REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stalna služba u Drnišu
Trg kralja Tomislava 2
Poslovni broj: Pp-604/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, po sutkinji Marini Belak, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice Zrinke Aužina, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Buzov, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĐZ, zbog prekršaja iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022.) u povodu prigovora okrivljenik podnesenog protiv prekršajnog naloga Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Drniš, KLASA: 211-06/23-3/6580 od 7. lipnja 2023., nakon glavne i javne rasprave održane 5. lipnja 2025., 20. kolovoza 2025. i 5. studenog 2025., dovršene 5. studenog 2025. u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, 5. studenog objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.),
okrivljeni ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. OZ i pok. Đ, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju građevinski tehničar, umirovljenik, sa mjesečnim primanjima u iznosu od 430,00 eura, loših imovinskih prilika, oženjen, otac troje djece, prekršajno neosuđivan,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi 7.03.2023. u 08:57 sati u mjestu Pakovo Selo, općina Drniš, ulica kod Škole kućni broj 00, dana 07.03.2023.GOD OKO 09,45 SATI U MJESTU PAKOVO SELO, ISPRED ZGRADE ŠKOLE, PAS PASMINE HRVATSKI OVČAR VLASNIKA RZ KOJI JE BIO BEZ NADZORA OŠTETIO JE PREDNJI BRANIK OSOBNOG AUTOMOBILA MARKE BMW REG. OZNAKE ŠI977JC U VLASNIŠTVU ŽZ (2001) NA NAČIN DA JE GRIZUĆI BRANIK NA ISTOM OŠTETIO BOJU I PLASTIKU U VIDU UDUBLJENJA I STRUGOTINA NAKON ČEGA SE ZAJEDNO S OVCAMA UDALJIO S MJESTA DOGAĐAJA,
čime da bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Policijska uprava šibensko-kninska, Policijska postaja Drniš izdala je 7. lipnja 2023. protiv okrivljenika prekršajni nalog, gornjeg broja, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude. Sud je u povodu prigovora okrivljenika prekršajno nalog na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona stavio van snage te je proveo prekršajni postupak.
2. Pozvan da se izjasni o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti, okrivljenik se izjasnio da se ne smatra krivim.
3. Ispitan na glavnoj raspravi 5. lipnja 2025. (list spisa 14-15) okrivljenik je naveo da je sve što piše u prekršajnom nalogu potpuna neistina. Navedenog dana od 07:00 ujutro pa do 18:00 popodne gonio sam svoje ovce zajedno sa svojih šest pasa, od kojih su dva pasmine hrvatski ovčar. Dok ih je gonio, prošli su pokraj škole u [adresa]. Nakon 500 metara od škole iz smjera sela, došao mu je nepoznati momak, te ga optužio da mu je njegov pas pasmine hrvatski ovčar oštetio branik njegova vozila. Kao dokaz toga, pokazao mu je mali dio plastike automobila i zahtijevao od njega da mu na ime toga da 80,00 eura. S obzirom na to da su svi njegovi psi bili pod njegovim nadzorom i da nije vidio niti auto niti navedenog mladića kod škole kad su prolazili, već je vidio samo kamion koji je stajao i čekao da protjera ovce, rekao mu je da to ne dolazi u obzir, da to nije istina i da se gubi ća. On je tada rekao da će zvati policiju. Nakon nekog vremena došla je policija tri kilometra dalje od škole u [adresa] gdje je čuvao ovce. Policajac, za kojeg je kasnije saznao da se zove IZ, da ga je odmah prozvao krivim za navedeno djelo te da je pobjegao s mjesta događaja. Isti ga je upitao osobnu iskaznicu, a on da mu je odbio dati istu zbog njegova ponašanja prema meni. Na poseban upit suda kako su onda uredujući policijski službenici utvrdili njegov identitet, okrivljenik je iskazao da koliko je kasnije saznao, njegov prvi susjed ĆZ, policijski službenik, dao je njegov broj mobitela svojim kolegama policijskim službenicima. Navedene prigode policajci nisu utvrdili njegov identitet uvidom u osobnu iskaznicu. Još jednom, osporava učin prekršaja koji mi se stavlja na teret, psi su bili uredno pod njegovim nadzorom te nema dokaza da su oštetili navedeni auto. Navedeni auto on nije niti vidio, sve što je vidio je komad plastike koji mu je pokazao navodno vlasnik oštećenog automobila.
5. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao OZ (list spisa 14), IZ (list spisa 15-16), ZZ (list spisa 21-22) te KZ (list spisa 30-31) te je pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 5. studenog 2025. (list spisa 27-28).
6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nije našao dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret.
7. Člankom 3. Prekršajnog zakona propisano je da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
8. Slijedom navedenog, sud je u ovom postupku primijenio Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 114/2022.) s obzirom na to da je taj zakon najblaži za okrivljenika u smislu članka 3. Prekršajnog zakona.
9. Člankom 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se onaj tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura.
10. U ovom postupku s obzirom na obranu okrivljenika nije sporno da je okrivljenik vlasnik psa pasmine hrvatski ovčar.
11. Sporno je, je li okrivljenik navedene prigode bez nadzora i neoprezno držao svog psa pasmine hrvatski ovčar te je li uslijed toga navedeni pas oštetio prednji branik osobnog automobila BMW u vlasništvu ZZ.
12. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka OZ (list spisa 14) koji je iskazao kako je prošlo dosta vremena od navedenog događaja, ali ono što se sjeća je da su tog dana zaprimili dojavu da je na području [adresa] pas oštetio vozila. To je prijavio vlasnik oštećenog vozila koji je ujedno rekao u prijavi da je to oštećenje napravio pas u vlasništvu ĐZ, ovdje okrivljenika. Prilikom postupanja prvo su otišli na kućnu adresu okrivljenika gdje ga nisu zatekli, te su ga potom zatekli u gaju kojom prilikom su ga legitimirali te utvrdili njegov identitet uvidom u osobnu iskaznicu. Mora kazati da je okrivljenik bio prilično neugodan prilikom postupanja prema njemu. Na poseban upit okrivljenika kome je navedene prigode predao osobnu iskaznicu te odakle je izvadio osobnu iskaznicu, svjedok je naveo da je okrivljenik osobnu iskaznicu dao na uvid kolegi policijskom službeniku IZ, a da nije siguran je li ju izvadio iz džepa ili novčanika. Napominje da je okrivljenik jedva dao na uvid osobnu iskaznicu i to tek nakon što ga je kolega IZ upozorio da će biti priveden u postaju.
13. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka IZ (list spisa 15-16) koji je iskazao kako se s obzirom na protek vremena ne sjeća svih detalja, ali sjećam se sljedećeg. Navedenog dana zaprimili su dojavu od, koliko se sjećaa, osobe prezimena ZZ u vezi oštećenja plastike i boje na njegovom osobnom automobilu u [adresa]. S obzirom da su on i kolega OZ bili u prometnoj ophodnji uputili su se odmah na mjesto događaja, odnosno [adresa]. Naime, gospodin ZZ je u svojo prijavi naveo da je navedeno oštećenje prouzročio hrvatski ovčar u vlasništvu ĐZ. Kad su došli na njegovu adresu, nisu pronašli okrivljenika te su prikupljanjem obavijesti od susjeda ustanovili da se isti nalazi na ispaši sa svojim ovcama. Pronašli su ga netom nakon toga na livadi u [adresa] sa ovcama. Izašao je iz policijskog automobila, predstavio mu se i ljubazno mu se obratio, te ga zatražio na uvid osobnu iskaznicu. Okrivljenik je bio izrazito nesuradljiv, bezobrazan te nije htio dati njemu kao službenoj osobi dati svoju osobnu iskaznicu. S obzirom na to, kazao mu je da će ga biti prisiljen privesti u postaju radi utvrđivanja njegovog identiteta budući da nije bilo prisutnih svjedoka koji bi mogli potvrditi da se radi o osobi okrivljenika. Nakon toga, dao mu je na uvid osobnu iskaznicu te je na taj način utvrdio njegov identitet. Nakon toga, uputili su se ispred škole u [adresa] gdje se nalazio oštećeni automobil i njegov vlasnik, te je također došao pješke i okrivljenik sa svojim ovcama i psima, te je vlasnik automobila na licu mjesta identificirao psa koji se stigao sa okrivljenikom, kao psa koji mu je oštetio automobil.
14.1. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka ZZ (list spisa 21-22) koji je iskazao kako se tog dana kretao svojim automobilom vozeći se lokalnom cestom prema [adresa]. U jednom trenutku cesta je bila blokirana zbog prolaska ovaca. Pričekao je da dio ovaca prođe cestu te u trenutku kada mu se oslobodio koridor za prolazak s automobilom krenuo se kretati sa automobilom u brzini od otprilike 2-3 km/h. Oko ovaca je bio i pas hrvatski ovčar crne boje. Za vrijeme dok je prolazio kroz koridor, čuo je određeno šuštanje, ali to je normalan zvuk kojeg je puno puta čuo u ovim situacijama koje su na selu gdje živi cijeli život, normalne. Ne sjeća se da je vidio okrivljenika dok je gonio te ovce, ali općepoznato je u [adresa] je da su to ovce i pas ĐZ. Nedugo nakon toga pristigao je u [adresa]. Nakon što je izašao iz automobila, rođak KZ koji je s njim bio u vozilu, prvi da je uočio da mu je oštećen prednji branik auta BMW reg. oznake [registarska oznaka], te ga je pitao što je s autom. Tada je on došao pogledati ono na što mu je ukazao njego rođak te je vidio oštećenja na prednjem lijevom braniku u vidu oštećenja boje i iščupane plastike, udubljenja i strugotine. Tada je povezao da je ono šuškanje koje je čuo za vrijeme prolazak kroz koridor ovaca zapravo bilo oštećivanje branika od strane hrvatskog ovčara, odnosno griženje branika od strane tog psa dok je prolazio kroz koridor. On je tad pretpostavio da pas dodiruje prilikom prolaska auta, ali nije zaista mislio da je i grizao auto. Nakon što je uočio navedeno oštećenje vratio se natrag na mjesto gdje je čuo to šuštanje i vidio navedenog psa za vrijeme dok sam prolazio koridorom, te je upravo na tom mjestu pronašao ukrasnu plastičnu lajsnu koja je i nedostajala na njegovom autu nakon što je prošao taj koridor. Sve je to uredno poslikala policija za vrijeme vršenja očevida jer je policiju pozvao budući da ĐZ nakon što ga je suočio s time što je njegov pas učinio, nije htio nadoknaditi štetu koju je njegov pas prouzročio na njegovom vozilu. Naime, nakon uočenih oštećenja, on je vrlo brzo naišao na okrivljenika kojeg je prepoznao budući da ga je vidio kad je prolazio s navedenim ovcama, te mu je rekao što je njegov pas napravio, ali on da nije htio nadoknaditi štetu. Zato je pozvao policiju navedene prigode. Hrvatski ovčar je navedene prigode bio odvezan, šetao je slobodno, okrivljenik je bio negdje između ovaca, ali nije bio blizu psa. Tada je bilo mnogo ovaca, a od psa je jedino vidio tog hrvatskog ovčara. Na poseban upit okrivljenika je li vidio okrivljenika i ovce da se vraćaju nazad iz paše za vrijeme postupanja policije kod škole u [adresa], svjedok je iskazao da se ne sjeća da je vidio okrivljenika i ovce za vrijeme postupanja policije kod škole u [adresa], od navedenog događaja da se prošle dvije godine. Koliko mu je poznato, policajci su navedene prigode tražili okrivljenika jer ga nisu mogli pronaći. Na poseban upit okrivljenika je li uz vozilo svjedoka bilo još vozila koji su prolazili koridor ovaca okrivljenika navedene prigode, svjedok je naveo da se iskreno ne sjeća.
14.2. Okrivljenik je prigovorio iskazu svjedoka u cijelosti kao neistinitom navodeći da se za vrijeme dok je gonio svojih 300 ovaca, nalazio na kraju stada ovaca, neki psi da su bili oko njega, a neki na sredini stada, stado je uvijek dugo otprilike 100 metara, a put po kojim se goni stado je široko oko 6 metara te da je sve imao pod nadzorom i da nije vidio svjedoka kako prolazi sa svojim automobilom kroz stado ovaca, odnosno koridor navedene prigode. Navodi da je svjedoka prvi put vidio tog dana kad je tjerao ovce prema ispaši 300 metara udaljeno od škole kad ga je tražio da mu nadoknadi štetu na autu koju je navodno napravio njegov hrvatski ovčar, ali tada kod škole da nije vidio njegov automobil, nego ga je s autom vidio 300 metara nakon škole. Okrivljenik ističe kako mu je nelogično da svjedok nije vidio i osjetio u autu da mu pas navodno grize automobil, nego je to uočio suvozač tek kad su došli u selo, a to je udaljeno 500 metara do navodnog mjesta događaja.
14.3. Na prigovor okrivljenika, svjedok je iskazao da mu je okrivljenik, nakon što mu je priopćio da mu je njegov pas uzrokovao štetu i tražio ga da mu istu naknadi, rekao da "zašto nisi odmah stao, zašto si otišao ća sa mjesta događaja" i to bezobraznim i bahatim tonom. Ne sjeća se da je u blizini psa, za vrijeme dok je pas bio oko njegovog automobila, vidio okrivljenika.
15.1. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka KZ (list spisa 30-31) koji je iskazao kako se ne sjeća svih detalja navedenog događaja s obzirom da je prošlo već gotovo tri godine od toga, ali sjeća se da je s rođakom ZZ koji je vozio svoje auto BMW 1 išao kod sebe u [adresa]. Naime, tada je renovirao starinu te su išli raditi na toj starini. Sjeća se da su se vozili cestom kroz selo, kod crkve te je tada ispred njih prolazilo stado ovaca gospodina ĐZ i gospodin ĐZ. Bilo je puno ovaca te je tu vidio crnog psa pretpostavljam pasmine hrvatski ovčar. U trenutku dok je taj pas bio ispred auta, lajao je na auto te za vrijeme dok su s autom čekali da prođe stado ovaca i njemu i rođaku ZZ učinilo se da čuju nekakvo šuštanje. U to mu je ZZ rekao da sumnja da mu navedeni pas grize dio auto, na što da mu je on rekao "ma daj što ti je, nije moguće". Nedugo nakon što su im ovce oslobodile put, kad su zaustavili auto, vidjeli s da je oštećen prednji branik te je falio jedan komad plastike s tog branika. Tada su on i ZZ povezali da je onaj zvuk kojeg su u autu čuli zaista bio zvuk grižnje branika od strane psa ĐZ. Odmah potom da su se vratili na mjesto događaja te su tamo pronašli taj dio plastike koji je nedostajao te na njemu vidjeli tragove ugriza psa i zaključili su da je to odgrizao taj pas, hrvatski ovčar ĐZ. Ostalo čega se sjeća je da je ZZ nakon toga pozvao policiju. Nije točno siguran jesu li pričekali da prođe cijelo stado ili su prošli nakon što je dio ovaca oslobodio koridor za prolaz auta. Na poseban upit okrivljenika je li vidio da pas pasmine hrvatski ovčar grize automobil svjedok je iskazao da nije.
15.2. Okrivljenik je prigovorio iskazu svjedoka u dijelu u kojem se on razlikuje od iskaza svjedoka ZZ. Naime, ZZ da je svojim autom došao za njim iz sela i kod pok. O ga je sustigao i pitao ga je li ovo njegov pas, pokazujući njegovog psa, on da mu je rekao da je kad je sa njim. Tada je ZZ iz auta izvadio komad plastike i rekao mu daj mi 80 eura, na što da mu je on rekao o čemu ti pričaš, a ZZ mu je na to rekao da je ovo dio automobila kojeg da je njegov pas hrvatski ovčar ugrizao. Stoga da prigovara iskazu svjedoka KZ jer isti je naveo da se sa ZZ vratio na mjesto događaja, a ZZ je sam došao kod mene tražiti me 80 eura.
15.3. Svjedok KZ je naveo da ostaje u cijelosti pri svom iskazu da su se vrlo brzo odnosno 5 minuta nakon prolaska kroz ovce on i ZZ zajedno s automobilom vratili na mjesto gdje su čekali da dio ovaca prođe kako bi mogli nastaviti put po cesti, te kako ne zna gdje je, nakon što su pronašli tu plastiku na mjestu prolaska kroz ovce, otišao ZZ tako da mu nisu poznati navodi okrivljenika. Navodi da je okrivljenika te prigode vidio jedino kad je tjerao stado ovaca i kad je pas navodno odgrizao dio branika. Mora kazati da nije vidio da bi pas to odgrizao, ali sve upućuje na to. Ne može reći na kojoj udaljenosti je okrivljenik bio od psa u trenutku dok je pas bio neposredno kraj auta. Po njegovoj procjeni nije bio udaljen više od 30-40 metra od psa. Ne sjeća se je li okrivljenik bio ispred stada ili na kraju stada ovaca.
16. Prekršaj iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko bez nadzora i neoprezno drži životinja koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa. Dakle, navedenim člankom propisano je kažnjavanje neodgovornog držanja životinja i lošeg postupanje sa životinjama, a cilj je zaštita javnog red i sigurnosti građana te dobrobiti životinja. Za ostvarenje bića navedenog prekršaja potrebno je da se ispune dva konstitutivna obilježja ovog prekršaja: da je životinja bez nadzora okrivljenika ili da je neoprezno držana od strane okrivljenika te da takvo postupanje okrivljenika može ugroziti ili da ugrožava sigurnost građana.
17. Analizirajući iskaze okrivljenika i svjedoka ZZ i KZ razvidno je sljedeće. Okrivljenik je tada bio vlasnik stada ovaca te šest pasa od koji su dva psa pasmine hrvatski ovčar koje okrivljenik koristi kao pastirske pse za čuvanje i vođenje stada. Navedene prigode okrivljenik je gonio stado ovaca po lokalnoj cesti, pri čemu je i pas pasmine hrvatski ovčar bio uz stado i kao pastirski pas sudjelovao u vođenju stada. Stado je imalo duljinu oko 100 metara, a put kojim se kretalo bio je širok oko 6 metara. Za vrijeme dok je okrivljenik gonio stado ovaca lokalnom cestom, ZZ, upravljajući vozilom BMW i suvozač KZ naišli su na navedeno stado te je ZZ zaustavio vozilo zbog prolaska stada ovaca, za koje vrijeme su se ZZ i KZ nalazili u vozilu. Uz stado ovaca bio je pas pasmine hrvatski ovčar. ZZ i KZ čuli su zvuk šuštanja tijekom prolaska vozila kroz koridor ovaca. Po zaustavljanju vozila nedugo nakon prolaska pokraj odnosno kroz stado ovaca i hrvatskog ovčara, ZZ i KZ uočili su oštećenja na prednjem lijevom braniku, u vidu oštećenja boje, udubljenja i iščupane plastike te su oboje povezali zvuk šuštanja i uočenih oštećenja s psom hrvatskim ovčarom koji se nalazio uz stado ovaca odnosno s tim da je pas dodirivao, odnosno grizao branik vozila. Vrlo brzo nakon prolaska kroz stado, ZZ i KZ su se vratili na mjesto događaja na kojem su pronašli dio plastike (ukrasna plastična lajsna) koji je nedostajao na oštećenom autu nakon prolaska kroz koridor.
18. Svjedok ZZ, vlasnik oštećenog BMW vozila, u svom je iskazu naveo i to da je pas hrvatski ovčar bio odvezan, slobodno šetao, da je okrivljenik bio negdje između ovaca, ali da nije bio blizu psa, kao i to da nije neposredno vidio da bi navedeni pas hrvatski ovčar ugrizao ili na drugi način oštetio njegovo vozilom već da je naknadno, po uočavanju oštećenja, na temelju zvuka koji je čuo i okolnosti događaja, zaključio da je do oštećenja došlo djelovanjem psa hrvatskog ovčara. Svjedok KZ je u svom iskazu naveo i to da se po njegovoj procjeni okrivljenik navedene prigode nalazio ne više od 30-40 metara udaljen od psa u trenutku dok je pas bio neposredno kraj vozila te da nije neposredno vidio da navedeni hrvatski ovčar navedene prigode grize navedeno vozilo.
19. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, u nedostatku drugih dokaza, sud nije utvrdio dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, iz ovako provedenog dokaznog postupka proizlazi da se navedeni pas, pasmine hrvatski ovčar, nalazio uz stado ovaca koje je bilo u kretanju i koje je okrivljenik navedene prigode gonio na ispašu. Iz toga je razvidno da je predmetni pas navedene prigode obavljao svoju uobičajenu funkciju pastirskog psa – čuvanje i zaštita stada ovaca. Okrivljenik je bio prisutan pri gonjenju stada ovaca i nadzirao je kretanje stada. Zbog navedenog, sud smatra da navedeni pas kao pastirski pas, iako nije bio vezan povodcem, nije bio bez nadzora u smislu članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, činjenica da je pastirski pas boravio u blizini vozila koje je čekalo na prolazak stada odnosno prolazilo kroz stado sama po sebi ne predstavlja opasno ili neoprezno držanje životinje, a vlasnik oštećenog vozila, svjedok ZZ i svjedok KZ koji su se nalazili u oštećenom vozilu, nisu neposredno vidjeli da bi navedeni pas ugrizao ili na drugi način oštetio vozilo za vrijeme dok su čekali na prolazak stada odnosno za vrijeme prolaska vozila kroz stado ovaca, već su naknadno, na temelju zvuka kojeg su čuli, povezujući ga sa uočenim oštećenjem na vozilu, zaključili da je oštećenja došlo djelovanjem upravo navedenog psa na navedenom mjestu. Okolnost pronalaska plastične lajsne na mjestu prolaska vozila, iako upućuje na mogućnost da je oštećenje nastalo na tom mjestu, samo po sebi ne dokazuje način nastanka oštećenja niti nedvojbeno potvrđuje da je isto prouzročeno ugrizom psa. Budući da je okrivljenik ustrajno tijekom cijelog postupka osporavao da navedeni pas nije bio pod njegovim nadzorom i da bi oštetio vozilo ZZ navedene prigode na način koji mu se stavlja na teret, te je isticao da nije vidio automobil ZZ navedene prigode tijekom gonjenja ovaca, a svjedoci prisutni događaju ZZ i KZ nisu neposredno vidjeli da bi pas uistinu oštetio navedeno vozilo na način koji se okrivljeniku stavlja na teret te s obzirom na to da u postupku nije bilo drugih dokaza na temelju kojih bi se s potrebnim stupnjem sigurnosti potvrdilo da je upravo pas okrivljenika oštetio navedeno vozilo, u ovom postupku, s obzirom na sve navedeno, nije dokazano da je navedeni pas bio bez nadzora okrivljenika i da je ugrožavao sigurnost ljudi u smislu članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Po ocjeni ovog suda, sama činjenica da pas nije bio vezan povodcem, a da se pritom kao pastirski pas nalazio uz stado ovaca i obavljao svoju uobičajenu pastirsku funkciju vođenja i zaštite stada ovaca, ne predstavlja držanje psa bez nadzora u smislu članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U prekršajnom postupku teret dokazivanja leži na tužitelju, a svaku sumnju glede odlučnih činjenica sud je dužan cijeniti u korist okrivljenika.
20. Slijedom navedenog, na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud nije sa izvjesnom sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način koji mu se optužnim aktom stavlja na teret. Naime, sud će izreći osuđujuću presudu samo ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, I Kž-406/1998-3 od 2. listopada 2002.g.) načelo " in dubio pro reo" znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za okrivljenika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, pa dakle takva činjenica ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila. Njegova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu.
21. Slijedom navedenog, kako sud nije utvrdio dokazanim da je okrivljenik navedene prigode počinio terećeni prekršaj, na temelju članka 182. točke 3.
Prekršajnog zakona okrivljenika je oslobodio optužbe.
22. Budući da je postupak okončan oslobađajućom presudom, to je odlučeno da troškovi ovog prekršajnog postupka na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Drnišu 5. studenog 2025.
Sutkinja
Marina Belak
Odluku izradila viša sudska savjetnica
Zrinka Aužina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Okrivljeniku
3. U spis
