Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-13254/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene PT, koju brani Nada Mikulandra, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mikulandra & Malenica iz Šibenika, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) i dr., rješavajući o žalbi okrivljene PT, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Vijeća za prekršajni postupak, KLASA: UP/I-740-04/22-02/375, URBROJ: 513-07-17/22-10 od 16. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene PT, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena PT (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)

oslobađa se optužbe

da:

što kao porezni obveznik koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuje u gotovini nije iskazala ostvareni gotovinski promet potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način, ostvaren od obavljanja ugostiteljske djelatnosti jer je tijekom nadzora fiskalizacije, izdavanja računa i evidentiranja prometa u poslovnome prostoru, caffe baru „SUN SET“ u mjestu Bilice, na adresi: [adresa], dana 3. kolovoza 2022. godine, brojanjem novca, utvrđen višak novca u blagajni u iznosu od 451,00 kuna (slovima: četiristo pedeset i jedna kuna),

čime da je počinila prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba okrivljene PT je bespredmetna glede ovog prekršaja.

III Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene PT, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljena PT djelom činjenično opisanim u toči I 1. izreke, počinila prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.), te joj se na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 420,00 (četiristodvadeset) eura, koju novčanu kaznu je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove odluke, a ukoliko u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

IV U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene PT te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

V Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljena PT dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljena PT proglašena je krivom te joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna / 3.981,68 EUR, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 5. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), činjenično opisanog u točki I 1. i prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 5. istog Zakona, činjenično opisanog u točki I 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna / 39,82 EUR.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenica je putem braniteljice podnijela žalbu, navodeći da istu podnosi zbog povrede materijalnog i procesnog poreznog prava (kako OPZ-a, tako i odredbi Zakona o općem upravnom postupku, Prekršajnog zakona, Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i dr.), izrečene odnosno primijenjene prekršajno pravne sankcije posebno visine određene kazne, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede temeljnih prava i sloboda zajamčenih Ustavom RH te međunarodnim pravo, posebno EK za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Žaliteljica u bitnome navodi kako nije počinila prekršaj koji joj se pobijanim rješenjem stavlja na teret. Nije točno da nije izdala račun službenoj osobi Porezne uprave u svojem ugostiteljskom objektu – caffe baru u [adresa] dana 3. kolovoza 2022. u 22:45 sati te da je utvrđeno neslaganje evidentiranog gotovinskog prometa. Sve navedene činjenice i okolnosti okrivljena nije mogla istaknuti unutar samog poreznog nadzora, budući da joj je uskraćeno svako pravo na iznošenje činjenica, pravo na odvjetnika, na stručnu pomoć, kao i pravo na prigovor glede sačinjenog zapisnika o poreznom nadzoru, dok je u prekršajnom postupku zanemaren svaki prigovor glede provedenog poreznog nadzora, kao što je i propušteno nezakonite dokaze izdvojiti iz prekršajnog spisa rješenjem. Žaliteljica dalje navodi da nije sporno (jer o tome iskazuju svi saslušani svjedoci – ovlaštene službene osobe porezne uprave) da je u tijeku trajanja poreznog nadzora u ugostiteljski objekt stupila ovdje iskazana braniteljica pružila službenoj osobi porezne uprave, osobne identifikacijske dokumente (službenu i osobnu iskaznicu) nakon čega zatražila zamolbom da se punomoć za zastupanje u poreznom nadzoru i (obranu) okrivljene primi na zapisnik ovlaštene službene osobe, a što je službena osoba Porezne uprave kategorički odbila, napustivši mjesto nadzora, bez daljnjeg razgovora te pružanja okrivljenoj mogućnosti da na bilo koji način utječe na sadržaj zapisnika, odnosno objasni situaciju te iznese činjenice i ponudi dokaze u prilog svojoj obrani.

Postupanje službene osobe, osim što je u konkretnom slučaju, najgrublji oblik kršenja temeljnih prava i sloboda (uz uskratu prava na branitelja i stručnu pomoć) utječe na valjanost i zakonitost samog postupanja porezne uprave i ne može se „legalizirati“ kroz izvođenje dokaza u prekršajnom postupku, provođenjem glavne rasprave i saslušanjem svjedoka – upravo tih svjedoka koji su uskratili okrivljenoj pravo na obranu (jer sami tvrde da iskazana braniteljica u kasnim noćnim satima nije imala valjanu punomoć u pisanom obliku, a na pamet im nije palo da su dužnu punomoć primili na zapisnik) i naknadno sačinili zapisnik koji je ovlaštenom tijelu prekršajnog postupka odbilo izdvojiti iz spisa kao nezakoniti dokaz, već ga odlučilo „legalizirati“ kroz izvođenje personalnih dokaza, odnosno saslušanjem svjedoka koji su provodili porezni nadzor. Okrivljena vjeruje da uživa sudsku zaštitu od nezakonitog postupanja te da će nadležni sud u žalbenom postupku utvrditi da su u prethodnom poreznom nadzoru (upravnom i prekršajnom postupku) počinjene tako teške povrede materijalnog i procesnog upravnog i poreznog prava, da se pobijano prekršajno rješenje temelji na nezakonitom dokazu zbog kojeg je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

4. Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je bespredmetna glede djela pod točkom I 2., a djelomično osnovana glede djela pod točkom I 1. izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, glede prekršaja opisanog u točki I 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju, prekoračilo optužni prijedlog i počinilo bitnu povredu odredaba prekršajnog postupak iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona.

7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak proglasilo je krivim okrivljenicu što kao porezni obveznik koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuje u gotovini nije iskazala ostvareni gotovinski promet potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način, ostvaren od obavljanja ugostiteljske djelatnosti jer je tijekom nadzora fiskalizacije, izdavanja računa i evidentiranja prometa u poslovnome prostoru, caffe baru „SUN SET“ u mjestu [adresa], na adresi: [adresa], dana 3. kolovoza 2022. godine, brojanjem novca, utvrđen višak novca u blagajni u iznosu od 451,00 kuna (slovima: četiristo pedeset i jedna kuna), čime je povrijedila odredbe čl. 62. st. 4. Općeg poreznog zakona („NN“ br. 115/16 do 42/20), što je kažnjivo po čl. 192. st. 2. u svezi čl. 192. st. 1. t. 2. istoga Zakona. Brojanjem je utvrđen ukupan iznos novca u naplatnom uređaju / blagajni u iznosu od 2.316,00 kn, evidentirani blagajnički polog iznosi 750,00 kn, te je utvrđeno stanje gotovog novca u blagajni u iznosu od 1.115,00 kn, dakle, nadzorom je utvrđen višak gotovog novca u naplatnom uređaju / blagajni u iznosu od 451,00 kn (2.316,00 kn u blagajni – 750,00 kn polog – 1.150,00 kn promet).

8. Optužnim prijedlogom/prekršajnim nalogom Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, KLASA: UP/I- 471-02/22-01/52, URBROJ: 513-07-15-22-01 od 31. kolovoza 202 okrivljenica se tereti za prekršaj kažnjiv po članku 192. stavku 2. u svezi članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, počinjen na način što kao porezni obveznik koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuje u gotovini nije iskazala ostvareni gotovinski promet potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način, ostvaren od obavljanja ugostiteljske djelatnosti jer je tijekom nadzora fiskalizacije, izdavanja računa i evidentiranja prometa u poslovnome prostoru, caffe baru „SUN SET“ u mjestu [adresa], na adresi: [adresa], dana 3. kolovoza 2022. godine, brojanjem novca, utvrđen višak novca u blagajni u iznosu od 451,00 kuna (slovima: četiristo pedeset i jedna kuna).

9. Imajući u vidu činjenični opis djela iz točke 2. optužnog akta i uspoređujući da sa činjeničnim opisom djela sadržanim u točki I 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju, vidljivo je da u konkretnom slučaju nema objektivnog identiteta između točke 2. optužnog akata i točke I 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije bilo ovlašteno kreirati drugačiji činjenični opis djela, od onog činjeničnog opisa koji je naveden u optužbi. Treba napomenuti da je u točki 2. optužnog akta izostalo konkretiziranje same radnje počinjenja prekršaja glede iznosa gotovine zatečene u blagajni, visine blagajničkog pologa, te stanje evidentiranog prometa putem naplatnog uređaja. Navedene činjenice, koje predstavljaju konstitutivne elemente bića predmetnog prekršaja, nisu bile obuhvaćene optužbom, već ih je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak samoinicijativno unijelo u činjenični opis točke I 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju, bez intervencije ovlaštenog tužitelja. Time su okrivljenici stavljene na teret odlučne okolnosti koje nisu bile predmet optužbe, a bez kojih se u konkretnom slučaju ne može govoriti o ostvarenju inkriminiranog prekršaja.

10. Takva izmjena, po stanovištu ovog Suda, predstavlja prekoračenje optužbe te je na opisani način ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona.

11. Međutim, budući da tužitelj više ne može mijenjati činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja, Sud, utvrdivši bitnu povredu postupka, nije ukinuo pobijano rješenje, već ga je, postupajući po službenoj dužnosti i pravilnom primjenom zakona, preinačio. Pri tome je okrivljenicu za predmetni prekršaj oslobodio optužbe, što je navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

12. Nadalje, ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da, glede prekršaja činjenično opisanog točkom I 1. izreke, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

13. Međutim, ovaj Sud je pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, glede ovog prekršaja, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika povrijedilo materijalno prekršajno pravo.

14. Naime, okrivljenica je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona te je kažnjena novčanom kaznom na temelju članka 192. stavka 5. istog Zakona.

15. Nadalje, kako pravna oznaka djela ne obvezuje sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom Zakona, ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela, glede prekršaja opisanog u točki I 1. izreke osporavanog rješenja. Naime, iz navedene točke razvidno je da je okrivljenica proglašena krivom što kao fizička osoba, obveznik poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti i obveznik izdavanja računa nije službenim osobama Porezne uprave izdala račun za prodaju: 1x soka Fanta 0,25 l i 1x soka Cocta 0,25 l u poslovnom prostoru, caffe baru „SUN SET“, na adresi [adresa], dana 3. kolovoza 2022. u 22:45 sati u iznosu od 34,00 kuna čime je povrijedila čl. 62. st. 1. Općeg poreznog zakona, čime je ostvarila bitna obilježje prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. Općeg poreznog zakona, dok prema činjeničnom opisu nije razvidna da bi ponovila prekršaj iz stavka 1. članka 292. Općeg poreznog zakona.

16. Dakle, inkriminirani prekršaj, prema činjeničnom opisu iz točke I 1. osporavanog rješenja, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. u svezi članka 192. stavka 2. Općeg poreznog zakona, a ne i u svezi članka 192. stavka 5. istog Zakona, kako je to pogrešno i nepravilno pravno označilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, navodeći da temeljem navedenih odredbi i članka 192. stavka 5. Prekršajnog zakona kažnjava okrivljenicu za prekršaj opisan pod točkom 1.

17. Slijedom navedenog, pobijanim rješenjem o prekršaju je glede inkriminiranog prekršaja primijenjen propis koji se ne može primijeniti, čime je na štetu okrivljenice počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona pa je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela prekršaja kako je to navedeno u točki III izreke ove drugostupanjske presude.

18. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 16. studenoga 2022., pročitalo pisanu obranu okrivljenice, te su tijekom dokaznog postupka na istoj glavnoj raspravi ispitani ovlašteni službenici MT i DT, pročitana materijalna dokumentacija spisa, kojem izvođenju dokaza je prisustvovala braniteljica okrivljenice. Okrivljenici je, urednim pozivanjem na raspravu, bila osigurana mogućnost praćenja tijeka postupka, izjašnjavanja i predlaganja dokaza u odnosu na odlučne činjenice, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. U pozivu je bila upozorena na posljedice neopravdanog izostanka te na mogućnost iznošenja obrane pisanim putem do početka glavne rasprave, koje pravo je iskoristila. Budući da je braniteljica bila nazočna na raspravi i imala pravo poduzimati sve radnje u korist okrivljenice, osim davanja same obrane, prekršajni postupak po ocjeni ovoga Suda, proveden je na zakonit i pravilan način.

19. Neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenica osporava da bi počinila prekršaj neizdavanja računa. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak svoju odluku temeljilo je na zapisniku o poreznom nadzoru te na iskazima ovlaštenih službenih osoba Porezne uprave, koji su u bitnim dijelovima međusobno suglasni, logični i uvjerljivi, a čiju vjerodostojnost žaliteljica ničim relevantnim nije dovela u pitanje. Iz provedenih dokaza proizlazi da prilikom prodaje predmetnih sokova u ugostiteljskom objektu okrivljenice račun nije izdan, čime su ostvarena obilježja prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret u točki I 1. izreke osporavanog rješenja.

20. Žalbeni navodi kojima se osporava zakonitost provedenog poreznog nadzora i

Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika CT, KLASA: 471-01/22-01/204, URBROJ: 513-07-15-22-2 od 3. kolovoza 2022. (dalje u tekstu: zapisnik o obavljenom nadzoru) ne mogu se prihvatiti. Eventualne proceduralne nepravilnosti u provođenju poreznog nadzora same po sebi ne dovode do nezakonitosti dokaza u prekršajnom postupku, osobito kada su odlučne činjenice potvrđene i drugim dokazima, prvenstveno neposrednim iskazima ovlaštenih službenih osoba koje su nadzor provodile. Iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da je nadzor proveden u skladu sa zakonskim ovlastima, da su odlučne činjenice utvrđene u objektu nadzora te uredno unesene u zapisnik o obavljenom nadzoru, a njegov sadržaj potvrđen je iskazima službenih osoba. Dokazna snaga zapisnika o obavljenom nadzoru, kao javne isprave nije umanjena time što ga žaliteljica nije potpisala.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima okrivljenica ističe da joj je u poreznom nadzoru uskraćeno pravo na obranu i pravo na branitelja. Prije svega, porezni nadzor nije kazneni niti prekršajni postupak u smislu u kojem bi okrivljenica imala pravo na obranu kakvo joj pripada u sudskom postupku odnosno postupku pred prvostupanjskim tijelom državne uprave koje vodi prekršajni postupka. Pravo na branitelja u punom opsegu ostvaruje se u prekršajnom postupku pred nadležnim prekršajnim tijelom. Iz provedenih dokaza proizlazi da braniteljica u trenutku nadzora nije predočila pisanu punomoć, niti su postojali zakonski uvjeti da se punomoć primi na zapisnik u okolnostima konkretnog nadzora. Stoga postupanje ovlaštenih službenih osoba u tom dijelu ne predstavlja povredu prava okrivljenice niti utječe na zakonitost dokaza pribavljenih u nadzoru. Osim toga, okrivljenici je u prekršajnom postupku pred prvostupanjskim tijelom državne uprave koje vodi prekršajni postupak bila osigurana puna i učinkovita mogućnost obrane. Iako se, unatoč urednom pozivu, nije odazvala na raspravu, iskoristila je svoje zakonsko pravo te je dostavila pisanu obranu, koja je na raspravi pročitana i razmotrena. Na taj je način okrivljenici omogućeno iznošenje obrane i prigovora, kao i predlaganje dokaza, čime su njezina procesna prava u cijelosti poštovana.

22. Neosnovani su žalbeni navodi da se odluka temelji na nezakonitim dokazima koje je trebalo izdvojiti iz spisa. Zapisnik o obavljenom nadzoru predstavlja zakoniti dokaz u smislu odredbe članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, pa se isti može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, zapisnik o obavljenom nadzoru ne predstavlja nezakonit dokaz, budući da ne sadrži izjavu okrivljenice, već bilježi zapažanja ovlaštenih službenika uočena tijekom nadzora poslovnog prostora poreznog obveznika – caffe bara „ SUN SET“, sa sjedištem u [adresa]. Nije bilo razloga dovoditi u sumnju vjerodostojnost takvog službenog akta. Iz sadržaja zapisnika o obavljenom nadzoru, jasno proizlazi da je okrivljenica počinila inkriminirani prekršaj na način i pod uvjetima navedenim u točki I 1. pobijanog rješenja o prekršaju, te stoga nije bilo osnove za osporavanje vjerodostojnosti ovog dokaza.

-

23. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u provedenom prekršajnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje, provelo sve dokaze temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanim i u obrazloženju pobijanog rješenja za odluku o krivnji okrivljenice dalo valjane i dostatne razloge, dok žalbeni navodi ne ukazuje na postojanje posebnih okolnosti koji bi mogle dovesti do drugačije ocjene izvedenih dokaza.

24. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, razvidno je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka u obrazloženju pobijanog rješenja navelo da je prilikom odmjeravanja novčane kazne okrivljenoj cijenjene su sve okolnosti iz članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, pri čemu je kao otegotna okolnost uzeta činjenica da je okrivljena kažnjavana za porezni prekršaj i to povredu čl. 62. stavka 4. Općeg poreznog zakona.

25. Unatoč tome što inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja određeni stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja prekršaja te okolnost da je u odnosu na rješenje o prekršaju, donesenim od strane Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Vijeća za prekršajni postupak, KLASA UP/I-740-04/20-02/215, navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju, u skladu s odredbom članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila rehabilitacija jer je od pravomoćnosti tog rješenja (30. rujna 2020.) proteklo više od tri godine, pa se sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, okrivljenica smatra neosuđivanom osobom po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njoj kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak, posebno vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je utvrdio kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje promatrajući u njihovoj ukupnosti u konkretnom slučaju imaju značaj naročito olakotnim te opravdavaju izricanje blaže novčane kazne od one koja je za inkriminirani prekršaj odmjerena pobijanim rješenjem o prekršaju. Stoga je, uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. i koji sada za počinitelja fizičku osoba obrtnik i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost propisuje u članku 192. stavku 2. novčanu kaznu od 1.320,00 do 39.810,00 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kuna do 299.948,45 kuna), dakle, u nešto blažem iznosu od onog koji je bio propisan u vrijeme počinjenja djela, i to u rasponu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna, kao tada službenoj valuti Republike Hrvatske (prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450), ovaj Sud novčanu kaznu izrekao kao u točki III izreke ove drugostupanjske presude.

26. U tako odmjerenoj novčanoj kazni pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak otegotnih okolnosti na strani okrivljenice pa ista po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, pri čemu je imajući u vidu vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne i granice ublažavanja, istu sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao ispod zakonom propisanog iznosa, držeći da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenicu djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

27. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenica u roku od petnaest dana, koji je određen za plaćanje, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pod točkom III izreke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

28. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki V izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Vijeću za prekršajni postupak u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.