od tužitelja, a temeljem potraživanja iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 6. ožujka 2023., uporabi bjanko zadužnicu od 26. listopada 2021., pored naprijed navedenih utvrđenja suda zbog kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, nisu od značaja za ovaj parnični postupak, nego se mogu isticati u ovršnom postupku.
40. Osim toga, visina potraživanja tuženika u ovršnom postupku niti nije razlog zbog kojeg je ovršni sud uputio tužitelja na pokretanje ove parnice zaključkom od 11. studenog 2024.
41. Slijedom toga, sud je na ročištu održanom 17. rujna 2025. odbio provođenje svih daljnjih dokaza smatrajući ih suvišnim za odluku o tužbenim zahtjevu tužitelja.
42. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP, cijeneći da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku.
43. O visini troškova odlučeno je u skladu sa utvrđenoj vrijednosti u predmeta spora (1.500,00 eur), radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23) i odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).
44. Tužitelj je na ročištu 17. rujna 2025. postavio zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od ukupno 856,18 eur.
45. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sud je cijenio osnovanim, te mu je zatraženi trošak i dosudio.
46. Dosuđeni trošak odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbe.7.1. Tarife), trošak zastupanja tužitelja na ročištima 2. lipnja 2025. i 17. rujna 2025. u iznosima od po 200,00 eur (tbr.9.1. fe), PDV u iznosu od 150,00 eur (tbr.46. Tarife), te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 53,09 eura.
47. Također tužitelju sukladno odredbi čl.151. st.3. ZPP pripada pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja do isplate, a u visini određenoj odredbom čl.29. ZOO.
Mali Lošinj, 5. studeni 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Marija Erdec, odvjetnik
2. Punomoćniku tuženika – Juraj Blažičko, odvjetnik
