REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Psp-39/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz OD Fabjanović i Marinelić d.o.o. iz Supetra, protiv tuženice AP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 141 Riviera Drive 24, zastupane po punomoćnicima iz OD Surić i Partneri d.o.o. iz Zadra, radi predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne rasprave 1. listopada 2025., te objave 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: ,,1. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužitelju u posjed dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] koji je označen na skici vještaka od 10. lipnja 2025. slovima A-B-C-D-A dio čest. zem. U površini 3m2, zatim dio označen točkama C-D-E-F-C u površini od 4m2 koji predstavlja dio pomoćnog objekta i dio označen točkama E-F-G-H-E u površini od 19m2, a sve na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da ukloni dio gospodarskog objekta na skici vještaka označen točkama C-D-E-F-C u površini od 4m2, kao i svako takvo i tome slično pačanje u predmetnu nekretninu u vlasništvu i posjedu tužitelja''

2. Dužna je tuženica u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja, nadoknaditi tužitelju troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se povećava svakih šest mjeseci promjenom kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja objavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena. ''

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici nastali parnični trošak u priznatom iznosu od 600,00 eura, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tuženice za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 16. svibnja 2024. po specijalnoj punomoćnici ŽP, majci, navodi kako njega kao vlasnika kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] tužena ĆP, vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], smeta u posjedu. Tužbi prilaže tehnički uradak uređenja međne linije izrađen od ZP, magistra inženjera geodezije i geoinformatike. Navedena je tužba rješenjem ovog suda poslovni broj Psp-39/2024-7 od 19. lipnja 2024. vraćena tužitelju radi dopune i uređenja, s obzirom na to ista ne sadržava određeni zahtjev u pogledu glavne stvari, činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (l.s. 88). Tužitelj putem punomoćnice dana 27. lipnja 2024. dostavlja podnesak u kojem navodi da od suda u ovoj pravnoj radnji od suda očekuje da ,,vrati'' dijelove kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stvarnom vlasniku jer da je vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uzurpirao dijelove kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da ukloni dijelove gospodarskog objekta (šupe-spremišta i pušnice) s dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uz ostale priloge dostavlja i fotodokumentaciju kao dokaz osnovanosti svojih tvrdnji (l.s. 91-135). Tužitelj 15. kolovoza 2024. dostavlja podnesak po novom punomoćniku, OD Fabjanović i Marinelić d.o.o. iz Supetra (l.s.161-163) u kojem navodi kako je tužena bez pravne osnove uzurpirala jedan dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, gdje da je na spornom dijelu nekretnine bez pravne osnove sagradila dio gospodarskog objekta. Slijedom navedenog traži da sud donese presudu kojom tuženiku nalaže predati u posjed dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] i prestane ga uznemiravati u posjedu, uspostavi prijašnje posjedovno stanje kao i da se ubuduće kloni takvog i tome sličnog paćanja u predmetnu nekretninu te da mu naknadi trošak postupka, kako to slijedi iz uređenog tužbenog zahtjeva na ročištu pred ovim sudom dana 1. listopada 2025. (l.s.286-292).

2. Tužena AP po punomoćniku Karlu Suriću, odvjetniku u OD Surić i Partneri d.o.o. iz Zadra, u odgovoru na tužbu od 30. srpnja 2024. (l.s. 139-158) navodi da je tužba nepotpuna i nerazumljiva te da nije jasno što tužitelj tužbom traži. Nadalje navodi kako tužitelj nije jasno naveo na koji je to način tužena ometala posjed tužitelja. Da je vještačenje od 9. svibnja 2024. koje je tužitelj dostavio u spis, u potpunosti netočno, da je tužena angažirala drugog geodeta, EP koji je otišao na lice mjesta i izradio skicu lica mjesta iz koje proizlazi da je međa onakva kakva je prikazana i u izvodu iz katastarskog plana, odnosno da tužena nije ušla niti smetala ničiji posjed, već da je suprotno. Nakon što je ZP izradio vještačenje da je tužitelj sam započeo s uklanjanjem zida i betonskih stupova i sam počeo uređivati među na način kakav njemu odgovara, te je zapravo ušao u posjed tužene. Vještak da je koristio stare skice izrađene prije nove izmjere prema kojima je u svom vještvu opisivao među između kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica]. obzirom je za k. o. [katastarska općina] provedena i dovršena nova izmjera, nisu valjane stare skice na koje se vještak ZP poziva u svom vještačenju, a sve da je tako i bilo, onda su tužitelj i njegovi prednici trebali reagirati pravovremeno u postupku nove izmjere. Predlaže provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke. Da iz podneska tužitelja u čijem su prilogu i fotografije, proizlazi kako tužitelj zapravo želi urediti među, a to naziva smetanjem posjeda, a da zaključuje da tužitelj smatra da je njemu smetan posjed jer je na nekretnini tužene izgrađena gospodarska zgrada. Napominje kako je gospodarska zgrada isključivo na kat. čest. [katastarska čestica], nekretnini tužene, tamo se nalazi dugi niz godina pa posjed tužitelja nije smetan jer je navedena zgrada u posjedu tužene. Ističe da je prijašnja vlasnica dijela nekretnine tužene kat. čest. [katastarska čestica] do prije godinu dana bila NP, majka tužitelja koja je 2023. svoj suvlasnički dio prodala tuženoj, pa navodi da zašto ista nije, ako je smatrala da je gospodarska zgrada predstavljala uzurpaciju vlasništva njezina sina, poduzimala određene radnje dok je bila upisana kao vlasnica. Navodi kako je evidentno da je prava namjera tužitelja proširiti put kako bi mogao izraditi balkon, da je netočna tvrdnja tužitelja kako je tužena dala pristanak na uređenje međne linije, već da se tužena obvezala u slučaju potrebe dati suglasnost tužitelju za izgradnju balkona u punoj dužini kuće, pri čemu se ističe da balkon ne smije prelaziti međnu liniju susjednih nekretnina. Tužitelj nije naznačio rok kada bi tužena eventualno počinila smetanje posjeda, a da je jasno da su svi rokovi za eventualno smetanje posjeda protekli, obzirom su zid i gospodarska zgrada na istom mjestu dugi niz godina. Tužena u podnesku od 10. rujna 2024. (l.s. 180-207) navodi da niti preinačena tužba nije potpuna niti razumljiva, da su tvrdnje tužitelja kako je tuženik bez pravne osnove sagradio dio gospodarskog objekta nelogične i netočne, a obzirom je u odnosu na stambenu zgradu i pomoćnu zgradu izgrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] izdano pravomoćno i izvršno rješenje o izvedenom stanju Zadarske županije od 30. travnja 2013. Istim podneskom napominje kako je podnijela tužbu protiv tužitelja 8. kolovoza 2024. zbog predaje u posjed, broj predmeta P-1731/2024 koju dostavlja u prilogu.

3. Sud je u ovome postupku izvršio uvid u zemljišnoknjižne izvatke (l.s. 24-27, 221-223), izjavu (l.s. 64), fotodokumentaciju tužitelja (l.s. 110-122, 168-172), izvod iz katastarskog plana (l.s. 145), fotografije tužene (l.s. 147-151, 157-158, 198-205), ugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s. 152- 156), ugovor o prodaji nekretnina (l.s. 173- 177), zapisnik sastavljen prilikom preoblikovanja zemljišne knjige pred Općinskim sudom u Zadru (l.s. 209-211), Rješenje o izvedenom stanju (l.s. 212-215), proveden je očevid na licu mjesta (l.s. 227-231), te je izrađena skica očevida (l.s. 232-236), saslušana je na ročištu 1. listopada 2025. tužena (l.s. 287-288) te svjedokinja ŽP (l.s. 289-290).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tužena preda u posjed dio nekretnine pobliže označen u izreci ove presude, prestanak uznemiravanja u posjedu, uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kao ubuduće klonjenje takvog i tome sličnog pačanja u predmetnu nekretninu.

5. Na temelju uvida u zemljišno knjižni izvadak broj 1649 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istome kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] upisan tužitelj, za cijelo. Na temelju uvida u zemljišno knjižni izvadak broj 1327 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istome kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] upisana tužena AP za 22/42 i 6/14 dijela, te BP, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 2/42 dijela.

6. Nesporno je da su nekretnine tužitelja i tuženice dvije susjedne nekretnine, kako je to vidljivo i iz izvoda iz katastarskog plana (l.s. 145). Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 7. kolovoza 2023., vidljivo je da je tužena kupila 9/42 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od ŽP, majke tužitelja, dok je uvidom u izjavu od 8. kolovoza 2023. vidljivo kako se tužena obvezala u slučaju potrebe dati suglasnost tužitelju ili njegovoj majci za izgradnju balkona u punoj dužini kuće na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu naglašava kako ne smije prelaziti među s njezinom nekretninom.

7. Na temelju uvida u Rješenje o izvedenom stanju od 30. travnja 2013., izdano od Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje (l.s. 212-215), utvrđeno je da da je ozakonjena dovršena samostojeća zahtjevna stambena zgrada, kao i nedovršena samostojeća pomoćna zgrada koja predstavlja spremište izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada u vlasništvu tuženice, a na temelju zahtjeva J i KP. Uvidom u zapisnik sastavljen prilikom preoblikovanja zemljišne knjige pred Općinskim sudom u Zadru od 9. ožujka 2006. (l.s. 209-211) vidljivo je da su sudu pristupili J i VP iz [adresa], navodeći da su prema pl. 405 upisani suposjednici za ½ dijela kat. čest. nove izmjere 1363 Nin Zaton. Uvidom u zapisnik utvrđeno je da je još tada u popisni list A za predmetnu česticu uz ostale oznake zemljišta upisana i gospodarska zgrada od 22m2, u kojoj površini je upisana i danas u zk. ul. [broj ZK uloška] (l.s. 26). Nadalje, iz sadržaja samog zapisnika (l.s. 213) proizlazi kako su prilikom provođenja navedenog postupka, vlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na česticama koje neposredno graniče s tom česticom zemljišta pozvani na uvid u spis radi izjašnjavanja, a kojemu se pozivu nisu odazvali.

8. Nadalje, Ugovorom o prodaji nekretnina iz svibnja 1998. (l.s. 173-177) koji su sklopili UP kao prodavateljica te LP i FP kao kupci, u članku 2. navedenog ugovora navedeno je kako je prodavateljica isključivi vlasnik nekretnine oznake 146/2 zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i da je izvedena parcelacija predmetne nekretnine od koje je nastala nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], koja je predmet kupoprodaje između UP s jedne strane, te LP i FP s druge, te kat. čest. [katastarska čestica] koju su kupili J i VP. Uvidom u zapisnik iz točke 7. ovog obrazloženja, vidljivo je kako je kat. čest. [katastarska čestica] jedna od čestica stare oznake današnje kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, prednici tužene su, uz NP i J VP, kao i UP, dok su prednici tužitelja UP, kao i LP i FP.

9. Sud je dana 10. lipnja 2025. proveo očevid na licu mjesta u nazočnosti sudskog vještaka geometra, kao i punomoćnika stranaka. Vještak je izradio skicu sudskog očevida s prikazom sporne čestice (l.s.232 - 236). Uvidom u skicu sudskog očevida vidljive su kat. čest. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja i kat. čest. [katastarska čestica], nekretnine u vlasništvu tužene, obje k. o. [katastarska općina]. Na skici je označen predmet spora, i to slovima A-B-C-D-A dio kat. čest. [katastarska čestica] površine 3m2, slovima C-D-E-F-C dio kat. čest. [katastarska čestica] površine 4m2 i slovima E-F-G-H-E površine 19m2.

10. Prilikom očevida, neposrednim je opažanjem utvrđeno da je put, koji predstavlja nekretninu tužitelja, pošljunčan u cijeloj širini, kao i da dio označen kao sporan u ovoj pravnoj stvari nije posut šljunkom, da ogradnih stupića prikazanih na fotografijama l.s. 148-149 nema na predmetnoj nekretnini, dok je sporna građevina, odnosno spremište i dalje ondje.

11. Sud je izvršio uvid i u fotodokumentaciju spisa, pa tako i fotografije koje je dostavio tužitelj l.s. 168-172. uz fotografije se nalaze i napomene, pa se tako na fotografiji br. 6. (l.s. 170) vide stupići i zid, a napomene navode kako je, po sjećanju LP, riječ o 2004. ili 2005. godini, a da se na fotografiji 5. ne nalazi spremište, koje bi ondje bilo da je postojalo. Sud ne može utvrditi bi li spremište bilo točno na dijelu gdje se nalazi prikolica, kao ni točnu godinu snimljenih fotografija, no vidljivo je da je riječ o starijim fotografijama na kojima se, između ostalog, nalaze i stupići sa zidom kako je to i navedeno.

12. Sud je u ovome postupku na ročištu 1. listopada 2025. izveo dokaz saslušanjem tužene AP. Ista navodi kako je spornu nekretninu stekla na način da je dio naslijedila od tetke, kao i još četrnaest rođaka. Jedan dio nekretnine kupila je od ŽP, i to onaj dio koji je ista kupila od spomenutih rođaka koji su to naslijedili. Kada su naslijedili ovu nekretninu, ista je bila ograđena sa sviju strana, a bila je izgrađena na način na koji je i danas izgrađena sa obiteljskom kućom na njoj. Navodi kako je građevina označena na skici sudskog očevida oznakom X šupa koju je sagradio njezin tetak prije nego li su je naslijedili od tete. Vezano za ogradu kojom je njena nekretnina bila ograđena prema čest. oznake 1362. navodi kako je na fotografiji broj 6 i 5 vidljiv dio zida pravcem kojega je sve do nekretnine koja je sada u vlasništvu tužitelja, išao betonski zid sa stupićima. Navodi kako na fotografijama na l.s. 148 i 149 taj zid i na taj način je njena nekretnina bila ograđena svakako u vrijeme kada ju je naslijedila, a taj je zid sigurno vidjela već nakon Domovinskog rata. ŽP prodala joj je dio nekretnine 2023., a kada su ga sklopili, bio je zid koji je opisala, a uklonjen je nakon toga jer je 2024. vidjela da je zid maknut, a uklonio ga je netko od ŽP. Nakon toga angažirala je odvjetnika koji je i podnio tužbu protiv ovdje tužitelja. Navodi da je ŽP kao uvjet za sklapanje ovog ugovora o kupoprodaji bila tražila da GP do te granice može sagraditi balkon. Navodi da ju prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora prodavateljica nije upozorila da bi nekretnina koju kupuje imala manje kvadrata na terenu nego u zemljišnim knjigama, kao ni da ju ista nije upozorila da bi međa bila drukčija, odnosno da bi granicu predstavljalo nešto drugo, a ne zid koji je postojao na pravcu omeđenom točkama A- H. Konačno navodi da suglasnost za rušenje zida za kojeg navodi da je srušen 2024., nije nikome dala.

13. Iskaz tužene ovaj je sud ocijenio istinitim i logičnim. Naime, tužena navodi kako je zid, kojega sada više nema, ograđivao njezinu nekretninu još sigurno već nakon Domovinskog rata. Iako je riječ o vremenskom periodu koji nije točno odrediv, i uvidom u fotografije dostavljene od tužitelja, a za koje se ne može točno reći od kada datiraju, vidljivo je da su stupići sa zidom ondje. Dakle, iako nije moguće točno utvrditi od kada se isti ondje nalazio, sigurno je da je duži niz godina ograđivao tuženičinu nekretninu. Također, sud vjeruje da je šupu sagradio netko od njezinih prednika jer je isti zaključak u suglasnosti i sa Rješenjem o izvedenom stanju od 30. travnja 2013. izdano od Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje (l.s. 212-215) slijedom čega proizlazi da je navedena građevina izgrađena barem do te 2013. godine.

14. Sud je u ovome postupku na ročištu 1. listopada 2025. izveo i dokaz saslušanjem majke tužitelja, ŽP u svojstvu svjedokinje. Ona je u svom iskazu navela, a očitujući se na skicu sudskog očevida koja joj je pokazana, da su na pravcu omeđenom točkama H-A, na pitanje je li ondje postojao ogradni zid, postojali samo restovi, ostaci zida, a kada su joj predočene fotografije na l.s. 148-149, potvrdila je da je takav zid postojao, no nije joj poznato tko je gradio zid na navedenim fotografijama. Potvrdila je da je u vrijeme kada je prvi put došla tu, ogradni zid izgledao kao na fotografijama na l.s. 148-149. Pošljunčani put koji se vidi na fotografijama, da je bio potpuno zarastao i da se jedva moglo prići kući koju je tužitelj kupio. Kuća koju je tužitelj kupio vidljiva je na fotografijama koje su joj pokazane i ona se nalazi jugozapadno i kao takva je prikazana na skici sudskog očevida. Ne zna tko je sagradio zid. Što se tiče njezinog stjecanja nekretnine, znala je da je teta A, susjeda, prodavala kuću i one su se dogovorile oko kupnje te nekretnine, međutim, ona da je iznenada preminula. Puno nakon toga njezina sestra Ž nazvala ju je i pitala bi li kupila suvlasničke udjele Mirinih nasljednika kojih je bilo puno. Mirinim nasljednicima trebao je novac, a Ž joj je rekla da ih AP neće isplatiti i ona je nekako u dogovoru s Ć koja joj je obećala pomoći da dođe do svih dijelova, uspjela kupiti 9 dijelova od 42. kada je saznala da ŽP kupuje suvlasničke dijelove, AP je kupovala od drugih, pa je ŽP nakon nego vremena shvatila da ne može kupiti sve, odlučila se prodati svoj dio AP. To da je bilo negdje 2022. Navodi da u to vrijeme kada je sklapala ugovore, nije obraćala pažnju na izgled nekretnine, pa ne može odgovoriti na pitanje je li u to vrijeme postojao zid na l.s. 148-149, a navela je i da ništa ne zna o tome tko je uklonio te ostatke. U ovom dijelu iskaz ove svjedokinje ovaj sud ocjenjuje nelogičnim i neživotnim jer u situaciji u kojoj netko kupuje dijelove nekretnine, očekivati je da će baš s pojačanom pažnjom pratiti izgled nekretnine u odnosu na koju sklapa kupoprodajni ugovor, a ne da neće biti siguran je li ono što kupuje uopće ograđeno u odnosu na susjednu nekretninu. Kuću da je ovdje tužitelj, njezin sin, kupio od LP koji je imao suprugu FP. FP je preminula i tako je njen sin kupio od LP jedan dio kuće, dok je drugi dio kuće – odnosno drugu etažu te kuće kupio nešto kasnije, nakon što je okončan spor koji je LP vodio sa sinovima pok. FP. Tužiteljeva kuća da ima okućnicu i ograđena je sa svih strana. Prilazni pošljunčani put za koji navodi da se njime nije moglo proći jer je bio zarastao i pun smeća, oni da su očistili 2024. godine i tada da je vidjela zid prikazan na predočenim joj fotografijama. Na pitanje kako je došlo do problema, odnosno zbog čega je tužitelj podnio tužbu, navodi da joj je poznato da je LP od kojega je tužitelj kupio kuću 2023. godine, njemu odmah rekao da je put smanjen. U vrijeme kada je tužitelj od LP kupio kuću, ovaj put da je bio neuredan i zarastao. Iz toga ovaj sud zaključuje da se prednik tužitelja i nije mogao služiti tim putem, koji je danas pošljunčan i uređen kao put te se nalazi uz sporni dio nekretnine tuženice. Iz toga je zaključiti i da nije bilo spora između prednika tužitelja i tuženice o tome da je posjed tuženice, odnosno njezinih prednika, bio sve do ogradnog zida, koji je postojao između nekretnina stranaka svakako još 2023., u vrijeme kada je upravo majka tužitelja, gđa ŽP, prodala svoj suvlasnički udio na nekretnini čest. 1363 k. o. [katastarska općina]- Zaton ovdje tuženici. Ova svjedokinja je iskazivala nelogično i navodeći da je prednik tužitelja, LP, njima rekao da je put smanjen. Ovo stoga jer je navela i da je put, sve do 2024. bio zarastao i neprohodan, pa je zaista nejasno kako je itko tim putem mogao i prolaziti, a posebno kako je itko mogao vidjeti da je put „smanjen“. Konačno, navesti je i da je tužitelj ovaj put uredio 2024., kako je svjedokinja ŽP navela, te da je tom prilikom navedeni prilazni put očito i poščljunčan u svojoj širini, što je i zatečeno prilikom očevida na licu mjesta. Tada tužitelj nije pošljunčao i sada sporni dio tuženičine nekretnine, iz čega ovaj sud također zaključuje i da sporni dio tuženičine nekretnine nikada nije bio u posjedu tužitelja, već je predstavljao dio ograđenog dvorišta nekretnine koja je sada u vlasništvu tužene. Pri tome valja navesti i to da je upravo stanje posjeda navedenih nekretnina bilo mjerodavno prilikom nove izmjere te su s tim u skladu i označeni oblici i površine čestica nove izmjere, pa tako i onih koje su sada u vlasništvu stranaka, na što prednici stranaka nisu imali prigovora u upravnom postupku, kako to slijedi iz sadržaja dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari, a posebno iz zapisnika o obnovi zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] jer je tamo raspravljena čestica nove izmjere, u obliku i površini koju ima i danas, a u sklopu koje je i označeni sporni dio čest. 1363 k. o. [katastarska općina]. Također su nelogični navodi ove svjedokinje i ovaj sud ih ne prihvaća istinitima, oni koji se odnose na njezino navodno neznanje o tome je li ogradni zid, koji je nesporno postojao između nekretnina stranaka, predstavljao granicu između tih nekretnina, zatim navodi svjedokinje ŽP o tome da ne zna tko bi uklonio navedeni zid, kao i oni da bi prodavatelj LP tužitelju „objašnjavao granicu“ između nekretnina ovdje stranaka, ovo pored činjenice da je u to vrijeme nesporno postojao ogradni zid između nekretnina stranaka. Stoga su neživotni i njezini navodi o tome da je geodet ZP zbog toga morao utvrđivati granice nekretnine tužitelja koji da ga je zbog toga angažirao. Naprotiv, kao što je to već navedeno, granice nekretnina utvrđene su u upravnom postupku koji je prethodio postupku obnove zemljišne knjige za ovu katastarsku općinu, a u konkretnom slučaju su, sve do radnje uklanjanja ogradnog zida između dviju nekretnina, bile i jasno vidljive na terenu. Ni samoj svjedokinji nije jasno kako je od strane tužitelja angažirani geodet, gosp. ZP, mogao zaključiti da tužena posjeduje dio nekretnine tužitelja te je isti o tome očito zaključivao poduzevši mjerenja, koja međutim, nisu relevantna u konkretnom slučaju, niti za posljedicu mogu imati promjenu oblika ili površine nekretnina stranaka. Što se tiče građevine koja je označena znakom „x“ na skici lica mjesta, iako ova svjedokinja navodi da ista nije predstavljala granicu između nekretnina stranaka, iz skice lica mjesta sačinjene na očevidu, vidljivo je da navedena građevina upravo ide linijom mapalne međe između nekretnina stranaka, kao i da je put tužitelja pošljunčan do navedene građevine u cijeloj svojoj širini, odnosno u cijeloj dužini puta u skladu s mapalnim granicama tužiteljeve čestice.

15. Stoga ovaj sud iskaz majke tužitelja, svjedokinje ŽP, cijeni tek djelomično istinitim, posebice zbog njezinog rodbinskog odnosa s tužiteljem, pa isti cijeni usmjerenim ka uspjehu tužitelja u postupku, ali i zbog nelogičnosti u njezinom iskazu o kojima je gore bilo riječi. Stoga, a kako je na temelju gore navedenih dokaza ovaj sud utvrdio da je dio nekretnine koji tužitelj tužbom traži, u vlasništvu tuženice te da tužitelj ni na koji način nije stekao pravo vlasništva na spornom dijelu, da je do 2024. godine među između ovih dvije nekretnina predstavljao ogradni zid te da tužena ni na koji način nije oduzela tužitelju njegovu nekretninu, štoviše, utvrđeno je da su i stranke i njihovi prednici, u posjedu upravo svojih nekretnina te da tužitelj ovom tužbom traži dio nekretnine koja je u vlasništvu tuženice i to onaj dio koji je, po tužitelju angažirani geodet, odredio kao sporan, na temelju svojih izračuna koji nemaju uporište ni u situaciji na terenu, u smislu da bi navedeni sporni dio ikada bio u posjedu tužitelja ili njegovog pravnog prednika, niti tužitelj ima ikakav pravni temelj za stjecanje dijela tuženičine nekretnine.

16. Iz tog razloga ovaj sud nije provodio daljnje dokaze u ovoj pravnoj stvari jer je odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari; pravo vlasništva tuženice na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio koje je i dio predaju kojega u posjed traži tužitelj, slijedi već iz zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 185), iz čega slijedi da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje vindikacijskog zahtjeva, već utvrđena i to na temelju uvida u zk izvadak te neposrednim opažanjem na licu mjesta. Zbog navedenog je odbijen prijedlog stranaka za izvođenjem daljnjih dokaza saslušavanjem svjedoka ZP i LP, kako je to tužitelj predložio, kao ni svjedoka CP, OP, SP, IP, ČP i DP kako je to predložila tužna, jer sud smatra da je dovoljno razjasnio činjenično stanje te da bi daljnje provođenje dokaza doprinijelo nepotrebnom odugovlačenju postupka i povećanju troškova.

17. Nadalje, sud nije cijenio dostavljeni tehnički izvještaj – prigovor na vještačenje ZP, s obzirom na to da u ovom postupku sud i nije provodio dokaz geodetskim vještačenjem (jer je oblik i površina nekretnina stranaka već utvrđena i evidentirana u BZP), već je vještak geometar, sukladno nalogu suda, identificirao nekretninu i na skici prikazao položaj spornog dijela, sve na temelju onoga što je utvrđeno na očevidu, neposrednim opažanjem. Dakle, vještak nije utvrđivao ili razjašnjavao činjenice iz svog stručnog područja, već je isti sačinio skicu, odnosno na sačinjenoj skici identificirao označeni sporni dio, kako bi tužitelj mogao urediti tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari i kako bi se mogle utvrditi činjenice koje su pravno odlučne za odlučivanje o osnovanosti vindikacijskog zahtjeva.

18. U ovoj pravnoj stvari radi se o vindikacijskom zahtjevu, koji uređuje odredba članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15,94/17 dalje u tekstu ZVDSP). Radi se o tzv. pravoj vlasničkoj ili reivindikacijskoj tužbi, kojom vlasnik neposjednik (tužitelj), zahtijeva od posjednika (tuženika) predaju u posjed predmeta na kojem tužitelj ima pravo vlasništva. U parnici u povodu vindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari.

19. Tijekom provođenja ovoga postupka, sud je utvrdio identitet stvari kao i činjenicu da se stvar nalazi u posjedu i vlasništvu tužene, a ne tužitelja, kako to isti svojim tužbenim zahtjevom tvrdi. Navesti je i da tužitelj, osim tvrdnje (neosnovane), da bi tuženica uzurpirala dio njegove nekretnine (jer tuženica ni na koji način nije mijenjala stanje posjeda utužene nekretnine, čak ni uklanjanjem ogradnog zida, za koji je utvrđeno da je išao pravcem mapalne granice između dviju nekretnina, pri čemu se i u ovoj pravnoj stvari označen sporni dio nalazio u posjedu tuženice), uopće ne ističe činjenice uz koje zakon vezuje stjecanje prava vlasništva, pa kako je uvidom u zk izvadak utvrđeno da je vlasnica spornog dijela tuženica, a ne tužitelj, tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i valjalo ga je odbiti na način kako je to određeno u odbijajućem dijelu izreke ove presude. Izvedenim dokazima utvrđeno je da su sporni zid, ili njegovi ostaci, kao i gospodarska zgrada – šupa se dugi niz godina nalazili na predmetnoj nekretnini, pa tako i dok su vlasnici na predmetnoj nekretnini bili pok. teta A i NP što se tiče stupova, a za gospodarsku zgradu još i do J i KP. Međe nekretnine nisu bile sporne dok vlasništvo susjedne nekretnine nije stekao tužitelj, a o međama nisu raspravljale niti tužiteljeva majka i tužena. Dakle, suprotno navodima tužitelja i njegove majke, sud je u ovome postupku utvrdio da su dugogodišnja građevina – šupa i zid sa stupićima očito predstavljali granicu između nekretnina, jer iste dugi niz godina ograđuju nekretninu tužene, a konačno, isto je i u skladu i sa izrađenom skicom sudskog vještaka. Iz istih razloga neosnovano je tužbeno traženje tužitelja na prestanak uznemiravanja, a s obzirom da je tužitelj, sukladno odredbi čl. 167 ZVDSP, trebao dokazati da je vlasnik stvari na kojoj ga tuženica navodno uznemirava, a već je utvrđeno da tome nije tako.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93 112/99 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23, dalje u tekstu ZPP), pa je tako tužitelj dužan naknaditi tuženici parnični trošak nastao na ime zastupanja tuženice po punomoćniku iz reda odvjetnika i to, kod određene vrijednosti predmeta spora u iznosu od 664,00 EUR, obračunat u skladu s Tarifom o nagradama i naknada i troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu od 30. srpnja 2025. - 50 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 9. rujna 2024. - 50 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 26. kolovoza 2024., 4. listopada 2024., 10. lipnja 2025. i 1. listopada 2025. po 50 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), ukupno 300 bodova, koji uvećani za vrijednost boda od 2,00 eura iznose 600,00 eura. U preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tuženice za naknadu troška se odbija kao neosnovan. To se odnosi na trošak zatražen protivno odredbama Tarife, s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari (664,00 EUR).

U Zadru, 5. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženica po punomoćniku