REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-300/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivani Šuti, odvjetnici iz Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 23. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu broj: 045- 50-3463390 od 15. svibnja 2006. godine, ovjerenog kod Javnog bilježnika Marija Baković dana 18. svibnja 2006. godine pod brojem: OU-814/06, a koji glasi: „3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 373,41 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 20. svibnja 2006. g. do isplate i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 01. kolovoza 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve uroku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 553,10 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je sa tuženikom 15. svibnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 045-50-3463390 (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) kojim se Ugovorom kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 18.177,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja. Da je temeljem čl. 3. predmetnog Ugovora tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% od iznosa kredita, prilikom isplate kredita. Da je uvidom u prometnu karticu po kreditu, kao i u potvrdu tuženika od 5. veljače 2025. utvrđeno da je tužitelj uplatio iznos od 373,41 Eur na ime naknade za obradu zahtjeva i to 19. svibnja 2006. Da predmetni ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade, te je istom tuženik proizvoljno odredio visinu naknade slijedom čega je ista ništetna jer je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, da je navedena ugovorna odredba neodrediva jer da ugovor ne sadrži definirane parametre o načinu određivanja i izračuna visine naknade. Također, prihvaćanjem takve odredbe o kojoj stranke nisu unaprijed pregovarale, već je obveza rezultat standardiziranog ugovornog odnosa unaprijed sročenog i pripremljenog od strane tuženi kao jače ugovorne strane to je tuženik postupio nepošteno, suprotno načelu savjesnosti i poštenja pa je ista ništetna i u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, da je čl. 323. propisano da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja naknade jer tuženik u ovom slučaju nepoštena ugovorna strana. Sukladno svemu navedenom predlaže da sud usvoji njegovu tužbu pobliže opisanu u izreci ove presude.

2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2025. pod brojem Su- 198/2025 određena je nadležnost Općinskog suda u Sesvetama za postupanje u ovom predmetu (list 22-23 spisa).

3. Predmetna tužba dostavljena je tuženiku na odgovor, međutim odgovor na tužbu tuženika je izostao.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu: Ugovor o kreditu broj: 045-50-3463390 (list 9-12 spisa), potvrda tuženika (list 14 spisa), knjigovodstvena kartica (list 15-20 spisa), saslušan je tužitelj na ročištu 23. rujna 2025. Dokaz financijskim vještačenjem na okolnosti visine nije proveden, jer visina potraživanja u postupku nije sporna, a ista je i dokazana materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Čitanjem Ugovora o kreditu (list 9-12 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 15. svibnja 2006. Nadalje, utvrđeno je da je iznos kredita 18.177,51 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl. 1. Ugovora o kreditu), kao i da je ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita (čl. 3. Ugovora o kreditu), te da se radi o kreditu za kupnju rabljenih vozila (čl. 6. Ugovora o kreditu).

7. Čitanjem potvrde tuženika od 5. veljače 2025. (list 14 spisa) utvrđeno je da je tužitelju naknada za obradu kredita u iznosu od 2.813,46 kn naplaćena/ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita dana 19. svibnja 2006.

8. Iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 23. rujna 2025. (list 23 spisa) utvrđeno je da je tužitelj sa tuženikom predmetni Ugovor o kreditu sklopio jer su mu trebala novčana sredstva za kupnju osobnog automobila, dakle u privatne svrhe za osobnu upotrebu, te da tad nije imao u vlasništvu trgovačko društvo ili obrt. Da je taj ugovor bio već pripremljen i da nije imao nikakve mogućnosti pregovaranja o odredbama tog ugovora pa tako ni o odredbi vezanoj za naknadu. Da ga nitko ni prije, ni u trenu potpisa ugovora nije upozorio zašto je potrebno da plati naknadu, od čega se ista sastoji, u kojoj visini i kako se određuje. Nije imao nikakvu mogućnost pregovora o toj odredbi, doslovno mu je ugovor ponuđen „uzmi ili ostavi“.

Sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti kao uvjerljiv, istinit i vjerodostojan.

9. Čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, dalje u tekstu ZZP) propisano je da je »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nadalje, čl. 81.st.1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2 navedenog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Čl. 87. st.1. ZPP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

10. Sud je u dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač jer je predmetni kredit podigao u privatne svrhe, za kupnju osobnog automobila, te da isti u to vrijeme nije bio imatelj poslovnih udjela u nekom društvu, odnosno, vlasnik obrta.

Također, utvrdio je na temelju iskaza tužitelja da se o ulaznoj naknadi, nije pojedinačno pregovaralo, dok je uvidom u sam ugovor o kreditu utvrđeno da se radi o odredbama ugovora u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika). Tuženik nije u skladu sa odredbom čl. 81 st.4. ZZP dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika) pojedinačno pregovaralo. Prema tome, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Nadalje, utvrđeno je da je člankom 3. Ugovora o kreditu tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, i zbog čega baš u tom postotku. Tuženik nije ničim dokazao da je tužitelja informirao o visini troškova, kao i o strukturi istih te o razlogu radi čega se isti obračunavaju i naplaćuju.

Dakle, tuženik je navedenu odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu formulirao u tipskom standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Dakle, tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, dok tuženik suprotno nije dokazao. Također, tužitelju nije posebno objašnjeno od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva koja je naplaćena 19. svibnja 2006. Pri tome je tuženik tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a isplatio mu drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 2.813,46 kn/ 373,41 Eur, nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da su tužitelju prilikom zaključenja ugovora o kreditu od strane tuženika pojašnjeni razlozi ugovaranja navedenih naknada, kao niti na što se iste naknade točno odnose, niti je tužitelju kao potrošaču bilo omogućeno da pristane na takve odredbe, to su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, dalje u tekstu ZOO).

Iz svega navedenoga proizlazi nepoštenost na koju ukazuje tužitelj, a koja se prvenstveno sastoji u činjenici da je sporna ugovorna odredba unaprijed formulirana i određena od strane tuženika, da se o istoj s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, kao i da nije jasno koji bi to posebni troškovi prilikom obrade kredita nastali za tužitelju, a da isti nisu ulazili u redovno obavljanje poslova bankarskih službenika. Sve navedeno sporni dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu čini nejasnom, nerazumljivom, nedovoljno jasnom i neodređenom, a opisano dovodi tužitelja kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu koja je jednostrano donijela odluku o spornoj naknadi. Dakle, plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvom se trošku uopće radi, u visini od 3,30% od iznosa kredita, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Radi svog navedenom, odredba čl. 3. Ugovora o krediti je nepoštena, a posljedično i ništetna sve u skladu sa odredom čl. 81. st.1., 87.st.1.ZZP, kao i odredbi čl. 322.st.1. ZOO-a.

11. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio nepoštenom, time i ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je određeno da naknada 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

12. Budući da je odredba Ugovora o kreditu ništetna u čl. 3. Ugovora o kreditu, sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu iznosa uplaćenog na ime naknade za obradu kredita, odnosno iznosa od 2.813,46 kn/ 373,41 Eur. Na taj iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada za obradu kredita naplaćena je 19. svibnja 2006. u iznosu od 2.813,46 kn/ 373,41 Eur, pa je zatezne kamate trebalo dosuditi u skladu s postavljenim zahtjevom tekuće od 20. svibnja 2006. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

13. U odnosu na trošak postupka, trebalo je u skladu sa čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a isti priznati tužitelju zastupanom po punomoćniku koji je u ovom postupku uspio. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25 dalje u tekstu Tarifa) trebalo priznati tužitelju zatraženi trošak sastava tužbe od 7. ožujka 2025. (Tbr.7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, trošak pristupa na ročište 23. rujna 2025. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, dakle ukupno 400,00 Eur-a uvećano za PDV 25%, odnosno 500,00 Eur-a, uvećano za pristojbu tužbe u iznosu od 26,55 Eur-a i pristojbu Presude u iznosu od 26,55 Eur-a, dakle ukupno 553,10 Eur-a, sve u uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate u skladu sa odredbom čl. 151.st.3. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ove Presude.

Dugo Selo, 5. studenog 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku putem OPS