REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1656/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Miličiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SESTRE MILOSRDNICE, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517, zastupanog po punomoćniku KĆ, dipl.prav. kod tuženika, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 25. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku - Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, 10000 Zagreb, Vinogradska Cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici LĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.487,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na:

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.11.2018. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.12.2018. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.01.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.02.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.03.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.04.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.05.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.06.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.07.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.08.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.09.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.10.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.11.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.12.2019. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.01.2020. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.02.2020. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.03.2020. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.04.2020. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.05.2020. pa do isplate

- iznos od 274,37 EUR počam od 16.06.2020. pa do isplate

za razdoblje od 01.08.2015. pa do 31.12.2022, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 900,00 eura u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom kamatama na taj iznos počam od 5. studenoga 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuju se ništetnima odredbe ugovora od radu sklopljenog između tužiteljice LĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, 10000 Zagreb, Vinogradska Cesta 29, OIB: 84924656517, dana 09.12.2011., broj I/1-1932/11-1, u članku 6. st. 4., članku 7. st. 2. i članku 9., te ugovora o međusobnim pravima o obvezama od 11.09.2011. u članku 5."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je započela s radom kod tuženika 1. rujna 2004. na radnom mjestu znanstvenog novaka na projektu 0134015 prema odobrenju Ministarstva u klinici za neurologiju, temeljem Ugovora o radu od 9. rujna 2004.

2. Tijekom trajanja ugovora o radu, tužiteljica i tuženik sklopili su 11. rujna 2011. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama vezanim uz specijalističko usavršavanje iz neurologije. Tužiteljica je specijalizaciju završila, te je sukladno Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama trebala raditi kod tuženika do 10. srpnja 2016. Tužiteljica je nastavila raditi kod tuženika, s time da se tijekom 2014. obratila tuženiku s molbom da joj isti obračuna kolike bi troškove trebala naknaditi za slučaj prekida radnog odnosa. Tuženik je odgovorio dopisom od 31. ožujka 2014. i naveo da sukladno odredbama Ugovora o radu broj: I/1- 19321/11-1 od 9. prosinca 2011. i Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 11. rujna 2011., da bi u slučaju prekida radnog odnosa 10. srpnja 2014. bila dužna KBC-u nadoknaditi štetu u iznosu 50% troškova 2 godine specijalističkog usavršavanja u iznosu od 154.826,00 kn.

3. Tužiteljica je nastavila raditi kod tuženika, ali je radi dodatne edukacije u Danskoj zatražila od tuženika pravo na neplaćeni dopust od 6 mjeseci. Tuženik joj je to odobrio svojom odlukom od 11. rujna 2014., nakon edukacije od 27. listopada 2014. do 27. travnja 2015., tužiteljica se trebala vratiti na posao kod tuženika 28. travnja 2015. Međutim, tužiteljica se pred kraj dodatne edukacije, dana 13. ožujka 2015. obratila tuženiku s prijedlogom da po završetku edukacije s njime sklopi sporazumni raskid ugovora o radu, s danom kada završava neplaćeni dopust, odnosno s 27. travnjem 2015. U skladu s time, tužiteljica i tuženik sklopili su 16. ožujka 2015. Sporazum o prestanku ugovora o radu kojim utvrđuju da radni odnos prestaje s 27. travnja 2015.

4. Tužiteljica je otplatila potraživanje tuženika tako što je tuženiku vraćala mjesečno po 2.228,13 kn, počam od 15. lipnja 2015. pa do 15. svibnja 2020., u 60 mjesečnih rata.

5. Tužiteljica smatra da je tuženiku neosnovano platila dio navedenog iznosa, onaj koji se odnosi na povrat primljene plaće. Prema dopisu tuženika od 31. ožujka 2014. vidljivo je da su troškovi specijalizacije bili: trošak glavnog mentora 3.000,00 kn, trošak ustanove 6.652,00 kn, zajedno 9.652,00 kn, troškovi bruto plaće 300.000,00 kn. Druge troškove tuženik nije navodio. Tužiteljica je jedino bila dužna vratiti tuženiku 9.652,00 kn koje se odnose na trošak glavnog mentora i ustanove. Iznose koje je platila po osnovi povrata bruto plaće su plaćeni bez pravne osnove.

6. Svoj stav o osnovanosti tužbe tužiteljica potkrepljuje odlukom Ustavnog suda RH od 15. prosinca 2020., U-III-3526/2019, koja je donesena u pravno i činjenično sličnom slučaju. Isti je stav zauzeo Ustavni sud RH i u odluci U-III- 2405/2022 od 11. srpnja 2023

7. U ovom sporu tužiteljica smatra da joj je, kao i u slučaju iz odluka Ustavnog suda RH, povrijeđeno ustavno pravo na rad i zaradu. U tom je pogledu potraživanje tuženika s te osnove bilo je neosnovano, ništetne su sve ugovorne obveze koje su tužiteljicu obvezivale da taj iznos plaća tuženi tuženik taj iznos od tužiteljice primio na temelju ništetnih odredbi, dakle bez pravne osnove, to tužiteljica traži povrat tih sredstava.

8. Tužbeni zahtjev određuje se na iznos koji je plaćen tuženiku umanjen za opravdani trošak, odnosno: plaćeno 133.687,66 kn u 60 rata, od toga osnovani trošak 9.652,00 kn, razlika je 124.035,66 kn i zakonska zatezna kamata na iznos svake ustege od 16. u mjesecu, počam otkad je otplatila dug, dakle od 16. listopada 2015. na iznos od 1.488,65 kn, pa dalje za svaki mjesec na iznos cijele rate 2.228,13 kn zaključno do 16. lipnja 2000.

9. Tužiteljica je podneskom od 3. prosinca 2024. povukla dio tužbenog zahtjeva i uredila tužbeni zahtjev kao u izreci.

10. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor dvostruke litispendencije iz razloga što se pred naslovnim sudom već vodi spor iste činjenične i pravne prirode među istim strankama pod poslovnim brojem: Pr- 14222/2021 (koji prigovor je povučen tijekom postupka).

11. Nadalje, ističe se prigovor zastare iz razloga što tužiteljica od trenutka sklapanja sporazuma o prekidu ugovora o radu do podnošenja tužbe nije niti jednom pravnom radnjom osporavala pravnu osnovu te je nastupila zastara za osporavanje Sporazuma o prestanku ugovora o radu tužiteljice broj: I/1- 4502/15-2 od 16. ožujka 2015. (dalje: Sporazum) temeljem kojeg je tuženiku valjano isplaćeno dugovanje.

12. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navodi da je tužiteljica u cijelosti isplatila dug od 133.687,66 kn u 60 mjesečnih rata bez zateznih kamata, temeljem Sporazuma koji je zaključen na temelju zahtjeva tužiteljice za prekidom radnog odnosa od 13. ožujka 2015., te tuženik smatra da je dug isplaćen temeljem pravno priznate osnove.

13. Tuženik nadalje navodi da se Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:

U-II- 187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017. članak 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju ukinuo i prestao važiti tek 31. prosinca 2017. Dakle u trenutku sklapanja Sporazuma o prekidu radnog odnosa tužiteljice navedeni članak 12. je bio na snazi, te ističe da utvrđivanje visine dugovanja temeljem pravnog propisa i sklopljenih ugovora tužiteljica neosnovano tumači kao dugovanje koje je utvrđeno bez pravne osnove. Također smatra da se tužiteljica potpuno pogrešno poziva na odluku Ustavnog suda RH U-III-3526/2019. od 15. prosinca 2020. i Ustavnog suda RH U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. budući su iste donesene u potpuno pravno i činjenično drugačijem slučaju, u kojem nisu isti niti vrijeme specijalističkog usavršavanja, primijenjeni pravni propisi, način prestanka radnog odnosa, način utvrđivanja dugovanja, niti pravni tijek osporavanja dugovanja.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 9-10 spisa), Dodatak Ugovor o radu (strana 11-12 spisa), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama (strana 13-14 spisa), troškove naknade štete zbog eventualnog prekida radnog odnosa (strana 15 spisa), Odluku o odobrenju neplaćenog dopusta (strana 16 spisa), Sporazum o prestanku ugovora o radu (strana 17 spisa), isplatnice-uplatnice (strana 19-48 spisa), dopis Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o povratu novčanih sredstava (strana 80-81 spisa).

15. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a, polazeći i od odredbi čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a u odnosu na dostavljene dokaze stranaka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

16. Među stranka nije sporno: da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 9. rujna 2009. i dodatka navedenom Ugovoru od 19. svibnja 2010.; da je temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama provela specijalističko usavršavanje iz neurologije od 11. rujna 2011; da je radni odnos tužiteljice prestao Sporazumom o prestanku ugovora o radu I/I-8452/12- 2 od 10. srpnja 2012. (koji ugovor stranke nisu priložile tužbi); da je tužiteljica temeljem navedenog Sporazuma tuženiku izvršila uplatu ukupnog iznosa od 17.743,40 eura (133.67,66 kn) u 60 mjesečnih rata.

17. Među strankama je sporna djelomična ništetnost odredbi Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 11. rujna 2011. i Ugovora o radu I/1- 1932/11-1 od 9. prosinca 2011. (koji ugovor stranke nisu priložile tužbi), kao i povrat uplaćenog iznosa u visini od 16.329,64 eura (odnosno 5.487,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos).

18. Tužiteljica je prihvatila prigovor tuženika zastare potraživanja i podneskom od 3. prosinca 2024. povukla dio potraživanja za razdoblje od listopada 2015. do listopada 2018.

19. Prema stavu ovoga suda neosnovan je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 11. rujna 2011. i Ugovora o radu I/1-1932/11-1 od 9. prosinca 2011. Nesporna je činjenica da je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 11. rujna 2011. sklopljen u vrijeme kada je na snazi bio Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine 100/11). Odredbom čl. 37. st. 2. propisano je da su Zdravstvene ustanove obvezne ponuditi specijalizantu sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno članku 11. ovoga Pravilnika, u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika. Čl. 11. propisano je da zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama (st. 1). Pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije (st. 2). U ugovoru iz stavka 1. ovoga članka potrebno je ugovoriti i iznos naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz stavka 2. ovoga članka, obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, a koji ne može biti veći od 50% iznosa troškova specijalizacije iz članka 12. stavka 1. ovoga Pravilnika (st. 3.).

20. Izvršenim uvidom u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 11. rujna 2011. razvidno je da je isti sklopljen samo u odnosu na specijalističko usavršavanje tužiteljice, a ne zadire i u prava i obveze iz Ugovora o radu, stranke temeljem gore navedenog Pravilnika i odredbe čl. 11. nisu ugovorile iznos naknade štete u slučaju prestanka ugovora o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz st. 2.

21. U konkretnom iz slučaju čl. 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama st. 1. al. 4. stranke su ugovorile da će nakon polaganja specijalističkog ispita tužiteljica raditi kod tuženika kao specijalist najmanje onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje za potrebe tuženika, a čl. 5. stranke su ugovorile da ukoliko specijalizant prekine radni odnos i specijalističko usavršavanje prije polaganja specijalističkog ispita ili prekine radni odnos nakon polaganja specijalističkog ispita prije isteka roka predviđenog člankom 3. stavkom 1. točkom 4. ili svojim neizvršavanjem svojih ravnopravnih obveza uzrokuje raskid svoga ugovora o radu, dužan je nadoknaditi Kliničkom bolničkom centru do tada preostale troškove vezane uz njegovu specijalizaciju, a koji ne mogu biti veći od 50% od iznosa specijalizacije koji odlukom odredi ministar sukladno članku 11. stavak 3. i članku 12. Pravilnika. Dakle, iz navedenog ne proizlazi obveza tužiteljice za naknadom štete u slučaju prestanka ugovora o radu prije isteka ugovorene obveze rada, već samo naknada troškova vezanih uz specijalizaciju i to ne većih od 50% od iznosa specijalizacije te predmetni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 11. rujna 2011. nije ništetan budući se nisu ispunile pretpostavke predviđene odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a.

22. Međutim, osnovan je zahtjev tužiteljice za povratom uplaćenih iznosa troškova bruto plaće i to temeljem odredbe čl. 7. ZR-a koji propisuje da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću koja temeljem odredbe čl. 92. ZR-a predstavlja isplatu i naknadu za obavljeni rad, tako i prema odredbi čl. 9. ZOO-a kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, Ugovorom o radu s tužiteljicom tuženik se obvezao tužiteljici za obavljeni rad isplaćivati plaću, dok Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama ne proizlaze nikakve obveze kako tužiteljice tako niti tuženika koja bi se odnosila na isplatu i naknadu plaće tijekom specijalizacije, već samo obveza naknade troškova specijalizacije.

23. Prema stavu ovoga suda, tuženik nije bio ovlašten od tužiteljice potraživati naknade isplaćenih plaća za obavljeni rad tužiteljice tijekom specijalizacije, nego samo troškova specijalizacije, prema dopisu tuženika od 31. ožujka 2014. u iznosu od 1.281,05 eura (9.652,00 kn), to je osnovan zahtjev tužiteljice za povratom isplaćenih iznosa od 5.487,40 eura.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

25. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je tužiteljici prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Tužiteljici su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe 100 bodova, pristup na ročište 4.11.2024., 12.2.2025., 25.6.2025. i 25.9.2025. svako po 100 bodova, podneska od 4.11.2024. po 100 bodova, ukupno 600 bodova odnosno 1.200,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 300,00 eura, ukupno je tužiteljici dosuđen iznos od 900,00 eura.

27. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih, to je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika